Oznake
BBB, Fitch, Konkurencija, konkurentnost, Linić, Milanović, rating, vlada, Čačić, Čobanković
Volim čitati Nedjeljnog komentara, a naročito njegove Urnebesne vijesti čiji koncept svakodnevne (gotovo svakodnevne) kritike društveno-političkih zbivanja je, po kojem mišljenju, pun pogodak. Sasvim sigurno će i ovaj dan ostati zabilježen u nekom od njegovih dnevnika ali nisam mogao odoljeti da ne zapišem ukratko što se evo od jutros pa do cca 14:00 izdešavalo jer toliko oscilacija u medijima i reakcijama čitatelja nisam vidio već dugo.
Jutro je započelo objavom vijesti Nacionalnog vijeća za konkurentnost, na čelu s Ivicom Mudrinićem, kako se Hrvatska na ljestvici globalne konkurentnosti srozala za 5 mjesta. Prigodno izrađena vinjeta (slika) na vrhu članka Jutarnjeg dočarava loše raspoloženje vlade i prenosi poruku građanima kako je situacija i gora od onoga što očekujemo – pače ova vijest je došla poput groma iz vedra neba.
Nacionalno vijeće za konkurentnost je po mojem skromnom mišljenju obična interesna skupina sastavljena od dobro poznatih njuški. Ona je više skupina lobista nego li skupina kakvih zazivatelja ili zaštitnika slobodnog tržišta, čije je osnovno obilježje konkurencija. Netko tko je od Vlade RH dobio blagoslov za rad te je s Vladom slizan u svakom pogledu (povijest govori sve) sasvim sigurno neće raditi u cilju poboljšanja konkurencije već poboljšanja vlastitog statusa (konkurentnosti) na “tržištu” korištenjem veza s političkim vrhom. Pogledajte samo tko su članovi. Vlada, sindikalisti i članovi megakorporacija sa osebujnim poslovnim politikama tijekom posljednjih 20 godina i svi oni udruženi na račun poreznih obveznika kako bi za te iste porezne obveznike smišljali strategije konkurentnosti. Šatro. Radi se o skupini koja zahvaljujući sprezi s Vladom špekulira kako povećati konkurentnost povlaštenim kronistima (čitaj: tvrtkama članova vijeća i njihovim miljenicima) kroz zakonom jamčene povlastice tj. korištenjem novca poreznih obveznika. Konkurencija načelno nema veze s konkurentnošću i to je mućak koji vijeće podmeće pod kokoš-narod.
Netom nakon ove vijesti ulovio sam jedan crosspost upućen na Vladin FB profil u kojem jedan mladić izražava revolt glede previsokih poreza pa uz poneku lako izvedenu brojku dolazi do zaključka kako država pojede u prosjeku 50% plaće svakom Hrvatu, a mirovinski fond 2/3 onoga što se za života u njega odvoji – ostaju samo pitanja “zašto je to tako” i “tko je tu lud”. Tekst je objavljen i na nekim news portalima, a podršku je u tren dalo par tisuća ljudi. Vrlo čudno s obzirom da Hrvati imaju nepobitnu sklonost odobravati vladine loše postupke (npr. odobravaju porez na imovinu iako im ide direktno na štetu baš kao i svaki drugi porez) kao i tolerirati loše stanje pravosudnog i sigurnosnog sustava (npr. suosjećanje mase građana prema ženi koja je opljačkala više banaka pod prijetnjom vatrenim oružjem jer je, jadna, pala u dugove pa nije imala drugog izbora). Dakle masa je odjednom stala kontra politike Vlasti, dosta im je da ih kradu i na trenutak sam se bio poveselio kako barem jedan dan poslodavac nije radniku kriv za sve zlo već je to vlast, o čemu i učestalo govorim na ovom blogu. Ali ne i zadugo.
Jutarnji objavljuje vijest kako je Fitch korigirao rating Hrvatske iz BBB- (close to junk) na BBB što znači loše ali stabilno loše. Pogledajte sad face ekipe iz Vlade na vinjeti. 🙂
Naravno vijest se proširila domaćim portalima brzinom svjetlosti, Vlada RH na svojem Twitter profilu svake minute objavi ovu senzacionalnu vijest u nekom obliku, čak i na stranim jezicima, a podrška građana je kao u vrijeme SDP-ove predizborne kampanje.
A što se toliko cerekaju Linić, Čačić i Milanović na novoj vinjeti? Dok se masa veseli ni sama ne zna čemu, poput ljudi koji ne shvaćaju šalu – ali se smiju jer se smije i većina, ekipa iz Vlade veseli se mogućnostima za lakša nova zaduživanja koja im daje ova korekcija ratinga. Iako Fitch nije jedina rating agencija, tu su od poznatijih Moody’s i S&P, ovo je za Vladu jako dobra vijest dok je za nas građane to samo naznaka produljenja agonije i novih dugova na našim plećima i plećima naše djece… a i njihove djece… Sve televizije prenose vijest kao velik uspjeh Vlade čime se poziva građane da joj daju podršku u ovim teškim vremenima. Rubbish.
Uz sve to narod je vrlo brzo zaboravio u kakvu agoniju nas je dovela gotovo identična politika prethodne vlasti bazirana na državnim intervencijama, kontrolama cijena, (ne)poticajnim politikama pa se tako vijest o Čobankovićevom životnom slomu zagubila od ovih euforičnih u prvom planu. I dok se poljoprivredu drži za kralježnicu hrvatskog gospodarstva i planiraju raznorazne nove poticajne mjere i iščekuje mogućnost korištenja EU fondova namjenjenih razvoju konkurentnosti (koji oksimoron) iste, ljudi kao da su zaboravili tko je bio spomenuti gospodin i kako je rasipanjem novca poreznih obveznika stvorio deformiranu poljoprivredu kakvu zdrava pamet nikada ne bi stvorila, ostavio enormne dugove na konto kreditiranja te izvukao obilatu korist za sebe zahvaljujući prevelikoj moći koja mu je dana od naroda koji podržava utopizam. I tako sada na neki čudan način suosjećamo s njime jer mu upravo ukidaju funkcijom stečeni imunitet pa se jadan boji da će odgovarati za svoja nedjela u koja je bio uvučen kraj zdrave pameti.
Uglavnom poprilično buran dan, rating Vlade se ponašao kao kakva dionica na uzavreloj burzi i taman kada se očekivao njezin konačan krah eto vijesti koja je izdiže na pobjednički tron taman pred zatvaranje. Još jedan dan su preživjeli no shvatit će dioničari da ova vijest, osim što je bila neočekivana, ne predstavlja baš ništa što bi opravdalo trenutnu pozitivnu euforiju.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 