Oznake
ceh, frizer, Frizerska škola, licenca, obrt, obrtnica, obrtnička komora, srednja škola, škare
U zagrebačkoj Savskoj 23 nalazi se Obrtnička škola za osobne usluge. Škola je poznatija kao “frizerska” iako se u njoj školuju i drugi obrtnici npr. pedikeri i fotografi. Na istoj adresi nalazi se i frizerski salon “Škare”. Zapravo salon je zatvoren negdje u siječnju ove godine, a od njega je ostao samo veliki neonski natpis “Frizer” iznad ulaza, par novinskih papira zalijepljenih na vrata i istaknuta poruka vjernim mušterijama.
Na manje od 10 metara od ulaza u frizersku školu, u kojoj se školuje nekoliko generacija frizera i koja će za otprilike tri tjedna primiti u školske klupe nove frizere-prvašiće, stoji demotivacijska poruka. Ona s jedne strane govori frizerima kako postoji velika vjerojatnost da su promašili sa odabirom škole (zanimanja) i s druge strane da u ovoj državi frizer ne može (legalno) pružati uslugu šišanja jer su izdaci za tu uslužnu djelatnost toliki da mu se jednostavno ne isplati baviti tim poslom. Čemu dakle i započinjati tu besmislenu avanturu?
Frizer-školarac koji se ipak odluči na tu avanturu već u prvoj godini suočit će se sa pravom slikom ove profesije odnosno načinom na koji je ona organizirana u Hrvatskoj. Radi se o cehovskoj organizaciji koja započinje od Hrvatske obrtničke komore, pa do komora i udruženja niže, lokalne razine. U sklopu nastavnog plana i programa određen je broj sati praktičnog rada kojeg frizer-školarac mora obaviti u nekom od licenciranih frizerskih salona (licencu dodjeljuje komora) i za kojeg će biti plaćen prema odluci komore. A komora je odlučila da u prvoj godini naukovanja jedan sat rada tog učenika mora biti plaćen 3,16 kuna, u drugoj godini 6,32 kune, a u trećoj 7,90 kuna. Ovdje je potpuno nebitno smatrate li ovu plaću sramotnom ili primjerenom. Bitno je samo to što je iznos zabetoniran odlukom komore. Time praktikanti gube mogućnost da izaberu praksu u salonu koji im daje bolju plaću i uvjete rada i važnije od svega – kod poslodavca koji cijeni talent. Betoniranjem cijene rada praktikanata ceh frizera demotivira ulazak novih frizera u branšu (kako bi regulirali vlastitu konkurenciju) i guši talentirane pojedince (ponovno zbog zaštite vlastite pozicije na tržištu).
Prije nego li mu komora dozvoli da spusti škare na nečiji pramen kose novopečeni frizer mora položiti stručni ispit, kojeg će polagati pred komisijom komore, i kojeg će komori platiti nemalih 1200 kuna. Ovim ispitom završava njegovo formalno obrazovanje. No to i dalje ne znači da frizer sada može započeti svoju frizersku karijeru. Naredne tri godine njemu komora ne dozvoljava da otvori vlastiti frizerski salon (obrt). Nakon isteka tri godine on može prijaviti majstorski ispit, kojeg će polagati ponovno pred komisijom komore, i kojeg će platiti nemalih 2600 kuna, i nakon što ga uspješno položi on je kvalificiran da dobije dozvolu za otvaranje vlastitog obrta. Iako je tijekom školovanja u rukama držao škare punih 2281 sat, te nakon toga još najmanje 5000 sati tijekom tri godine stručnog staža, on smije samostalno raditi. Ovdje je bitno razumijeti kako komora i cehovi osim što sprječavaju konkurenciju onemogućuju novim frizerima da postanu produktivni članovi društva.
No tek ovdje započinje prava tortura u kojoj će ga podjednakom silinom ugnjetavati kako komore i cehovi tako i majka država. Proceduralne prepreke se nastavljaju. Od savladavanja zakonskih propisa i pravila vezanih uz obrt, knjigovodstva, obaveznog plaćanja komorskog doprinosa, poreza i doprinosa na plaću do licenci i kojekakvih nespomenutih cehovsko-birokratskih kerefeka, frizer mora voditi računa više o njihovim zahtjevima nego o vlastitom poslu. Na svakom koraku cehovi, komora i država gledaju kako od novopečenog obrtnika izvući neku paušalnu naknadu. U konačnici jedan obrtnik za bilo kakvu pogrešku u poštivanju pravila koje su propisali ovi halapljivci tim istim halapljivcima odgovara vlastitom imovinom. Možda će zvučati patetično ali frizer iz Savske 23 vjerojatno je osjetio veliko olakšanje kada je konačno uspio zatvoriti obrt. A i ta procedura nije jednostavna te i u njoj halapljivci traže svoje.
U tom ludilu malo vremena ostaje frizeru da bude frizer, a brige oko toga kako će zadovoljiti potraživanja raznoraznih levata, vjerujem, ozbiljna su prepreka svakom talentu čak i onom koji će zanesen svojim poslom trpjeti ugnjetavanja nešto dulje. No u konačnici i njegova kičma puca.
Ovo naravno nije preporuka mladim frizerima da se ostave škole. Ako naučite dobro svoj zanat vrata moje kuće će vam uvijek biti otvorena. Iako nemam kose imam punu kuću onih koji je imaju. Račun mi ne znači ništa ali znači mi sve da moji ukućani budu zadovoljni svojom frizurom. Novac koji ćete od mene primiti kao nagradu za dobro obavljen posao potvrda je vašeg poštenog i kvalitetnog rada. Državu i halapljivce za to nećemo tražiti nikakvo dopuštenje. Posao ćemo odraditi onako kako nalažu zakoni tržišta.
Svako dobro,
vaš Kapitalac