Položaj građana u civiliziranoj državi u usporedbi s Hrvatskom

Oznake

demagogija, društvo, Država, građani, Hrvatska, interes, obmana, opće dobro, plan, politika, političar, položaj, populizam, povodljivost, strategija

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Vaša imovina kao predmet državne koncesije

Oznake

interes, opće dobro, privatna imovina, privatno vlasništvo, Zakon o koncesijama

Proučavajući izmjene i dopune Kaznenog zakona naišao sam pukim slučajem, nevezano uz prethodni, na novi Zakon o koncesijama. Mediji sasvim sigurno nisu prenijeli ni riječi o njemu, a mislim da je vrlo škakljiv kada govorimo o imovinskim pravima građana.

Zakon regulira pitanja davanja koncesija na javne radove i usluge, te opća ili druga dobra u interesu Republike Hrvatske. Ovo zadnje jest problematično. Općim dobrom proglašena su primjerice sva poljoprivredna zemljišta, da da i vaša privatna oranica koja je možda zarasla u kupinovo trnje jer živite u gradu i ne bavite se poljoprivredom ali ste je eto naslijedili od pokojnog djeda.

Prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu vi ste dužni održavati zemljište sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju (meni nije jasno zašto bi vas država na to trebala prisiljavati ako nemate interes u tome ali eto), a ako to ne činite država vas na razne načine može natjerati da se odreknete imovine (od kazni, preko poreza do stavljanja vaše imovine u funkciju općeg dobra).

Zakon o koncesijama daje državi pravo da za vaše poljoprivredno zemljište raspiše koncesiju i preda ga na korištenje nekom drugom tko zadovolji postavljene uvjete. Zakon daje državi mogućnost da u tu svrhu regulira imovinsko-pravna pitanja na vašoj imovini, a posebno skandalozno jest da za to može ovlastiti čak i osobu koja je dobila koncesiju na vašoj imovini (Članak 8. st.6. i 7.). Još skandaloznije je da se na raspisivanje natječaja za koncesiju ne treba čekati – onaj tko želi vaš komad zemlje može jednostavno uputiti zahtjev za koncesijom, uz koji prilaže elaborat, a jedan od njegovih najbitnijih dijelova (za državu) jest ekonomska analiza sa posebnim aspektom koristi prema državnom proračunu.

Dakle ukoliko vaš susjed, slučajno mali poljoprivredni poduzetnik koji bi proširio nasade jagoda ili lavande, baci oko na vašu zaraslu oranicu koja graniči s njegovom, ispiše u elaboratu cifru koja se državnom proračunu svidi, ne znam što bi vas više moglo zaštiti od toga da ostanete bez imovine (čak vam ni Ustav ne jamči nepovredivost imovine). Da ovo ne bi bilo puko naklapanje u Zakonu o koncesijama stoji članak 20. u kojem su navedena načela postupka davanja koncesije gdje nepovredivost imovine nije navedena ali jesu neka druga, čisto formalna.

Skandalozan je i članak 33. st.6. koji kaže da će se ugovorom o koncesiji (između države i primatelja koncesije) urediti sva pitanja vezana za vlasništvo nad nekretninama i drugom imovinom koja je predmet ugovora o koncesiji. Mislio sam da ta pitanja regulira Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ali u njegovom prvom članku i prvom stavku stoji ona poznata “ako zakonom nije drukčije određeno”.

Možda u svemu ovome nema ništa, vidjet ćemo s vremenom. Naravno, primjer s poljoprivrednim zemljištem je samo jedan od n mogućih. Tko zna na što se Zakon sve može primijeniti. Zakonom se obvezuje Ministarstvo financija da objavi javni registar koncesija u kojem ćemo vidjeti što se sve dalo i u čijem je vlasništvu (doduše ne i u čijem je bilo prije čl.33.).

Ovakvih zavrzlama ima bezbroj širom zakonskih bespuća, i nisu slučajno stvorene, one su ujedno i sigurnosni mehanizam za održavanje suludog birokratskog aparata.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

TEST: “Javni interes”

Oznake

interes hrvatske, Javni interes, nacionalni interes, opće dobro, test

Vlast se kroz represivno djelovanje i posljedice koje proizlaze iz istog voli često korisiti frazom djelovanja u “javnom interesu” ili zbog “općeg dobra” (suštinski isto. Koristi se i “nacionalni interes” kao i “interes Hrvatske” u iste svrhe).

Što je to “javni interes”?

Javni interes je interes koji koristi svima i ne šteti nikome (ili šteti svima jednako) u društvu. I to je test. Sve što vam padne na pamet kao “javni interes” možete testirati provlačenjem vlastite hipoteze kroz ovu definiciju pa ako su oba uvjeta (odnosno poduvijet u zagradi, ako je pitanje takvo) potvrdna vjerojatno se radi o javnom interesu.

Liberali će se složiti s time da je javni interes nacionalna sigurnost (koristi svima, šteti svima. Šteta je u novcu kojeg se svi moraju odreći ne bi li upogonili i održali efikasan zajednički sigurnosni sustav), pravo vlasništva (svima koristi mogućnost da imaju svoje vlasništvo, ta mogućnost ne šteti nikome jer je pravo za sve isto), te pravo na slobodu. O zadnjem, možda i najproblematičnijem nešto više napisao je, a tko drugi nego Nedjeljni komentar pa da ne okrećem temu oko istoga, preporučam pročitati.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Zašto je opće dobro nepopularno?

Oznake

Država, intervencija, opće dobro, PDV

Vlada, prema svemu sudeći, 1. ožujka 2012 podiže stopu PDV-a s 23% na 25%. Taj potez sami su kategorizirali kao nepopularan, istovremeno nužan ali i koristan. Radi se o trostrukom oksimoronu, složenoj namjeri Vlade kojoj je jedini smisao kroz propagandnu mašineriju uvjeriti ljude da ona ulaže velike napore iz kojih proizlaze kompleksni, rijetkima razumljivi zaključci poput “korisnosti oporezivanja”. S obzirom da vlast još uživa veliko post izborno povjerenje građana, tim naporima ovi dodijeljuju paušalnu etiketu racionalnosti i poželjnosti.

Elektronički mediji i socijalne mreže sa svojim “comment” widgetima donijeli su dobar uvid u svakodnevna razmišljanja ljudi. Tako na svaki članak koji se objavi na news portalima možete vidjeti ekspresnu reakciju ljudi različitih profila i ideoloških preferenci.

Na objavljivanje spomenutih nepopularnih mjera najčešće se javljaju kritičari neracionalne državne potrošnje, rijetko liberalnih pogleda, već više prointervenističkih. Kritika im ide u smjeru nevaljalosti načina na koji se vlast odnosi prema novcu poreznih obveznika ne bi li sami objavili svoja plitka viđenja načina potrošnje državnog novca u nekom “malo drugačijem” smjeru – suštinski se taj pogled podudara sa pogledima i praksama koje u tom trenutku provodi vlast. Zazivaju tako veće poreze ali uz nužnost dodatne regulacije i bolje kontrole novčanih tokova, ulaganje u strateške državne projekte, dodatno subvencioniranje svega i svačega, socijalnu osjetljivost i pri svemu tome već su odavno izašli iz realnih proračunskih okvira i potencirali još veće probleme.

Problem u takvom načinu razmišljanja jest što banalizira kompleksnost života i raznovrsnost odluka pojedinaca za čije dobro navodno funkcionira. To je paradoks ali vrlo realan. U nastojanju donošenja dobrih odluka vlast u konačnici mora odabrati jedan put – iako bi mogla odabrati n drugih – ali paralelnost u provedbi odluka nije moguća. Zbog nesavršenosti takvih metoda upravljanja društvom dešavaju se nepravde koje osjećaju svi pojedinci kojima bi vlast trebala biti u funkciji jer ona, ponavljam, banalizira i smatra da svi ljudi funkcioniraju upravo po njima zamišljenoj paterni.

Intervencionistički nastrojena vlast tako uvijek doživljava neuspjeh vlastitih provedenih odluka te sa “zakašnjenjem” kreće s korekcijama i implementacijom novih mjera za opće dobro. Pri tome ne pita puno za štetu koju je učinila pojedincima ili, u Hrvatskom primjeru, masi pojedinaca.

Opće dobro tako je obična utopistička fraza socijalizma. Njime se želi potencirati jednakost i prosječnost pri čemu se zanemaruju ekonomska načela stvaranja vrijednosti (koja bi mogla biti uprosječena u masi) i uloga pojedinaca koji svojim poduzimanjem i naporom zapravo stvaraju vrijednost koju društvo ima na raspolaganju. Što bi “opće dobro” trebalo biti? To je, po mojem mišljenju, kumulativ individualnog dobra. Ono se generira kao pozitivna posljedica individualnog prosperiteta i nije ga moguće potencirati jednostranim odlukama vlasti samim “htjenjem dobra za sve”. Opće dobro se javlja kao prirodni refleks zdravog društva, a ne kao potencirani događaj.

Kako je navedeno oprečno metodama koje vlast provodi u postizanju općeg dobra ono je sasvim logično i općenito nepopularno i doživljava stalnu kritiku. Za postizanje tog ekvilibrijuma potrebno je raditi na osobnom nivou, zadovoljavati osobne potrebe i težiti osobnim idealima, vodeći se pri tome respektiranjem prava drugih individualaca i njihove težnje za istim.

Svako dobro,
vaš Kapitalac