Oznake
Dina, DIOKI, hipoteka, Hypo, LNG, Omišalj, Petrokemija, plin, predstečajna nagodba, stečaj, terminal, ukapljeni plin, vjerovnik, vlada, zemljište, Čaliskan
Dioki, zaglavljen u predstečajnoj nagodbi, uskoro bi mogao smanjiti svoje dugove prema vjerovnicima. Bilo bi lijepo čuti da se takvo što dešava u okolnostima ekonomskog oporavka ali nažalost ne radi se o tome već o spašavanju privatne tvrtke novcem građana, u režiji Vlade, a povodom strateškog interesa RH, općeg dobra, ili štoveć, građani će na svaku političku obmanu ionako nasjesti.
Dioki je u posjedu atraktivnog zemljišta u Omišlju na kojem bi Vlada rado vidjela terminal za ukapljeni plin. Interesenata naravno nema, čak štoviše oni koji su se dosad pojavili u priči o preuzimanju Dina-e pobjegli su glavom bez obzira (Čaliskan) zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa i petljanja Vlade. Zemljište je pod hipotekom Hypo banke, koja je najveći Diokijev vjerovnik, i kažu kako vrijedi cca. 25mn EUR. Ukupna potraživanja Hypa su oko 40mn EUR. Hypo je u dogovoru s ostalim vjerovnicima dao do znanja kako je za njega najbolje rješenje da za vlastitu korist proda navedeno zemljište, uz još neka, i naplati potraživanja.
I tu uskače Vlada sa svojom agencijom za upravljanje državnom imovinom koja u ovim trenucima punom parom radi na procjeni vrijednosti zemljišta i priprema ponudu za otkup.
Ideja je da država dođe u posjed nad tim zemljištem kojeg bi onda za godinu, dvije ili pet prodala nekom budućem investitoru koji bi bio zainteresiran za izgradnju LNG terminala
Dakle Vlada se po tko zna koji puta bacila u špekulativni biznis uz pomoć novca građana, navodno je riječ o 150 milijuna kuna, da bi to zemljište možda prodala nekome u budućnosti za veći novac. Nije špekulacija nikakva nečasna radnja, da se razumijemo, špekulira baš svaki čovjek. Svatko nastoji u sadašnjosti činiti one poteze za koje smatra da će mu sutra donijeti veću korist u usporedbi sa koristi koju smatra da bi ostvario ne čineći ih sada. Ono što je ključno jest što svatko od nas ponaosob donosi odluke i preuzima rizike na vlastiti račun, za razliku od ovoga što sada čini Vlada – špekulira i riskira tuđi novac (novac građana, poreznih obveznika) kako bi u budućnosti došla do boljeg ishoda, za sebe.
Novinari Poslovnog dnevnika su u strahu da Vladi to ne bi moglo poći za rukom:
što ako DUUDI-jeva procjena bude niža? S druge strane, nejasno je zašto bi država potrošila 150 milijuna kuna za zemljište koje bi mogla osigurati i kroz institut izvlaštenja. Kako se neslužbeno doznaje, taj pravni postupak već je bio u pripremi, a trebao je biti pokrenut nakon što bi bila ishođena lokacijska dozvola za projekt LNG terminala. Također, u saborskoj proceduri trentuno se nalazi Zakon o strateškim investicijskim projektima, koji bi takvu proceduru izvlaštenja znatno olakšao i ubrzao.
Da, strašna tragedija bi bila da Vlada ne potroši novac građana i ne domogne se zemljišta zbog bolje ponude nekog drugog igrača koji bi uložio vlastiti novac i preuzeo rizik na vlastita leđa. Da je neki manje bitan vjerovnik u igri bilo bi jasno kako Vlada itekako poznaje institut izvlaštenja. Izvlastiti Hypo? 😀
u vidu činjenice da bilo kakvog ozbiljnijeg investitora za LNG terminal nema na vidiku, mnogi će ovu transakciju vidjeti kao još jedan pokušaj spašavanja Diokija državnim novcem.
No shit Sherlocks. Ali dovoljno je već u slijedećoj rečenici izjaviti kako je Vladino petljanje jedina šansa za još jednu propalu hrvatsku tvornicu i radnike, a kako su građani zatrovani mitom o reindustrijalizaciji, plasiranim od te iste Vlade i njenih ekonomskih stručnjaka, nema sumnje da će zaboraviti na svaku mogućnost da se ovdje zapravo ne radi o tome već o špekulaciji njihovim novcem. Zaboravili ste na to u ove dvije rečenice, zar ne?
Problem je pritom što se radi o privatnoj tvrtki (Dioki), a u čiju korist je Vlada već postavila opasan presedan dajući garanciju od 5 milijuna eura za novac kojim je proizvodnju trebala pokrenuti turska kompanija Čaliskan. To se na kraju nije dogodilo, Turci su se povukli i naplatili garanciju. Iako je ministar financija Slavko Linić bučno najavljivao tužbu protiv Čaliskana i povrat novca, od toga zasad nema ništa.
Je li treba još dokaza o tome koliku štetu može napraviti vlast građanima i ekonomiji jedne države?
Utoliko, ulaganje 20 milijuna eura državnog novca u Diokijevu nekretninu za koju je posve neizvjesno hoće li i kada biti privedena svrsi, budi sumnju da se opet radi o investiciji opravdanoj političkim, a ne ekonomskim razlozima.
I još jednom genijalci iz Poslovnog dnevnika dolaze do zaključka kako svemu sudi politika, koju su dva pasusa prije ovog podržali u tome da izvlasti svakoga tko bi ponudio više za sporno zemljište, u ime “državnog interesa”. Pa kako bi uopće bilo moguće realizirati takvu nečasnu radnju nego političkim putem?
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 