Lista srama ukazuje na posljedice državne represije

Oznake

doprinosi, Država, lista srama, neisplata plaće, pohlepa, porez, porezna uprava, poslodavac, represija

Svaka druga tvrtka na novoj “listi srama” Porezne uprave ima tek jednog zaposlenog. Ako pogled na te tvrtke proširimo i na one sa dva zaposlena tada njihov broj, zajedno s prvima, predstavlja čak dvije trećine ukupnog broja tvrtki s liste srama.

Priča o pohlepnim kapitalistima koji eksploatiraju svoje radnike i pritom čine štetu državnom proračunu jednostavno je nerealna. Očito se u većini slučajeva radi o samozaposlenim kapitalistima te eventualno njihovim bračnim partnerima, dakle tvrtkama u obiteljskom vlasništvu koje zapošljavaju tu istu obitelj. Nevjerojatno ali istinito gospodo – postoje ljudi koji ne čekaju da ih netko zaposli već se na isto odlučuju sami. Teza kako oni eksploatiraju sami sebe postaje ravna apsurdu. Ali ne brinimo se oko toga, kolektivistički dušebrižnici već će smisliti neko logično objašnjenje za to.

Kada je riječ o eksploataciji koga ili čega ista stvar vrijedi i u kontekstu počinjenje štete prema državnom proračunu koji od tih osoba potražuje poreze i doprinose. No lista srama ne pruža podatke temeljem kojih bi se moglo diskreditirati i tu tezu. Te podatke treba potražiti u financijskim izvješćima. Nasumičnim odabirom tvrtki i uvidom u njihova financijska izvješća došao sam do zaključka kako je riječ o tvrtkama koje gotovo da nemaju prihoda ili im prihodi sustavno padaju do razine kada tvrtka postaje u potpunosti nelikvidna. Porezna uprava, koja je u posjedu financijskih izvješća svih tih tvrtki, mogla je već odavno zaključiti da se njima dešava nešto loše. Ako iz godine u godinu promet pada 10%, zajedno sa brojem zaposlenih i da bi na kraju ostao samo zaposleni vlasnik, onda sasvim jasno ne možete inzistirati na represivnim poreznim politikama i odgađanju sustavnih reformi koje bi tim ljudima olakšale poslovanje (i život). Stvar je u tome da država do objave ove liste i nije imala pojma o čemu se ovdje radi, a pitanje je koliko će još vremena biti potrebno da shvate na kojoj razini je problem te kako je u svojim potraživanjima pretjerala.

Lista srama zapravo ukazuje na posljedice državne represije (visoki porezi i nameti, birokratiziranost, pravna nesigurnost, nepoštivanje imovinskih prava…), a ne na pohlepu kapitalista kako, čini mi se, većina insinuira. Neki mediji već su se bacili u špekulacije koliki novac je država izgubila zbog toga, uvjereni kako je uzrok problema kapitalistička pohlepa, no sasvim jasno je da većina tih tvrtki uopće nije imala novac temeljem kojega bi mogla isplatiti plaće, poreze i doprinose! Ovdje dakle jedino vidimo na koji način država zadužuje građane! Na konto paušalnih nameta ne mareći postoji li uopće realna osnova za njihovu naplatu!

I što čini država na koncu konca? Brusi noževe, huška medije, zavaljava narod. Inspekcije su danas krenule u pohod na najveće dužnike, a u tom potezu ponovno vidim nešto drugo. Znate onu: “ne laje kusa zbog sela nego zbog sebe”? Inspekcije bi trebale ustanoviti što se u tim tvrtkama može naplatiti i s čime namiriti dugovanja prema državi. Radnici, koji u znatnom broju slučajeva i sami potražuju svoje plaće, mogu se samo nadati da će nešto ostati i za njih nakon što ova obrsti što obrstiti vrijedi. Kada govorim o nepoštivanju imovinskih prava tada vrijedi spomenuti najavu ministra Mrsića da će ići na privatnu imovinu onih koji nisu isplatili plaće i doprinose radnicima. Prebacivanje odgovornosti s pravne na fizičku osobu i njenu imovinu eklatantan je primjer pravne nesigurnosti u ovoj državi. i povrh toga radi se o apsurdu nad apsurdom.

Svako dobro,
vaš kapitalac

P.S. Mudraci iz Porezne nisu skloni davanju informacija tako da ih se može jednostavno obraditi pa su listu objavili u pdf-u. Stoga evo excela: LISTA_SRAMA

Liberalna misao (37)

Oznake

ceste, Država, građani, porezi, prisila, represija, zdravstvo, školstvo

Koliko god duboko debatirali o porezima i državnim uslugama u suštini govorimo o dva povezana oblika prisile nad građanima.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Čestitam, fiskalizirani ste!

Oznake

fiskalizacija, inspekcija, Linić, porez, represija

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Milijarde se provlače ispod radara

Oznake

Država, dug, ekonomija, HBOR, investicije, kriza, Linić, nezaposlenost, pad standarda, porez, poticaji, represija, vlast

Bilo je potrebno manje od 45 minuta da ova vijest sa naslovnice Index.hr iscuri i nestane u bezbrojnim vijestima zametnutim u arhivi.

HBOR je uzeo zajam od EIB-a u iznosu 250 milijuna EUR, ili pretvoreno u HRK po srednjem tečaju na današnji dan to bi iznosilo 1.880.692.250 HRK (milijarda i osamstoosamdeset milijuna i kusur kuna).

Zajmom će se kreditirati malo i srednje poduzetništvo u nadi da će isto postati i ostati dovoljno produktivno da kredite vrati HBOR-u, a ovaj EIB-u. Koliko nas je samo ta “nada” vladajućih političara koštala?

Deficit države u ovom trenu je preko 10 milijardi HRK i premašio je planirani iznos za kraj 2013., dug države je preko 180 milijardi HRK, a vijest o Linićevom novom zaduženju kroz obveznice od preko 8 milijardi HRK još se nije ni slegnula.

Sve navedeno platiti će prije ili kasnije građani te osjetiti trošak samovolje vlasti na vlastitoj koži kroz pad standarda, rast nezaposlenosti i urušavanje ekonomije. Uf… čekajte malo, pa to se već osjeti, a osjeti se jer se na isti način već godinama milijarde provlače ispod radara građana koji prešutno odobravaju vlastitu propast u režiji vlastodržaca. Samo što će biti još i gore.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Liberalna misao (20)

Oznake

Liberalna misao, represija, sloboda, vlast

Iz perspektive građana liberalni pogledi na društvo jačaju paralelno s jačanjem represije vlasti nad njima te isto vrijedi u obrnutom slučaju – oni slabe kako slabi represija. Upitno je, da li je moguće zadržati liberalne poglede jakima u vrijeme izostanka represije.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Bajka o poreznom dugu

Oznake

bajka, blagostanje, narod, porezni dug, represija, siromaštvo, sloboda, socijalizam, stup srama, utaja, vlast

Stao jučer jutrom hrvatski narod u čudu iznenađen komentirati od svojih vladara objavljenu listu njegovih poreznih dužnika.

“Stup srama” nazvaše vladari tu listu ne bi li posramili besraman puk, a na njoj sve redom imena uvaženih poduzeća, trgovaca, neznanaca ali i znanih susjeda.

Stade se narod naslađivati nad stupom srama pa i pomalo jalnog pogleda nad gomilom novca koja je tamo ispisana uz imena ljudi zamišljati sliku života kakav mora da su vodili ti sramotni porezni dužnici.

– “Sve lopov do lopova” – prozbori narod.
– “Ne može pošten čovjek uživat kraj tolikog bogatstva i ostat pošten gledajuć susjede mu kako u mizeriji trpe život! Oni kradu državu i treba ih kaznit” – zaključi narod odlučno.

Stade narod dozivati svoje vladare i preklinjati da ih kazni. Najvještiji među narodom izrade vladarima batinu od granita, izrezbarenu narodskim motivima i drškom omotanom u čvrstu i mukom štavljenu, ispletenu kožu. Dadu oni prvom od vladara tu batinu kako bi kazna bila lopovima bolnija i kako bi kažnjenike snašla muka dana od naroda. Bit će im to pouka.

Vladarima se svidi batina.

No ne uvidje narod u tom trenu da vladari već oporezuju tri od pet im vreća mukom požnjetog žita pa i od svakog trećeg radnika što ga gazda zaposli u žetvi na polju novac mora platit vladarevoj hulji umjesto da plati radniku. Ne uvidje narod u tom trenu ni da je svaka četvrta potkova na konjima im dana vladarima, pa konj šepa i često ozljedi nogu, kao ni i da ih vladari sile da im sagrade po jedna kola za svaka u narodu sagrađena kola koja služe za prijevoz žita i slame. Na svaku sagrađenu kuću narod mora sagraditi još jednu vladarima kao znak odanosti i domoljublja. Za objedom, svaka obitelj ima dobro ugostiti jednu vladarevu hulju pa često neko od najmlađe djece ostane tu večer gladno ne bi li hulja pohvalila domaćina pred vladarom kako je baš kod ovoga dobro jela.

Stadu vladari od naroda danom batinom tući po onima koji im hulje ne hrane već hrane vlastitu djecu, onima koji im kuće ne grade stadu domove rušiti, koji kola ne dadu kola im spaljivati, novac uzimati i žito prosipati. Sve za kaznu i pouku, jer narod je to sam htio i to je dobro. Državu se ne treba varati.

Vladari tako uživaše dugo u bogatstvu koje im narod pod batinom daje, a narod je postao kao jedan, lopova je nestalo i svi su bili isti, gladni i siroti. No uživaše oni neko vrijeme barem gledajući kako vladari uživaju u silnom bogatstvu i kako se država ima čime u svijetu dičiti i kakvu raskoš pokazati.

Kako je batina jače mlatila tako su vladari živjeli u većem sjaju no uvidje ubrzo vladarevi računovođe kako narod izgleda opet nešto taji pred njima jer očito daje manje – naime brojevi ne lažu.

I stadu vladari udarati batinom još jače po narodu, skoro da su i batinu od granita slomili na izgladnjelim leđima mnogih, ali novca ni od kuda, niti žita, niti kuća nit kola, a objedi za hulje sveli se na koricu kruha.

Što će jadni vladari sada? Najbolje je oduzeti narodu slobodu jer niti batina ih ne sprječava da vladara kradu pa tako prisili sam narod da si izgradi tamnice i zatvori ga redom unutra jer jedino će ga tako imati na oku i sprječiti krađu. Noću spavaše na blatnim, zemljanim podovima, a danju radiše bez naknade za vladare i služiše im bezpogovorno uz uvijek budno oko vladarevih hulja koje su također vjerovale da nadgledajući ove sprječavaju lopovluk.

Umriješe tako mnogi od naroda pod batinom vladara, a ostali uvidjevši kakav ih kraj vjerojatno i same čeka stadoše pod okriljem noći bježati iz tog blagostanja. Mnoge što bježaše hulje ubiše, neki ipak ostadoše pa pomriješe, a neki i pobjegoše. Bilo kako bilo, s vremenom ne ostade s vladarima ni jedan od naroda.

Vladari se tada stali tući sami među sobom dok nije ostao među njima najjači, sa narodskom batinom od granita u ruci, na urušenom tronu izgrađenom krvlju i slobodom naroda kojeg je batina pobila il potjerala.

Ono malo od naroda što shvatiše da je sloboda čovjekova najveća svetinja pa pobjegoše, još uvijek negdje žive sretni i slobodni, a i uživaju u sreći na koju im je neka druga država i njen narod dala pravo.

Svako dobro,
vaš Kapitalac