Ok, sad kad sam vas navukao da vidite što se krije iza provokativnog naslova idemo malo racionalizirati stvar.
Za pojam “garancija povrata novca” zasigurno ste već čuli. Štoviše, zakonom o obveznim odnosima i zakonom o zaštiti potrošača ovo pitanje je i pravno regulirano. U tom pogledu zakon vam daje za pravo da proizvod kod kojega je prisutan skriveni nedostatak, dakle kod kupnje ga niste bili svjesni, možete vratiti trgovcu i zamijeniti ga za drugi proizvod ili pak uzeti svoj novac natrag. No trgovci u maloprodaji mješovite robe ovaj pozitivan propis su digli na jednu novu razinu, a sve kako bi, sasvim jasno, zadovoljili kupca bez kojega kapitalist, bez obzira poslovao on na reguliranom ili potpuno slobodnom tržištu, ne može ostvariti profit.
Ta nova vrsta garancije za kupce odnosi se na kvalitetu ili doživljaj samog proizvoda. Todorić i njegov trgovački lanac Konzum tu garanciju daju pod sloganom “Garantiramo zadovoljstvo ili povrat novca”. U Konzumu su mi potvrdili da se ova garancija odnosi na posebno označene artikle koji se prodaju pod njihovim brandom K-Plus, a radi se o proizvodima kontroliranog (u pravilu domaćeg) porijekla, niske cijene i visoke kvalitete. Ukoliko niste zadovoljni kvalitetom njihovog čipsa, salame, mlijeka, pive, voća i kojekakvih drugih proizvoda obuhvaćenih ovom garancijom, bez obzira na to što vi podrazumijevate kvalitetom, dakle potpuno subjektivno, vi možete donijeti taj proizvod natrag u Konzumovu trgovinu i za njega ćete dobiti povrat novca. Podrazumijeva se da ste proizvod prije toga otvorili te kušali ili isprobali. Istu stvar prakticiraju i mnogi drugi trgovci (npr. Kaufland, Lidl na specifičan način itd.).
Mislim ovo se može svakome učiniti kao beznačajna stvar. Ali zamislite da država sa svojim servisima funkcionira na isti način. Dakle mislim na garanciju kvalitete svih onih usluga koje je država odlučila lišiti mogućnosti da se realiziraju na tržišnim osnovama. Usluga koje su organizirane pod državnim monopolima, i koje se građanima realno prodaju kroz poreze i državni proračun. Svih onih usluga koje se prodaju pod izlikom svega što država smatra da nam pripada po rođenju, a ona obvezna odlučivati o tome kako će se iste realizirati. Mislim i na sve one državne servise koji nam se serviraju pod parolom “besplatno”, a zapravo su debelo preplaćeni, dok se financiranje nekih među njima prebacuje i na naredne generacije građana (mirovinsko).
Zamislite kada bi jedan građanin, prije svega onaj pošteni porezni obveznik, od države dobio jednu ovakvu garanciju povrata novca kakvu svojim kupcima nudi Todorić. Ne bi li to bilo fantastično? Primjerice niste zadovoljni zdravstvenim pregledom u državnoj bolnici, bez obzira radi li se o dugom čekanju na isti ili tek o lošem dojmu kojeg ste stekli zbog namrgođene face neke medicinske sestre, stoga zatražite povrat novca kojeg ste prethodno uplatili u državni proračun (da biste, nakon što se njime usput nahrani cijela horda birokrata i izamortizira suvišna infrastruktura, dobili ono što ste trebali) i bez ikakve primjedbe s druge strane taj novac i dobijete natrag. Ulica vam je puna rupa? Nema problema, država vam vraća iznos koji ste prilikom registracije svojeg automobila platili na konto “cestarine”. Gužva je na A1, i dok proklinjete nadležne službe neutješno se pržite na suncu s malim djetetom u automobilu? Nema veze, na izlasku s autoceste državi, odnosno njenoj monopolističkoj javnoj tvrtci HAC, niste dužni platiti ni lipe, rampa je za vas otvorena uz isprike i nasmješena lica djelatnika na naplatnim kućicama. Ili ste možda samo preplatili porez ali ne znate kako ispuniti godišnju poreznu prijavu da vam država taj novac vrati. Nema problema niti ovdje, država ima sve podatke o vašim uplatama poreza i doprinosa te vam sama vraća preplaćeni novac na račun i zahvaljuje na svemu što ste dali u državni proračun.
Da. To bi bilo fantastično! Ali država na naše veliko razočaranje nije fantastična iako se predstavlja kao takva. Uostalom to više nije potrebno ni objašnjavati. Ne zanima nju poput Todorića jeste li vi doista zadovoljni onime što vam ona pod mus prodaje. To što vam prodaje ona čini vrlo lukavo, pod izlikom osiguranja minimalnih životnih standarda za sve građane, dok zapravo uzima pod svoje i prodaje vam znatno više od onoga što bi trebala. Zapravo država se ne bi trebala baviti prodajom ičega. Kada bi država građanima dala takvu garanciju onda bih i ja bio zadovoljan državom. Do tog neizglednog trenutka uživajmo u K-Plus pašteti uz garanciju zadovoljstva.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Ograda: ovo nije reklama za Konzum niti oda Todoriću. Štoviše, država bi njemu i mnogim drugim poduzetnicima trebala prestati služiti kao alat u ostvarivanju ciljeva (mislim prije svega na subvencije)
Kapitalac 