Oznake
Bosna, Država, država socijalnog blagostanja, penzije, plaće, politika, prosvjedi, revolucija, Tuzla, vlast
Ne svjedočim niti pamtim kakvu revoluciju koja je u svojem tijeku i epilogu bila nošena na krilima mira. Tako ni ova aktualna u BiH nije mirna revolucija. Jednostavno ne postoji takva. Mišljenja oko nje su podijeljena. U osnovi jedna strana opravdava bilo kakve metode koje bi proizvele smjenu vlasti, gdje je razbijanje, palež i pljačka usputna pojava s kojom se ne zamara dok stremi ka cilju (novoj vlasti), dok druga strana smatra te i takve metode suvišnima, duboko razarajućima i sa skepsom gleda na ono što bi se u konačnici moglo izroditi iz njih ali opet ne sumnja u državu samu. U tome su suštinski na istoj strani.
Ne bih možda ni zamjerio revolucionarima da zapravo nisam u potpunosti svjestan njihovog mentalnog felera. Iako se u svakoj revoluciji, pa tako i ovoj, razvijaju transparenti koji pozivaju na slobodu, iz svakog njihovog koraka vidimo da one proizvode tek novu neslobodu. Iz informacija o bosanskoj revoluciji razabirem vazda problematične premise – od države očekuju da im da posla, da im poveća socijalne primitke, osigura veće plaće i penzije – a one su pak produkt proizašao iz lažnih obećanja političara koji su, da bi došli na vlast i podesili državu tako da radi njima samima u korist, morali istovremeno onemogućiti građane da tu korist ostvare bez nje i njih. To “bez nje i njih” značilo bi – na tržišnim principima. Država je tu štetu građanima kompenzirala jačanjem forme države socijalnog blagostanja pod čijim skutama su trebali naći svoj mir i sigurnost.
Pa eno ih ipak na ulicama gaze i pale tu “zajedničku” imovinu ali i privatnu imovinu svojih sugrađana, onako usput, a možda i u maniri dječaka koji svojem bratu iz inata i željan majčine pažnje potrga najdražu igračku. Očito je dakle da tu nešto ne štima ili je od početka neshvaćeno, a iz toga sasvim jasno proizlazi feler. To nešto je uvjerenje da je država tu da daje posla i novca. Da je država majka.
Svatko voli svoju majku. Čak i patološkim slučajevima. Tako Bosanci ne diraju u njen lik. Valja je samo preodgojiti, da svojoj dječici bude bolja, smjeniti nevaljale, a postaviti valjale pa opet iznova. Nismo ni mi Hrvati, koje neki mediji otvoreno huškaju na isto, mentalno drugačiji. Ali gospodo, država nije mama. Prestanite se tako odnositi prema njoj. Prestanite tražiti poštenu vlast jer takva ne postoji. Vlast je moć, a moć se direktno suprotstavlja ideji o slobodi. Iako nije ni svaka sloboda ista. Postoji sloboda od odgovornosti koju daje država građanima, Bosna Bosancima, a postoji i sloboda od prisile koja za razliku od prve iziskuje odgovornost. Odgovornost pojedinca za vlastite postupke.
Revolucija na ulici uvijek će i bez sumnje donijeti rušenje, palež, krv i novu vlast jednako sklonu da čini sve ono što je činila i svrgnuta. Stoga ako ste revolucionarni što ne biste probali s revolucijom u vlastitoj glavi?
Recimo kada pomislite kako bi nam trebala dobra vlast, a ne pokvarena, da stanete glavom lupati u zid dok ne padnete u nesvijest? Kada se zaželite penzije iz državnog proračuna da uzmete šaku kamenja i razbijete sve redom prozore na vlastitoj kući, a kada zaključite da država treba brinuti o vašem zdravlju i vašu djecu silom zakona odvoditi u svoje olinjale i ideologijom zatrovane škole da jednostavno odvrnete plin, bacite šibicu i dignete sve što imate u zrak?
Otprilike istu štetu vam je država učinila do sada po svakom tom pitanju. Država kakvu su vam servirali oni što su željni vlasti, vašeg novca i koji u to ime prodaju vašu slobodu (onu drugu, da budete slobodni od njih, a slobodni za sebe).
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 