Kako ostvariti povrat poreza za 2013. godinu?

Oznake

DOH, godišnja prijava poreza, obrazac, porez, porez na dohodak, porezna uprava, povrat poreza, prijava poreza

Nije loše podsjetiti se kako je rok za podnošenje prijave za povrat preplaćenog poreza za 2013. kraj veljače 2014., što će doći brzo.

Prošle godine gotovo pola milijuna građana je zatražilo povrat preplaćenog poreza, što je velik broj ako znamo da ih je u radnom odnosu tek nešto više od milijun (od toga onih pravih poreznih obveznika, koji plaću ne primaju iz državnog proračuna već se od njihove plaće državni proračun puni, je manje od milijun). Porezna uprava dakle od gotovo 50% građana tijekom godine uzima više nego što se zakonom od njih traži pa ih potom maltretira uvlačenjem u birokratski postupak (koji košta vremena i novca) ukoliko žele vratiti svoj novac u svoj novčanik.

U suprotnom, dakle ako ne zatražite povrat preplaćenog poreza, država vas izlišava prava na taj novac ili drugim riječima porezna vam neće taj novac vratiti iako zna da bi to trebala učiniti (ali oporezivanje nije moralno opravdana rabota).

Upravo građane iz ove zadnje skupine, koji ne traže povrat poreza, jer su nezainteresirani ili demotivirani birokratskim zavrzlavama, ipak molim da ovom pitanju posvete više pozornosti. Naime ipak se radi o vašoj imovini. Najčešći pripadnici ove skupine su građani koji rade samo jedan posao odnosno ostvaruju dohodak od nesamostalnog rada kod jednog poslodavca. Obratite pažnju:

Prvi korak – zatražite od poslodavca IP obrazac na kojem će pisati iznosi vaših primitaka, uplaćenih doprinosa te uplaćenih poreza i prireza.

Drugi korak – otiđite na stranicu Erste banke i skinite obrazac prijave poreza na dohodak u excel formatu. Ne bojte se excela. Otvorite fajl koji ste skinuli.

Treći korak – na dnu otvorenog fajla vidjet ćete 8 stranica (str.1, str.2 … str.8). Preskočite prvu i kliknite na drugu (str.2). Na str.2, u poglavlju “4.1.1 Plaća” upišite ukupni iznos primitaka (još poznat kao bruto 1). Taj podatak iščitajte s IP obrasca kojeg ste dobili od poslodavca (prvi korak). Upišite još iznos uplaćenih doprinosa te iznos poreza i prireza. Ukupno dakle tri brojke, čak su u excel obrascu i numerirane kako biste se lakše snašli, naime i na IP obrascu možete naći tražene iznose pod tim istim brojevima (šiframa) ako niste sigurni u njihovo tekstualno značenje.

Preskočite na stranicu 7 (str.7) gdje u poglavlju 9.1 upisujete po mjesecima faktor porezne olakšice. Faktor je veći ukoliko uzdržavate člana obitelji (ženu, muža, dijete). Ukoliko nemate uzdržavanih članova na svojoj poreznoj kartici tada je faktor porezne olakšice 1 za cijelu godinu. Dakle u stupcu B za svih 12 mjeseci (označeni rimskim brojevima u stupcu A) ćete upisati broj 1. Ukoliko imate uzdržavanog člana faktor vam se uvećava, što je propisano zakonom. Također ako živite u području od posebne državne skrbi ti faktori nose veću poreznu olakšicu i već ovisno o tome živite li u području P1, P2, P3 ili P4, što vjerujem znate ako tamo živite (npr. brdska područja ili ratom razrušena) tada ove faktore popunjavate u stupcu ispod svoje oznake. Za svakog novog uzdržavanog člana faktor olakšice vam se povećava. Primjerice ako uzdržavate supružnika tada svoj osnovni faktor 1 povećavate za 0,5 i dobivate 1,5. Ako još k tome imate dijete povećavate za još 0,5, dakle ukupno 2. A ako imate više djece tako vam se faktor sve više povećava. U izračunu tog faktora, što ovisi o vašem broju uzdržavanih članova, pomoći će vam ova tablica:

(mala napomena, faktor vam se može promijeniti i tijekom godine, dakle prvih par mjeseci uzdržavali ste jednog člana, dakle faktor 1,5, pa ste dodali još dijete i do kraja godine imate faktor 2. Također, vi možete sami uvrstiti faktor na svoju poreznu karticu koja se nalazi kod poslodavca tako da je zatražite od njega, odete na poreznu i prijavite uzdržavanog člana te vratiti poreznu karticu poslodavcu. On će tada voditi računa o tom pitanju. Ako tu brigu ne prepustite poslodavcu onda u svakom slučaju pišite poreznu prijavu na kraju godine jer ćete zahvaljujući poreznoj olakšici za uzdržavanog člana dobiti povrat poreza. Također, vaš supružnik može raditi neki posao ali ne ostvariti ukupno više od 11.000 HRK oporezivih primitaka tijekom godine (npr. socijalna naknada je u cijelosti neoporeziva, kao i dječji doplatak, ali i mnoge druge vrste naknada do određenog iznosa). U tom slučaju bez obzira što je ostvarivao dohodak vi ga imate pravo pisati kao uzdržavanog člana i koristiti faktor porezne olakšice)

Idemo dalje,

Nakon što ste upisali faktore za svih 12 mjeseci kliknite na str.8. Na vrhu stranice možete odabrati stopu prireza ovisno o općini/ gradu u kojem živite. Primjerice Zagreb ima prirez od 18% pa s liste odaberite Zagreb.

I to je to što trebate popuniti. Ostaje za vidjeti koliki je povrat poreza i ima li ga uopće. Zadnje dvije brojke na stranici 8 dat će vam odgovor na to pitanje. Predzadnja brojka, “razlika poreza i prireza za uplatu” govori vam da li ste tijekom godine uplatili premalo poreza pa biste državi trebali platiti još. Srećom ako radite samo kod jednog poslodavca NISTE DUŽNI PODNOSITI POREZNU PRIJAVU pa vas za taj “dug” država neće naganjati.

Zadnja brojka, “razlika poreza i prireza za povrat” je ono što vas zanima. Ukoliko je ona veća od nule, a predzadnja brojka (dug) jednaka nuli, ostvarili ste pravo na povrat poreza u tom iznosu. Čestitam! Još to treba dati na znanje poreznoj.

Četvrti korak – ovaj obrazac možete isprintati, sve stranice, i dostaviti ga poreznoj upravi (osobno ili preporučeno poštom na adresu porezne uprave). Ispunite osobne podatke na str.1 (uključujući i podatke o uzdržavanim članovima obitelji, ako ih uzdržavate), te OIB poslodavca na str.2.. Ako ne želite printati možete kupiti identičan obrazac u Narodnim Novinama i prepisati brojke iz ovog elektronskog. Također popunite osobne podatke i OIB poslodavca. Uz poreznu prijavu prilažete IP karticu koju ste dobili od poslodavca. To je poslodavčev dokaz o izvršenim uplatama u vaše ime.

Nakon podnošenja prijave slijedi čekanje. Tu nema pravila. Neki na kućnu adresu dobiju rješenje o povratu vrlo brzo (mjesec-dva), a neki čekaju i do jeseni, tako da se oboružajte strpljenjem i preporučam da zbog neizvjesnosti ne planirate tim novcem platiti godišnji odmor ili registrirati automobil.

Ukoliko vam iznad navedeno nije jasno, a ohrabrio sam vas u odluci o podnošenju porezne prijave, kontaktirajte me i pomoći ću vam koliko god mogu.

(pitanja o poreznim prijavama za 2014. godinu molim postavljajte ispod novo-objavljenog teksta za 2014. godinu koji se nalazi – OVDJE)

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kad upravni postupak razveseli čovjeka

Oznake

banka, biljezi, birokracija, dućan, HZZO, igra, matičar, MUP, obrazac, osobna, upravni postupak, šalter

Među svojom djecom imam jednu vrlo maštovitu kćer. Nije pretjerano zainteresirana, za razliku od dječaka, za igre koji zahtjevaju izražene motoričke vještine, (iako se bavi plesom i to vrlo uspješno) ali je zainteresirana, vjerujem poput većine djevojčica, za igre uloga (role play). Među omiljenim igrama su joj igra dućana i banke.

Obje igre svode se na šablonu (scenarij) što u slučaju dućana znači korištenje blagajne, novca (onaj iz Monopolyja je ok), raznih stvari koje ima u sobi i koje će poslužiti kao roba te neizbježne košarice u koju će kupac stavljati robu sa polica (police su stolci, kutije za igračke, krevet i sl.). Razumljivo je što slijedi ali ako niste maštoviti ili nemate kćer zahvaljujući kojoj ste mogli iskusiti čari ove igre uglavnom ona se svodi na to da sam ja kupac, kćer prodavačica/ blagajnica, pa u rundama dolazim u njenu sobu, uzimam košaricu i pravim se da kupujem pri čemu moram voditi računa da uvijek odabirem druge proizvode (i količinu) kako se runde odigravaju. Na bijeloj ploči (whiteboard) često znaju biti napisani proizvodi na akciji (npr. gumice za kosu 2+10 gratis). Igru (rundu) se mora proniknuti promatrajući cjelokupni setup jer može nastati problem ako propustite odigrati onaj korak koji si je prodavačica zamislila u glavi, poput spomenutih proizvoda na akciji kojom se implicira i njihov odabir. Tek tu i tamo prodavačica dozvoli zamjenu uloga pa i ja budem prodavač. Vrlo joj je zabavno kada na akciju stavim neke proizvode koje ni u snu nije očekivala.

Igra banke svodi se na klijenta koji dolazi u banku po novac, bankara koji sjedi za šalterom, reklamne letke s bankarskim proizvodima, obrasce za ispunjavanje, kalkulator, telefon, štambilj, kartice i novac (opet onaj iz Monopolyja, ali često se tu nađu i kovanice iz kasice prasice). Bankar je, pogađate, kćer, a ja sam klijent koji je došao u banku da bi dobio tretman, jer o tome se i radi. Za razliku od dućana ova igra ima znatno više improvizacije ali u principu rutina se svodi na slušanje klijenta, zatim ponude proizvoda koji odgovara klijentovim potrebama, zatim popunjavanje obrasca (za to vrijeme bankar tipka po kalkulatoru i nešto računa), zatim potpisivanje tog obrasca na 10-ak mjesta, pa kopiranje istog, pa skeniranje, pa pretipkavanje brojki u kalkulator, pa zvanje “šefice” telefonom kako bi se sve to ponovilo i verificiralo, te na kraju same isplate novca ili izdavanja kartice ako je o tome bilo riječ.

Obje igre, a osobito igra banke, nevjerojatno asociraju na upravni postupak. Iako kćer do sada nije imala priliku susresti se s birokracijom, jer ženina i moja odluka je da je ne vučemo sa sobom u tim prigodama (što je možda i pogrešno jer bi vjerojatno dobila nove ideje za igru), to što ona radi svojim smislom i rutinom gotovo je identično onome što rade šalterski birokrati.

A baš s tim birokratima se posljednjih dana družim nešto više nego obično. Naime ponovno sam postao otac (hvala što ste pomislili “ČESTITAM”) pa obilazim matične, MUP-ove, porezne, HZZO-ove i druge birokrate koji mi svesrdno pomažu da budem u skladu s onime što su prosvjećeni tirani putem države nametnuli kao elementarno i nužno da bi se čovjeka priznalo kao takvog (posljedično mu se i nametnulo 50-ak tisuća kuna javnog duga na teret). Za svaki korak propisan je zakonski rok i to upravo zbog zadnje navedenog. Svatko rođen unutar državnih granica mora preuzeti građanske obveze jer to je stvar civilizacijskog dosega i čini se za opće dobro (rekli bi to mnogi zadojeni drugari). U suprotnom, ako zanemarite obveze i rokove, bit ćete kažnjeni.

Na prvom koraku susreli smo se s matičarem. Dalje od njega neću jer me on napunio pozitivnom energijom za sve ostale birokrate u slijedu. Dolazak matičaru podrazumijeva popunjavanje obrazaca, donošenje biljega, štambilj, telefon, osobne iskaznice, kompjuter (opa!), printer, olovku i novac. Postupak izgleda otprilike ovako – Prvo pronađete kiosk i kupite biljege. Potom se pojavite na ulazu općine gdje vam portir uzme osobnu iskaznicu te podatke s nje unese u kompjuter te vas uputi k matičaru (kat taj, soba ta). Pokucate matičaru, on vam kaže da pričekate vani. Otvara vam par sekundi nakon što vam je rekao da pričekate vani i poziva vas unutra. Pita što trebate, vi kažete, on vam gurne obrazac na popunjavanje. Za to vrijeme prepisuje podatke s vaših osobnih iskaznica u kompjuter i usput odgovara na telefon. Traži vas biljege koje odlaže na onu namočenu spužvicu – ovo mi je posebno fora jer izgleda da su skužili kako će biljeg popiti dovoljno vlage da se aktivira ljepilo samo ako ga se ostavi na miru dovoljno dugo (Ne znam je li to vezano za neko poboljšanje procesa i uštedu vremena). Aplikacija za OIB javlja grešku. Matičar telefonira i nekome s druge strane prijavljuje problem. Odlogirava se iz aplikacije (na preporuku)… čeka… komentira nama kako se, zamislite, mora odlogirati i ulogirati… da bi nakon svega aplikacija ponovno javila grešku, pa se počeo sprdati s aplikacijom i sugestijom tehničke službe. Biljezi su se za ovo vrijeme od vlage zarolali u cilindar. S obzirom da ne može odraditi korak s OIB-om preskače na obrazac koji smo popunili još prije 10 minuta. Razvaljava biljege preko njega isfrustriran što su previše vlažni pa se neće zalijepiti kako treba (ćoškovi strše u zrak) i preko njih udara štambilj na kojem piše “poništeno”.

U ovom trenutku doživljavam katarzu! Emotivni flashback na svoju kćer i igru banke, vidim sebe kako glumim klijenta u njenoj maštovitoj igri i njeno nasmješeno i sretno dječje lice! ❤

… zamišljam kako matičar drapa obrazac po nekoj perforaciji, jedan dio skenira, a drugi nosi šefici na potpis, zatim traži mene još jedan papir i potpis, zaklama ga za neki treći, potom sprema u neki registrator, a od onog ostatka prvog obrasca izrezuje škaricama jedno veliko srce! Obuzela me čista ljubav! 🙂

Šalterski birokrati su zapravo nikad odrasla djeca, a prostor u kojem obitavaju je svojevrsna Panova Nigdjezemska. Oni uživaju sreću da su predivnu dječju igru uspjeli pretvoriti u posao za koji su nagrađeni plaćom. Pa iako se taj upravni postupak njima možda doima strašno smislenim i korisnim nekako mi se čini da nisu svjesni kako izvan sigurnosti dječje sobe leži onaj stvarni i drugačiji svijet. I da, možda je slučajno, a možda i nije, oni su uglavnom upravo djevojčice.

Svako dobro,
vaš Kapitalac