Kad netko govori o javnom interesu il te želi pokrast, il je budala

Oznake

Crodux, donacija, izbori, monopol, nafta, ORaH, Čermak

Moj jaran Libzard lijepo kaže:

“Kad netko govori o javnom interesu il te želi pokrast, il je budala. Nema trećeg.”

Dosta ljudi se čudi kako se to Čermak odlučio podmazati Holičin ORaH sa solidnih 150.000 kuna donacije. Pa stvar je stvarno vrlo jednostavna, a donirani iznos je zapravo beznačajan. No zašto bi Čermak uopće podmazivao Holy?

Čermak je “tranu”. Shvaćate? On je na tržištu. Kakvom takvom tržištu. Ne treba mu više tržišta no što ga u Hrvatskoj ima. Više tržišta za svakoga tko je “tranu” znači samo više problema i manje profita. A tko je među najglasnijim protivnicima dolaska novih igrača u naftni biznis u Hrvatskoj? Pa zeleni. I ORaH među njima.

ORaH je Čermakova prva crta obrane od konkurencije. Osim što su fanatični oni djeluju kao prava politička stranka. Imaju dvije jake poluge u ruci, ekološki aktivizam, koji je dozlaboga popularan, te politiku. I zato vjerujem da imaju stvarnu moć da zaustave svakoga tko se namjerio eksploatirati “naše” prirodne resurse poput nafte.

No ima tu i zdrave doze čistog idiotluka, od strane ORaHa dakako. Naime cijena koju im Čermak plaća za takvu uslugu je zbilja smiješna. Mislim da bi ovaj bez problema iskeširao i milijun, a ovi bedaki to očito ne shvaćaju. Za primjer, razni Bill Gatesi i Warren Buffeti osim što doniraju milijarde još i propovijedaju o blagodatima visokih poreza, pa ih osim eko fanatika voli baš svaka politička opcija koja želi na vlast (ili je na vlasti). I to rade sve kako bi otežali rast konkurencije koja ih može ugroziti. Nema cijene koju kronist ne bi platio državi samo da ga zaštiti od tržišta i konkurencije.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Oglasi

Odgovor na ORaH-ovo opetovano protivljenje Uberu

Oznake

Konkurencija, licence, ORaH, Taxi, tržište, Uber

Nije prošlo ni mjesec dana otkako je ORaH objavio priopćenje u kojemu je izrazio svoje protivljenje dolasku Ubera u Hrvatsku, kad evo još jednog priopćenja o istoj stvari, sa istim argumentima i zaključcima. Prvo priopćenje potpisao je izvjesni Dražen Vlahovski, predsjednik zagrebačkog ogranka ORaH-a, a ovo današnje Sead Festić , član Glavnog foruma istočne regije. Nadam se da će nas ORaH poštediti mogućnosti da svaki član stranke objavljuje vlastito priopćenje o Uberu jer bilo je jasno i nakon prvoga što misle o stvari.

Komentirat ću to današnje priopćenje, po segmentima. Citirano je stav ORaH-a, ispod je moj komentar.
Najavom dolaska kompanije za taxi usluge Uber, sa sjedištem u San Franciscu, te objavom da traže managere u RH javlja se zabrinutost taxi obrtnika i malog i srednjeg poduzetništva – prijevoznika putnika.

1. Zabrinutost je evidentna. Radi se o manifestaciji straha od dolaska konkurencije na tržište. S obzirom da je ova konkurencija nešto dosad neviđeno, ponajprije u tehnološkom smislu, jer je Uber predvodnik tzv. digital disruption ere, strah je utoliko veći jer Uber ne pristaje poslovati prema postojećim “pravilima igre” već igri pristupa iz temelja drugačije. Taj novi pristup otkrit će nam i pravi smisao postojećih zakona i regulative kojima država, lokalna vlast i taxi karteli modeliraju tržište ne prema potrebama potrošača, već prema vlastitim potrebama.

Uberov vozač može postati svatko s položenim vozačkim ispitom i bilo kojim vozilom sa četvero vrata, bez ishođenja dozvole, licence ili koncesije 

2. Tako je. Relativno je jednostavno postati Uber vozač. Ipak, Uber pred potencijalne vozače postavlja određene zahtjeve, pa osim vozačke dozvole traži i potrvrdu o nekažnjavanju, vozilo novijeg godišta (od 2006. pa čak do 2012. godišta, ovisno o tipu Uber usluge) (ne znam koji je prosjek starosti vozila postojećih taksista?), najmanje 21 godina starosti, a potrebno je zadovoljiti i na intervjuu u Uberu. Isto tako relativno je jednostavno postati Uber putnik. Potreban vam je smartphone, besplatna Uber aplikacija i kreditna kartica. Ukoliko imate osigurane ove minimalne uvjete otvorena su vam vrata Uber prijevozu. S obzirom da je Uber prijevoz jeftiniji vidimo da ćete lakše postati Uber putnik nego putnik postojećeg taksija.

za razlliku od postojećeg taxi prijevoza, gdje vlasnici obrta moraju imati svu spomenutu dokumentaciju i moraju zadovoljiti svojim vozilima kriterije za udobnu i sigurnu vožnju. Na kraju svega toga, moraju izdavati i fiskalne račune, što kod Ubera nije slučaj, jer se radi o naplati putem mobilne aplikacije, odnosno iznos se naplaćuje s mobilnog broja.
3. Da. Postojeći taxi prijevoznici moraju ispoštovati regulativu, koja je skupa, i platiti dodatni danak cehu ukoliko žele biti njegov član. Članstvo u cehu je privilegija jer je broj taksi licenci ograničen (zaslugom gradskih vlasti). Ograničenjem broja licenci postigla se viša krajnja cijena usluge odnosno ograničilo se doseg tržišta. Tako su se taksijem nekada vozili ljudi malo jačeg imovinskog statusa, pa kada su u igru došle nove tvrtke poput Cammea, a broj licenci povećan, vidjeli smo pad cijena te je usluga postala dostupna ljudima nešto slabijeg imovinskog statusa. Došlo je do širenja tržišta. Uber, u tom pogledu, širi tržište do krajnjih granica. I to je dobro. U interesu je svih ljudi, osim taksi kartela i političara koji bi rado zadržali svoje rente, da se tržište širi i da kvalitetnu uslugu mogu dobiti po što povoljnijim uvjetima. Kriteriji udobne i sigurne vožnje kod Ubera su vrlo jasni, a je li vožnja bila udobna i sigurna ocijenit će svaki putnik individualno kroz Uber aplikaciju.

Za razliku od taksimetara Uber aplikacija nije fiskalizirana. Transakcija se obavlja isključivo između putnika i vozača, s jednog računa na drugi, mjesto za državu ovdje nije predviđeno. Govorimo o win-win značajci slobodnog tržišta. Iznos se ne naplaćuje s mobilnog broja već s kreditne kartice putnika koja je registrirana u Uber aplikaciji.

Na taj način izbjegavaju troškove goriva, održavanja, osiguranja putnika, mirovinskih i zdravstvenih davanja, nemaju PDV niti prirez lokalnoj samoupravi.
4. Korištenjem Ubera vozači ne mogu izbjeći troškove goriva, održavanja, osiguranja putnika, PDV-a, pa čak ni prireza lokalnoj samoupravi (barem jednog dijela te stavke). Naime vozila uberovih vozača također moraju trošiti gorivo, osim ako se odluče kupiti Teslu pa voziti na struju, održavati svoja vozila te ih osigurati prilikom registracije. Osiguranje putnika je u tom pogledu obavezno. U cijeni registracije postoje izvjesne stavke koje predstavljaju prihode lokalne samouprave. Na sve navedeno vlasnik Uberov vozač platit će određenu stopu PDV-a.

Mirovinskih i zdravstvenih davanja nema. A teško je u današnjim okolnostima radišnom čovjeku zamjeriti na tome. Zašto? Pa zato jer je porezni obveznik u Hrvatskoj dio manjine. U biračkom tijelu tek je 28% poreznih obveznika. S druge strane imamo 72% birača koji žive od transfera koje im je osigurala država po principu iz džepa poreznog obveznika u njihov džep, bilo izravno u novcu, bilo u obliku neke usluge brojnih javnih monopola. Tako naš porezni obveznik, kada zatreba, mora čekati da dobije ono što je preplatio nesebično dijeleći s drugima, a kada i dobije to što je zatrebao često zaključuje kako isto ne vrijedi cijene koju je morao platiti kroz porez i davanja. Tako je to kada mu na leđima parazitira većina članova društva.

Uberov vozač, kao i svaki drugi vrijedan i marljiv čovjek, volio bi imati mogućnost da sam odlučuje o tome koji oblik štednje za mirovinu mu je najprihvatljiviji, kao i liječnik odnosno zdravstveno osiguranje. Ono što je potrebno u tom pogledu jest liberalizirati tržište. Dozvolimo nastanak novih mirovinskih i zdravstvenih osiguranja i neka se natječu za osiguranike.

Kompanija plaća uredno porez u San Franciscu, tako da RH ne uplaćuju niti lipe PDV niti prireza.

5. Ako se ne varam Uber će registrirati tvrtku u Hrvatskoj kako bi mogao legitimno poslovati te će kao i svaka druga tvrtka plaćati porez na dobit, PDV i ostala davanja.

Samo tarifiranje usluga vožnje ovisi o nekoliko faktora: brzine kretanja vozila do 18 km/h, preko 18 km/h ili o trenutnoj potražnji, gdje cijene rastu peterostruko kao u Londonu za vrijeme štrajka vozača u javnom prijevozu.

6. Tako je. Ovisno o uvjetima na tržištu cijena se prilagođava. Cijenu određuje potražnja tako da je besmisleno ljutiti se na nepoznat broj putnika koji uz mene traže i spremni su platiti prijevoz prema uvjetima na tržištu. Cijena prijevoza će vam ipak biti poznata u svakom trenutku pa ukoliko vam je previsoka imate punu slobodu koristiti se alternativnim oblicima prijevoza, pa i pješačiti ako želite. Ono na što u slučaju Ubera nemate pravo jest dobiti uslugu po uvjetima koji nisu tržišni. ORaH izgleda smatra da bi vas netko trebao prevoziti od točke A do točke B po uvjetima koji mu idu na štetu, dakle da vas časti prijevozom. ORaH izgleda ne mari mnogo za zdravlje, mirovinu ili gladnu djecu Uberovog vozača.

Definitivno, narudžbom taxi usluge ne znate da li isti vozač nije u alkoholiziranom stanju, pod utjecajem droga ili mentalno bolesna osoba, jer kriterija nema osim da niste kažnjavani.

7. Ako je nešto definitivno onda je to ORaH-ovo bulažnjenje. Niti danas ne znate hoće li vozač taksija biti alkoholiziran, pod utjecajem droga, mentalno bolesna osoba ili pak kriminalac. Ono što znate jest da svaki Uber vozač zna da putnik u svojem džepu ima smartphone sa Uber aplikacijom u kojoj možete pritiskom kažiprsta alarmirati Uber 0-24 i prijaviti problematičnog vozača. Također, ako ste preživjeli put do željene adrese, imate mogućnost ocijeniti uslugu i na taj način eliminirati s tržišta svakoga tko je propustio priliku u potpunosti zadovoljiti vaša očekivanja. Uber takvim vozačima raskida ugovor i blokira aplikaciju. Također, isto čini i nepromišljenim putnicima. Briljantno. Kako ono danas putnik rješava iste probleme?

Registrirani taxi vozači ili taxi kompanije u RH uredno moraju zadovoljiti sve kriterije vozača, vozila i moraju ishoditi svu dokumentaciju da bi dobili licencu za obavljanje djelatnosti tako da tvrdnje pojedninih političkih stranaka o padu cijena radi konkurencije nisu na mjestu, jer je ovo nelojalna konkurencija što bi trebala potvrditi komisija za ravnopravnost tržišnog natjecanja.

8. Uber je nelojalna konkurencija sustavu koji je, budimo realni i iskreni, postavljen na kleptokratsko-kronističkim temeljima. Dakle imamo ceh koji je da bi se zaštitio od konkurencije isposlovao od lokalnih vlasti zaštićen položaj, ograničio broj licenci, postavio gomilu besmislenih i skupih pravila pred svakoga tko se drzne uhvatiti volan u ruke, i sada je na kušnji. Nije problem u konkurenciji koja želi doći kako bi služila potrošačima već u sustavu koji služi partikularnim interesima. Ako je sustav problematičan, a meni se čini da jest, onda ga treba mijenjati (dopustiti Uberu da dođe pa cijelu regulativu spustiti na tu minimalnu razinu), a ne se pozivati na legalizam dok branimo nešto tako nakaradno i nepravedno kao što je postojeći sustav.

O fiskalizaciji ne treba trošiti vrijeme a posebno ulaskom lojalne konkurencije u taxi prijevozu cijene su stabilizirane, tako da ORaH smatra da gradske vlasti grada Osijeka, te OBŽ trebaju na vrijeme reagirati i zaštititi dignitet, opstojnost te poslovnost svih auto taxi udruženja i poduzeća koja pružaju takve usluge jer time štite i sebe. Postojeće taxi službe podmiruju obveze PDV-a i prireza uredno prema državi i gradu, što bi se dolaskom UBERA i njihovim dampinškim cijenama, ugrozilo isto kao i sigurnost u cestovnom prometu.

9. Povećanjem broja licenci u igru su ušli novi igrači, cijene su pale, a usluga je postala dostupnija širem sloju građana. To isto sam napisao u odgovoru na treći. citat. Ako Uber dođe na hrvatsko tržište ponuda usluga će se proširiti, a cijene će dodatno pasti. Moguće je čak da Uber način pružanja usluge taksi prijevoza u potpunosti izbaci iz igre postojeći način pružanja usluge. Naglašavam još jednom, Uber izbacuje postojeći način i uvodi novi način pružanja usluge. On nije usmjeren na izbacivanje iz igre ljudi s imenom i prezimenom već na način pružanja usluge. Postojeći sustav ne valja jer služi samo kartelima i vlastodršcima, a šteti tržištu (putnicima). Svatko je dobrodošao u novi sustav.

Slijedom svega navedenog ORaH poziva sva taxi udruženja, poduzetnike i kompanije (Ecotaxi, Cammeo) da se udruže u svom stavu prema vlastima lokalne samouprave sa stavom da ne dozvolimo dolazak Ubera u RH a tako i u našu regiju.

10. S obzirom da je ORaH politička stranka puna ambicioznih političara željnih vlasti ovakvo priopćenje ne možemo shvatiti nikako drugačije nego kao otvorenu potporu postojećim kartelima, što znači i apel za glas na izborima. Ako vas postojeće stranke odbiju zaštititi glasajte za nas, mi ćemo odbiti tržište i zaštititi vaš kartelski položaj. To je poruka za postojeće taksiste. To što će putnici nastaviti plaćati višu cijenu no što bi je plaćali u tržišnim uvjetima, te što si dio populacije i dalje neće moći priuštiti taksi usluge, političarima i postojećim taksistima nije nikakav problem.

Uber je djelovanjem sindikata zabranjen u Bruxellesu, Berlinu, Münchenu i Madridu, a u Francuskoj je donesen zakon o zabrani rada.

11. Ovo je da znate kako je i izvan Hrvatske protivljenje ideji usluge dostupne većem broju ljudi stvar normalnosti. Tržište se guši, potiču se karteli. U službi toga su zakoni.

Ne dozvolimo dolazak kompanije čiji je moto i krilatica „Ideja je moja – sve ostalo je vaše“, jer će nam ostati samo socijalni slučajevi

12. Za kraj ORaH se koristi emocionalnim argumentom, u slučaju da sve prethodne nebuloze nisu doprle do onog dijela vašeg mozga koji će odlučivati o odabiru broja na glasačkom listiću. No taj emocionalni argument zapravo je refleksija i opis postojećeg sustava, kojeg ORaH želi zaštititi, u kojemu je ideja o očuvanju taksi kartela i ograničenom broju licenci njegova, a sve ostalo je vaše (recimo vaš novac kojeg ćete za taksi uslugu trebati izdvojiti više nego što biste trebali u slučaju podrške Uberu).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Dogovorna ekonomija ORaH-a ili karta za put u prošlost

Oznake

demokracija, dogovorna ekonomija, ekonomski program, ORaH, socijalizam

U nastavku možete pročitati komentar Prijedloga politike ekonomske demokracije ORaH-a iz pera Zorana Löwa:

U Prijedlogu politike ekonomske demokracije ORaH-a gotovo da nema nesporne točke, pobrkani su temeljni ekonomski pojmovi i logika, citiraju se isključivo socijalistički orijentirani autori, navode se brojčani podaci o zadrugama u EU, ali nema podataka o njihovom udjelu u BDP-u i još puno toga što govori o pristranosti i ekonomskom autizmu na razini dogovorne ekonomije 70-tih godina.

Pa krenimo redom…

„Prvi nedostatak globalnog kapitalizma: Prekomjerna akumulacija“

Kažu autori, ovakav sustav, zasnovan na ideji o beskonačnom bogaćenju – neodrživ je. Razlozi bi bili sljedeći:

„1. Pravo na osobno vlasništvo i njegova akumulacija može se protezati samo do točke ukojoj ne ugrožava ekonomska prava ostalih.“
Komentar: Pravo na osobno vlasništvo i njegova akumulacija nikad ne ugrožava ekonomska prava ostalih, pod uvjetom da nije pretvoreno u monopol državnom regulativom. Na slobodnom tržištu uvijek postoji konkurentska borba te ono što nam danas izgleda kao monopol sutra je staro željezo (sjetimo se US Steel, IBM, PAN AM…)

„2. Materijalni resursi su ograničeni. Velika akumulacija u rukama manjine onemogućava ostale da se razvijaju na materijalnom nivou.“
Komentar: Točno, materijalni resursi su ograničeni, ali ideje i poduzetništvo nije. Kako to da ta velika akumulacija nije spriječila nastanak jednog Microsofta, Googlea ili Facebooka? Kako su low cost aviokompanije praktički pregazile donedavne zrakoplovne divove? Kako je Samsung razbio Sonya a Toyota GM? Itd, itd, bezbroj je primjera konkurentske bitke koja neprestano traje i koja predstavlja najbolji duh kapitalizma, koji je, na sreću i usprkos svom mogućem državnom intervencionizmu tijekom 20 stoljeća, ipak preživio…

„3. Ekonomska sloboda pojedinca ne bi trebala biti suprotna interesima društva.“
Komentar: točno tako, i nije suprotna interesima društva.

„4. Uvijek treba imati na umu da vrijednost novca leži u njegovu korištenju. Novac kojimiruje je bezvrijedan, a oni koji ga ne puštaju u opticaj odgovorni su za nepravdu i neimaštinu.“
Komentar: kakva je pak ovo nebuloza – pa nije novac stoka da ga se jednom dnevno pušta u optjecaj. Novac je akumulirana štednja milijuna subjekata (ljudi i tvrtki) s kojim treba pažljivo postupati. Banke su čuvari akumuliranog (tuđeg) bogatstva te trebaju biti odgovorne prema vlasnicima tog novca.

„Drugi nedostatak globalnog kapitalizma: Glavnina ulaganja investira se u špekulacije, a ne u proizvodnju“

Komentar: Ovdje se autorima može dati za pravo – unatrag zadnjih petnaestak godina zamjećuje se taj trend koji je kuluminirao u masovnim špekulativnim poslovima te korporativnom otkupu vlastitih dionica jeftinim kreditima, posebno u SAD. Ovo potonje se zove stockbuyback, a Washington Post je nedavno imao uvodni članak o katastrofalnom stanju u koje se doveo IBM prekomjernom i suludom politikom otkupa vlastitih dionica u vrijednosti većoj od 100 milijardi dolara, u periodu od desetak godina. I, dakako, zapostavljanjem R&D-a…

Međutim, međutim, autori se ovog Prijedloga u pravilu zaustavljaju na prvom redu činjenica (ili još gore, manipuliraju populističkim truizmima i najobičnijim besmislicama). Tako, u slučaju ovog „Drugog nedostatka globalnog kapitalizma“ ne pokazuju ni zrno znanja ili razumijevanja što je u pozadini investiranja u spekulativne poslove umjesto u proizvodnju. Što mislim da bi bio logički test na razini osmog razreda osnovne škole – ako prihvatimo elementarnu postavku bihevioralne ekonomije i zdravog razuma, tj., da se ljudi ponašaj u skladu s poticajima, onda samo treba vidjeti koji su to poticaju u pitanju. Odgovor je jednostavan i danas ga većina svjetskih ekonomista zna te priznaje njegov utjecaj, u većoj ili manjoj mjeri: to je politika centralnih banaka koja se naziva ZIRP i QE i koja je kompletnom svjetskom financijskom sektoru omogućila dostupnost jeftinog kapitala, na razini neviđenoj u povijesti. Tako da se korporacije i države mogu zaduživati u z prinos od 2-3% pa čak i niže. Trenutno se čak i Hrvatska može zaduživati po stopi od 4-4,5%, nezamislivoj do pred par godina!

„Treći nedostatak globalnog kapitalizma: zaduživanje, poticanje potrošača i tvrtki, kupovanja na kredit“

Komentar: Zaduživanje, poticanje potrošača i tvrtki da kupuju na kredit nije samo po sebi problem – problem je kad se takvo zaduživanje potiče od strane države i centralne banke nerealno niskim kamatnim stopama i poticanjem financijskih institucija da tzv. „subprime“ kreditima pokrenu građevinski ili bilo koji drugi sektor ekonomije. Takva politika onda vodi u boom–bust cikluse. Uzrok toj i takvoj politici uvijek je jedan te isti – politika, a ne kapitalizam. Dapače, najgovorljiviji zagovornici free market kapitalizma (austrijska ekonomska škola, primjerice), izričito su protiv takve politike.

„Psiho-ekonomska eksploatacija i pseudokultura“

„Tijekom posljednjih desetljeća, kulturna raznolikost snažno je narušena, nakon što su lokalne kulture uvučene u ‘globalno tržište’ gdje dominiraju korporativne pseudokulture. Fastfood franšize, seks i nasilje ‘pop’ kulture osporavaju autohtone kulture diljem svijeta.“
Komentar: Netočno – zadnjih desetljeća svjedočimo snažnoj ekspanziji lokalnih kultura i njihovoj globalizaciji. Pogledajmo samo film, glazbu, književnost. Ja sam inače pravi ovisnik o glazbi. Iako sam glazbeni eklektik, posebno volim glazbu Brazila, Latinske Amerike te zapadne Afrike (Capo Verde, Senegal…). Iako to nisu jedine glazbena središta u snažnoj ekspanziji i globalizaciji, njihov golemi komercijalni uspjeh sasvim dovoljno demantira gornje navode.

„Tragična posljedica gubitka lokalne kulture ilokalne ekonomije su stotine tisuća odbjegle djece i prostitutki na ulicama gradova diljemsvijeta.“
Komentar: Znaju li ti autori išta o bijednim uvjetima života u lokalnim zajednicama i lokalnim ekonomijama o kojima pričaju? Naravno da djeca bježe u gradove i rade bilo što, jer i to je bolje od preživljavanja sa šakom riže na dan, bez šanse za ikakvim izlazom…

Idemo dalje. Kažu autori:
„Pravo vlasništva je u današnjem društvu postavljeno kao osnovno pravo te kao takvo, u praksi ima i najveću vrijednost te nadilazi ostala prava, pa tako i ljudska prava.“
Komentar: Pravo vlasništva je temeljno ljudsko pravo i nije u sukobu s ostalim pravima, dapače, pojačava ih, budući da su ljudska prava u povijesti najčešće i najbrutalnije bila ugrožavana od strane države.

A što reći na ove notorne gluposti:
„Povrh toga, zakonom se zajamčena radnička prava smanjuju jer ‘poslodavci će lakše zapošljavati, olakša li im se davanje otkaza lošim radnicima’ što jednostavno nije istina. Otpuštanjem iskusnih radnika i zapošljavanjem neiskusnih smanjuje se cijena rada…“
Komentar: Pa koji to poslodavac otpušta iskusnog radnika, ako je taj iskusni radnik ujedno i dobar radnik? Zašto bi to činio?

Koliko autori malo znaju o ekonomiji vjerojatno je jasno iz svega gore rečenog. Ali, nikad kraja njihovom putu u raj popločenom najljepšim željama. Evo još jednog citata:
„Pravedni minimalni dohodak, često nazivan ‘minimalac’ mora se postaviti dovoljnovisoko tako da ljudi mogu zadovoljiti osnovne potrebe. Povećanje zaposlenosti smanjuje brojonih u mreži socijalne skrbi. Određivanje visine minimalnih potreba treba napraviti naprogresivan način, mora postojati kontinuirana prilagodba osnovnih potreba ovisno oraspoloživim resursima i znanstvenom razvoju društva. Standard minimalnih potreba trebamijenjati sukladno s vremenom i mjestom.“
Komentar: u istom pasusu navode da se ‘minimalac’ mora postaviti dovoljno visoko tako da ljudi mogu zadovoljiti osnovne potrebe ali i da povećanje zaposlenosti smanjuje broj onih u mreži socijalne skrbi. Ne pada im na pamet da povećani minimalac direktno smanjuje zaposlenost. O tome oni ne znaju ništa, naravno… Možda da pročitaju ovaj članak objavljen neki dan u Jutarnjem listu: POSLODAVCI UPOZORAVAJU ‘Minimalna plaća mogla bi dovesti do tisuća otkaza’ .

I dalje: „Krajnji cilj je ekonomija u kojoj nitko ne mora brinuti o zarađivanju dovoljno novca kako bipodmirio troškove hrane, odjeće, stanovanja, obrazovanja i zdravstvene skrbi.“
Komentar: Kako bi rekao drug Marx, svakome prema njegovim potrebama…

Onda malo klasične dogovorne ekonomije:
„cijene moraju biti stabilne, plaće moraju biti usklađene s cijenama osnovnihproizvoda.“ Ili
„Sirovi materijali, poljoprivredniproizvodi i ostali proizvodi svake regije trebaju biti obrađeni i oplemenjeni u neposrednojblizini njihova izvora. Na taj način poboljšanja u tehnologiji i proizvodnji koriste lokalnomstanovništvu te regije. Tako se promiče održiva lokalna ekonomija, a ne eksploatacija rada kojapreplavljuje svijet jeftinom robom iz Kine i nerazvijenih zemalja, koje smo svjedoci i učesnici.“

Pa onda školski primjeri autarkije i merkantilizma iz 17 stoljeća:
„Lokalna proizvodnja osnovne hrane, uobičajenih građevinskih materijala, osnovne odjeće,nužnih udžbenika i predmeta, osnovnih lijekova i svakodnevnih proizvoda neutralizira ovisnosto vanjskim ekonomijama. Ako se te robe lokalno proizvode i prodaju, stimulira se lokalnaekonomija i napreduje. Kapital nastavlja kolati u lokalnoj ekonomiji i snaži se ekonomskasamodostatnost.“

Ali šećer dolazi na kraju – vrhunac ekonomskog analfebetizma:
„Motiv ekonomske aktivnosti trebao bi biti zadovoljavanje potreba potrošača i potrošnja, a nemaksimizacija profita.“

Komentar: Draga gospodo, pa što vi mislite, da svi mi patimo od Alzheimera? Pa prošli smo mi takav sustav. Nešto se nije proslavio „zadovoljavanjem potreba potrošača…“ Sjećate se Trsta i Graza…?

Kako bi to ORaH-ovci makroekonomski organizirali, u smislu vlasništva? Pa evo, postojala bi tri tipa organizacije, što je opisano u poglavlju 6) – Transformacija ekonomije na tri grane.
„a) Mala privatna poduzeća: tvrtke čijiradnici rade od kuće, obiteljski restorani, male maloprodajne trgovine, zanatski proizvođači,umjetnici i privatni izumitelji.“
Komentar: Ako se ne varam, upravo to smo imali prije Markovića…

„b) Zadruge: Zadružne strukture imaju središnje mjesto u funkciji i organizaciji gospodarstva. Temeljno jepravo radnika u ekonomskoj demokraciji posjedovati i upravljati svojim poduzećima krozkolektivno upravljanje. Industrija, obnovljiva/održiva energetika, trgovina, poljoprivreda ibankarstvo idealni su sektori za organizaciju kroz proizvođačke i potrošačke zadruge. One trebaju proizvoditi za osnovne minimalne potrebe, a i većinu ostalih proizvoda i usluga, formirajući tako najveći sektor ekonomije. Manje satelitske zadruge mogu servisirati veće zadruge. Na primjer, automobilska zadruga mogla bi proizvoditi komponente koje se prevoze u obližnje postrojenje za završnu montažu automobila.“
Komentar: OOUR-i, SOOUR-i, anybody…?

c) Masovne ključne industrije: „Tvrtke koje su ili prevelike ili istodobno velike i složene da se organiziraju kao zadruge, trebalebi biti velika javna poduzeća. Centralizirani, javni sektor u zadružnoj ekonomiji uključuje ivelike ključne industrije tj. infrastrukturu, odnosno ono što zovemo prirodnim monopolimadržave. Uloga javnog sektora treba biti jasno definirana, a poduzeća iz javnog sektora trebavoditi lokalna, odnosno centralna vlada.“

Komentar: Jednom riječju, “povratak” u socijalizam, as simple as that… 😦

I tako dalje, sve biser do bisera. Taj Prijedlog ORaH-a nudi nam jedan krasan svijet malih letećih medvjedića, kako bi rekao jedan naš bloger, nema što…

Zoran Löw

Submisivnost je vrlina koju cijeni svaka vlast pa tako i vlast s pijetetom za ekologiju

Oznake

CO2, ekologija, emisija, Holy, okoliš, ORaH, politika, staklenički plinovi, vlast

Gurnuli smo djecu u dužničko ropstvo pokroravajući se ideji o planskom, centralno vođenom razvoju ekonomije sa osobitim naglaskom na industrijsku proizvodnju. Krivo alociranje resursa upropastilo je ekonomiju, odvelo javni dug do nesagledivih visina, srušilo standard i upropasilo generacije građana. Ali to je izgleda prošlost.

Dolazi vrijeme da djecu gurnemo u još veće dužničko ropstvo pokoravajući se apokaliptičnim vizijama i planovima koji se za vladajuće političare proizvode u laboratorijima eko-fašističkih “nevladinih” organizacija. No to ne znači da se zapravo išta mijenja. Mijenja se samo područje interesa vladajućih političara. Osobitu prednost ovdje imaju stranke koje mijenjaju pristup političkom marketingu. Ekologija je “IN”.

Stvar je donekle usporediva sa pokrštavanjem članova komunističke partije tijekom osamostaljivanja Hrvatske. Novo vrijeme zahtjeva novi pristup politici, promjenu ustaljelih paradigmi, no cilj je isti. Doći na vlast, suvereno vladati i najvažnije od svega – imati na raspolaganju nezamislivu količinu novca, tzv. državni proračun.

Od poreza kojim će vam nova vlast nemilice pritiskati grkljan neće se subvencionirati prljava industrija ali hoće polja čistih vjetro i solarnih elektrana. Plaćat ćete više za sofisticiraniji sustav prikupljanja otpada i njegovu reciklažu. Čuvat ćete okoliš tako da na posao automobilom povezete još ponekog putnika jer ukoliko vas policija zatekne samog za volanom mogli biste platiti primjerenu kaznu. Hrana će poskupiti uslijed zadovoljavanja najstrožih ekoloških normi u njenoj proizvodnji i distribuciji. Javni radovi na pošumljavanju mogli bi ponovno postati prigoda za druženje i zabavu širokih masa. Ekološkim porezima i kaznama čuvat ćemo okoliš, a sudbina planeta u vašim je rukama. Sumnjičavi ste? Ponavljajte rečenicu prije toliko puta dok sami sebe ne uvjerite u ispravnost gledišta.

Iako će vas i vašu djecu ova priča financijski smožditi veselje biste mogli pronaći u pokoravanju ideji o spašavanju planeta pod svaku cijenu! Uostalom stvar je alarmantna, samo vi nikako da shvatite. A ne shvaćate jer niste stručni, a zlo nam se prikrada i vreba. Vlast stoga nema vremena za čekanje! Malo prisile je nužno i to je za vaše dobro. Submisivnost je vrlina koju cijeni svaka vlast pa tako i vlast s pijetetom za ekologiju.

Svako dobro,
vaš Kapitalac