I nakon završetka poticaja do energetski učinkovitog aparata – u četiri jednostavna koraka!

Oznake

A+++, kućanski aparati, poticaj, poticaji za kućanske aparate, zelena računica

U tekstu “Fanatizam iza zelene računice” kritizirao sam poticaje za kupnju energetski učinkovitih A+++ kućanskih aparata. Akcija je započela 02. listopada 2015 te je rano poslijepodne istoga dana završila nakon što je posljednji od 10000 sretnika registrirao kupnju aparata na web stranicama ministarstva okoliša i tako ostvario pravo na povrat od 800 kuna.

Dakle 10000 “siromašnih” građana je u roku nekoliko sati toga jutra iz vlastitog novčanika iskeširalo više od 20 milijuna kuna, a darežljiva država im je pomogla sa još 8 milijuna kuna koje je u to ime izvukla iz džepova poreznih obveznika (ili ih zaduživši, ako vam je tako draže).

Iako poticaja više nema otkrio sam kako neslužbenim putem možete doći do novog A+++ energetski učinkovitog uređaja. I to u četiri jednostavna koraka. Ali prije toga evo dokaza da stvar funkcionira, moja ganc nova A+++ suđerica koja je kupljena prošlog utorka i ugrađena u kuhinju ove subote:

Kako doći do novog A+++ kućanskog aparata u četiri koraka?

Pozorno pratite korak po korak i ne možete pogriješiti, ali jako je važno da ih odradite točno navedenim redosljedom jer u suprotnom stvar vjerojatno neće funkcionirati. Dakle ovako:

1. Posjetite trgovinu sa kućanskim aparatima
2. Izaberite A+++ kućanski aparat
3. Platite ga na blagajni
4. Odvezite ga kući (a možete i platiti dostavu)

I to je to! Jednostavno zar ne? 

Osim što je ovaj način kupovine A+++ kućanskog aparata jednostavan on je istovremeno i društveno odgovoran. Što to znači? Kupnjom A+++ kućanskog aparata na ovaj način vi preko države ne prebacujete niti 1 lipu troška na preostale porezne obveznike, vaše sugrađane. To znači da kupujete A+++ kućanski aparat u potpunosti za vlastiti račun. Uostalom, vi ga i kupujete zato da služi vama, ali i da troši manje struje i vode od upola jeftinijih aparata niže energetske klase, zar ne?

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Fanatizam iza zelene računice

Oznake

A+++, bijela tehnika, perilica rublja, poticaj, poticaji za kućanske aparate, potrošnja struje, zelena računica

Prošli petak, 02. listopada 2015., Ministarstvo zaštite okoliša i prirode te Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost otvorili su natječaj za dodjelu bespovratnih naknada za kupnju A+++ kućanskih aparata u iznosu od 800 kuna po uređaju.

10.000 komada frižidera, suđerica, vešmašina i ostalih “triplplus” uređaja bilo je razgrabljeno već tokom jutra. Radni narod je opet izvukao kraći kraj. 😉

Tko prati ovaj blog već zna da se protivim bilo kakvim subvencijama. Subvencije su novac kojeg država kroz porez otima jednima, a potom dijeli drugima. Otetog novca nema dovoljno da bi ga država dala svima. Kada bi poticaja bilo za sve tada bi neto efekt redistribucije bio ravan nuli, iliti koliko je novca država uzela – toliko i vraća.

Kada država dijeli novac jedni uvijek dobivaju, a drugi uvijek gube. Postoji tu naravno igra ucjene. Poticaji su tobože dostupni svima, pa i onima iz čijega džepa su izvučeni, a ako ih želite zgrabiti/vratiti morate igrati po pravilima koja su osmislili oni – koji se bave političkim igrama. Ljudi koji su skloni političkim igrama uglavnom imaju manje izraženu sklonost da svojim radom stvaraju novu vrijednost, a više izraženu sklonost političkom djelovanju, i takvim djelovanjem dolaziti do koristi. Igrati se povlačenja poticaja znači djelovati politički. Političko djelovanje je sušta suprotnost tržišnom djelovanju. Politička igra ipak iziskuje izvjestan trud i vrijeme. Svatko tko razmišlja kako stvarati novu vrijednost i djeluje po tržišnim načelima uglavnom nema vremena za plitke političke igre. I to mu se obija o glavu jer biva iskorišten.

Ovo dakako nije poziv produktivnim ljudima da se odreknu tržišnog načina djelovanja i počnu baviti političkim igrama kako bi ostvarili korist na tuđi račun. Ovdje ću tek pokušati ilustrirati glupost ekološkog fanatizma te kako unatoč poticaju od 800 kuna kupnjom A+++ uređaja građani (“igrači”) mogu proći gore nego da su kupili A+ uređaj.

Na internetskoj stranici zelenaracunica.hr našao sam zanimljivu tablicu sa usporedbom uštede između A+ i A+++ uređaja:

Posebno mi je za oko zapela perilica rublja, jer je godišnja ušteda na (električnoj) energiji ovdje najmanja pa ispada da se ovih 800 kuna amortizira više od 23 godine. Ipak, kada god to mogu volim sam provjeriti podatke.

Otišao sam na stranicu Emmezeta.hr, odabrao dvije Candy vešmašine iz kataloga (jednu A+ i jednu A+++) uz uvjet da je razlika u cijeni između njih otprilike 800 kuna (ekvivalent iznosa poticaja). Prošloga petka ove dvije vešmašine koštale su otprilike jednako (A+++ je bila 50kn skuplja), a danas je razlika između njih ponovno otprilike jednaka iznosu poticaja. Ukoliko je poticaj cijenu A+++ uređaja izjednačio sa A+ uređajem nema sumnje da se u petak nije prodao ni jedan A+ uređaj. Naravno, A+++ uređaji su navodno učinkovitiji – manje zagađuju jer manje troše, pa na izvjestan rok ispadaju jeftiniji (jel to 23 godine u slučaju perilice rublja iz tablice “zelene računice”? 800 dijeljeno sa 34?).

Ipak, pogledajmo usporebu cijene i energetske učinkovitosti ove dvije vešmašine iz Emmezetinog kataloga. Vidjet ćemo kako su halapljivi građani unatoč 800 kuna dumpanoj cijeni popušili i kući odvezli većeg potrošača (pomalo mi je i drago zbog toga):

Ukratko, precijenjena i tobože ekološka A+++ vešmašina inače košta 2999.99 HRK. U petak je zahvaljujući poticajima koštala 2199.99 HRK, otprilike jednako kao i A+ vešmašina (2149.99 HRK) istog proizvođača. A+++ vešmašina u godinu dana potrošit će samo 10-ak kuna manje električne energije od A+ vešmašine (ukoliko ste na jednotarifnom brojilu, npr HEP “plavi”). U istoj godini A+++ vešmašina potrošit će čak 700 litara vode više od A+ vešmašine! Godišnji trošak struje i vode tako je kod A+ vešmašine 5,17 kuna manji. Uključimo li u trošak i 50 kuna nižu cijenu A+ vešmašine (unatoč poticajima za onu drugu) onda imamo 55,17 kuna niži godišnji trošak kod A+ vešmašine! Ukoliko imate dvotarifno brojilo i perete veš samo dok je jeftinija struja onda je utrošak energije podjednak kod obje vešmašine. Razlike nema, niti ekonomske, niti ekološke.

Ostavljam mogućnost da postoje primjeri kod kojih računica prelazi na stranu A+++ uređaja, no i kod takvih računica vjerojatno se radi o marginalnoj razlici, čak i uz 800 kuna prednosti.

Bez poticaja A+++ uređaji se razotkrivaju kao notorna glupost i produkt ekološkog fanatizma na kojega će spremno nasjesti naivci i halapljivci, čak i onda kada im se kupnja “ekološkog uređaja” obija o glavu kroz veću cijenu u startu, te veći utrošak energenata. Radi se dakle o kombinaciji ekološkog i socijalističko-redistributivnog fanatizma. Država, koja stoji iza ideje prisilne redistribucije novca od jednih prema drugima, prigrlila je ideje ekoloških fanatika pa započela praksu redistribucije novca u ime “ekologije” (čak nema veze što ekološki uređaji koštaju više i troše više energenata). Takvu se ludost, eto, hrani kroz poticaje.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Do državnih poticaja Toyota je sama subvencionirala kupnju hibrida

Oznake

automobil, električni auto, hibrid, poticaj, subvencije, Toyota, vlada

Mislio sam da neću komentirati priču o subvencioniranju kupnje hibridnih i električnih vozila no desio se jedan moment kojeg Monopolizam i Katkapital nisu u potpunosti obradili u inače solidnim postovima na tu temu.

Radi se o tome da su Toyotina hibridna vozila nakon najave državnih subvencija poskupila. Točno jest da je poskupljenje potaknula najava državnih subvencija ali stvara se krivi dojam da je Toyota digla cijene kako bi navukla još par tisuća kuna po vozilu i time se dodatno okoristila. Toyotino poskupljenje je zapravo korekcija cijene na realan maloprodajni iznos. Naime Toyota je do trenutka najave subvencija u sklopu svoje poslovne politike za hrvatsko tržište davala tvornički popust na kupnju hibridnih vozila i to u navedenoj razlici sadašnjeg poskupljenja. Politika tvrtke je također takva da na državno subvencionirana vozila ne daje tvornički popust.

Poanta je u tome da je Toyota (kapitalist) već sama subvencionirala kupnju vozila kroz nižu cijenu, a razliku je u manjoj ili većoj mjeri kompenzirala na drugim vozilima, drugim tržištima ili možda uopće nije. Cijena tih vozila, uključujući tvorničku subvenciju, njihova je realna tržišna cijena u Hrvatskoj. Nakon uvođenja državnih subvencija Toyota osim što je dobila mogućnost da rizik poslovanja prebaci na hrvatske porezne obveznike (zahvaljujući Vladi RH) je nagrađena i bonusom u iznosu jednakom dosadašnjem popustu kojeg je sama davala svojim kupcima.

Iz državnog proračuna za subvencioniranje ove priče namijenjeno je na prvi pogled mršavih 7 milijuna kuna. U potpunosti sam siguran da će od toga biti iskorištena i zadnja kuna, a prema okvirnim izračunima ukupan iznos je dostatan za subvencioniranje tek stotinjak vozila. Subvencionirat će se čak i pravne osobe. Kada se subvencioniranih vozila dočepaju kronisti i dobrostojeći građani Vlada će objaviti da se politika poticaja pokazala uspješnom i da iznos subvencija u narednom razdoblju treba povećati zbog velikog interesa. No radi se o pokvarenom interesu.

Dok će rijetki budući (proračunati) vlasnici tih sofisticiranih vozila uživati u povlaštenoj nabavnoj cijeni (za jedan Yaris hibrid iz svojeg novčanika morat će izdvojiti 25% manje novca) razliku od povlaštene do pune maloprodajne cijene morat će u potpunosti podmiriti porezni obveznici od kojih većina, nažalost, nije u prilici da razmišlja o kupovini takvog vozila, a kamo li o priči o subvencioniranju kao nečemu što vrijedi zagovarati ili hvaliti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Vratit će se rode, a bit će i poticaja

Oznake

bijela roda, Država, fond, gnijezdo, HEP, Klepetan, Malena, poticaj, roda, Čigoč

Jutros, taman negdje iza 7 sati, razmazujem putar i pekmez po komadićima kruha i trpam ih u sebe uz periodično zalijevanje crnom kavom (jačom), na televizoru Dobro jutro Hrvatska. Pogledam uglavnom one prve vijesti i vremensku prognozu – ponekad ih prespavam pa pogledam one u pola osam, i u svakom slučaju kuhara Alda kako vješto “miješa sastojke” u neko novo fantastično jelo o kojem ću razmišljati kasnije dok ću jesti pohano, pomfrit i sezonsku salatu.

I tako iza vijesti lijepa priča o rodama od kojih je na Bartulovo (24. kolovoz) put juga krenula i posljednja među njima, podsjetnik na Klepetana i Malenu koja ga već 20 godina vjerno čeka i nada se njegovom povratku, pa će ga tako čekati i ove zime sve do proljeća i nadam se zajedno s njom da će ga dočekati. Gospodin koji se brine o Malenoj napominje kako se o njoj brine iz ljubavi i kako nije sve u novcu. Naravno, ima nešto i u penziji i slobodnom vremenu no to zapravo nije bitno. U to se taman počelo razvedravati pa sam postao još malo sretniji jer ću očito i danas do posla i natrag komutirati biciklom.

Kad li prilog o rodama završava, odlazimo u studio i tamo neka njuška. Uopće se ne sjećam kako se zvao ali znam dobro o čemu je pričao, a to o čemu je pričao me razbudilo bolje od one crne kave – da ne kažem kako me i potjeralo na wc.

Priča o očuvanju roda još je jedna u nizu priča o državi blagostanja čiji razmjeri su realno nesagledivi. Ono što možemo sagledati u tom smislu jedino je 120 milijardi kuna proračunskih rashoda, koje je prije toga trebalo i namaknuti, i još 200 milijardi javnog duga države kojima se podmiruju njeni ukupni troškovi. U slučaju roda ideja javnih dušebrižnika jest očuvati i povećati njihov broj pod svaku cijenu, a cijenu će platiti porezni obveznici da toga nisu ni svjesni kao ni većine troškova koje podmiruju u okviru države blagostanja.

Bijelu rodu tretira se kao trajno zaštićenu životinjsku vrstu te je Zakonom zabranjeno njeno uznemiravanje, uništavanje gnijezda, a osobito ubijanje. Kazne za te radnje sežu preko 14.000 HRK. Kako se dio populacije roda gnijezdi na stupove električne mreže netko je osmislio i patentirao drveno postolje koje se montira na vrh električnog stupa kako roda ne bi došla u kontakt sa električnim vodom i stradala. Kaznu u tom slučaju valjda podmiruje nadležna općina, a možda i nitko. Ta drvena postolja postavlja ekskluzivno HEP tako da nemojte sami pomagati rodama u selidbi sa krova na stup jer usput riskirate kaznu za uznemiravanje i uništenje gnijezda. A zašto biste to uopće i radili kada postoji nešto zanimljivije.

Druga mjera je poticajnog karaktera, a odnosi se na gnijezda koja rode odluče splesti na krovovima kuća. Radi se o svojevrsnoj satisfakcijskoj mjeri jer zakon s jedne strane čovjeku brani da gnijezdo ukloni ili preseli, zapravo mu prijeti pozamašnom kaznom, a s druge strane čovjek ipak ima pravo raspolagati vlastitom imovinom koju mu roda na neki način i oštećuje (ili možda tek kaka po njoj). Rodino gnijezdo može težiti i preko jedne tone. Uglavnom od 1500 registriranih gnijezda u Hrvatskoj čak 70% (1050) nalazi se na krovovima kuća. Vlasnicima tih kuća država osigurava 700 HRK poticaja godišnje na konto očuvanja vrste u sklopu projekta “Bijela roda”. Sredstva su osigurana dijelom iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a dijelom iz lokalnih proračuna. Fond se između ostaloga puni i plaćanjem parafiskalnog nameta prilikom registracije automobila, možda vam je i poznata ta stavka na računu (CO2, okoliš?).

Da su rodina gnijezda na krovovima kuća realan problem on bi se mogao rješavati i na slijedeći način – Vlasnici tih kuća neka se udruže i osnuju vlastiti fond kojeg će puniti vlastitim novcem i koji će se koristiti za međusobnu pomoć i sanaciju eventualne štete. Unutar udruge mogu osnovati neku komisiju koja će ići od kuće do kuće i raditi procjenu temeljem koje će redistribuirati sredstva po načelu “kome treba više-njemu više, a kome treba manje-njemu manje”. Tako bi svi bili zadovoljni. Ili možda ne bi? Zadovoljni bi bili oni koji bi tuđim novcem sanirali štetu u iznosu većem nego što bi sami participirali u fondu dok bi nezadovoljni bili oni koji bi uplatili, a šteta im ne bi bila sanirana. To je ujedno i kratka ilustracija osnovnog problema redistribucije unutar socijalističkog društva. Sama ideja planske redistribucije ljude okreće jedne protiv drugih i nepravedna je jer se povoljniji položaj jednih financira novcem drugih koji se time nađu u nepovoljnijem položaju.

No što će se desiti u slučaju da država prestane isplaćivati poticaje za rodina gnijezda? Hoćemo li vidjeti okretanje čovjeka protiv roda i masovno rušenje gnijezda? Možda bi tako nešto odgovaralo HEP-u koji bi profitirao poslovima masovnog preseljenja gnijezda s krovova kuća na patentirane platforme? Tko će ga znat. A tko će znat zašto ovih dana slušamo o masovnom štrajku zdravstvenih djelatnika i kakve to veze ima s rodama?

Bilo kako bilo porezni obveznik danas financijski obeštećuje građane na čijim su kućama rodina gnijezda i time navodno štiti rodu, a da to možda nije ni znao. Kažem “navodno” jer vas se uvjerava kako bi bez te mjere građani valjda ubijali rode, unatoč zakonskim kaznama, što je notorna, indolentna i skupa pretpostavka. Porezni obveznik plaća direktno ili indirektno i ekipu koja popisuje i registrira rodina gnijezda, a da to možda nije ni znao. HEP-ov kupac u cijeni kilovata struje plaća izgradnju i postavljanje patentiranih platformi za rodina gnijezda na električne stupove, a da to možda nije ni znao. Plaća i birokraciju koja sve navedeno hendla, a da to možda nije ni znao. A možda niste ni znali kako i TV reklame o fiskalizaciji, iza kojih stoji Porezna uprava, također plaćate kroz poreze, no to je već druga priča u moru priča o visokoj cijeni države blagostanja u kojoj živite.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Vlado, daj nam još poticaja!

Oznake

HGK, parafiskalni nameti, poticaj, spomenička renta, vodni doprinosi

9. sjednica Vlade RH donijela je i malo lijepih vijesti, ukida se neizravna spomenička renta, smanjuje se vodni i šumski doprinos te naknada za obavljanje poslova regulacije energetskih djelatnosti koju provodi Hrvatska energetska regulatorna agencija. Naravno prijedlozi još trebaju proći kroz saborsku proceduru no to je skoro pa gotova stvar. Ne znam slučaj da parlamentarna većina nije prihvatila prijedlog vlastite vlade. Korekcije su sitne ali ipak vesele, a naročito što su od vlasti okaraktezirane kao poticaj gospodarstvu. Navodno se i Vidošević odrekao dijela “komorarine”. Suma sumarum cca 400mn HRK više ostat će u rukama poduzetnika.

E pa Vlado, daj nam još ovakvih poticaja jer to je ono što poticaj jest – oslobođenje od tvoje porezne represije. Naročito kada nam konkurentost ruše tržišta Srbije, Bosne i Crne Gore koje sve redom imaju duplo manja porezna opterećenja na svoje tvrtke. Nije ni čudo da hrvatski mlijekari proljevaju mlijeko u šahtove dok se bosansko mlijeko, sa smanjenim udjelom poreza (pravo light mlijeko) prodaje kao nikad do sada u okviru HR granica. Konkurentost se ostvaruje poreznim rasterećenjem i cijenama koje se definiraju na slobodnom tržištu, a ne regulacijom i fiksiranjem istih s vaše strane.

Cijelo čudo parafiskalnih nameta nažalost i dalje ostaje vrlo prisutno. Nije ni moguće pobrojati sve formalne metode kojima država provodi otimačinu – mislim da je nedavno Šimun na Usporedbama nabrajao neke od njih, ispravi me Šimune ako sam nešto krivo povezao, ali ovakvi potezi osim što su pozitivni za gospodarske tokove ujedno i javnosti prikazuju apsurdnost tih metoda. Je li se zapitao tko što dovraga znači naknada za šume, spomenička renta, vodni doprinos (Hej, nije li bio jedan od predizbornih pamfleta svih da je voda javno dobro? Zašto onda država uzima ljudima taj paušal?), naknada za Heru? 🙂

Kada bi se sve to ukinulo, zajedno sa niškorisnim, pače štetnim komorama i agencijama, ostale bi poduzetnicima milijarde za nove privatne investicije i zapošljavanje možda upravo i tih komorsko-agentskih usidjelica. No to bi u teoriji bilo i lako izvedivo da spomenuti nisu zaštićeni sindikatima i ingenioznim kolektivnim ugovorima, a kao populacija su izrazito opasni jer su spremni i na najmanju naznaku oduzimanja stečenih prava dići se na noge i pojuriti u prosvjede. Naravno, do sada su prosvjedovale samo takve skupine ljudi dok realno produktivni i sposobni šute i rade koliko u ovim uvjetima mogu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac