Da je živ, Reagan bi ismijavao Mrsića i poslodavce koji čekaju poticaje!

Oznake

Hyperactive, lista čekanja, mjere, Mrsić, poticaji, Reagan, startup, zapošljavanje

Jedna tragikomična priča s Jutarnjeg.

Ukratko, informatička start-up tvrtka koja se bavi razvojem mobilnih aplikacija privukla je velikog ulagača, a da bi odradila posao, za koji im je na raspolaganje investitor dao golemi budžet, morala je zaposliti dodatnog stručnjaka. Našli su jednog takvog … i napravili kardinalnu pogrešku! Umjesto da čovjeka plate koliko im vrijedi odlučili su od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tražiti poticaj u okviru Mrsićevih mjera aktivnog zapošljavanja. Što da kažem na to, a da genijalce ne uvrijedim? Ne znam.

Uglavnom, zahtjev za poticaj zapošljavanja im se kuha u ladici nekog birokrata koji je, usput rečeno, pretrpan gomilom sličnih zahtjeva. Točnije 8000 zahtjeva za poticaje zapošljavanja trenutno je na čekanju. Čekaju tako poslodavci, čekaju radnici. Gomila čeka da im država bude posrednik u zapošljavanju. Tako eto izgleda država prepuna freetarda u svojem punom sjaju. U gotovo četiri mjeseca koliko čeka rješenje mladom poduzetniku se sada (neočekivano) desilo da je program poticanja zapošljavanja zamrznut. Nema dosta love za sve koji su se za lovom povampirili. U tome je ostao zamrznut i njegov zahtjev pa mu je palo na pamet nešto doista grozno, a to je da će na kraju, jadan, morati platiti stručnjaka onoliko koliko realno vrijedi. I drago mi je da je tako, zbog stručnjaka.

Tko ide u tal s državom stavlja glavu na panj i nepotrebno preuzima na vrat rizik disfunkcionalne države. A kako i ne bi bila disfunkcionalna kada gura svoj nos tamo gdje joj nije mjesto i još k tome gdje god stigne. Koliko toga je uzela pod svoje ne bi joj bilo dovoljno ni dva milijuna birokrata niti 10 milijuna poreznih obveznika da sve odradi u skladu s obećanjima i očekivanjima.

Međutim je li mladi poslodavac naučio lekciju? Naime, da se osobno odlučim investirati u njegovu tvrtku ne bih ni trenutka tolerirao takve špekulacije sa državom i sitnim interesima. Nekoliko tisuća kuna olakšice posredstvom države ne može opravdati višemjesečni zastoj u projektu kojeg ja financiram! Da ne spominjem njegovu izjavu gdje tolerira birokratski nerad, tobože jadni birokrati su zatrpani poslom… da ne povjeruješ! Pa što njih, skupa s tobom, motivira da budu dio ove krajnje glupe igrarije!?

Ah da, birokrate motivira želja za sigurnim poslom do mirovine, pa smišljaju nepotrebne ALI OBAVEZNE procedure u koje vas privlače povlasticama, a tebe, poduzetniče, to da trošak zapošljavanja ne platiš u cijelosti iz vlastitog džepa već da ga prebaciš malo na porezne obveznike.

Hehe, zato sam vam ja, dragi čitatelji, Pro-market, a ne Pro-business. 😉

Gomila od 8000 ljudi koja stoji u redu i čeka zaposlenje zbog milostinje koja proizlazi iz igre države i uskogrudnih poduzetnika me podsjetila Reaganovu šalu o ekspeditivnosti planske ekonomije i državne birokracije, a ne sumnjam da bi se ista mogla uz sitne promjene modificirati i za prigodu o kojoj je riječ:

Teško je dobiti automobil u Sovjetskom Savezu. Uglavnom ga posjeduju elitni birokrati, a obični građanin nakon što ga naruči u prosjeku mora čekati 10 godina da ga dobije. Procedura kupovine automobila je komplicirana, a platiti ga morate unaprijed. U konačnici tek jedna od sedam obitelji u prosjeku ima automobil.

I tako čovjek naruči automobil, a prodavač mu kaže:
– U redu, po automobil možete doći za 10 godina!
Na to mu čovjek odgovara pitanjem:
– Ujutro ili poslijepodne?
Prodavač ga začuđeno upita:
– Pa kakve veze to ima?
Čovjek proračunato odgovori:
– Ujutro mi dolazi vodoinstalater pa mi više odgovara poslijepodne!

Svako dobro,
vaš Kapitalac

 

Luda ideja o stavljanju svih poduzeća u Hrvatskoj na web

Oznake

agencija, ideja, poduzetništvo, politika, poticaji, projekt, razvoj, startup, svinaweb, tvrtka, vlada

Oni su mladi i ludi poslovni ljudi s idejama, oni su frikovi koji su start-apnuli agenciju za nešto i probijaju se kroz nemilosrdnu džunglu hrvatskog tržišta i pokreću projekt neviđenih razmjera – stavljanje svih poduzeća u Hrvatskoj na web.

Iza ove lude ideje stoji digitalna agencija “svinaweb” koja će vas na svojoj web stranici uputiti da zaboravite na prodavače magle, ali ne i na njih.

Naime realizacija njihove lude ideje moguća je samo na jedan način – političkim putem i odlukom. S obzirom da je danas internet dostupan svima, po nikad povoljnijim uvjetima, nema sumnje da će se svaki vlasnik tvrtke odlučiti podići web stranicu ukoliko smatra da će od iste imati kakve koristi. Ma možda i neće imati direktne koristi i tek razmišlja u smjeru kako trošak nije prevelik pa neka se brend nađe i na webu. No začudo postoji mnoštvo tvrtki čije vlasnike internet baš nimalo ne zanima pa njima na tom mediju neće rezervirati mjesto. Slobodna volja takvih u direktnoj je suprotnosti sa idejom svinaweba čiji suvlasnik zaneseno kaže:

Niti jedna zemlja na svijetu nema sva poduzeća na webu, zašto Hrvatska ne bi bila prva?

A zašto bi? Znate zašto ni jedna država na Svijetu nema sva poduzeća na webu? Iz istog razloga zbog kojeg ni jedna država na Svijetu do sada nije svojim svemirskim brodom na ionski pogon s ljudskom posadom obišla puni krug oko Sunčevog sustava.

Prema našim analizama, nema niti jedno poduzeće u Hrvatskoj čiji posao ne bi bio bolji s internetom.

Moje analize kažu da je takvih poduzeća više nego jedno. Fascinantno je kako već pukim spominjanjem “analiza” tekst i ideja dobivaju na težini.

Kako bismo to postigli moramo biti jako inovativni u svakom pogledu, a to ne možemo bez da jako dobro poznajemo tržište, kulturu i navike naših klijenata.

Kako biste to postigli morate učiniti samo jedno – naći visokopozicioniranog političara koji će progurati ovu ideju pred Vladu, Vlada predložiti akt po kojem svaka registrirana tvrtka mora imati web stranicu, a Sabor isto izglasati. U tom slučaju možda vas otkupi i HGK koji je svim tvrtkama u Hrvatskoj uspješno nametnuo članstvo i naravno obveznu mjesečnu članarinu.

Govoreći o uzorima u poslovanju, tvrdi kako su im u Hrvatskoj uzori svi mladi ljudi koji su pokrenuli ili pokreću svoj posao. “Mislimo da je to put kojim bi svaka mlada osoba trebala krenuti jer uz poticaje za samozapošljavanje koje izdaje HZZ može se početi uz minimalna financijska sredstva. I bez obzira na krizu, prilika ima svugdje.

Žao mi je povrijediti nečije osjećaje ali ne želim ikome da uspije na račun poticaja. Poticaji su novac koji Vlada oporezuje građanima i planski redistribuira. Uspjeh na tuđi račun je laž. Uspjeh na račun nečijeg osiromašenja je nemoralan. Uspjeh jednog uz cijenu propasti drugog je temelj segregacije. Oni koji grade uspjeh na taj način nisu nosioci prosperiteta. Nosioc prosperiteta tako nije ni Vlada koja za maštovite mlade poduzetnike osmišlja poticajne politike i u očaju se nada da će se bar nešto od te njihove mladosti i ludosti nakalemiti pa BDP usmjeriti prema gore.

Kao idealnu zemlju za pokretanje biznisa smatra upravo Hrvatsku.

Ove konstatacije me realno i strah jer Hrvatska bez sumnje voli ovakve stvari.

Svako dobro,
vaš Kapitalac