Luda ideja o stavljanju svih poduzeća u Hrvatskoj na web

Oznake

agencija, ideja, poduzetništvo, politika, poticaji, projekt, razvoj, startup, svinaweb, tvrtka, vlada

Oni su mladi i ludi poslovni ljudi s idejama, oni su frikovi koji su start-apnuli agenciju za nešto i probijaju se kroz nemilosrdnu džunglu hrvatskog tržišta i pokreću projekt neviđenih razmjera – stavljanje svih poduzeća u Hrvatskoj na web.

Iza ove lude ideje stoji digitalna agencija “svinaweb” koja će vas na svojoj web stranici uputiti da zaboravite na prodavače magle, ali ne i na njih.

Naime realizacija njihove lude ideje moguća je samo na jedan način – političkim putem i odlukom. S obzirom da je danas internet dostupan svima, po nikad povoljnijim uvjetima, nema sumnje da će se svaki vlasnik tvrtke odlučiti podići web stranicu ukoliko smatra da će od iste imati kakve koristi. Ma možda i neće imati direktne koristi i tek razmišlja u smjeru kako trošak nije prevelik pa neka se brend nađe i na webu. No začudo postoji mnoštvo tvrtki čije vlasnike internet baš nimalo ne zanima pa njima na tom mediju neće rezervirati mjesto. Slobodna volja takvih u direktnoj je suprotnosti sa idejom svinaweba čiji suvlasnik zaneseno kaže:

Niti jedna zemlja na svijetu nema sva poduzeća na webu, zašto Hrvatska ne bi bila prva?

A zašto bi? Znate zašto ni jedna država na Svijetu nema sva poduzeća na webu? Iz istog razloga zbog kojeg ni jedna država na Svijetu do sada nije svojim svemirskim brodom na ionski pogon s ljudskom posadom obišla puni krug oko Sunčevog sustava.

Prema našim analizama, nema niti jedno poduzeće u Hrvatskoj čiji posao ne bi bio bolji s internetom.

Moje analize kažu da je takvih poduzeća više nego jedno. Fascinantno je kako već pukim spominjanjem “analiza” tekst i ideja dobivaju na težini.

Kako bismo to postigli moramo biti jako inovativni u svakom pogledu, a to ne možemo bez da jako dobro poznajemo tržište, kulturu i navike naših klijenata.

Kako biste to postigli morate učiniti samo jedno – naći visokopozicioniranog političara koji će progurati ovu ideju pred Vladu, Vlada predložiti akt po kojem svaka registrirana tvrtka mora imati web stranicu, a Sabor isto izglasati. U tom slučaju možda vas otkupi i HGK koji je svim tvrtkama u Hrvatskoj uspješno nametnuo članstvo i naravno obveznu mjesečnu članarinu.

Govoreći o uzorima u poslovanju, tvrdi kako su im u Hrvatskoj uzori svi mladi ljudi koji su pokrenuli ili pokreću svoj posao. “Mislimo da je to put kojim bi svaka mlada osoba trebala krenuti jer uz poticaje za samozapošljavanje koje izdaje HZZ može se početi uz minimalna financijska sredstva. I bez obzira na krizu, prilika ima svugdje.

Žao mi je povrijediti nečije osjećaje ali ne želim ikome da uspije na račun poticaja. Poticaji su novac koji Vlada oporezuje građanima i planski redistribuira. Uspjeh na tuđi račun je laž. Uspjeh na račun nečijeg osiromašenja je nemoralan. Uspjeh jednog uz cijenu propasti drugog je temelj segregacije. Oni koji grade uspjeh na taj način nisu nosioci prosperiteta. Nosioc prosperiteta tako nije ni Vlada koja za maštovite mlade poduzetnike osmišlja poticajne politike i u očaju se nada da će se bar nešto od te njihove mladosti i ludosti nakalemiti pa BDP usmjeriti prema gore.

Kao idealnu zemlju za pokretanje biznisa smatra upravo Hrvatsku.

Ove konstatacije me realno i strah jer Hrvatska bez sumnje voli ovakve stvari.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Studija Ekonomskog instituta o koristima decentralizacije i prijedlogom centralizacije

Oznake

centralizacija, ciljevi, decentralizacija, Država, ekonomija, Ekonomski institut, EU, fondovi, poticaji, razvoj, regije, studija, županije

U kontekstu javnih poslova države i njihovog nadziranja ne postoji ništa bolje od decentralizacije. Decentralizacija disperzira i umanjuje moć birokracije.

Situacija u Hrvatskoj danas je takva da se većina poreza prikupljenih u lokalnim zajednicama slijeva u državni proračun iz kojega se potom dio novca redistribuira raznim kanalima natrag lokalnim zajednicama u manjoj ili većoj mjeri. Ukoliko vlast smatra da neku regiju treba razvijati više tada će namjerno usporiti razvoj onih jačih regija kako bi njihov novac davala slabijima. Tek manji dio novca lokalne zajednice ne odlazi u državni proračun tj. ostaje u startu u “lokalnoj blagajni”.

Jutarnji web jutros ukratko govori o tendencioznoj studiji Ekonomskog instituta (EI) u kontekstu decentralizacije pa sam se na trenutak i ponadao jednoj dobroj ideji u eteru općenito ispunjenim idiotskim idejama. No ponovno radi se o idiotskoj ideji, ili možda bolje rečeno još jednoj u nizu političkih manipulacija nad slobodom građana.

Ukratko, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU te Ministarstvo uprave naručila su od EI studiju o lokalnoj samoupravi temeljem koje bi se reformiralo administrativne regije. Kaže Jutarnji kako se radi o Vladinom planu decentralizacije. Studijom su došli do zaključka kako su županije neučinkovite jer ne raspolažu vlastitim novcem, on kao što rekoh u startu odlazi u državni proračun pa se prema odlukama vizionara s Markovog trga eventualno vraća u manjoj mjeri nazad, slijedom toga nisu autonomne pa slijedom toga gube svoj smisao.

Kaže nova ravnateljica EI:

Povećanje stupnja decentralizacije trebalo bi značiti da će o većem dijelu ukupnih javnih prihoda i rashoda odlučivati niža razina fiskalne vlasti… Prava decentralizacija treba rezultirati prijenosom javnih poslova, odgovornosti i sredstava na lokalne jedinice.

S čime se slažem, novac kojeg se građani odriču u “javne” svrhe ipak je lakše kontrolirati ako se nalazi u lokalnoj blagajni nego u državnoj, no gđa. ravnateljica EI, iako shvaća prednosti decentralizacije, ipak predlaže nešto sasvim drugo:

Naši uvjeti ukazuju na to da bi se postojeći broj regionalnih jedinica trebao svesti na maksimalno trećinu postojećeg broja kako bi se povećala efikasnost i ciljevi regionalnog razvoja.

Kako bi se potaknula administrativna učinkovitost studija predlaže umjesto decentralizacije upravo suprotno – centralizaciju. Ukinuti 20 županija i kreirati 7 jakih administrativnih regija (naglasak na “jakih”). Onda bude sve u redu. Efikasnost je naravno u rukama državne vlasti, koja drži u šaci novac lokalnih samouprava, i u takvoj poziciji je lako postavljati ciljeve. Lokalne samouprave kojima se novac otima sasvim sigurno bez novca u rukama ne mogu biti učinkovite niti imati ciljeve.

S obzirom da je EI očito došao do spoznaje o nedostatku autonomnosti lokalnih samouprava, o čemu kaže:….

Na žalost, njihovi administrativni i fiskalni kapaciteti su izuzetno ograničeni te većina postojećih županija ne može kvalitetno udovoljiti postojećim zadaćama. Najveći dio proračunskih prihoda županija dolazi od poreza na dohodak i pomoći središnje države, dok je u njihovim proračunima samo 12-13 posto ukupnih rashoda usmjereno razvojnim rashodima.

… kako to da nije predložio reforme u smjeru jačanja njihovih autonomnosti? Heh. Kao što vidite iz navedenih postotaka, tek 12-13% novca lokalne samouprave one mogu koristiti na vlastiti razvoj, dok ostatak pojede država (administracija, monopolističke usluge države poput zdravstva, školstva, cesta itd.).

Eventualni prijedlog o potrebi stvarne decentralizacije i prebacivanja veće uloge na lokalne samouprave štetio bi kompletnom državnom aparatu iznad njih, koji je centraliziran u malobrojnim resorima koji su se utvrdili oko državnog proračuna i ne puštaju nikoga blizu.

S obzirom da je naručitelj studije taj isti državni aparat očito da nije za očekivati kako će studija rezultirati kritikom njihove pozicije i prijedlogom rasturanja iste u korist autonomnosti lokalne samouprave i samih građana koji sustav financiraju, a nalaze se na kraju lanca potpuno obespravljeni odlučivati o tome kako će se koristiti novac koji im država otme kroz poreze, prirez i bezbroj drugih oblika nameta.

Zaključak studije sasvim sigurno ide na ruku Ministarstu regionalnog razvoja i EU fondova kao i onom Uprave. Oba ministarstva centralizacijom bi dobila značajniju ulogu u državnim poslovima tj. poslovima lokalnih samouprava koje bi time u potpunosti izgubile svoju ionako malu autonomnost te se u kontekstu razvoja ponovno teži jačati ulogu politike u određivanju ekonomskih ciljeva kroz planske, centralizirane redistributivne mehanizme.

Kada sam već dotaknuo problematiku decentralizacije, moram spomenuti izjavu bivšeg HDZ-ovog potpredsjednika Vlade Domagoja Miloševića od neki dan u kojoj spominje kako će jedna od prvih reformi po pitanju “decentralizacije”, kada preuzmu vlast, biti razmještanje ministarstava poljoprivrede u Osijek, prometa u Rijeku, a pomorstva u Split. Mislim da je jasno kako decentralizacija i razmještanje nisu ista stvar. Decentralizacija podrazumijeva spuštanje uloge u izvršenju javnih poslova sa više na nižu razinu, ili sa točke na vrhu piramide (vlade i ministarstava) u više točaka na dnu piramide (nebrojena lokalna samouprava). Decentralizacija je reforma koja teži vraćanju uloge u upravljanju vlastitim pitanjima i novcem građanima u ruke.

Na to bivši potpredsjednik naravno nije mislio već predlaže još malo zakomplicirati ulogu precentraliziranog državnog aparata i povećati troškove kroz vozikanje državnih dužnosnika vamo-tamo (ovo je zapravo najmanji problem ali čitatelji će možda najlakše shvatiti). I novinari T-portala sve zajedno ne shvaćaju pa špekuliraju o tome kako se Milošević bavi populizmom i kako takav hrabar potez, decentralizaciju, nikada ne bi povukao da se domogne vlasti, dok ga ministari aktualne Vlade redom  indirektno proklinju zbog očito “dobre” ideje koje se nisu sami sjetili.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

I ove godine s turizmom ista priča

Oznake

apartmani, bazeni, Jadran, ljeto, ljetovanje, razvoj, smještaj, strategija, turizam, vlada

Sredinom kolovoza 2012. napisao sam tekst ‘Poticaji turizmu Hrvatima onemogućuju ljetovanje‘ potaknut rezultatima ankete Večernjeg lista u kojoj je 67% glasača dalo do znanja da neće na ljetovanje te godine.

Potpuno isti rezultat i ove godine:

Unatoč povećanju broja noćenja u odnosu na prošlu godinu, što je pohvalan rezultat na kojem ne treba zahvaljivati Vladi već pukoj sreći koja je Hrvatskoj dala predivno more, te postepenom razvoju ponude tijekom godina na kojem možemo zahvaliti jedino privatnom kapitalu i inicijativi – i tako treba biti, isti broj Hrvata i dalje ne ide na ljetovanje. Zašto?

Vlada te iste građane nemilosrdno iscrpljuje porezima pa onda tim novcem potiče razvoj turizma prema vlastitom despotskom viđenju. Bez obzira radi li se o vladinim programima poticanje bazenogradnje, zapošljavanja sezonskih radnika, sufinanciranja manifestacija, strukovnih udruga hrvatskog Jadrana, hotspotova, inovacija u turizmu, najnovije dugoročne strategije razvoja turizma ili bezbroj drugih kanala kroz koje novac građana odlazi paušalno u turizam većina građana ipak si ne može priuštiti ljetovanje.

I moj zaključak stoga može jedino biti isti kao i lani – kako bi građani mogli ljetovati moraju za to imati novca. Sva sila poticaja turizmu, koje su morali platiti kroz porezni sustav, a da toga nisu svjesni, nije im omogućila taj “luksuz” ali mnogim ponuđačima turističkih usluga omogućila je jeftin izvor novca kojim su razvili ponudu usluga za neku treću osobu, koja je tek u rijetkim slučajevima taj napačeni porezni obveznik.

No dobrobit poreznog obveznika ne zanima Vladu. Nju zanima korist od povećanja turističkog prometa, a isto znači i više novca u državnoj blagajni kojeg može trošiti u neke nove sulude svrhe, ponovno po volji i sasvim sigurno ne na dobrobit poreznog obveznika. Stoga jedino što porezni obveznik može učiniti jest buniti se glasno i jasno protiv vladinih politika poticaja i razvojnih strategija u svakom obliku u kojem se pojave, jer u njihovoj provedbi on je samo pomoćno sredstvo – izvor novca.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

[Ostatak odgovora na pitanja] “Strategija razvoja turzima…”

Oznake

Ostojić, pitanja, poticaji, razvoj, strategija, turizam

Prethodni tekst je nadopunjen ostatkom odgovora na pitanja ministru turizma povodom njegovog gostovanja na vladinim kanalima društvenih mreža. Ministar je bio odgovorio na 2, dok na ostatak od 6 pitanja odgovara njegov samostalni odjel za odnose s javnošću.

Pročitajte ažurirani tekst i moj zaključak:

Strategija razvoja turzima – pitanja ministru i njegovi odgovori.

Svako dobro,
vaš Kapitalac