Revolucija u glavama

Oznake

Bosna, Država, država socijalnog blagostanja, penzije, plaće, politika, prosvjedi, revolucija, Tuzla, vlast

Ne svjedočim niti pamtim kakvu revoluciju koja je u svojem tijeku i epilogu bila nošena na krilima mira. Tako ni ova aktualna u BiH nije mirna revolucija. Jednostavno ne postoji takva. Mišljenja oko nje su podijeljena. U osnovi jedna strana opravdava bilo kakve metode koje bi proizvele smjenu vlasti, gdje je razbijanje, palež i pljačka usputna pojava s kojom se ne zamara dok stremi ka cilju (novoj vlasti), dok druga strana smatra te i takve metode suvišnima, duboko razarajućima i sa skepsom gleda na ono što bi se u konačnici moglo izroditi iz njih ali opet ne sumnja u državu samu. U tome su suštinski na istoj strani.

Ne bih možda ni zamjerio revolucionarima da zapravo nisam u potpunosti svjestan njihovog mentalnog felera. Iako se u svakoj revoluciji, pa tako i ovoj, razvijaju transparenti koji pozivaju na slobodu, iz svakog njihovog koraka vidimo da one proizvode tek novu neslobodu. Iz informacija o bosanskoj revoluciji razabirem vazda problematične premise – od države očekuju da im da posla, da im poveća socijalne primitke, osigura veće plaće i penzije – a one su pak produkt proizašao iz lažnih obećanja političara koji su, da bi došli na vlast i podesili državu tako da radi njima samima u korist, morali istovremeno onemogućiti građane da tu korist ostvare bez nje i njih. To “bez nje i njih” značilo bi – na tržišnim principima. Država je tu štetu građanima kompenzirala jačanjem forme države socijalnog blagostanja pod čijim skutama su trebali naći svoj mir i sigurnost.

Pa eno ih ipak na ulicama gaze i pale tu “zajedničku” imovinu ali i privatnu imovinu svojih sugrađana, onako usput, a možda i u maniri dječaka koji svojem bratu iz inata i željan majčine pažnje potrga najdražu igračku. Očito je dakle da tu nešto ne štima ili je od početka neshvaćeno, a iz toga sasvim jasno proizlazi feler. To nešto je uvjerenje da je država tu da daje posla i novca. Da je država majka.

Svatko voli svoju majku. Čak i patološkim slučajevima. Tako Bosanci ne diraju u njen lik. Valja je samo preodgojiti, da svojoj dječici bude bolja, smjeniti nevaljale, a postaviti valjale pa opet iznova. Nismo ni mi Hrvati, koje neki mediji otvoreno huškaju na isto, mentalno drugačiji. Ali gospodo, država nije mama. Prestanite se tako odnositi prema njoj. Prestanite tražiti poštenu vlast jer takva ne postoji. Vlast je moć, a moć se direktno suprotstavlja ideji o slobodi. Iako nije ni svaka sloboda ista. Postoji sloboda od odgovornosti koju daje država građanima, Bosna Bosancima, a postoji i sloboda od prisile koja za razliku od prve iziskuje odgovornost. Odgovornost pojedinca za vlastite postupke.

Revolucija na ulici uvijek će i bez sumnje donijeti rušenje, palež, krv i novu vlast jednako sklonu da čini sve ono što je činila i svrgnuta. Stoga ako ste revolucionarni što ne biste probali s revolucijom u vlastitoj glavi?

Recimo kada pomislite kako bi nam trebala dobra vlast, a ne pokvarena, da stanete glavom lupati u zid dok ne padnete u nesvijest? Kada se zaželite penzije iz državnog proračuna da uzmete šaku kamenja i razbijete sve redom prozore na vlastitoj kući, a kada zaključite da država treba brinuti o vašem zdravlju i vašu djecu silom zakona odvoditi u svoje olinjale i ideologijom zatrovane škole da jednostavno odvrnete plin, bacite šibicu i dignete sve što imate u zrak?

Otprilike istu štetu vam je država učinila do sada po svakom tom pitanju. Država kakvu su vam servirali oni što su željni vlasti, vašeg novca i koji u to ime prodaju vašu slobodu (onu drugu, da budete slobodni od njih, a slobodni za sebe).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Robovi protiv robova

Oznake

demonstracije, dollar, Država, građani, policija, prava, prosvjedi, prosvjednici, vigilante, vlada, vlast, zakon

englesku inačicu objavio “The Dollar Vigilante” na svom Facebook profilu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Razlika između očekivanih i ostvarenih rezultata politike poticaja

Oznake

Država, poljoprivreda, poticaji, prosvjedi, seljaci, traktori, vlada

Sa državnim poticajima vrijedi slijedeće pravilo – čim su poticaji veći tim su gore posljedice po one koji ih primaju, po poticanu granu gospodarstva te porezne obveznike koji su izvor sredstava. O poticajima poljoprivredi pisao sam ovdje, ovdje, ovdje i ovdje, dok sam o drugim vrstama poticaja te poticajima općenito pisao ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i na još ponekom mjestu u dosad objavljenim tekstovima. S obzirom na to ovdje ću samo u kratkim crtama uputiti na suštinu problema, a povod tome je naravno novi izlazak poljoprivrednika u traktorske blokade Hrvatskih prometnica (vijest, vijest).

Kada se priča o poticajima malo tko će o njima suditi po rezultatima koje su polučili. O njima se sudi, bez sumnje pogrešno, po očekivanjima koja se redom svode na:

– zaštitu domaćeg proizvoda pred stranim
– jačanje domaćeg gospodarstva
– stimuliranje tržišta
– povećanu zaposlenost
– nižu cijenu proizvoda

Rezultati poticaja su:

– strani proizvod i dalje se slobodno uvozi (što se na sreću krajnjih kupaca više ne može spriječiti pa im tako ostaje izbor da kupe proizvod po nižoj cijeni umjesto da se suoče s nemogučnošću kupnje skupog domaćeg proizvoda)
– domaće gospodarstvo slabi
– domaći proizvod je skuplji od stranog
– prevelik broj sudionika na tržištu
– poticani poduzetnici suočavaju se s nelikvidnošću
– od države se zahtjeva još poticaja
– od države se zahtjevaju dodatne zaštitne mjere (npr. zajamčena cijena)
– ovisnost poticanih poduzetnika o političkim odlukama vlastodržaca
– povećani proračunski izdaci
– rast poreznog opterećenja
– miješanje pojmova “privilegija” i “pravo”
– ucjejnujući prosvjedi poticanih poduzetnika
– stimuliranje planske ekonomije na štetu slobodnog tržišta

Vjerojatno najkompletniju analizu problematike poticaja dao je Monopolizam i preporučam da je u nastavku pročitate.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Onaj osjećaj kad Vlada ne da poticaje

Oznake

blokada, poljoprivreda, poticaji, prometnice, prosvjedi, pšenica, vlada

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Hrvatskih 1%

Oznake

1%, Država, hrana, iksica, occupy, porez, poticaji, povlastice, prosvjedi, stipendije, studenti, studentski centar, studij, sveučilište, zdravstvo

Ne čuje se u zadnje vrijeme vrlo popularna paradigma o 1% jednih koji žive na račun 99% drugih. Jučer i danas prisjetio sam se iste zahvaljujući dva neposredna primjera i došao do zaključka o tome tko su zapravo 1% u Hrvatskoj, barem grubo ilustrirano.

Od jeseni šok za studente u Zagrebu! Cijena menija u menzama poskupljuje s 4,40 HRK na 6,50 HRK! Uzjogunili se momentalno studenti, stali kritizirati sveučilište, SC, državu i zazivati pravdu u kojoj bi ta ista država trebala po demokratskom načelu stisnuti porezne obveznike i osigurati sredstva za održanje subvencionirane cijene hrane takvom kakva jest – jer u protivnom, prebacivanjem troška jela na onoga tko jede, država izgleda čini atak na njegovo pravo da se istovremeno i besplatno obrazuje, ruši temelje društva znanja, potkopava sustav obrazovanja budućih generacija uljuđenih etatista.

Ne priznaju studenti činjenicu kako “besplatno” ne postoji jer sve sasvim očito plaćaju porezni obveznici. Argument koji za uzvrat nude jest kako nisu oni krivi poreznim obveznicima što se i sami ne koriste tim sustavom, što se također ne obrazuju “besplatno” jer prilika im je dana.

No može li se doista svatko tko želi obrazovati besplatno? Na jednog studenta dolazi 10-ak poreznih obveznika koji njegovo obrazovanje financiraju kroz porez. Za svakog novog studenta potrebno je naći novih 10-ak poreznih obveznika koji će izdvajati za njegovo obrazovanje, a da pri tome sami ne koriste tu mogućnost jer u suprotnom opet treba novih 10 koji će financirati itd.. Logično je da u takvom sustavu raspodjele troškova ne postoji matematička računica kojom bi se zadovoljilo očekivanje “besplatnog” obrazovanja svim zainteresiranim poreznim obveznicima. Uostalom da bi se na javnim učilištima taj broj kontrolirao uvedene su kvote kojima se određuje tko će otpasti i postati marginalizirani porezni obveznik, a tko povlašteni student. Dakle 1% (karikirano) u ovom slučaju su studenti koji se obrazuju, jedu, stanuju i voze se gradskim prijevozom na račun mase svojih sugrađana pri čemu kao dodanu vrijednost stječu komparativnu prednost nad njima. I većina tih studenata će pri tome reći kako je to njihovo pravo, kako je to demokratski i na koncu konca normalno (čast iznimkama koje shvaćaju problem).

Populaciju srednjoškolaca i osnovnoškolaca nisam ni dotakao, no i oni su tu, obrazuju se “besplatno” jer tako kaže država u Ustavu koja ove zadnje navedene na školovanje čak i obvezuje pod prijetnjom kaznenog progona. U takvoj okolini sasvim sigurno će prije netko u zatvor nego što li će država ukinuti tu obvezu.

Što je s primateljima poticaja? Uklapaju li se i oni u ovu priču? Država je u određenom trenutku odlučila dati povlastice jednima na račun drugih. Tako su mnogi preko noći postali poljoprivrednici i mljekari, stali koristiti obilate poticaje iz državnog proračuna namaknute poreznom presijom države prema poreznim obveznicima, te pri tome kao i studenti licemjerno govoriti o tome da svi imaju jednake prilike i da su si sami krivi što je nisu iskoristili.

Vidite, i da odmah razjasnimo, imati priliku za izvlačenje koristi putem države na direktnu štetu sugrađana koje država terorizira tako da im novac otima pa daje vama, nije isto što i imati priliku na slobodnom tržištu i od države neometano pokušati vlastitim radom stvoriti nešto što bi drugim ljudima bilo korisno. Stvoriti onim ljudima koji pri tome imaju punu slobodu odlučiti sami hoće li vam za to vaše proizvedeno dobro dati svoj novac ili ne. Ovo zadnje poprilično utječe na to kako ćete razmišljati, jer ukoliko znate da ne postoje državna jamstva u slučaju vašeg neuspjeha (jamstva plaćena novcem poreznih obveznika) tada ćete se svojski potruditi da poštenim i predanim radom zaslužite svoj kruh i da to što radite bude drugima od osobite koristi. To je tržišni princip i kapitalistički način razmišljanja. Za razliku od ovoga što čini država kroz sipanje prava, povlastica i garancija povlaštenim skupinama na račun poreznih obveznika, ovdje nema apsolutno ničega za što bismo mogli reći da je nevaljalo.

Danas u Jutarnjem još jedan primjer ustanka revoltiranih pripadnika skupine “hrvatskih 1%” – Liječnici i medicinske sestre zaposleni u javnim bolnicama u borbi za svoja prava iz kolektivnog ugovora (ovo je jedan oblik garancije koje sam kratko spomenuo u prethodnom pasusu, dakle oblik “prava bez obzira na sve”). Javne bolnice financiraju se novcem poreznih obveznika i kao što već vidimo ponovno ista kategorija problema. Megalomanski, neučinkoviti, rastrošni i korumpirani državni zdravstveni sustav je na koljenima. Samo ove godine kreditima se saniralo 5 milijardi HRK nastalog duga. Pokušava sada država uskratiti povlaštene za prethodno dana prava i naravno da je naišla na dreku. Prekasno je za reforme u smislu smanjivanja radničkih prava. Koliko prekasno? Pet milijardi kuna prekasno.

S obzirom da je pitanje zdravlja i zdravstvenog osiguranja prilično škakljiva tema, jer se ljudi lako dižu na zadnje noge na sam spomen državnog zdravstva u negativnom smislu možda je dovoljno za sada priupitati se koliko točno liječnika i medicinskih sestara zaposlenih u privatnim poliklinikama i specijalističkim ordinacijama kreće u štrajk? Ni jedan? Nadam se da je jasno na što aludiram.

Da spomenem umirovljenike čiji penzioni fond je pokrala država pa sada njihove mirovine također namiruju porezni obveznici? Bolje ne. Diram u osinje gnijezdo. Sve je jasno. Očito je da većina građana smatra da je država alat za ostvarivanje pogodnosti na tuđi račun i kako je demokracija percipirana kao sustav tiranije i preglasavanja u borbi za te pogodnosti. Tu ideju potkrijepljuje i činjenica kako se na vlasti konstantno izmijenjuju samo dvije političke opcije, a građani naginju čas jednoj pa čas drugoj s obzirom na to koja im ponudi više “besplatnih” stvari (free shit) na račun skupine koju treba preglasati. Nakon izbora većina u pravilu ostane posrana, a slatkorječivi političari uhljebljeni na tronu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Znali ste da ćemo vam skinuti gaće, a sad ispada da smo kruti

Oznake

fiskalizacija, Linić, paušal, prosvjedi, tržnice

Ništa vulgarno u naslovu, sličnim riječima poslužio se Linić u obraćanju tržničkim prosvjednicima protiv fiskalizacije koji zapravo ne prosvjeduju zbog oporezivanja već zbog metode – fiskalna aparatura im je presofisticirana, jer rade na -20 i  u rukavicama, pa predlažu druge metode poput paušala (po osjećaju, vrsti robe, dužnom metru štanda itd.):

Ispada da smo mi kruti, nefleksibilni i tvrdoglavi, a o Zakonu se sve zna već devet mjeseci

Tako je, znali ste da će vam ga mećat i šta sad halabučite?
Ništa ni od moratorija jer:

Nama su prihodi potrebni da bismo mogli izvršiti proračunske obveze.

Linić ne sumnja u uspješnost fiskalizacije:

Ako smo u ugostiteljstvu postigli promet veći za 60 posto nego prošle godine, onda vidimo kako je fiskalizacija opravdani potez.

Porez je opravdan iz njegove perspektive – on dobiva vaš novac, pri tome ne gubi ništa (čak štoviše, dobiva podršku većine, a dobio je i izbore na isti način) – dok vi ne dobivate ništa, a usput gubite imovinu kroz fiskalizaciju koja je samo sredstvo oporezivanja i namicanja vode na Linićev presušeni mlin . Pardon, ipak dobivate nešto u svemu – prijetnju kaznenim progonom i zatvorom ukoliko ne poštujete idiotski zakon, a to što će vam računica ostanka u tom poslu postati upitna je sitnica koju vam Linić daje gratis. Znate, tak i vi ubacite vjernom kupcu koju mrkvicu sa strane u ceker, ono za klinca, bude bolje videl ak gricka mrkvicu.

Očajnici iz udruge tržničara su pravi mazohisti. Kaže jedan od njih:

Tražimo reviziju proizvodnje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, uređenje veleprodaje, na način da se makne gotovina iz optjecaja, plaćanje samo virmanskim karticama. Tražimo uklanjanje anomalija s naših tržnica, a među njima je prodaja s ruke, odnosno divlja prodaja tik uz tržnice. Također, tražimo micanje svih obrta i tvrtki koji su u blokadi, a nisu ušli u predstečajnu nagodbu, tako da maknemo nelojalnu konkurenciju s tržnica, što je i dužnost Vlade, odnosno državnih institucija

Pa vlast samo čeka ovakve ideje, da uvede totalitarnu državu na velika vrata. Naravno, tržnički vođe smatraju da će ostati pošteđeni u cijeloj priči i da će se totalitarna skalamerija izgraditi mimo njih, pa bi usput mogli dobiti počast i postati kakvi partijski sekretari zaduženi za tržnička pitanja. Svakako, svakako. Bolje skinite gaće jer vam je Linić lijepo rekao – moratorija nema i on vam ulazi na velika vrata.

Ostatak vijesti sa današnjih prosvjeda možete, između ostaloga, pročitati ovdje.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Mljekarski prosvjedi – zaključak

Oznake

Hrvatska, Kapitalizam, mljekari, prosvjedi, selo, Zorić

Moji baka i djed su bili skromni seljaci, imali su 3 krave, pajceke i perad, njivu na kojoj se sijalo kururuz, pšenicu i zob. Bili su poput pravog seljaka samoodrživi jer to i jest karakteristika sela.

Novcem koji su dobili za mlijeko su plaćali struju. Drugih troškova nisu imali pa se novca s vremenom skupilo za mali “ferguson” kojeg su mogli amortizirati. Nikada nisu od ikoga tražili išta i bilo im je dobro! Pače, mi smo odlazili svaki vikend sa sela doma punog gepeka domaćeg paradajza, paprike, krumpira, brašna, jaja, mlijeka, sira, krmenadli i svega što su oni proizveli i imali viška. I dio viška tih proizvoda su na malo prodali pa je i tu koja kuna došla u kuću…

Ljudi koji su blokirali Hrvatske ceste nisu seljaci koji se mogu poistovjetiti s mojom bakom i djedom, niti ičijima koji se prepoznaju u ovome. Radi se o ljudima koji su zahvaljujući kleptokratskim političarima dobili na poklon novac poreznih obveznika da bi živjeli u političkom eksperimentu bogatog hrvatskog sela. To je socijalistički eksperiment jer i socijalizam je imao za svrhu stvoriti bogate ljude ali je kao ideologija preračunat jer nikada nije uzeo u obzir da većina robuje, a manjina ubire vrhnje.

Ono što Hrvatskoj treba jest pravi i zdravi kapitalizam, slobodno tržište, a od države jedino jaku vladavinu prava koja će štititi slobodu svakoga pred drugime. U takvom okruženju ovo ne bi bilo moguće jer bi ustavni sud već odavno shvatio da vlast narodu uzima i pumpa ovu bandu. Nema tu morala. I dobro je možda da se sve ovo sada desilo jer se objelodanilo puno toga. Ljudi će s vremenom progledati, siguran sam. Kako će država biti sve represivnija, porezi rasti, tako će se i oči otvarati jer kraj praznih đepova postoji samo jedna istina, a to je da se svako zna sam najbolje brinuti za svoj novac.

Ne treba nam vlast uzimati pa određivati po vlastitom sluhu kome drugome više treba. Toga je dosta.

p.s. tražim kakvu sliku seljaka, bake i djeda, preko Googlea da stavim na vrh članka. Kada parafrazirate “seljak” pogodite koje seljake ćete dobiti kao rezultat. Od bake i djeda ni traga tako da ništa od slike.

Svako dobro,
vaš Kapitalac