Plati pa glasaj!

Oznake

biračko tijelo, dijaspora, glasanje, izbori, parola, plakat, porezni konzumenti, porezni obveznici, recitoglasno, socijalni narkomani

Zanimljiv plakat trenutno vodi prema broju glasova građana na recitoglasno.com.
Plakat kaže:

“UKINITE PRAVO GLASA DIJASPORI. ILI NEKA PLAĆAJU POREZ U RH”
Autor: Politolog

Znači glas na izborima se treba plaćati? Ok, ja sam za to. Ali bojim se da se to većini ipak ne bi svidjelo, pa makar bili glasali za ovu parolu. Kako to?

Većina glasača živi od transfera iz državnog proračuna, a u njega ne uplaćuje ništa. Odnos snaga je ovakav: 28% glasača plaća poreze, a 72% glasača onda siše taj novac iz državnog proračuna. Država ima ulogu onoga koji osigurava transfer tog novca iz džepova jednih u džepove drugih, kroz zakonski okvir pa i batine ako zatreba.

Pa ako toj manjini koja puni proračun prepustimo pravo glasa ti “plaćeni glasači” bi lako mogli izglasati da većina ostane bez para koje je navikla lagodno sisati iz proračuna. Realno, ako ne plaćaš porez o čemu bi ti uopće glasao osim o pravu na tuđi novac? Pa ako je u pitanju opće dobro onda bih radije prepustio glas situiranom kanadskom Hrvatu, koji ne ovisi o novcu hrvatskih poreznih obveznika, nego taj glas prepustio ikome između 72% socijalnih narkomana u Hrvatskoj.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. glasačko pravo je, dakako, definirano Ustavom, čl.45, i dano je svakome tko ima hrvatsko državljanstvo. Osim što može glasati hrvatski državljanin može biti i izabran u sabor, pa i sastavljati vladu. Čak i ovaj iz dijaspore.

Slučaj Gunja – još jedna pljačka poreznih obveznika

Oznake

Gunja, obnova kuća, poplava, porezni obveznici

Obnova i izgradnja kuća na poplavljenim područjima hrvatske porezne obveznike koštala je oko pola milijarde kuna. Točan trošak nije u potpunosti poznat jer Ministarstvo graditeljstva skriva troškovnike od javnosti kao zmija noge.

Ipak, novinari 24 sata došli su do podataka o troškovima koji ovu tragediju bacaju u sjenu, a na svjetlo dana izvlače još jednu u nizu beskrupuloznih pljački poreznih obveznika u režiji vladajućih te s njima slizanih kronističkih poduzetnika uvijek spremnih ekstraprofitirati od poslova dobivenih političkim pogodbama, a ne prema načelima slobodnog tržišta i tržišnog natjecanja.

Cijeli tekst pročitajte na 24 Sata, a ja ću samo kratko navesti jedan zastrašujuć iznos: za izgradnju kuća od 55 kvadrata država je poduzetnicima plaćala 887.000 kuna (to je više od 2100 eura po kvadratu). Za usporedbu, za taj novac možete dobiti montažnu niskoenergetsku kuću od 300 kvadrata po sistemu ključ u ruke.

Na kraju linkanog teksta nalazi se kratak video prilog novinara Ivana Pandžića kojeg završava jednim pogrešno postavljenim pitanjem: “Kako je došlo do takvog financijskog deranja države?”

Ispravno pitanje glasi ovako: “Kako je došlo do takvog financijskog deranja poreznih obveznika?”

Naime tako postavljeno pitanje u središte odgovora smješta državu samu, odnosno vlast koja se u sprezi s izvjesnom poduzetničkom klijentelom dobro okoristila, a račun ispostavila poreznim obveznicima. Vlasnici obnovljenih kuća su indiferentni. Za njih je izgradnjom ili obnovom kuće priča završena, a račun je, smatraju, platila država za koju ionako smatraju da je to dužna učiniti. Pandžićeva formulacija pitanja u potpunosti skreće pozornost sa vlasti kao glavnog aktera i krivca za ovu pljačku te državu stavlja u položaj oštećene strane, valjda zbog raširene iluzije kako je upravo ona ta koja pomaže pa ne može istovremeno biti i lopov.

Vlast je dakako samo redistributer novca kojeg je prethodno opljačkala od poreznih obveznika, a država ništa drugo do li poligon na kojemu se ta farsa odvija.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Država ne plaća porez niti to može

Oznake

Država, helikopter, Kiowa, MORH, PDV, porez, porezni obveznici, proračun

MORH je od SAD-a dobio na poklon helikoptere pa usput izvijestio javnost kako će za njih morati platiti samo PDV u iznosu od 100 milijuna kuna. Ne znam koji je razlog za ubacivanje PDV-a u priču. Valjda da narod dobije osjećaj da je stvar “dobivena” jeftino. U toj priči je ipak bitno nešto drugo.

Država neće platiti PDV jer to zapravo ne čini (niti može). Ono što država čini je jednostavni računovodstveni manevar u kojemu novac prebacuje s jednog računa na drugi, a oba računa su u njenom vlasništvu. Država ne može plaćati porez jer to bi značilo da potražuje novac sama od sebe, a to je logično nonsens. Ne možete sami sebi biti dužni novac kojeg upravo držite u rukama. To naravno ne znači da se cijelu stvar ne može prezentirati drugačije, recimo u svrhu propagande odnosno kako bi se obmanjivanjem drugih postigao neki cilj. Relativna je stvar koji je to cilj. Kada biste pokušali javno demonstrirati to da sami sebi plaćate porez, i pritom mahali novčanicom koju upravo spremate sami sebi platiti, vjerojatno biste završili u ludari. Kako po istom pitanju državu apsolutno nitko ne kritizira, a kamo li sankcionira, možemo reći da je ona već ostvarila izvjesne ideološke ciljeve u svoju korist, a građanima na štetu.

Iza spomenute cifre ipak postoje konkretne relacije. Tih 100 milijuna kuna je trošak poreznih obveznika. Da bi MORH mogao “platiti” porez državi prethodno je od te iste države morao dobiti novac, svoj budžet. Dakle sada će MORH dio tog novca, u iznosu PDV-a, vratiti natrag odakle je došao. Ali važnije od svega toga jest da fiskalne egzibicije započinju u trenutku kada država (blagim ili grubim) represivnim metodama pretače novac iz džepova poreznih obveznika u državni proračun. MORH će vratiti dio novca u državni proračun, međutim država taj novac neće vratiti u džepove poreznih obveznika već potrošiti na nešto drugo, možda ponovno dati MORH-u na raspolaganje. Možemo reći i da je ovaj trošak nastao davno prije, u trenutku kada je poreznim obveznicima oduzeto 100 milijuna kuna, a ovo sada je tek davanje do znanja tim istim poreznim obveznicima na što je država potrošila njihov novac. Nekima će to biti utješno, nekima predmet kritike, a neki će ostati indiferentni misleći kako država ima vlastiti džep ili barem uzela novac iz susjedovog ali nikako njihovog (što možda i najbolje opisuje stvarno stanje stvari u ovoj državi).

Izjava o MORH-ovom plaćanju PDV-a mogla bi se preformulirati u sljedeću, odnosno jedino tako formulirana izjava bila bi u potpunosti točna:

“Nabava helikoptera porezne obveznike će koštati 100 milijuna kuna”

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Trkeljanje o rezovima je samo paravan rastrošnoj državi

Oznake

deficit, javni dug, Linić, Milanović, porez, porezni obveznici, proračun, rezovi

Trkeljanja o rezovima u Hrvatskoj sam se naslušao za deset života, a sve što sam i čuo još uvijek ne govori ništa o rezanju.

Dok Vlada govori o rezovima misli na smanjenje proračunskog deficita. To bi bila negativna razlika između prihoda i rashoda državnog proračuna, novac kojeg Vlada kani potrošiti na sve i svašta, a nema ga. Unatoč trkeljanju o rezovima Vlada provođenjem svojih politika “rezanja” doprinosi sve većim rashodima državnog proračuna, sve većem deficitu i posljedično sve većem javnom dugu. Sve do jedne politike dokazano su pogrešne pa i najnovija zbog koje će porasti cijena goriva, telekomunikacijskih usluga i povezanih roba i usluga.

Dok sindikati državnih zaposlenika govore o rezovima oni misle na rashode državnog proračuna iz kojih se osigurava njihova financijska opstojnost. Ne egzistencija, jer to bi značilo da jedva spajaju kraj s krajem, da preživljavaju na korici kruha od plaće do plaće, već opstojnost odnosno očuvanje stečenih prava iz kolektivnih ugovora koja nadilaze realnost. Unatoč trkeljanju o rezovima Vlada iz godine u godinu povećava proračun iz kojega se financiraju ti i takvi građani. Rezova nema. O navedenom može vas detaljno izvijestiti Državni zavod za statistiku te Ministarstvo uprave koji prate ove parametre.

Jedino oni koji pune državni proračun, a to bi bili porezni obveznici, o rezanju ne govore ništa. Oni šutke trpe poreznu eksploataciju u ime vlastodržaca, nebrojenih uhljeba i građana koje nazivam socijalnim narkomanima*. A oni pravi rezovi dešavaju se upravo ovdje. U ime očuvanja statusa quo, što bi u Hrvatskom slučaju značilo očuvanje stabilnog položaja gore navedenih skupina, reže se od kućnih budžeta poreznih obveznika koji posljedično imaju sve manje za sebe, za svoju obitelj i svoje ideale. Sve to što je poreznom obvezniku bitno ovoj državi i društvu je nebitno. Ovo društvo je zamislilo živjeti na tuđi račun i takva država je stvorena. Kako država sve više reže imovinu poreznih obveznika tako oni gube motivaciju i postaju sve manje produktivni. U Hrvatskoj pak broj onih koji se smatraju “potrebitima” prelazi granicu zdravog razuma. Oni zdravog razuma stoga sve češće prelaze granicu (onu državnu).

Niti poruke premijera Milanovića, u kojima neuvjerljivo upozorava na to da previše trošimo i da moramo kontrolirati svoj dug i deficit, neće sprječiti suitu ministara, pa ni samog premijera, da nastave prakticirati započeto odnosno nastave politiku sve veće potrošnje zamaskiranu periodičkim trkeljanjem o rezovima, a sve u cilju očuvanja vlastitih guzica i socijalnog mira kojeg bi, u suprotnom, mogli svojski ugroziti ranije spomenuti socijalni narkomani. Niti trkeljanje ministra financija o zadnjem rezanju ove godine neće biti prepreka tom istom ministru da izda novu tranšu obveznica i tako po n-ti put poveća dug kojeg obvezu imaju vratiti porezni obveznici i njihova djeca.

Sve do zadnje politike koje provodi Vlada, a raspiruju ih interesne skupine, pogrešne su jer su usmjerene isključivo na povećanje poreznog opterećenja građana. Kriza u Hrvatskoj je kriza rastrošne socijalne države. Pa ipak unatoč svima dostupnim i javno objavljenim podacima o rastu proračuna, deficita, javnog duga, poreznog opterećenja, broja socijalnih transfera, nezaposlenih itd., iz kojih se može iščitati loše trendove, to se ne priznaje kao činjenično stanje. Vrijeme je da se kreatorima javnog mnijenja, a koji su zauzeli čvrst položaj nad proračunskom trpezom, iz sveg glasa suprotstave obespravljeni, izrabljeni i marginalizirani porezni obveznici!

Svako dobro,
vaš Kapitalac

*To bi bili svi koji žive od socijalnih transfera iz državnog proračuna – ergo koriste sve što država obećaje i potom daje ali od navedenog ništa ne bi platili sami.

Mercedes koji porezne obveznike nije koštao ništa?

Oznake

Anka Mrak Taritaš, carina, Država, kupnja automobila, leasing, Mercedes, ministarstvo, porezni obveznici, trošak

Ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš, poznata još i po orkestriranju legalizacijom nekretnina zahvaljujući kojoj je stvorena (i stvorit će se još) gomila društveno beskorisnih (i time štetnih) radnih mjesta, pohvalila se građanima kako je za razliku od svojih kolega, ministara i drugih državnih dužnosnika, u odabiru službenog vozila postupila racionalnije. Njeno ministarstvo je od Carine kupilo zaplijenjeno vozilo, Mercedes S klase. Nadam se da su to učinili na javnoj dražbi, a ne direktnom pogodbom da je za par godina ne moram gledati kako se vuče po novinama u kontestku nekog novog sudskog procesa.

Dok njeni kolege na automobile troše milijune kuna poreznih obveznika Anka, kaže, ne troši niti kune:

Doznali smo za njega, poslali im dopis i kupili ga po cijeni od samo 115.000 kuna. Dakle, novac je dala jedna državna institucija, odnosno naše ministarstvo, drugoj državnoj instituciji – Carini. Po principu, iz proračuna u proračun, što znači da porezne obveznike nije stajao ništa

Da bi njeno ministarstvo imalo na raspolaganju 115.000 kuna potrebnih za kupnju automobila prije toga ih mora nabaviti. To može tako da kune dobije preraspodjelom iz državnog proračuna kojeg pune porezni obveznici, zatim prodajom kojekakvih dozvola i parafiskalnih nameta koje također plaćaju porezni obveznici, ili kreditnim zaduženjem gdje su garantor i platitelj, pogađate, ponovno porezni obveznici. U svakom slučaju trošak ovog automobila platili su porezni obveznici. Ministrica dakle notorno laže. Ili to spada u kategoriju “neistine”? Tko će ga znat više.

Kad vidite vijest u kojoj se povezuje državnog službenika i novac obratite pažnju na svoj novčanik. Nema sumnje, trošak ide na vaš račun.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Daje se na znanje poreznim obveznicima!

Oznake

glasanje, glasovanje, Hrvatska, odbor za ustav, porez, porezna presija, porezni konzumenti, porezni obveznici, pravo, referendum, rentijeri, Sabor, Ustav, vlada, zakon

Ako ste porezni obveznik u Hrvatskoj, odnosno ne primate plaću iz državnog proračuna već radite za privatnika (ili ste sami privatnik), dajem vam na znanje sljedeće:

1. Da ste pripadnik manjinske skupine građana. Poreznih obveznika u Hrvatskoj je manje od milijun, a stanovnika je 4,3 milijuna.
2. Od 3,7 milijuna glasača samo je 28% poreznih obveznika. Ostatak od 72% glasača svoje prihode bazira na državnom proračunu odnosno na novcu kojeg država oporezuje poreznim obveznicima i daje njima. Oni se nazivaju porezni konzumenti.
3. Porezni konzumenti su predstavnici Vlade RH, saborski zastupnici, birokrati, javnosektoraši, primatelji poticaja iz državnog proračuna (kronisti, nevladine organizacije itd.) i mnogi drugi.
4. Porezni konzumenti pišu zakone!
5. Odbor za Ustav RH je na prijedlog sindikata i “nevladinih” organizacija predložio zabranu referenduma koji se odnose na pitanja o državnom proračunu i porezima
6. Sabor je danas podržao prijedlog Odbora za Ustav RH (točka 5.)
7. U Ustav će se ugraditi zabrana referenduma o porezima

Pitanje za razmišljanje: Nakon što se poreznim obveznicima Ustavom zabrani da referendumom odluče o manjoj poreznoj presiji što će ih više štititi od mogućnosti da ih proračunski korisnici ne eksploatiraju do mile volje?

https://kapitalac.wordpress.com/2013/12/11/eksploataciju-poreznih-obveznika-zastititi-ustavom-rh/

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Eksploataciju poreznih obveznika zaštititi Ustavom RH!

Oznake

demokracija, GONG, Hrvatska, imovina, ljudska prava, nevladine organizacije, novac, odbor za ustav, Peđa Grbin, porez, porezni konzumenti, porezni obveznici, pravda, pravo, proračun, referendum, sloboda, Ustav, vlada

If voting made any difference they wouldn’t let us do it!

– Mark Twain

U prijevodu, kada bi glasovanjem mogli nešto promijeniti tada nam ne bi dozvolili (Vlast) da glasujemo.

Nije prošlo niti mjesec dana otkako sam komentirao prijedlog sindikata i nevladinih organizacija (na papiru nevladinih, u praksi vladinih produženih ruku), udruženih u prijedlozima upućenima na javnoj raspravi o promjenama Ustava u dijelu referendumskih pitanja, a Odbor za Ustav Sabora RH već je prihvatio njihov prijedlog i to u cijelosti onako kako su ga je skrojila družba interesnih skupina.

Pitanja o kojima se uskoro više neće moći odlučivati referendumom:

– koja se odnose na ograničavanje ili smanjivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda sadržanih u Glavi III. Ustava,
– koja se odnose na obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora, osim potvrđivanja, otkazivanja ili povlačenja iz tih ugovora,
– koja se odnose na donošenje i izvršenje proračuna i porezni sustav,
– koja se odnose na obranu i nacionalnu sigurnost,
– koja se odnose na izbore i imenovanja u djelokrugu Hrvatskoga sabora.

Referendumskih inicijativa u dogledno vrijeme možemo očekivati više jer je potreban broj za raspisivanje referenduma smanjen sa 10% ukupnog broja birača (oko 370.000) na 200.000. Dakle biti će lakše inicirati referendum jer će za to biti potrebno 45% manje potpisa nego danas. Ipak, referendum može proći tek ako se odazove definiran postotak ukupnog broja birača na biračkom popisu, ovisno o prirodi promjene koja se traži.

Među gomilom nevladinih organizacija koje su uputile prijedlog ograničenja referendumskih pitanja pred Odbor našao se i GONG, a u Odboru se našao glavom i bradom izvršni direktor GONG-a g. Dragan Zelić. 😉

Na prekjučerašnjem zasjedanju odbora, gdje se diskutiralo o predloženim ograničenjima, i došlo do zaključka da su ograničenja blagotvorna za slobodu građana i proces demokratskog odlučivanja, manifestirala se zanimljiva nakana. Naime predsjednik Odbora Peđa Grbin predložio je da se za odluke koje Sabor donosi dvotrećinskom većinom, traži natpolovična većina od svih upisanih u popis birača, za organske zakone 40 posto, a za izmjenu tzv. običnih zakona 30 posto. Na to je reagirao g. Zelić…

Bojimo se da će uz ovakve uvjete, gdje se, na neki način, olakšava pokretanje referenduma, biti puno pokrenutih referenduma, ali da će se odluka na referendumu vrlo teško donositi. Novac će otići u zrak i vjetar. To će biti jedna zanimljiva igračka građanima od koje neće biti nikakve koristi

… pa predložio da se prag za ove “obične” zakone spusti na 25%. Nakon Zelićeve ingeniozne argumentacije Odbor je prihvatio prijedlog, a što god da oni sami sebi predložili ionako im ne može ići na štetu. Niži prag prolaznosti znači tek da će se putem referenduma češće trgovati idejama na štetu poreznih obveznika i za korist interesnih skupina.

Koliko god se ovo prezentiralo kao pozitivna stvar u demokratskom sazrijevanju u cijeloj priči radi se o predstavi iza čijih kulisa interesne skupine trguju slobodama građana i njihovom imovinom. Vidimo to u slijedećem:

GANG-u i ostatku parazita ne odgovara da porezni obveznici, koji čine tek 28% biračkog tijela, imaju pravo odlučivati o tome u kojoj mjeri će ih porezni konzumenti eksploatirati stoga su to pitanje ograničili prijedlogom u trećoj točki (pitanja koja se odnose na donošenje i izvršenje proračuna i porezni sustav). Naime kada bi porezni obveznik mogao postaviti referendumsko pitanje o smanjenju porezne presije nad njime tada bi to značilo da parazitska gomila ostaje zakinuta za svoje pravo da ih putem države eksploatira. 72% birača su porezni konzumenti i žive na račun oporezivanja imovine 28% poreznih obveznika. Porezni konzumenti su zakonodavac, državna uprava, javni sektor, nevladine organizacije i mnogi drugi koji svoje prihode temelje i ostvaruju iz državnog proračuna. Njima je važno da je državni proračun velik i stabilan jer to im jamči stabilnost osobnih prihoda. O tim pitanjima oni jednostavno ne žele raspravljati sa onima koje eksploatiraju, štoviše oni će zabraniti eksploatiranoj skupini da se na ikoji način odupre toj ideji.

Nažalost, porezni obveznici takvi kakvi jesu, uglavnom nezainteresirani za političku borbu, jer se nastoje baviti produktivnim aktivnostima vjerujući da će od toga imati koristi, propustili su prije mjesec dana pobuniti se na prijedlog ograničenja referendumskih pitanja koja se tiču njihovih osobnih sloboda i imovine, tobože zaštićenih glavom III Ustava RH. Propustili su isto učiniti i prekjučer kada su mediji izvjestili o zasjedanju i odluci Odbora za ustav koji je podržao ograničenje njihovih elementarnih prava i sloboda. U trenutku kada će saborski zastupnici podići ruke u znak prihvaćanja izmjena Ustava na vrata Sabora neće pokucati niti jedan porezni obveznik i suprotstaviti se donošenju odluke na njegovu štetu.

Prava slika stvari je ovakva:

Postavljam pitanje – sada, kada su nositelji javne vlasti odlučili zatrti prava poreznih obveznika za sva vremena, što više štiti porezne obveznike od mogućnosti da ih interesne skupine okupljene oko državnog proračuna eksploatiraju do mile volje?

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kad porezni obveznici utihnu

Oznake

deficit, Hannibal Lecter, javni dug, Kad jaganjci utihnu, kriza, Linić, porez, porezni obveznici, siromaštvo

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Troškove legalizacije plaćaju i vlasnici legalno izgrađenih nekretnina

Oznake

Anka Mrak Taritaš, birokracija, državni ured, legalizacija, Ministarstvo graditeljstva, nameti, Nekretnine, porez, porezni obveznici, rok za legalizaciju, vlada, zahtjev za legalizaciju

…ali i oni koji uopće nemaju nekretninu u vlasništu!

Ministrica Mrak Taritaš najavljuje zapošljavanje dodatnih 550 djelatnika na poslovima obrade zahtjeva za legalizaciju nekretnina.

Na ukupno 820.000 zaprimljenih zahtjeva državni proračun je profitirao oko 57,40 milijuna HRK (70 HRK biljega po zahtjevu). Prema zadnjem izvješću DZS-a prosječna plaća u javnoj upravi iznosi 6.056 HRK neto, ili 8.700 HRK bruto što znači da će trošak godišnjih plaća novozaposlenih 550 djelatnika iznositi 57,42 milijuna HRK. Podudarnost ovih suma je očita, dakle odluka o broju novih birokrata koje će država zaposliti donesena je s obzirom na prikupljena sredstva i uvidom u prosječne iznose plaća u javnoj upravi. Da je kojim slučajem prikupljeno više novca država bi zaposlila više birokrata i građanima pravdala trošak potrebom da zahtjeve riješi u što kraćem roku.

Dio pristiglih zahtjeva odbačen je u startu iz razloga što ne podliježu legalizaciji, a dio zbog podnošenja nakon zadnjeg roka. Ukupno za riješiti ostaje 777.972 zahtjeva. Naravno i ovim odbačenim naplaćen je državni biljeg na konto čega je državni proračun utržio gotovo 3 milijuna HRK, ili razloženo više od 42.000 građana ostalo je bez 70 HRK u džepu bez potrebe i bez mogućnosti da ih od države povrate. Država s tih 3 milijuna kuna zapošljava 28 od ukupno 550 novih birokrata. Baš zgodno, zar ne?

No u kojem roku država namjerava riješiti sve zaprimljene zahtjeve?

Bilo je svakakvih špekulacija o konačnom završetku tog posla, neke su sezale i do deset godina u budućnost, no zadnja koju iznosi ministrica kaže da će sve zahtjeve riješiti do kraja 2015. uz uvjete da se državni uredi ubrzaju. Naime iako je proces legalizacije najavljen još davnih dana državni uredi se do njegovog početka nisu pripremili, a prema ministričinim informacijama oni rješavaju tek 30-40 zahtjeva mjesečno. Ubrzanje rješavanja zahtjeva očekuju tek početkom iduće godine i to do 1500 zahtjeva mjesečno, dakle ubrzat će se više od 42 puta. No je li to dovoljno?

Postoji 21 državni ured te 90 njihovih ispostava po gradovima, koji se bave rješavanjem zaprimljenih zahtjeva. Ako nastave do kraja godine rješavati u prosjeku 35 zahtjeva po jedinici, to znači da će tim tempom, zbog nepostojanja organizacije, do 31.12.2013 riješiti ukupno oko 19.500 zahtjeva. Preostaje još 758.472 zahtjeva za riješiti do kraja 2015..

U naredna 24 mjeseca tako bi svaka jedinica trebala riješiti oko 285 zahtjeva da se dostigne zamišljeni rok do kraja 2015., dakle ubrzati se oko 8 puta u odnosu na postojeći tempo rješavanja. Nitko naravno ne može reći može li se te urede natjerati na ubrzanje od 8 puta, a još manje na ubrzanje od 42 puta koliko bi bilo potrebno da se obradi čak 1500. zahtjeva mjesečno. Kada bi nekim čudom uspjeli postići ubrzanje od 1500 zahtjeva mjesečno rješavanje ukupnog broja dovršili bi okvirno u svibnju 2014.

Ministrica je očito u procjeni promašila više puta. Dakle ili će rješavanje zahtjeva trajati duže ili će zaposliti i dodatne birokrate povrh najavljenih 550.

S obzirom da novaca u državnom proračunu nema za nova zapošljavanja, izuzev ovih 550 koje će zaposliti na konto prikupljenog novca od biljega, veća je vjerojatnost kako će rješavanje zahtjeva potrajati i dulje od onoga što govori ministrica. Taj dojam pojačava i činjenica kako državni uredi još uvijek nisu spremni za ubrzanje. Nastave li i u narednim godinama rješavati zahtjeve tempom od 35 zahtjeva mjesečno za rješavanje ukupnog broja zahtjeva trebat će im nevjerojatnih 195 mjeseci tj. 16 godina.

U tom periodu naravno svi zaposleni birokrati, pa i novopečeni, očekivat će redovito primati plaće za svoj rad. Trošak plaća 550 novozaposlenih birokrata dostatan je tek za jednu godinu. Istekom tog perioda trošak tih plaća prebacit će se u potpunosti na državni proračun što dovodi do zaključka iz naslova. Njihove plaće očito će se nastaviti financirati od novca oporezovanog građanima, što od njihovog osobnog dohotka, dobiti ili potrošnje. Među tim građanima nalaze se i oni čije su nekretnine legalne ali i oni koji uopće nemaju nekretninu u vlasništvu.

Stoga je legalizacija nekretnina još jedna u nizu pobjeda vlastoljubaca nad građanima u stvaraju politike i zakona čiji je jedini smisao da ojačaju vlastitu poziciju i stvore preduvjete za zapošljavanje novih generacija birokrata. Svako kreirano birokratsko radno mjesto načelno postaje trajni trošak građanima – poreznim obveznicima, a dosadašnja racionalizacija javnog sektora ukazuje na to kako je “rezanje potrošnje” zapravo isprazna fraza jer se dešava upravo suprotno – na konto povećanja birokracije i daljnje potrošnje nemilice se eksploatira porezne obveznike koji svojim radom u suštini stvaraju realnu i opipljivu korist za sve. Uništavanjem korisnog rada na konto beskoristnog sustavno propadamo u siromaštvo i očaj. Pravo na uživanje u plodovima vlastitog rada produktivnim građanima se oduzima kako bi se omogućile trajne privilegije skupinama građana koji ne sumnjaju u moralnost takvog postupanja. Oni porezne obveznike smatraju tek sredstvom, limunoglavcima, koje treba cijediti.

Uzmemo li u obzir da te skupine dominiraju društvom, kako brojem tako i položajem pojedinaca na visokim društvenim funkcijama, nema sumnje kako će se politička i aktivistička praksa uništavanja realne ekonomije i osiromašenja produktivnih građana nastaviti kroz nametanje novih politika, poreza i mjera na u cilju očuvanja položaja privilegiranih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Gozba kartela ljevičarskih medija

Oznake

gozba, kapital, mediji, ministarstvo kulture, natječaj, planska redistribucija, porezna presija, porezni obveznici, portali, poticaji, socijalizam, udruge

Ministarstvo kulture dodijelilo je klasteru pretežito ljevičarskih medija obilata sredstva na račun poreznih obveznika RH (a koga drugoga). Iznimku čine jedan manjinski, invalidski i nepristrani kulturni medij.

Četrnaest nezavisnih medija međusobno je podijelilo nešto manje od tri milijuna kuna bespovratnih sredstava temeljem prosudbe povjerenstva koje se povodilo određenim kriterijima ocjenjivanja. Niz tabličetina u kojima se nalazi detaljan pregled danih ocjena ne govore mnogo o motivima odabira. Oni su vidljivi na linku recenzija povjerenstva.

Ono što mi je kao zagovorniku libertarijanskih i kapitalističkih vrijednosti upalo u oči jest kako su na ovom natječaju osobito prosperirali mediji koji otvoreno kritiziraju kapitalizam i slobodu građana, koji hrabro propitkuju ekonomski i politički moćne, koji govore o marginaliziranim i socijalno ugroženim skupinama građana, o društvenim nepravdama, aktivizmu, koji prakticiraju redakcijsku demokraciju (?) ili se općenito zalažu za podizanje socijalnih prava građana koja se, znamo, ostvaruju posredstvom Vlade i njenih institucija.

Pregledavajući sadržaje web stranica tih medija uočio sam kako su mnogi od njih međusobno povezani, da ne ističem pojedince jer isto i nije u duhu kolektivizma kojeg šire, i načelno uživaju podršku vlasti kojoj odgovara da se o kapitalizmu i slobodi građana govori pogrdno, a promoviraju socijalne politike i ovisnost građana o državi. Tako navedeni mediji postaju širitelji ideologije vlastodržaca čije djelovanje vrijedi nagraditi novcem građana.

Kritika moćnika tako ostaje nužno usmjerena ekonomski moćnima, a izostaje kritika politički moćnih. S obzirom na duboku povijest hrvatskog kleptokratsko-kronističkog modela eksploatacije građana (poreznih obveznika) sumnjam da će dublja kritika ikada biti usmjerena prema ekonomskim moćnicima koji su svoj povlašteni položaj ostvarili zahvaljujući političkim pogodbama ili su se domogli kapitala putem politike subvencioniranja. Takva kritika ne bi zaslužila ovakvu nagradu jer bi izložila vlast kao kreatora tog modela. Ostaje dakle da nastave hrabro nasrtati na ono što nije hrvatski problem, a to je liberalni kapitalizam koji prakticiraju malobrojni hrvatski građani i temeljem kojega se puni državni proračun iz kojega se potom slade mnogobrojne povlaštene skupine u koje svrstavam i sve ovim putem subvencionirane medije.

Forum.tm, kojeg je zapalo 400.000 HRK kaže:

Ministarstvo kulture podržalo Forum.tm u sklopu potpore neprofitnim medijima. Da bi portal koji pripremamo bio što uspješniji, potrebna nam je i vaša suradnja

Ministarstvo kulture podržalo je Forum.tm na način da je putem poreznog sustava od poreznih obreznika otelo novac i redistributivnim mehanizmom usmjerilo na poslovni račun neprofitne udruge Dom kulture Zagreb. Ne znam što više očekuju od građana? Nije im dovoljno 400.000 njihovih kuna? Daljnje uplitanje građana u djelovanje ove neprofitne udruge sasvim sigurno znači i dodatne poticaje udruzi putem političke redistribucije u budućnosti. Interes većine građana tako je u suprotnosti sa interesom ove neprofitne udruge koja se političkim putem i legitimno (ali sasvim sigurno nedemokratski) bori da na račun građana ostvari profit za sebe. Navedena praksa suprotna je tržišnim principima.

Budući da je riječ o 400 tisuća kuna poreznih obveznika, tu smo odluku dočekali s radošću,…

Dakle poznato je vodstvu Doma kulture Zagreb na koji način im je osiguran novac i osobito su radosni zbog toga što im je politika pružila mogućnost da se domognu besplatnog novca građana na kojeg smatraju da imaju pravo iz prostog razloga što se bave problematikom koju je vlast identificirala kao važnu. Svaka čast ekipa.

Osobito je zanimljiva web stranica TV emisije “Cenzura” čijem sadržaju možete pristupiti isključivo putem upisivanja nekakvog korisničkog imena i šifre. Za sve ostale pristup je onemogućen (401 Authorization Required). Udruga koja stoji iza emisije dobila je na ovom natječaju 95.000 HRK.

Preostali slavodobitnici besplatnog novca građana su portal H-Alter, Fade in, portal Kulturpunkt, portal VoxFeminae, booksa.hr, Radio Student, Crol.hr, Radionet, Nepokoreni grad, Crveni kotač i In-portal.

Može tko reći kako Kapitalac cjepidlači oko tri milijuna kuna. To je okvirno 3 kune po poreznom obvezniku. No tko je ikada bacio oko u rashodne državnog proračuna može posvjedočiti tome kako je ovo tek jedna u nizu gozbi na račun poreznih obveznika. Godišnje, samo putem poticajnih politika i redistribucije, vlast podijeli više od deset milijardi oporezovanih kuna. A to je okvirno 10.000 kuna po po poreznom obvezniku. One najugroženije skupine građana za taj novac rade i nekoliko mjeseci te ostaju zakinute za mnoge osobne radosti zbog ideje kako je tuđa zanimacija vrijedna te žrtve.

Kapitalac stoga nikada nije i nikada neće aplicirati na ovakve natječaje, samostalo ili kao dio nekog budućeg libertarijanskog klastera, jer smatram plansku redistribuciju kapitala nemoralnom rabotom, legitimnom krađom. Prema svojim sugrađanima, njihovom radu i zaradi koju njime ostvare imam apsolutno poštovanje. Svoje poglede na društvo i nepravdu nikada neću promovirati na način da državu šaljem na njih s ciljem da im njihova prava oduzme i dodijeli meni zbog onoga što sam smatram vrijednim kakvog “višeg cilja”.

Svako dobro,
vaš Kapitalac