• Doniraj
  • O blogu i autoru

Kapitalac

~ dosljedni libertarijanac

Kapitalac

Tag Archives: rad

Je li novac korijen zla?

01 Ponedjeljak ruj. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 26 komentara

Oznake

Atlas Shrugged, Ayn Rand, bogatstvo, dobro, novac, pljačka, rad, zlo

Dakle, mislite da je novac korijen zla? Jeste li se ikad zapitali što je korijen novca? Novac je sredstvo razmjene kojega ne bi bilo da ne postoji proizvedeno dobro i ljudi koji su to dobro sposobni proizvesti. Novac je materijalizacija načela prema kojemu ljudi koji žele međusobno surađivati mijenjajući vrijednost za vrijednost. Novac nije oruđe žicaroša, koji sa suzom u oku od vas traži dio te vrijednosti, ili oruđe lopova, koji vam tu vrijednost oduzima prijevarom ili silom. Novac čine mogućim samo ljudi koji stvaraju. Je li to ono što smatrate zlim?

Kada prihvatite novac kao nagradu za svoj ​​rad, činite to samo iz uvjerenja da ćete taj novac moći zamijeniti za dobro koje je svojim radom proizveo netko drugi. Nisu žicaroši niti lopovi ti koji daju vrijednost novcu. Niti more suza niti sve oružje svijeta ne može pretvoriti novac u vašem novčaniku u kruh kojega trebate da biste preživjeti sutra. Novac je znak časti, nagrada za vrijednost koju ste proizveli između svih ostalih ljudi koji proizvode vrijednost. Vaš novac je vaš iskaz nade da negdje oko vas postoje ljudi koji neće izdati taj moralni princip koji je korijen novca. Je li to ono što smatrate zlim?

Jeste li ikada razmišljali o korijenu stvaranja, o korijenu proizvodnje? Pogledajte primjerice jedno računalo. Možete li sami sebe uvjeriti u nešto nerazumno poput toga da je to računalo nastalo zahvaljujući čistoj snazi mišića? Pokušajte uzgojiti klas žita iz sjemena pšenice, a da niste koristili znanje i vještine koje su otkrili i primijenili vaši preci. Pokušajte stvoriti hranu tako da mašete rukama po zraku dok trčite poljem – saznat ćete da je čovjekov um korijen sveg proizvedenog dobra i sveg bogatstva koje je ikada postojalo na Zemlji.

Ali kažete da su novac stvorili snažni na račun slabih? O kakvoj snazi je ovdje riječ? To ne može biti snaga oružja ili snaga čistih mišića. Bogatstvo je proizvod čovjekove sposobnosti da misli. Je li novac stvorio čovjek koji je, primjerice, izumio motor nauštrb onih koji ga nisu izumili? Jesu li novac stvorili pametni nauštrb glupih? Možda sposobni nauštrb nesposobnih? Ambiciozni nauštrb lijenih? Prije nego što uopće može biti iznuđen ili opljačkan novac mora biti stvoren radom i zalaganjem svakog poštenog čovjeka, u onoj mjeri koja odražava njegovu sposobnost. Pošten čovjek je onaj koji zna da ne može potrošiti više nego što je proizveo.

Trgovati uz pomoć novca je princip djelovanja dobronamjernih ljudi. Novac počiva na aksiomu da je svaki čovjek vlasnik svojeg uma i svojeg rada. Novac ne daje moć propisivanja vrijednosti vašem radu. Novac dobiva na vrijednosti u trenutku kada čovjek dobrovoljno pristane s drugim razmijeniti vrijednost. Novac omogućuje da za svoju robu i svoj rad budete plaćeni  onoliko koliko ta roba i taj rad vrijede čovjeku koji ih kupuje, ali ne više od toga. Novac ne dopušta pogodbe, osim onih koje su donesene na obostranu korist i pri slobodnoj procjeni jedne i druge strane.

Novac od vas zahtjeva da shvatite kako čovjek djeluje za vlastitu korist, a ne za štetu, djeluje za vlastitu dobit, a ne gubitak. Novac zahtjeva da shvatite kako ljudi s kojima surađujete nisu tovari rođeni da bi nosili teret vaše mizerije, da shvatite kako tim ljudima morate dati vrijednost, a ne ožiljke, da shvatite kako ljude ne povezuje međusobna razmjena patnje već međusobna razmjena dobra. Novac zahtijeva da ne prodajete svoju slabost za nečiju glupost već svoj talent za nečiji razum. Novac zahtijeva da kupite najbolje što možete pronaći, a ne najgore što vam se nudi. Stoga kada ljudi žive tako da surađuju potaknuti razumom, a ne prisilom kao arbitrom, novac će dati odgovor na pitanje koliko je tko među nama bio razuman, racionalan, koristan i pošten. To je načelo postojanja čiji je alat i simbol novac. Je li to ono što smatrate zlom?

Ipak, novac je sredstvo. On će vas odvesti gdje god želite, ali vas neće zamijeniti na mjestu vozača. Dati će vam mogućnost da zadovoljite svoje želje, ali vam neće dati želje. Novac je pošast onima koji pokušavaju obrnuti zakon kauzalnosti, onima koji traže način kako da ljudski razum zamijene proizvodom razuma, robom.

Novac neće kupiti sreću onome koji ne zna što želi. Neće mu otkriti ljestvicu vrijednosti ako izbjegava spoznati što je vrijednost i neće mu dati svrhu ako odbija shvatiti da svrhu mora tražiti sam. Novac neće kupiti inteligenciju budali, nečije divljenje prema kukavici ili poštovanje prema neodgovornome. Čovjek koji sposobnije od sebe pokušava učiniti svojim slugama, koristeći se pritom svojim novcem umjesto svojim razumom, završit će kao žrtva nesposobnih. Sposobni će mu okrenuti leđa, a varalice i prevaranti pohrliti mu u susret vođeni zakonom kojeg još nije otkrio: da nitko ne može biti manji od svojeg novca. Je li to razlog zbog kojega novac nazivate zlom?

Samo čovjek koji ga ne treba je sposoban naslijediti bogatstvo – čovjek koji je sposoban stvarati bez obzira gdje da počne. Ako je onaj tko naslijedi novac jednako vrijedan, on mu služi, ako nije, on ga uništava. Ali to se previđa pa se kaže kako je novac pokvario čovjeka. Je li? Ili je čovjek pokvario svoj novac? Zato ne zavidite onome tko naslijedi bogatstvo. Ono nije vaše i da ga se dočepate ne biste s njime učinili ništa bolje. Ne pomišljajte kako to bogatstvo treba raspodijeliti među ljudima jer stvaranje pedeset parazita umjesto jednoga neće oživjeti vrline zahvaljujući kojima je to bogatstvo nastalo. Novac je živuća snaga koja umire bez svoga korijena. Novac neće služiti onome čiji um nije jednako vrijedan. Je li to razlog zašto novac zovete zlom?

Novac je vaše sredstvo za preživljavanje. Način na koji shvaćamo novac bit će presudan za naš život. Ako je izvor novca korumpiran, naša egzistencija je ugrožena. Jeste li dobili svoj ​​novac prijevarom? Podilaženjem porocima ili glupostima? Iskorištavajući naivne u nadi da ćete dobiti više nego vaša sposobnost zaslužuje? Spuštanjem svojih standarda? Obavljajući posao za one koje prezirete? Ako je tome tako, onda vam vaš novac neće dati niti trenutak niti lipu vrijednog užitka. Sve ono što kupite tim novcem bit će tek podsjetnik na vašu sramotu. Tada ćemo ponovno čuti da je novac zlo! Zlo, jer u njemu nema ni trunke samopoštovanja? Zlo, jer takav novac ne omogućuje ni trenutka užitka? Užitka u izopačenosti? Je li to korijen vaše mržnje prema novcu?

Novac će uvijek biti posljedica naših djela. Vi ste uzrok, novac je posljedica. Novac je proizvod vrlina, ali on vam neće dati vrline niti će vas iskupiti od vaših poroka. Novac vam neće dati ono što niste zaslužili. Niti u materijalnom niti u duhovnom smislu. Je li to korijen vaše mržnje prema novcu?

A čuli smo i da je ljubav prema novcu korijen sveg zla. Voljeti neku stvar znači voljeti njenu prirodu. Voljeti novac znači znati i poštivati činjenicu da je novac proizvod onoga najboljeg što leži u vama, on je potvrda kojom svoj trud mijenjate za trud poštenih ljudi. Osoba koja mrzi novac i koja je najglasnija u iskazivanju svoje mržnje prema novcu je osoba koja bi prodala vlastitu dušu za novčić – imajući to u vidu ta osoba doista i ima dobar razlog mrziti novac. Osoba koja voli novac spremna je raditi za novac. Ta osoba zna da ga može zaslužiti.

Dopustite mi da vam kažem nešto o ljudskom karakteru: čovjek koji proklinje novac svoj je novac stekao nečasno. Onaj koji ga poštuje taj ga je i zaradio.

Bježite što dalje od čovjeka koji vam govori da je novac zlo. Ta rečenica je znak da je lopov u blizini. Sve dok žive na Zemlji i koriste se novcem kao sredstvom ljudi razmjenjuju vrijednost za vrijednost. Odbacivanjem novca kao sredstva razmjene priziva se oružje kao sredstvo prisile.

Ukoliko ga želite stvoriti ili zadržati novac od vas traži da date najviše od sebe. Ljudi koji nemaju hrabrosti, ponosa ili samopoštovanja, ljudi koji ne vide moral u vlastitom novcu i koji ga nisu spremni braniti kao što brane vlastiti ​​život, ljudi koji se ispričavaju zbog toga što su bogati – neće ostati bogati zadugo. Oni su prirodni mamac za lopove što čekaju prikriveni ispod kamenja i ispužu van čim namirišu nekoga tko traži da mu se oprosti zbog toga što ima. Oni će požuriti osloboditi ga krivnje i tereta što uostalom i sam smatra da zaslužuje.

U tom trenutku vidjet ćete uspon ljudi dvostrukih mjerila, koji žive uz pomoć prisile i koji su uvjereni da se vrijednost stvara pljačkom ljudi koji stvaraju vrijednost. Vidjet ćete ljude koji parazitiraju na tuđim vrlinama. U moralnom društvu to su kriminalci, a zakoni su napisani da bi vas zaštitili od njih. U trenutku kada društvo ozakoni kriminal i lopovluk i omogući jednima da silom prisvoje bogatstvo drugih tada novac postaje osvetnik svojih stvoritelja. Jednom kada donesu zakon koji žrtvama brani da se obrane od pljačke lopovi se osjećaju sigurnima. No njihov plijen postaje magnet za druge lopove i počinje utrka u kojoj pobjedu odnosi najbrutalniji, umjesto onoga tko je najsposobniji u stvaranju vrijednosti. Kada nasilje postaje mjera vrijednosti tada ubojica odnosi pobjedu nad sitnim lopovom. Iza tog kaosa ostaju ruševine društva.

Želite li znati dolazi li taj dan? Gledajte novac. Novac je pokazatelj vrijednosti i vrlina nekog društva. Kada vidite da iza ugovora ne stoji suglasnost već prisila, kada za proizvodnju dobra trebate tražiti dozvolu od ljudi koji ne proizvode ništa, kada vidite da novac odlazi onima koji se bave pogodbama, a ne stvaranjem dobra, kada vidite da se ljudi bogate od korupcije i iznuđivanja, a ne od rada i kada vas zakoni ne štite od takvih već njih štite od vas, kada vidite da se korupcija isplati, a zbog poštenja padaju žrtve, možete biti sigurni da je novac upropašten. Novac je plemenito sredstvo koje se ne natječe s oružjem i ne sklapa pogodbe s nasiljem. Sredstvo koje neće dozvoliti društvu da preživi podijeljeno na pošteno stečenu imovinu s jedne strane i opljačkanu s druge strane.

Novac je čovjekova sigurnost, zaštita i osnova morala. Razaranje društva stoga nužno započinje razaranjem novca. To razaranje započelo je razaranjem zlatnog standarda. U zamjenu za zlato ljudima je ostavljena bezvrijedna, krivotvorena hrpa papira. Ta nasilna zamjena uništila je sve objektivne standarde i ljude podredila arbitrarnoj moći onih koji o vrijednosti stvari također prosuđuju arbitrarno. Zlato je imalo objektivnu vrijednost. Bilo je ekvivalent proizvedenog dobra. Papir je hipoteka nad bogatstvom koje ne postoji, potpomognut oružjem uperenim u one od kojih se očekuje da stvore to bogatstvo. Papir je potvrda koju izdaju zakonom zaštićeni pljačkaši na tuđi račun, na račun vrlina svojih žrtava. Čuvajte se onog dana kada čujete da je račun prekoračen.

Kad ste od zla napravili sredstvo preživljavanja ne očekujte od ljudi da ostanu dobri. Ne očekujte od ljudi da ostanu moralni i svoje živote provedu kao hrana za nemoral. Ne očekujte od njih da i dalje stvaraju vrijednost, kada se stvaranje kažnjava, a pljačka nagrađuje. Ne pitajte, ‘Tko to uništava svijet? Jer to ste vi.

Živite u trenutku najvećih dostignuća i nikad produktivnije civilizacije i dok proklinjete njenu srž, novac, pitate se kako je moguće da se ona urušava oko vas. Na novac gledate očima primitivnih divljaka i čudom se čudite kako se to primitivizam uvlači nazad u vaše gradove. Kroz ljudsku povijest novac je uvijek bio predmet krađe lopova svih boja i oblika, lopova čija se imena i izgled mijenjaju ali čije metode ostaju iste: uzeti bogatstvo silom, a one koji ga stvaraju držati vezanima, ponižavati ih, vrijeđati i lišiti časti. Ta fraza o „novcu kao korijenu zla“ koju izgovarate takvom pravedničkom nesmotrenošću dolazi iz vremena kada je bogatstvo stvarano teškim radom robova, metodama rada koje jednom otkrivene nisu stoljećima unaprijeđene. I tako dugo dok je proizvodnja bila utemeljena na prisili, a bogatstvo dobiveno osvajačkim pohodima, bilo je malo toga što se uopće moglo stvoriti ili osvojiti. Ipak, kroz stoljeća stagnacije i gladi, ljudi su pljačkaše uzvisili u aristokraciju po sili, po rođenju, a u konačnici u birokraciju. Poput robova prezire se one koji stvaraju, trgovce, poljoprivrednike, poduzetnike.

Na slavu čovječanstva, po prvi i jedini puta u povijesti, nažalost za vrlo kratko vrijeme, stvorena je država novca, država razuma, pravde, slobode, stvaranja i dostignuća; Amerika. Po prvi puta ljudski um i novac bili su oslobođeni i po prvi puta bogatstvo nije bilo posljedica osvajanja i pljačke već posljedica rada. Umjesto aristokracije i robova pojavio se pravi stvaratelj bogatstva, najveći radnik i čovjek koji je svojim razumom i trudom stvorio sebe – američki industrijalist, poduzetnik.

Ako me pitate po čemu se to Amerikanci posebno razlikuju od drugih tada bih izabrao jednu osobitu činjenicu, jer u sebi sadrži i sve druge, da su upravo oni stvorili izraz ‘stvoriti novac’ (to make money). Niti jedan drugi jezik ili narod prije njih nije koristio niti poznavao smisao tih riječi; ljudi su na bogatstvo oduvijek gledali kao na statičku količinu – koja se može oduzeti, izmoliti, naslijediti, podijeliti, ukrasti ili dobiti za korist. Amerikanci su prvi shvatiti da bogatstvo mora biti stvoreno. Fraza ‘stvoriti novac’ (to make money) sadrži suštinu ljudskog morala.

Ipak, zbog tih su riječi Amerikanci trpjeli bezbrojne osude trulih kultura čiji pogled na novac nikada nije predstavljao ništa drugo osim pljačke. Kredibilitet koji dajete lopovima dovodi vas je do toga da na svoja najveća dostignuća gledate kao na simbol sramote, zbog svojeg prosperiteta se osjećate krivim, na poduzetnike gledate kao na tamničare, a na svoje veličanstvene tvornice kao na proizvod teškog fizičkog rada robova gonjenih bičevima, poput onih koji su gradili egipatske piramide. Ništarija koja tvrdi da ne vidi razliku između snage novca i snage biča, treba naučiti razliku na vlastitoj koži, što u konačnici mislim da i hoće.

Sve dok ne shvatite, i ukoliko shvatite, kako je novac korijen svega dobra jedino zazivate vlastitu propast. Kada novac prestane biti alat koji omogućuje čovjeku da surađuje s drugim čovjekom, tada čovjek postaje alat čovjeku. Možete birati između krvi, bičeva i oružja s jedne strane ili novca s druge strane. I bolje požurite, jer vremena je sve manje.

—

Tekst koji ste pročitali hrvatski je prijevod govora Francisca d’Anconie (“Francisco’s money speech”) iz knjige Atlas Shrugged (1957.), zadnje novele koju je napisala Ayn Rand.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Integracija crkve u barbarski socijalizam

18 Ponedjeljak kol. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 21 komentar

Oznake

bogatstvo, crkva, individualizam, Južna Koreja, Kapitalizam, materijalizam, moral, Papa, rad, Sjeverna Koreja, socijalizam, znanje

U neko doba jutros, prema našem vremenu, Papa Franjo je napustio Južnu Koreju u kojoj je boravio pet dana. Južna Koreja je za katoličku crkvu važna iz nekoliko razloga. U njoj raste broj preobraćenika na kršćanstvo, a prostora za daljnju akviziciju vjernika na tom “tržištu” ima napretek jer se trenutno samo 10% populacije, odnosno oko 5 milijuna stanovnika, izjašnjava kao katolici. Zbog značaja tog tržišta za katoličku crkvu Vatikan je Seoulu dodijelio i prvog kardinala (početkom godine ako se ne varam), a na velikoj misi u Seoulu tijekom ovog posjeta Papa je beatrificirao 124 korejska katolička mučenika.

Osim ovih konkretnih razloga dolaska vješto je oko moglo uočiti i Papinu prikrivenu agendu – nastavak pohoda protiv kapitalizma i sada već otvoreno dozivanje despotizma odnosno neke “nove” redistributivne (pravedničke) politike. Papa je izvršio višestruke drske napade na blagostanje južnokoreanaca. Blagostanje koje je rezultat njihovog teškog rada, odricanja i inovativnosti tijekom više generacija. Južnokoreanci na svoje blagostanje gledaju s ponosom. Ono je jedno od osnovnih obilježja prema kojemu se razlikuju od svojih sjevernih susjeda (donedavnih sunarodnjaka) u čijoj narodnoj republici vrijedi sve ono što na neki način doziva Papa. Možda ne izravno ali posljedično – svakako. Čovjek koji pred autoritetom izgubi mogućnost da živi i radi za svoju korist i dobrobit pod autoritetom je osuđen na siromaštvo i očaj. U takvom sustavu vrijednosti čovjek gubi sebe. Takav sustav vrijednosti, paradoksalno, nema vrijednosti.

Ključ morala i sreće, bez potrebe da govorimo o materijalnom, nalazi se u poštivanju pojedinca i njegove slobode. Južnokoreanci su svoje bogatstvo stvorili upravo zahvaljujući tome. Njihovo bogatstvo stvoreno je znanjem i teškim radom. Zbog tih kvaliteta žive ugodnije, kvalitetnije, sigurnije i dulje od svojih susjeda sa sjevera. Oni cijene svoje bogatstvo jer znaju što je u njega utkano. Papa, koji predvodi katoličku crkvu čije bogatstvo je nemoguće izmjeriti, očito ne može shvatiti što znači stvoriti bogatstvo na način na koji to čini narod Južne Koreje. Način koji možemo najbliže opisati kao kapitalistički.

Umjesto da je južnokoreancima prenosio poruku o tome kako da budu više nalik svojim sjevernim susjedima Papa je trebao otići u Sjevernu Koreju širiti poruku o životu, sreći i užitku u plodovima rada koji su mogući tek uz priznavanje slobode pojedinca i prava vlasništva kao temeljnih društvenih vrijednosti ali, ponovno paradoksalno, tamo ne bi bio dobrodošao.

Zašto se Papa odlučio na otvoreni rat protiv kapitalizma, odnosno kapitalističkog sustava vrijednosti, baš u zemlji koja je prosperirala upravo zahvaljujući prihvaćanju kapitalističkih načela? Zato jer želi sačuvati katoličku crkvu pred “novom pravednošću” koja sustavno jača. On se umiljava svjetskim moćnicima koji predstavljaju novu poziciju (sa sasvim jasnim barbarskim ciljem) i poručuje im: “Vidite me, ovdje sam, u epicentru zla protiv kojega se od ovog trena borimo rame uz rame!”. Ta nova pravednost podrazumijeva osudu kapitalizma i u konačnici žestoki obračun sa svima koji su u posjedu bilo kakvog bogatstva, uključujući i bogatstvo stečeno poštenim i teškim radom, znanjem i inovativnošću koji pokreću Svijet. Bogatstvo katoličke crkve, ono materijalno, može ostati pošteđeno (barem za neko vrijeme) samo ukoliko ona prihvati taj sustav (bez)vrijednosti. Primjetna je sve veća povezanost crkve i socijalizma. Dojučerašnji netrpeljivi neprijatelji postaju saveznici. Oni koji ne stvaraju ništa i koji su dosad međusobno ratovali u ime istog cilja – podjele plijena, očito sklapaju pakt, udružuju se kako bi ojačali u borbi protiv svojeg stvarnog neprijatelja – svih onih koji su svojim kvalitetama u stanju pomoći čovječanstvu da nastavi postojati u civiliziranom obliku.

U suštini radi se o sukobu civiliziranog kapitalizma i barbarskog socijalizma u kojeg se nastoji integrirati i crkvu.

Korea_noc
*na gornjoj polovici slike, omeđena zlatnim rubom, nalazi se Sjeverna Koreja. Zemlja obespravljenih, siromašnih i potlačenih ljudi koji žive zarobljeni u despotskom komunističkom režimu. Na donjoj polovici slike je Južna Koreja, a najblještavija točka u njoj je Seoul. Papa je poručio stanovnicima Južne Koreje – “ugasite svoja svjetla” i ugledajte se na ljude sa sjevera.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Radno mjesto zdravstvenog radnika opasnije od gradilišta!?

04 Utorak ožu. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 1 komentar

Oznake

bolovanje, HZZZSR, Mrsić, ozljeda, ozljeda na radu, posao, prijelom, rad, sigurnost, zavod, zaštita na radu, zdravlje

Kada ne znaš kako opravdati smisao postojanja neke državne agencije tada je najbolje osmisliti još jednu koja će ispravljati navodne nedostatke prve. Ili bismo posljednju ideju ministra Mrsića mogli razmatrati kroz uzrečicu koja kaže kako je dobar birokrat onaj koji stvori posao za još jednog birokrata?

Na ministrov prijedlog djelovanje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (HZZZSR) pojačat će se osnivanjem još jednog zavoda sa potpuno istim zadatkom (poboljšanjem zaštite na radu) ali opet, prema ministrovim riječima, njihove nadležnosti neće se preklapati. Motiv za osnivanje novog zavoda ne nalazi se u izmišljanju poslova za nove birokrate, naravno, već u crnim statistikama koje govore o 333 tisuće ozljeda na radu tijekom posljednjih dvadeset godina te 767 poginulih radnika. U prosjeku navedenog razdoblja to je 16.650 ozlijeđenih radnika te 38 poginulih godišnje.

Na stranicama HZZZSR-a mogu se pronaći detaljne analize ozljeda na radu od 2009. godine na ovamo. Iz njih se može doznati kako je prosječan broj ozlijeđenih i poginulih na radnom mjestu manji nego u spomenutom dvatesetgodišnjem razdoblju ili preciznije od 2009. do 2012. godine zabilježeno je u prosjeku 14.400 ozlijeđenih radnika godišnje te 18,5 poginulih. Vrijednosti su dakle pale sa prosječno 16.650 ozljeda godišnje na cca 14.076 ozljeda u 2012. godini u kojoj je broj poginulih bio 14 (63% manje od prosjeka koji je motivirao Mrsića na osnivanje još jednog zavoda). S obzirom da i HZZZSR-ovi podaci ulaze u spomenuti dvatesetgodišnji prosjek zaključujem kako upravo svjedočimo trendu smanjenja broja ozljeda i smrtnih slučajeva na radnom mjestu.

Pitanje je kome li se uopće mogu pripisati zasluge za ovaj trend, HZZZSR-u koji se prema Zakonu o zaštiti na radu bavi praćenjem stanja, analizama, politikama i drugim povezanim poslovima administrativne naravi, Inspekciji rada koja vrši nadzor na terenu ili možda samim poslodavcima i radnicima kojima je u direktnom interesu da sigurnost na radu bude na što većoj razini kako bi se očuvala produktivnost i kontinuitet poslovanja?

Razinu odgovornosti poslodavaca i radnika možemo provjeriti u posljednje objavljenoj analizi HZZZSR-a, onoj za 2012. godinu. U sektoru graditeljstva inspekcijskim nadzorom je utvrđeno kako je čak 96% radnika na radnom mjestu koristilo propisanu zaštitnu opremu. U sektoru javne uprave, za usporedbu, propisanu zaštitnu opremu koristilo je tek 38% radnika. Prilično velik nesrazmjer između privatnog i državnog sektora kada govorimo o odgovornosti poslodavaca i radnika o pitanju zaštite na radu.

U analizi ima još zanimljivih podataka. Prema načinu nastanka ozljede možemo vidjeti da su ozljede najčešće uzrokovane padom. U svim djelatnostima ta vrsta ozljeda ima udio od 35%.

No državni djelatnici u prosjeku padaju i ozlijeđuju se češće od djelatnika u privatnom sektoru. Djelatnici javne uprave ozlijeđuju se padom u 42% slučajeva dok djelatnici u sektoru graditeljstva, za usporedbu, u bitno manjih 35% slučajeva. Približno jednak postotak (34%) vrijedi i za djelatnost “prijevoza i skladištenja”. Međutim djelatnici javne uprave nisu statistički najgori u postotku ozljeda uslijed pada. Statistički najgori su djelatnici zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Oni se u padu ozlijeđuju u čak 47% slučajeva. Zanimljiva je još jedna kategorija nastanka ozljede – sudar radnika s predmetom (“pad predmeta na radnika” je zasebna kategorija, dakle ovdje se radi o naletu radnika na predmet). Zdravstveni i socijalni djelatnici sudaraju se s predmetima, i pritom ozlijeđuju, u 25% slučajeva. Za usporedbu, djelatnici u sektoru prijevoza i skladištenja, za koje bismo zbog prirode djelatnosti mogli očekivati veći postotak sudara s predmetima, bilježe tek 15% ozljeda tog tipa. U tome ih nadmašuju čak i djelatnici javne uprave sa 17%.

Uostalom možda je najbolje pogledati navedeno u tabličnom prikazu:

ozlj_na_radu_nastanak2

U odnosu na broj zaposlenih u navedenim sektorima broj ozlijeđenih na 1000 zaposlenih u graditeljstvu iznosi 14, u prijevozu i skladištenju 18, javnoj upravi 12 te zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi 15. Evidentirani broj ozljeda na radu u sektoru graditeljstva manji je od broja ozljeda u sektoru zdravstvene zaštite i socijalne skrbi.  No dok radnici na gradilištu ozljede ćešće zadobivaju zbog pada nekog predmeta na njih radnici u zdravstvu češće padaju sami ili se pak zalijeću u predmete kojima su okruženi. Zanimljivo.

Ukupan broj ozlijeđenih u 2012. godini u sektoru graditeljstva bio je 1111, u prijevozu i skladištenju 1112, javnoj upravi 1325, a zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi 1307. Državni sektor očito prednjači kako u relativnim tako i u apsolutnim vrijednostima povezanim uz ozljede na radu.

Osnivanje novog državnog zavoda teško može pomoći radnicima državnog sektora da njihova radna mjesta postanu sigurnija, jer i novi bi zavod, statistički gledano, spadao u djelatnost zdravstvene zaštite i tako sam postao dijelom loše statistike. Državnom sektoru možda bi mogla pomoći inspekcija rada tako da pomogne uočiti i ispraviti nedostatke. Podatak o tek 38% zabilježenog korištenja zakonom propisane zaštitne opreme trebao bi biti dobar povod za konkretan inspekcijski nadzor. Možda bi zaštitne rukavice i štitnici za koljena popravili tu crnu statistiku? No i inspekcija rada je državna institucija koja i u ovom trenutku ima mogućnost da intervenirati ali unatoč statističkim vrijednostima koje u usporedbi sa privatnim sektorom značajno odskaču (u negativnom smislu) ona to ne čini. Teško da će svoj svome ići kaznu pisati. Lakše je udarati po privatnom sektoru što se toga tiče.

Što bi dakle bio motiv za osnivanje novog zavoda? Nema sumnje, to je stvaranje umjetne potrebe za državnom intervencijom u određeno pitanje pri čemu postoji značajna vjerojatnost da će biti zaposleni novi, nepotrebni birokrati koje će se namjestiti na nova, nepotrebna radna mjesta na trošak poreznih obveznika.

HZZZSR prema podacima objavljenim na web stranici zapošljava 46 radnika, većinom VSS. U 2013. godini iz državnog proračuna financiran je sa 8,26 milijuna kuna (trošak po zaposlenom veći je od 14.000 kuna mjesečno). Za zdravstvenu zaštitu na radu u 2013. iz državnog proračuna potrošeno je više od 103 milijuna kuna. Nema sumnje kako je dobar dio tog iznosa potrošen na liječenje i odštete za ozljede nastale popikavanjem ili zalijetanjem u uredski inventar. Za rad Državnog inspektorata, dijelom kojega je donedavno bila i inspekcija rada, potrošeno je dodatnih 129 milijuna kuna.

Niti dodatnih 100 milijuna kuna povrh navedenog, kao ni dupliciranje zavoda za zaštitu na radu, neće pomoći u rješenju osnovnog problema. Besmisleno je pri tome tražiti način kako postojeće institucije optimizirati (jer to i Mrsić kaže da čini osnivanjem novog zavoda) i natjerati ih da rade bolje ono zbog čega postoje. To bi bio diskurs srednjestrujaša, populista te nadobudne opozicije. Ali jednako besmisleno bilo bi govoriti i o tome kako bi sve redom institucije povezane s problemom trebalo ukinuti, što ćete čuti od malobrojnih libertarijanaca. Jer Osnovni problem je to kako jedan ministar može gotovo nevjerojatnom lakoćom obmanjivati javnost, time si znatno olakšati ostvarenje svog skrivenog nauma, pri tome prikrivati činjenice koje mu ne idu u prilog, a provući se neopaženo i netakuto od oštre kritike javnosti.

U ovom trenutku jedino što bi valjalo učiniti jest sprječiti ministra Mrsića u ideji da osnuje još jedan zavod za zaštitu na radu! Uz to on ima i moralnu odgovornost i obvezu da objasni građanima svoju poziciju i namjere u ovom slučaju. Osobitu odgovornost on ima prema poreznim obveznicima koji će uz dva radnika javnog sektora koje svaki od njih nosi na svojim leđima teško naći mjesta za još jednoga, i pri tome ostati stajati na svojim nogama.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Podrška za 400.000 nezaposlenih u Hrvatskoj!

10 Ponedjeljak velj. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 6 komentara

Oznake

400000, facebook, Hrvatska, inicijativa, lajk, nezaposlenost, poduzetništvo, posao, postotak, rad, radna mjesta

Pokrenuta je Facebook inicijativa “400.000 lajkova za 400.000 nezaposlenih u Hrvatskoj” kao podrška sve većem broju nezaposlenih građana. Njen cilj je osvješćivanje javnosti o tom sve većem i izraženijem problemu, njegovim uzrocima ali i potencijalnim rješenjima.

Isječak iz opisa inicijative…

“Radne i gospodarske strategije svih dosadašnjih Vlada pokazale su se i dokazale kao promašene, a nakaradan zakonski okvir koji regulira pitanja rada i poduzetništva doveo je građane Hrvatske do egzistencijalnog sloma. 

Rad, kao temeljna ljudska vrijednost i potreba, u Hrvatskoj je pretvoren gotovo u kriminalno djelo. Ljudi koji ostaju bez mogućnosti i prava u takvom okviru iz potrebe se okreću pronalaženju svakog mogućeg načina da prežive. Država takve marginalizira i imenuje lopovima, radnicima na crno, prevarantima i ne govori otvoreno o tome kako im je prije toga oduzela svaku mogućnost da svojim radom ostvare osobnu sreću i prosperitet.

…”

Lajkam!

minimalac_boce2

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Koliko dana u tjednu radimo za državu?

31 Petak sij. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 33 komentara

Oznake

davanja na plaću, Država, koliko radimo za državu, Linić, minimalac, mirovinsko, plaća, porez, prosječna plaća, rad, velika plaća, zdravstveno

Kako za državu radimo puno opće je poznata stvar. Kako bi dobili osjećaj za tu količinu rada kojeg se odričemo u ime državnog proračuna koriste se raznovrsne usporedbe.

U slijedeća dva grafikona možete vidjeti koliko vaše plaće odlazi državi u mjerilu jednog tjedna (7 dana). Jedan dio tjedna radite za državu, a drugi dio za sebe. No gdje se unutar tjedna nalazi ta granica i u kakvoj je zavisnosti o visini plaće?

koliko_radimo_za_drzavu1

Ukoliko ste radnik na minimalcu za državu ćete raditi do srijede u osam ujutro. S prosječnom plaćom radite do 18 sati istog dana, a radnik s velikom plaćom gotovo cijeli dan dulje, do četvrtka u šest ujutro. Radnik s većom plaćom za državu radi dulje od radnika s manjom plaćom. To je određeno sustavom progresivnog oporezivanja koji veće plaće opterećuje i većim postotkom poreza. Za usporedbu, u sustavu ravnomjernog oporezivanja (flat tax) svi radnici, bez obzira na visinu plaće, radili bi za državu jednako dugo, a i dalje bi oni s većom plaćom plaćali i veći iznos poreza.

Ukoliko na vaš ostatak dodamo PDV, što je validna pretpostavka u eksperimentu jer ukoliko novac trošite kupujući hranu, plaćajući režije i slično, tada evidentno državi dajete još novca, granica u tjednu se polako pomiće udesno. No koliko daleko? Pogledajmo:

koliko_radimo_za_drzavuPDV

Radnik na minimalcu, uzevši u obzir i PDV, još jednu plaću podijeli s državom, “bratski” rekli bismo, i tako za nju radi do četvrtka u podne. Radnik s prosječnom plaćom radi za državu do četvrtka u 20 sati, a onaj s nadprosječnom do petka u pet ujutro. Za vlastitu korist država mu dozvoljava da radi ostatak petka, subotu i nedjelju. 60% državi, a 40% njemu čini se kao pošteno porezno opterećenje. Pošteno ukoliko se na realnost gleda očima države i proračunskih konzumenata.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Neuposlivost

18 Srijeda pro. 2013

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 16 komentara

Oznake

kriza, minimalac, neuposlivost, nezaposleni, nezaposlenost, otkaz, poslodavac, rad, radnik, recesija, ugovor o radu

Neuposlivost je netržišna pojava koju karakterizira uplitanje države u dobrovoljni ugovorni odnos između poslodavca i posloprimca tako što se zakonom odredi minimalna plaća koju je poslodavac dužan isplatiti posloprimcu za dogovoreni posao. Neuposlivost pogađa jednakom mjerom potencijalnog poslodavca i potencijalnog posloprimca.

Zakonski određena minimalna plaća je neprirodna prepreka između poslodavca i posloprimca. Kao posljedicu vidjet ćemo s jedne strane smanjenje poduzetničke aktivnosti i propadanje tvrtki uslijed nemogućnosti pronalaska optimalnog posloprimca, a s druge strane povećanje broja nezaposlenih uslijed nemogućnosti pronalaska optimalnog poslodavca.

neuposlivost

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Tipfeler za zamisliti se

18 Ponedjeljak velj. 2013

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ Komentiraj

Oznake

Linić, porez, rad, seljaci, tipfeler

tipfeler_linic

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Facebook stranica

Facebook stranica

Nove objave

  • Doviđenja!
  • SpaceX nam kaže da smo tradicionalno zaostali
  • (VLOG) Hoću bruto plaću na ruke!
  • Liberalna misao (54)
  • Zanimljivosti oko povećanja privilegija državnih službenika

Kategorije

  • Liberalna misao (53)
  • Nekategorizirano (462)

Bitcoin donacije

1DjEDPk1BGvxUhukMbF4zDaiYYCYVbk2yX

Bitcoin QR

Najnoviji komentari

Nostradurus Zagrebač… o Doviđenja!
Brojke koje razbijaj… o Koliko dana u tjednu radimo za…
Amra Kuliancic o (VLOG) Hoću bruto plaću na…
freshhorizont o Ma po čemu je to direktna demo…
freshhorizont o Ma po čemu je to direktna demo…

Arhiva

  • Siječanj 2016
  • Prosinac 2015
  • Studeni 2015
  • Listopad 2015
  • Rujan 2015
  • Kolovoz 2015
  • Srpanj 2015
  • Lipanj 2015
  • Svibanj 2015
  • Travanj 2015
  • Ožujak 2015
  • Veljača 2015
  • Siječanj 2015
  • Prosinac 2014
  • Studeni 2014
  • Listopad 2014
  • Rujan 2014
  • Kolovoz 2014
  • Srpanj 2014
  • Lipanj 2014
  • Svibanj 2014
  • Travanj 2014
  • Ožujak 2014
  • Veljača 2014
  • Siječanj 2014
  • Prosinac 2013
  • Studeni 2013
  • Listopad 2013
  • Rujan 2013
  • Kolovoz 2013
  • Srpanj 2013
  • Lipanj 2013
  • Svibanj 2013
  • Travanj 2013
  • Ožujak 2013
  • Veljača 2013
  • Siječanj 2013
  • Prosinac 2012
  • Studeni 2012
  • Listopad 2012
  • Rujan 2012
  • Kolovoz 2012
  • Lipanj 2012
  • Svibanj 2012
  • Travanj 2012
  • Ožujak 2012
  • Veljača 2012
  • Siječanj 2012

Blogroll

  • A Young Austrian Economist
  • Adriatic Institute
  • Antemurale libertatis
  • Austrijanci
  • CEA
  • Club von Neumann
  • Cronomy
  • Eclectica
  • Free-Man's Perspective
  • Igniss
  • Jovan Galtić
  • Katkapital
  • Liberator
  • Libertarijanac u samoegzilu
  • Libertarijanci
  • Libertarijanska čajdžinica
  • Liberty 4 Balkans
  • Liberty Policy
  • Libzard
  • Loose Ends in Economics
  • Luna Morado
  • Money Mischief
  • Monopolizam
  • Mračni blog
  • Nedjeljni komentar
  • Nekompetentna reakcija
  • Neosocijalizam
  • Neovisni.info
  • News Bar
  • Otvoren
  • Poslovni
  • Poslovni Puls
  • Quo Vadis Croatia
  • Renesansa
  • Rexlegis – privatno arbitražno sudište
  • Sloboda i Prosperitet TV
  • Srebro Zlato
  • Strašilo
  • Svoboda in odgovornost
  • Tko je John Galt?
  • Udruga za promicanje individualne slobode "Iustitia"
  • Usporedbe
  • Zlatnici

Twitter

  • SpaceX nam kaže da smo tradicionalno zaostali wp.me/p289Ng-1bD #politikahr #SpaceX #izbori2015 7 years ago
  • (VLOG) Hoću bruto plaću na ruke! wp.me/p289Ng-1bv #politikahr #recitoglasno 7 years ago
  • Ovdje zakoni služe da od čovjeka naprave budalu, a institucije da od budale naprave idiota. wp.me/p289Ng-1bt #politikahr 7 years ago
Follow @KapitalacTwitt

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

  • Prati Pratim
    • Kapitalac
    • Pridruži se 195 drugih sljedbenika
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • Kapitalac
    • Prilagodi
    • Prati Pratim
    • Prijavi se
    • Prijava
    • Prijavi ovaj sadržaj
    • View site in Reader
    • Upravljanje mojim Pretplatama
    • Sakrij ovu traku
 

Učitavanje komentara...