Kako su naši zakoni uglavnom gomila arbitrarnih, birokratskih izdrkotina govori nam primjer iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji između ostaloga propisuje i sljedeće:
Sa navršenih 10 godina dozvoljeno je djetetu da upregne dva konja, skoči na kola i krene s njima prometovati po lokalnoj cesti. Đija Riđane, hija Sokole! Međutim još četiri godine, iliti do četrnaeste, zakon tom istom djetetu brani da se po toj istoj cesti vozi biciklom. Osim ako, naravno, prije toga nije položilo državni ispit za upravljanje biciklom i dobilo dozvolu. Birokratima je valjda malo teže osmisliti ispit i dozvolu za upravljanje zapregom pa su tu u odredbama malo blaži (čl 215. stavci 1 i 4). A i bicikl je danas popularniji no ikad, povoljniji no ikad, pa je tako i zakon odraz prilike da se oko bicikla izgradi jedan fini birokratski okvir, uhljebi još “udarača pečata” i drugih lezilebovića koji će prosipati pamet i za to ubirati propisanu naknadu.
Detalje o tome kako su birokrati zamislili djecu licencirati za upravljanje biciklom možete pročitati ovdje. Živi cirkus.
Osobito je zanimljivo to što su prvo zakonom zabranili djeci da voze bicikl po cesti, a da istovremeno nisu osigurali polaganje ispita, pa ispada da su djeca cijelo vrijeme u prekršaju i to su skontali tek sada. I tako sada raste pritisak na vlast da brže-bolje organizira polaganje ispita. Nedaj bože da tko izbriše onu prvu odredbu o zabrani iz zakona. Što bi bespomoćni sužnji rekli na to.
I baš si razmišljam, kako je danas ljudima nepojmljivo da budu dio neregulirane, slobodnotržišne ekonomije tako bi se moglo desiti da danas-sutra, recimo za 30-40 godina, kao posljedicu ovog propisa dobijemo potpuno preoblikovanu svijest građana kojima će biti jednako nepojmljivo sjesti za bicikl bez prethodne suglasnosti nekog birokrata.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 