Poskupio tehnički pregled i registracija vozila

Oznake

cjenik, eko test, MUP, Ostojić, poskupljenje, prometna dozvola, registracija vozila, tehnički pregled

BAM! I opet poskupljenje potezom pera jednog birokrata (Oprez! Politička elita!)!

Tehnički pregled i registracija poskupili su u prosjeku više od 10%. Što bilo kome od nas vrijedi jeftinija polica osiguranja od automobilske odgovornosti na liberaliziranom tržištu, kojemu je dana mogućnost samostalnog kreiranja cijena i koje je u kratkom roku proizvelo efekt masovnog pojeftinjenja sa svih strana (ponegdje i 40% na već ostvareni bonus od 50%), kada imamo naše divne ministre i njihov netržištni, netransparentni i kancerogeni politički način određivanja cijena (koliko nešto vrijedi)?

Pitam se koliko bismo plaćali tehnički pregled i registraciju kada bi prosvjećeni birokrati odlučili prepustiti pitanje određivanja cijene tržištu! S obzirom na divotu tržišnog načina djelovanja čak vjerujem da te usluge možda uopće ne bismo plaćali, već bi osiguravajuće kuće u sklopu vlastitih stanica za tehnički pregled nudile sve usluge redom BESPLATNO uz uvjet da se kod njih ugovori polica osiguranja vozila.

Tržište djeluje u vašem interesu, tako da za manje novca dobijete više (boljih) usluga, dok političari djeluju u vlastitom interesu, tako da za više novca dobijete manje (ili ništa) usluga, dakle protivno vašem interesu.

Pogledajmo sada kako su cijene tehničkog pregleda i registracije vozila rasle u proteklih 10 godina. Primjetno je kako ni jedna od stavki na tom cjeniku nije pojeftinila (ta neće političar raditi sebi na štetu, jel tako?):

U žutoj koloni vidljivo je postotno povećanje cijene u odnosu na prethodni cjenik iz 2009. godine, a u narančastoj postotno povećanje cijene u odnosu na cjenik koji je važio prije 10 godina (2004. godine). U odnosu na prethodni cjenik većina stavki poskupila je 9,8%. Izuzetak su stavke 14 i 24. Stavka 14 jest, pazite, usluga naplate poslova iz stavke 13 koji se i sami naplaćuju, a element ingenioznosti birokratskog smišljanja načina na koji će vas se oplesti po novčaniku sadržan je u zagradi stavke 14 koja kaže “iznos za 1 uslugu” što znači da se usluga obrade svake pojedinačne usluge iz stavke 13 obračunava po jediničnoj cijeni navedenoj u tablici.

Stavka 24, pak, u ovom najnovijem cjeniku prekrštena je iz “naljepnica” u “obrasci”. Tako su birokrati izbjegli neugodnu mogućnost da ih netko zatraži objašnjenje poskupljenja vražje naljepnice i to za 35% u odnosu na prethodni cjenik ili čak 62% u odnosu na cjenik iz 2004. godine. Ovako pod izlikom “obrazaca”, što već na prvu zvuči kao nešto što obuhvaća puno više stvari od neke tamo beznačajne naljepnice, služi kao izvrstan i jednostavan izgovor za poskupljenje. Naravno, tu se nema što objašnjavati kada je jasno da je sve navedeno jedna obična pljačka.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Jeste li primijetili poskupljenje plina?

Oznake

GPZ, obračun plina, plin, poskupljenje

Početkom 2013. godine plinare su uvele specifičan način obračuna cijene plina. Kupca, koji je načelno zatočenik monopola (ili kvazimonopola), odlučili su obmanuti do krajnjih granica pa tako ovaj uglavnom više ne zna što niti koliko plaća. Cijena za kubik plina bila je prejednostavna. Poskupljenja su bila lako uočljiva, a nesavršenost (odnosno štetnost) monopola, koji nastaje zahvaljujući davanju državne povlastice za obavljanje gospodarske djelatnosti, očita. Povlastice su osigurane zakonskim propisima kojima se štiti nakaradna, ali matematički neosporiva, metodologija izračuna.

“Novi” način izračuna sastoji se od potrošenih kubika plina, faktora korekcije (koji je uveden u prvom kvartalu 2013.), Hds (donja ogrjevna vrijednost plina), energije koja je uskladištena u isporučenom plinu, cijene po kw/h, naknade, poreza i drugoga. Sve je to skuhano u jednoj finoj formuli, zapravo jednostavnoj, ali ne i trivijalnoj. Recimo da je dovoljno komplicirana da demotivira potrošača od ikakve želje da je pokuša razumijeti. Lakše je uzeti uplatnicu na kojoj je plinara obračunala “nešto” i platiti.

I sam sam potrošač plina kojeg kupujem od GPZ-a. U odnosu na obračun proteklog kvartala zamijetio sam da su za naredni kvartal povećana 2 parametra; Hds, i cijena po kw/h. Prvi je povećan sa vrijednosti 9,5981 na 9,7229, dok je cijena po kw/h povećana sa 0,3104 HRK na 0,388 HRK.

Povećanje oba parametra moj je sljedeći račun za plin povećalo za cca 20%.  Jeste li gdje čuli riječ o poskupljenju plina? Ne? Niti ne trebate.

Sve što zapravo trebate jest:
1. šutke slijediti zakone i propise kojima se regulira cijena plina i položaj kvazimonopolskih tvrtki, jer zakone se mora poštivati…
2. zaštititi monopol, jer radi se o javnim tvrtkama koje rade u interesu građana, a posebno u ime općeg dobra
3. platiti račun (ne nužno i na vrijeme, jer zakonska zatezna kamata još će i povećati prihode monopolista). Jer tako ćete dati do znanja monopolistima da ste zapravo zadovoljni njihovom uslugom te da oni rade dobar posao. Zahvaljujući tome monopolist će vas nagraditi višom cijenom i lošijom kvalitetom usluge. Opće dobro po mjeri prosječnog hrvatskog potrošača!

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Zašto je poskupio limun?

Oznake

cijena, kontrola cijena, limun, Ministarstvo poljoprivrede, poskupljenje, tržište, vlast

Limun je poskupio.

Razlog tome su prilično nepovoljne vremenske prilike koje su ovog ljeta zadesile zemlje mediterana. Posljedično, urod limuna je manji nego što je očekivano. Drugim riječima, ponuda limuna ne zadovoljava potražnju i stoga cijene rastu. Rast cijena nije posljedica pohlepe kapitalista. Prije će biti da mnogi među njima upravo sada mole Boga da ih još jedno takvo ljeto u nizu ne odvede u bankrot. Špekulirati o pohlepi kapitalista osobito nema smisla kada je riječ o djelatnostima koje su nabrijane žestokom konkurencijom. Rast cijena proizlazi iz potrebe da se troškovi proizvodnje limuna namire prodajom (neočekivano i neplanirano!) manje količine limuna.

Ilustracije radi, ako troškovi proizvodnje limuna iznose 100 novčanih jedinica, a voćnjak donese 100 kilograma limuna vidimo da je minimalna moguća cijena 1 kilograma limuna 100/100 odnosno 1 novčana jedinica. Ako pak loše vremenske prilike smanje urod sa 100 na 75 kilograma tada se trošak proizvodnje od 100 mora namiriti prodajom 75 kilograma pa vrijedi 100/75 te iz rezultata postaje jasno da cijena jednog kilograma ne može biti manja od 1,33 novčanih jedinica. Poskupljenje u ovom primjeru je 33%. Toliko je otprilike poskupio limun u Hrvatskoj u odnosu na prošli mjesec dok je poskupljenje u usporedbi sa 2011. godinom oko 1,4x.

Dramatičnim insinuacijama koje danas odašilju mediji ovdje nema mjesta. Tržište ne divlja već reagira na realno stanje opisano iznad, na ponudu i potražnju robe. Uzrok rasta cijene limuna je očito vrlo jednostavan, razumljiv, gotovo intuitivan. Dok vremenske prilike (nadajmo se iduća sezona) ne omoguće jeftiniji limun predlažem da se zadovoljimo konzumacijom grođža ili kupusa čije cijene su pale jer su proizvedene veće količine i potražnja za njima je manja. Zadovoljstvo tim odabirom bit će veće od zadovoljstva koje bi nam donijela intervencija vlastodržaca koje se na neki način sada doziva da “korigiraju cijene”. Vlast tako nešto može učiniti jedino novcem kojeg nam s druge strane oporezuje.

Dakle punu cijenu limuna bismo platili u svakom slučaju, međutim cijena bi bila utoliko veća zbog nepotrebnog plaćanja troškova birokratskog angažmana. Držimo državu i birokrate dalje od tržišta.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Inicijativa “Pravo na grad” se izborila za poskupljenje vode

Oznake

cijena, EU, građanska inicijativa, infrastruktura, Jakovina, kanalizacija, kriza, ljudska prava, odvodnja, poskupljenje, Pravo na grad, priključak, projekti, standard, voda, vodovod

Cijena vode 1. travnja raste, procjenjuju, za oko 10-15%. Jučer su o tome pisali manje više svi mediji, a ja ću samo kratko podsjetiti što se krije iza poskupljenja zbog toga što želim dati na znanje svima koji su odobravali građansku inicijativu “vodovod i odvodnja su ljudsko pravo“, o čemu sam napisao komentar u kolovozu prošle godine, da se rezultat podržavanja iste ne poklapa sa onime što su aktivisti njome zagovarali.

Inicijative ovog prizvuka uglavnom gađaju na emocije građana od kojih se očekuje podrška, a podrška je nužna jer institut “europska građanska inicijativa (ECI)” funkcionira tek ukoliko se prikupi dovoljan broj potpisa građana o određenom pitanju, u ovom slučaju teze kako su vodovod i odvodnja (infrastruktura) ljudsko pravo.

Kako su posljedice provedbe projekata koji će proizaći iz inicijative negativne na financijskom planu tako se oni ne spominju u propagandnim porukama tijekom prikupljanja potpisa jer tada ljudi ne bi bili skloni inicijativu podržati. Svojim potpisom, shvatili bi, tada odobravaju izravno terećenje vlastitih novčanika u svrhu realizacije nečije fiks ideje.

Možete mi zamjeriti na generalizaciji, naime svrstavam navedenu inicijativu u isti koš sa svim ostalima koje sam vidio da su proizašle iz ECI, jer se uglavnom radi o inicijativama koje podrazumijevaju ostvarivanje utopijskih ciljeva računajući unaprijed na velike količine novca kojeg će biti potrebno oteti poreznim obveznicima širom EU. Inicijative koje se suprotstavljaju financijskoj eksploataciji građana u ime i putem države, za usporedbu, ne postoje. Šteta.

Hrvatska je od EU preuzela obvezu širenja vodovodne i kanalizacijske infrastrukture, što nema sumnje podržavaju udruge okupljene pod nazivom “pravo na grad” koje su prikupljale potpise za inicijativu unutar hrvatskih granica, a kako bi projekte realizirala država mora namaknuti dodatna financijska sredstva. Ali kako?

Poznato je da država nema vlastiti novac za ostvarivanje tog i sličnih ciljeva već ga namiče represivnim metodama nad građanima (oporezivanjem, kontrolom cijena itd.), u ovom slučaju nad onima koji imaju priključak vode. U realizaciju projekata tako mora krenuti povećanjem cijene vode što se izravno manifestira na kućne budžete građana i njihov standard odnosno na njihovo ljudsko pravo na vlasništvo koje je nužan preduvjet za dostojan životni standard (također ljudsko pravo). Vrijedi usput spomenuti kako je i međustopa PDV-a nedavno podignuta sa 10% na 13% što će također pomoći u zatvaranju financijske konstrukcije projekata.

Međutim, povećanje cijene vode u industriji može posljedično dovesti do lančanog poskupljenja druge robe, primjerice hrane, što će dovesti do daljnjeg pada standarda građana, slabljenja kupovne moći i daljnjeg pada ekonomske aktivnosti na ovim prostorima.

Za kraj ne zaboravimo kako se priključak na vodu i kanalizaciju plaća, što je ekonomski u potpunosti razumljivo (meni), pa ako se građanima sruši standard i kupovna moć, što je logična pretpostavka posljedice nametanja financiranja adhoc izgradnje nove infrastrukture na njihova leđa, odakle će smoći novac potreban za plaćanje tog priključka koji je nedvojbeno proizašao iz borbe da bude omogućen kao ljudsko pravo tih istih građana? To bi bilo najbolje pitati okupljene oko inicijative “pravo na grad”.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Cijena benzina, strah i glupost

Oznake

benzin, cijena, gorivo, INA, poskupljenje, potrošnja

Promatrajući današnju cijenu goriva čovjeka uhvati neki strah i panika. Već neko vrijeme benzini su iznad 10 HRK/l, a ono što osobito zabrinjava jest trend porasta cijena koji bilježi gotovo kontinuirane promjene u intervalima od dva tjedna. Podizanjem stope PDV-a u zadnji interval ugurala se još jedna korekcija cijena pa neki ljudi već padaju u nesvijest, a teoretičari zavjera, antiglobalisti i antikapitalisti konačno su došli na svoje.

Međutim ja nekako ne primjećujem da se vozim išta manje nego posljednjih 15 godina, zapravo prema godišnjoj kilometraži na automobilu koji trenutno vozim mogu reći da se vozim i više, a financijsko opterećenje kućnog budžeta na stavci goriva mi je gotovo konstantno. Hmm… tu nešto ne štima… ili možda ipak štima!

Vratimo se unatrag do 1995. godine i do često spominjane cijene eurosupera 95, najprodavanijeg goriva u Hrvatskoj, koja je iznosila 3,75 HRK. Za današnje pojmove nevjerojatno. No analogija prema 1995. godini je potpuno neprimjerena. Baš kao što pojedinci vole uspoređivati cijene u Hrvatskoj i Kini, pa i plaće Kineza koji “jadni” rade za 2000 HRK mjesečno… kako li samo žive od toga? 😉

Pogledajmo usporedbu 1995. i 2012. godine i po meni jednostavnih ali bitnih parametara koji govore o stvarnom stanju problema:

Dakle osim cijene benzina onda i danas važno je usporediti i prosječnu plaću, koja će nam dati uvid u kupovnu moć benzina. Neporecivo je da danas za prosječnu plaću možete kupiti gotovo 100l više benzina nego 1995. godine. Također, današnji automobili su znatno učinkovitiji nego 1995. godine pa kada uzmete u obzir i njihovu prosječnu potrošnju ispada da se danas realno vozite 50% više nego 1995. godine za istu (ili usporedivu) vrijednost novca.

Moram naglasiti da je današnja cijena goriva opterećena s gotovo 50% državnih nameta (PDV, trošarina…). Nisam siguran kada su potonji uvedeni u strukturu cijene ali 1995. godine PDV-a nije bilo. On je uveden 1998. godine. Znači čak i unatoč ovako velikom opterećenju koje je na cijenu nametnula država ipak se vozimo znatno više (ili jeftinije ako je kilometraža konstantna). Zamislimo samo da se država odrekne svoje porezne otimačine u toj cijeni. Vozili bismo se kao nikada do sada, a cijena bi bila toliko konkurentna u tržišnom orkuženju da bi nam izvoz naftnih derivata postala jedna od jačih gospodarskih grana.

Neće se to naravno desiti, vlast ne razmišlja na ovaj način, a narod još manje. U kuloarima se mali čovjek razmeće uspoređivanjem sa zemljama Europske Unije gdje su porezni nameti na cijeni benzina usporedivi s našima ne bi li se zapravo opravdala ta besmislica. Na taj način oni koji vole “razmišljati” kontriraju onima koji pozivaju na bojkot benzinskih pumpi ili blokade Ininih upravnih zgrada.

Ljudi naravno vole zaključivati, a da tome ne prethodi ni najmanji trud u analizi te preispitivanje činjeničnog stanja. Takvi zaključci su jalovi ali često prepričavani po forumima gdje se mediokritetna masa razmeće “pameću”.

Zbog svega navedenoga mislim da je priča o benzinu potpuna besmislica, a i ono malo što ima smisla javnost izvitoperi pa se ni u snu nećemo izboriti za manji udio državnog nameta u cijeni tog derivata. Jednostavno nema dovoljno onih koji su to sposobni shvatiti… za sada.

Svako dobro,
vaš Kapitalac