Harač na internet!

Oznake

autoriteti, BUG, internet provider, ISP, Mađarska, Orban, porez, porez na internet, satelitski internet, sloboda, telekom

Vjerujem da u ovom trenutku zahvaljujući postojanju interneta, možda najvećeg ljudskog izuma ikad, imamo jedinstvenu priliku uživati u dosad nezamislivoj razini slobode. Neki tu priliku obilato koriste, a drugi je nisu ni svjesni. Ta sloboda je na prvi mah vidljiva u enormnoj količini dostupnih informacija koje internet stvara. Zahvaljujući internetu čovjek ima priliku ne ovisiti o autoritetima poput države i vlasti, crkve, fakulteta ili škola. Znanje, ako je to ono što je čovjeku bitno i čemu teži, dostupnije je, jeftinije i bolje nego ikada prije.

Ali ne radi se ovdje samo o znanju. Suština interneta je u tome što povezuje ljude. Internet je sredstvo novog i boljeg načina komunikacije; medij zahvaljujući kojemu je tržište dobilo sasvim novo značenje, a ljudi priliku da surađuju neposredno. Malo je toga danas, ako uopće išta, za što bi se čovjek trebao obraćati autoritetima. Bez obzira govorimo li o stjecanju znanja i kvalifikacija, pronalaženju ili stvaranju posla ili pak nabavci robe ili usluga. Sve je na internetu, ili bolje rečeno zahvaljujući internetu sve je nadohvat ruke. Autoriteti se posljedično pretvaraju u suvišne figure. Ali ne samo suvišne nego i štetne.

I probajte pogoditi kome ovakav razvoj događaja najmanje odgovara? Točno! Autoritetima! Prije svega državnim autoritetima, zakonodavcu, regulatoru. Međutim ne samo njima. Ne odgovara i svima onima koji i dalje bezpogovorno slijede te autoritete i ovise, ili žele ovisiti, o njihovim odlukama, dekretima, postupcima. U zaostalim zemljama poput Hrvatske, gdje povijest ne bilježi razdoblja vladavine prava i slobode tržišta, mnogo je takvih koji nisu spremni mijenjati paradigmu i koji svim sredstvima nastoje sprječiti ili barem maksimalno ograničiti slobodu onih koji ne žele pristati dijeliti istu poziciju. Ta razlika je u stanju svijesti, u mentalitetu.

Naši susjedi Mađari, odnosno njihovi autoriteti, odlučili su obračunati se sa neposlušnima, ograničiti slobodu interneta, onemogućiti makar malo neometanu suradnju ljudi putem tog medija. Predlažu porez na internet. Za razliku od Amerikanaca koji su svojevremeno donijeli zakon o neoporezivanju interneta, onomad uvelike svjesni njegove neutralnosti i važnosti za slobodu ljudi, mađarski autoriteti djelovali su u drugačijem smjeru i to ex-post; nesvjesni značenja slobode u trenutku kada je internet nastajao sada, kada je on gotovo utkan u genetski kod svakog novorođenog čovjeka, slobodu koju pruža naprasno ograničuju jer ona ugrožava njihovu ulogu autoriteta.

Najslabija točka interneta, po mom skromnom mišljenju, su ISP-ovi (pružatelji pristupa internetu). Upravo će na njih biti usmjerena svaka represivna akcija autoriteta jer oni su najslabija ali ujedno i ključna karika. U slučaju Mađarske vlast predlaže oporezivanje svakog gigabajta prometa sa (preračunato u kune) 3,75 HRK, što je enorman iznos (što ne znači da je bilo koji manji iznos ikako opravdan ili smislen). Kao i u svakom drugom slučaju kada vlast pokušava opravdati novu represiju koristi se argumentom korisnosti za državni proračun, a to čini kako bi aktivirala proračunske konzumente i zbila ih u prvu liniju obrane svojeg nemoralnog nauma.

Nemoral? Heh. Ako znamo da je broj ljudi koji se izravno ili neizravno hrane od državnog proračuna znatno veći od broja onih koji pune taj isti proračun tada postaje jasno zašto javnost tako blagonaklono dočekuje svaku ideju autoriteta o jačanju porezne represije. One malobrojne koji se takvim namjerama usprotive etiketira se kao radikalni element, no očito je kako su to tek ljudi kojima je dosta represije i koji još nisu naučili kako da joj se učinkovito odupru.

Drugi argument mađarskih autoriteta nužno je usmjeren ka ostvarivanju (ekstra) profita telekom tvrtki koje su istovremeno i ISP-ovi. Propaganda će uvjeriti građane kako će ISP-ovi amortizirati ovaj namet u svojoj bilanci jer ionako zarađuju previše (a osim toga su i pretežito u stranom vlasništvu). Međutim dovoljan je i površan pogled da bi se vidjelo kako ova teorija ne drži vodu. Naime ako vjerujemo izjavama autoriteta da ISP-ovi nakon uvođenja poreza neće povisiti cijene usluga svojim korisnicima, a u konačnici to ipak učine (što će se sasvim sigurno u izvjesnoj mjeri desiti) onda je svatko tko vjeruje u priču o ekstraprofitu dužan objasniti kako to da te pohlepne tvrtke već sada ne povise cijenu svojih usluga barem u mjeri u kojoj će ih povećati nakon uvođenja poreza! Također, zašto bi te pohlepne tvrtke stale samo na tom razmjernom povećanju cijene? Zašto ne povećaju cijenu usluge, ne znam, 80%? – Odgovora su 2: a) zato što je njihov profit zapravo marginalan, a ne ekstra b) zato što je priča o ekstraprofitu produkt pokvarene i nemoralne propagande državnih autoriteta. U konačnici, zašto su mađarske vlasti odlučile uvesti ovaj porez? Zato jer mogu! Tehnološki to je danas moguće izvesti i zato će to izvest. Srećom tehnologija još ne omogućuje kontrolu i distrubuciju slobodnog zraka kojeg udišemo jer bi u tom slučaju sasvim sigurno oporezivali i zrak.

Hrvatski autoriteti svojevremeno su opisali fiskalizaciju kao “autohtoni hrvatski proizvod”. Izvozni proizvod. I kada nam kažu da su se europski autoriteti njome oduševili nemam razloga ne vjerovati u to. To je nešto što će naši autoriteti lako “prodati” autoritetima u drugim državama. Na isti način mađarski autoriteti mogu “prodati” porez na internet našim autoritetima. Oni trguju idejama kako učinkovitije eksploatirati produktivne građane, za razliku od produktivnih građana koji trgujući znanjem i resursima, te zadovoljavajući osobne ciljeve, spontano i neplanirano podižu standard društva i omogućuju napredak.

Što sa slobodom (pa i mađarskog) interneta? Imam veliko povjerenje u produktivne ljude koji su sušta suprotnost autoritetima i onima koji se autoritetima dodvoravaju po cijenu vlastite slobode. Produktivni ljudi naći će (i nalaze) načine kako da zaobiđu svaku prepreku koju im pred noge bacaju smutljivci. Bez obzira jesu li to male lukavštine kojima će izbjeći ovaj porez, recimo zaobilaženjem domaćih ISP-ova, spajanjem putem satelita, ili će to biti razvoj neke nove vrste mreže preko koje će se pristupati internetu ili će pak u dogledno vrijeme internet u potpunosti promijeniti svoj oblik (izgledati poput svojevrsne mesh mreže), nebitno je. Iznalazit će načine. I kako će ih iznalaziti tako će autoritetima život postati sve nepodnošljiviji, a nemoral, kojeg danas prikrivaju svjetlom općeg dobra, sve više izlaziti na svjetlo dana. Nadam se da će u tom trenutku naći snage da se promijene, ako ni zbog čega drugoga onda zbog vlastite sramote.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Sjeverna Koreja – od turista do logoraša u tri koraka

Oznake

azil, logor, Matthew Todd Miller, Sjeverna Koreja, sloboda

Turistički posjeti Sjevernoj Koreji? Nemoj me zafrkavat. Ako si državljanin prijateljske im države poput Kube, Kine ili Rusije vjerujem da možeš očekivati prijatan boravak, međutim stanovnik neke civilizirane zapadne države sa vrijednostima baziranim na demokraciji ili čak vladavini prava ne bi trebao razmišljati o takvim avanturama. Ili neka! No vjerovati dobrodošlicu i gostoprimstvo i nije osobita manifestacija pameti. Pametan čovjek će ih izbjegavati u širokom luku, dakle na takav posjet se odlučuju vjerojatno tek zanesenjaci koji misle da mogu promijeniti Svijet, poneki pustolov, ili pak socijalist (iznikao iz zapadnjačkog supstrata) u potrazi za svojom ideološkom djedovinom.

Vjerujući u sjevernokorejsko gostoprimstvo u radnom logoru zaglavio je još jedan Amerikanac, navodno već šesti. Kako pišu mediji on je ušao na teritorij Sjeverne Koreje, podrapao turističku vizu i zatražio azil. To je bilo dovoljno da ga stave u okove i pošalju na javne radove. Njegov ulazak u S.Koreju je činjenica, a ostatak priče možda i nije. U konačnici je potpuno nebitno je li ostatak priče istinit ili tek obična izmišljotina SK propagande.

Na diplomatsku pomoć teško da će moći računati. Jer diplomacija u ovom slučaju ne postoji. Iz tog se razloga Amerikancima ne preporučuju turistički posjeti S.Koreji (također niti građanima drugih država koje njeguju pozitivne odnose s njima). Jedan od glavnih motiva za takvu preporuku je arbritrarna sjevernokorejska pravda odnosno nepostojanje vladavine prava u toj kvazidržavi. Tako je svaki posjet istoj neizvjestan i može završiti poput ovoga. Tamo se putuje na vlastitu odgovornost. Pisat će malo o njemu ugledni mediji, dobit će epigram u NY Timesu ili Washington Postu, i s time će se njegovi sugrađani zapravo oprostiti od njega. I to je ok.

U pijuku će zanesenjak potražiti utjehu, a socijalist – slobodu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Grupe za libertarijansko debatiranje

Oznake

blogovi, debata, facebook, grupe, kolektivizam, libertarijanci koji govore naški, Libertarijanizam, sloboda, slobodno tržište, socijalisti protiv libertarijanaca, socijalizam, Twitter

Na Facebooku se možete (odnedavno) pridružiti dvjema zanimljivim grupama koje nastoje potaknuti rasprave u krugu libertarijanaca ali i sučeliti njihove stavove sa onom suprotnom stranom, odnosno kolektivizmu naklonjenim pojedincima.

Grupa Libertarijanci koji govore naški okuplja libertarijance s hrvatskog i ex-ju govornog područja. Registrirati se mogu svi (za sada), grupa je otvorena pa ako i ne želite debatirati slobodni ste lurkati (kriomice promatrati).

Grupa Državna intervencija ili slobodno tržište je grupa u kojoj zagovornici državne intervencije (etatisti kolektivisti) objašnjavaju zašto kapitalizam i slobodno tržište nisu dobri, a libertarijanci nastoje pokazati drugačije. Također je otvorena za sve.

Zanimljiv site koji kondenzira sadržaj s mnogobrojnih libertarijanskih blogova i twitter profila možete naći na liberator.in

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Eksploataciju poreznih obveznika zaštititi Ustavom RH!

Oznake

demokracija, GONG, Hrvatska, imovina, ljudska prava, nevladine organizacije, novac, odbor za ustav, Peđa Grbin, porez, porezni konzumenti, porezni obveznici, pravda, pravo, proračun, referendum, sloboda, Ustav, vlada

If voting made any difference they wouldn’t let us do it!

– Mark Twain

U prijevodu, kada bi glasovanjem mogli nešto promijeniti tada nam ne bi dozvolili (Vlast) da glasujemo.

Nije prošlo niti mjesec dana otkako sam komentirao prijedlog sindikata i nevladinih organizacija (na papiru nevladinih, u praksi vladinih produženih ruku), udruženih u prijedlozima upućenima na javnoj raspravi o promjenama Ustava u dijelu referendumskih pitanja, a Odbor za Ustav Sabora RH već je prihvatio njihov prijedlog i to u cijelosti onako kako su ga je skrojila družba interesnih skupina.

Pitanja o kojima se uskoro više neće moći odlučivati referendumom:

– koja se odnose na ograničavanje ili smanjivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda sadržanih u Glavi III. Ustava,
– koja se odnose na obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora, osim potvrđivanja, otkazivanja ili povlačenja iz tih ugovora,
– koja se odnose na donošenje i izvršenje proračuna i porezni sustav,
– koja se odnose na obranu i nacionalnu sigurnost,
– koja se odnose na izbore i imenovanja u djelokrugu Hrvatskoga sabora.

Referendumskih inicijativa u dogledno vrijeme možemo očekivati više jer je potreban broj za raspisivanje referenduma smanjen sa 10% ukupnog broja birača (oko 370.000) na 200.000. Dakle biti će lakše inicirati referendum jer će za to biti potrebno 45% manje potpisa nego danas. Ipak, referendum može proći tek ako se odazove definiran postotak ukupnog broja birača na biračkom popisu, ovisno o prirodi promjene koja se traži.

Među gomilom nevladinih organizacija koje su uputile prijedlog ograničenja referendumskih pitanja pred Odbor našao se i GONG, a u Odboru se našao glavom i bradom izvršni direktor GONG-a g. Dragan Zelić. 😉

Na prekjučerašnjem zasjedanju odbora, gdje se diskutiralo o predloženim ograničenjima, i došlo do zaključka da su ograničenja blagotvorna za slobodu građana i proces demokratskog odlučivanja, manifestirala se zanimljiva nakana. Naime predsjednik Odbora Peđa Grbin predložio je da se za odluke koje Sabor donosi dvotrećinskom većinom, traži natpolovična većina od svih upisanih u popis birača, za organske zakone 40 posto, a za izmjenu tzv. običnih zakona 30 posto. Na to je reagirao g. Zelić…

Bojimo se da će uz ovakve uvjete, gdje se, na neki način, olakšava pokretanje referenduma, biti puno pokrenutih referenduma, ali da će se odluka na referendumu vrlo teško donositi. Novac će otići u zrak i vjetar. To će biti jedna zanimljiva igračka građanima od koje neće biti nikakve koristi

… pa predložio da se prag za ove “obične” zakone spusti na 25%. Nakon Zelićeve ingeniozne argumentacije Odbor je prihvatio prijedlog, a što god da oni sami sebi predložili ionako im ne može ići na štetu. Niži prag prolaznosti znači tek da će se putem referenduma češće trgovati idejama na štetu poreznih obveznika i za korist interesnih skupina.

Koliko god se ovo prezentiralo kao pozitivna stvar u demokratskom sazrijevanju u cijeloj priči radi se o predstavi iza čijih kulisa interesne skupine trguju slobodama građana i njihovom imovinom. Vidimo to u slijedećem:

GANG-u i ostatku parazita ne odgovara da porezni obveznici, koji čine tek 28% biračkog tijela, imaju pravo odlučivati o tome u kojoj mjeri će ih porezni konzumenti eksploatirati stoga su to pitanje ograničili prijedlogom u trećoj točki (pitanja koja se odnose na donošenje i izvršenje proračuna i porezni sustav). Naime kada bi porezni obveznik mogao postaviti referendumsko pitanje o smanjenju porezne presije nad njime tada bi to značilo da parazitska gomila ostaje zakinuta za svoje pravo da ih putem države eksploatira. 72% birača su porezni konzumenti i žive na račun oporezivanja imovine 28% poreznih obveznika. Porezni konzumenti su zakonodavac, državna uprava, javni sektor, nevladine organizacije i mnogi drugi koji svoje prihode temelje i ostvaruju iz državnog proračuna. Njima je važno da je državni proračun velik i stabilan jer to im jamči stabilnost osobnih prihoda. O tim pitanjima oni jednostavno ne žele raspravljati sa onima koje eksploatiraju, štoviše oni će zabraniti eksploatiranoj skupini da se na ikoji način odupre toj ideji.

Nažalost, porezni obveznici takvi kakvi jesu, uglavnom nezainteresirani za političku borbu, jer se nastoje baviti produktivnim aktivnostima vjerujući da će od toga imati koristi, propustili su prije mjesec dana pobuniti se na prijedlog ograničenja referendumskih pitanja koja se tiču njihovih osobnih sloboda i imovine, tobože zaštićenih glavom III Ustava RH. Propustili su isto učiniti i prekjučer kada su mediji izvjestili o zasjedanju i odluci Odbora za ustav koji je podržao ograničenje njihovih elementarnih prava i sloboda. U trenutku kada će saborski zastupnici podići ruke u znak prihvaćanja izmjena Ustava na vrata Sabora neće pokucati niti jedan porezni obveznik i suprotstaviti se donošenju odluke na njegovu štetu.

Prava slika stvari je ovakva:

Postavljam pitanje – sada, kada su nositelji javne vlasti odlučili zatrti prava poreznih obveznika za sva vremena, što više štiti porezne obveznike od mogućnosti da ih interesne skupine okupljene oko državnog proračuna eksploatiraju do mile volje?

Svako dobro,
vaš Kapitalac

“Poduzetnička inicijativa” – novi ciklus predavanja

Oznake

CEA, Iustitia, libertarijanci, odgovornost, poduzetnička inicijativa, pravni fakultet, predavanje, sloboda

Centar za javne politike i ekonomske analize www.cea-policy.hr i Udruga za promicanje individualne slobode “Iustitia” www.iustitia.hr pozivaju Vas na sljedeći u nizu seminara u okviru našeg projekta “Poduzetnička inicijativa” kojime promoviramo poduzetničke slobode.

Petak 22. studenoga 2013. od 17 do 19 sati

Pravni fakultet u Zagrebu, Trg maršala Tita 3, dvorana III. radi se o sporednoj zgradi Pravnog fakulteta, desno od kafića Kavkaz i Hemingway. Za sve informacije nazvati 091 5723 495

predavači i teme prvog u nizu predavanja:
Daniel Hinšt: Što za poduzetnike znači jedinstveno tržište EU?
Goran Kauzlarić: Poduzetnički mikroinkubatori i info-točke

molimo Vas da nas o mogućnosti sudjelovanja obavijestite na daniel.hinst@gmail.com

Raspored narednih predavanja možete naći na linku http://www.cea-policy.hr/index.php/poduzetnicka-inicijativa

Kapitalac nije član navedenog think tanka i udruge, još, ali ih podržava u tome što rade. S obzirom da se radi o rijetkim i vrijednim stručnjacima iz domene prava i ekonomije koji o problematici progovaraju iz pozicije klasičnog liberalizma, pozivam i vas, cijenjene čitatelje, da ih podržite barem dolaskom na uvijek zanimljiva predavanja otvorena za sve zainteresirane.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Liberalna misao (35)

Oznake

demokracija, društvo, Država, liberalizam, Liberalna misao, ovisnost, sloboda, socijalizam, vlada, vlast

Ideja o državi slobodnih ljudi, nasuprot države predvođene velikom i odlučnom vladom, nema nikakvih izgleda sve dok se prividno stabilan položaj većine financira novcem njihovih sugrađana (ili dok postoji uvjerenje da njihov prividno stabilan položaj financira netko drugi, a ne oni sami posredstvom vladinih manipulacija).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Liberalna misao (30)

Oznake

besplatno, dug, Liberalna misao, sloboda, vlast, zdravstvo, školstvo

Zahtjevajući od vlasti da vam omogući besplatno zdravstvo, školstvo i druge pogodnosti, na svoja leđa preuzimate neotplativi dug kojem jamčite osobnom slobodom.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Liberalna misao (28)

Oznake

sloboda, vladavina prava, zakon

Gdje nema Vladavine prava, a vrijedi zakon, zakon ne služi da čovjeka štiti već da jednom služi na štetu drugoga.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Podređivanje kolektivu?

Oznake

društvo, kolektiv, prisila, sloboda

Libertarijanci u pravilu u javnost iznose teze vezane uz štetnost kolektivističkog načina razmišljanja i općenito govore kontra ideje kako je podređivanje jedinke kolektivu nužno za optimalno funkcioniranje društva.

Međutim, libertarijanci se ni u kojem smislu ne odriču društva, niti smatraju kako bi ljudi trebali živjeti poput vukova samotnjaka izolirani jedni od drugih u nekim vlastitim biosferama (a to kolektivisti često tako netočno prezentiraju i temeljem toga zamjeraju libertarijancima i deklariraju libertarijanizam kao radikalnu ideologiju), niti se u libertarijanskom pogledu na svijet radi o zagovaranju bijega pojedinca od drugih pojedinaca ili općenito ljudi, društva ili kolektiva.

Dobro, gdje je onda točka razilaženja? U iznad boldanoj frazi – u podređivanju.

Kolektivisti definiraju društvo kao idealno usklađen i funkcionalan organizam te smatraju kako pojedinac nema što drugo nego se podrediti tom idealu, a ukoliko ideal nije ostvaren onda svi pojedinci moraju raditi bezuvjetno na njegovom ostvarenju. Ostvarenje tog ideala je ispred osobne slobode i volje pojedinca.

S obzirom da ni jedan kolektivist, do dana današnjeg, nije u potpunosti opisao osobine kolektiva kojeg zagovara, osim što se spominju raznorazne načelno represivne metode putem kojih bi se more pojedinaca moglo ukrotiti i podrediti kolektivističkom cilju, libertarijanci sasvim opravdano sumnjaju kako je izgradnja idealnog kolektiva ništa drugo do li utopija. Utopija sama po sebi ne predstavlja ništa negativno (niti pozitivno) pa treba razumijeti kako podređivanje ikoga ikakvom cilju koji nije definiran, a i da jest – zanemariti ičiju želju da u tome ne sudjeluje, predstavlja ozbiljan problem.

Činjenica je kako svaki čovjek ima neke vlastite ideale (čak i kada teži kolektivizmu kao idealu njega opisuje na način drugačiji od onoga kako će ga opisati drugi kolektivist), te je konačna usklađenost oko definiranja parametara i funkcionalnosti kolektiva neostvariva, a samim time ideal nedostižan. Unatoč tome kolektivističke ideje su i dalje vrlo prisutne, a zapravo se radi o idejama proizašlim iz uskih razmatranja pojedinaca ili skupina istomišljenika koje se pokušavaju, i u pravilu uspijevaju, nametnuti širem sloju neistomišljenika ili indiferentnih članova društva. Kolektivistički ideali nam se najčešće nameću, a da toga nismo ni svijesni, kroz proklamiranje “općeg dobra” ili pozivanja na pravo na “besplatno zdravstvo” ili općenito besplatno bilo što, a što god bi netko želio jednostavno imati zdravo za gotovo.

O izgradnji slobodnog društva F.A.Hayek kaže: “If we wish to preserve a free society, it is essential that we recognize that the desirability of a particular object is not sufficient justification for the use of coercion.”

… u slobodnom prijevodu: Ukoliko želimo sačuvati slobodno društvo, nužno je shvatiti da poželjnost određenog objekta (op.a.: ili usluge – poput liječenja) nije dovoljno opravdanje za uporabu prisile (op.a.: a prisila jest primjerice porezni sustav kroz koji se građanima uzima novac da bi se plaćala monopolistička zdravstvena mašinerija bez garancije da će vam usluga biti omogućena. Sulude liste čekanja su dokaz neodgovornosti i neučinkovitosti tog sustava).

U ovom kratkom razmatranju ujedno leži i rješenje. Društvo se ne treba graditi kroz propisivanje određenih “postupaka za izgradnju društva” već kroz neometanu, prirodnu interakciju ljudi. Ljudi su skloni udruživati se slobodno ukoliko dijele realne zajedničke interese i takve zajednice su slika ideala društva koju zagovara libertarijanizam. Ukoliko interesa među ljudima nema oni neće ulaziti u međusobnu interakciju ili će redefinirati vlastite interese ukoliko im to koristi.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Liberalna misao (23)

Oznake

društvo, Država, ideal, Liberalna misao, sloboda

Kada razmišljate kako bi trebala izgledati idealna država i društvo, vrlo vjerojatno ćete izgraditi površan ideal temeljen na ispravcima nekih osobnih nepravdi koje su vam se desile kroz život, pri tome ne mareći kako se taj ideal odražava na druge.

Možda najbitnije od svega jest da u tom razmatranju vodite računa da svu slobodu, koju bi članovi društva trebali dijeliti, ne zadržite samo za sebe kao i da “prava” koja osmislite često tu istu slobodu u korijenu narušavaju – pa kao takva prestaju biti prava.

Svako dobro,
vaš Kapitalac