Širimo optimizam porezima i planskim rastom cijena!

Oznake

BDP, deficit, ekonomija, fiskalizacija, gospodarstvo, inflacija, javne investicije, Linić, nameti, planska ekonomija, porez, poticaji, proračun, rast, rast cijena, rebalans, rezovi, socijalizam, turizam, vlada

Niti smanjenje nameta turizmu, niti fiskalizacija ugostitelja i tržnica nije zadovoljila gladna usta političara niti apetit državnog proračuna. Vrijedi stoga grešku u očekivanjima tih institucija ispraviti povratkom na staro, što nažalost ne znači ukidanje zakona o fiskalizaciji ako ste se već poveselili, već podizanje poreznog opterećenja. Ugostitelje koji nisu pomogli proračunu s PDV-om od 10%, unatoč uvođenju moderne fiskalizacijske tehnologije (koja postaje Vladin izvozni proizvod), ministar financija odlučuje motivirati povećanjem PDV-a na 13%. U istoj mjeri raste stopa poreza na ulje, šećer ali i na vodu. Voda, taj čovjeku najvažniji prirodni element tako će nam postati još i bliži, zahvaljujući većem porezu (vodovod je i vaše ljudsko pravo, pa vrijedi i da ga državi bez puno pitanja platite). Srećom pa je briga o vodoopskrbi i odvodnji u rukama naših javnih poduzeća koja će nam vodu učiniti dostupnijom, zahvaljujući posljedično višoj cijeni. Nelogično? Ne brinite,

u nadi je spas!

Ekonomija u ruinama još jednom će morati pokušati nemoguće – rastom podržati želju državne birokracije da nastavi bujati na njen račun. Utopija. Odlučno se nastavljaju povećavati državni rashodi, dakle političkim putem umaknuti od poreznih obveznika više i potrošiti više.  Nažalost u tom manijakalnom i nelogičnom postupanju, krađi i trošenju tuđeg novca, tek manji dio otpada na onu vrstu potrošnje koju bi građani bili spremni u znatnoj mjeri odobravati kao potrebnu zbog financiranja voljenog državnog školstva, zdravstva i drugih usluga za koje su navikli da im nude državne monopolističke institucije.

No prikupiti više pa to potrošiti znači ujedno i zadržati deficit na trenutnih 13 milijardi kuna, ali to nije ono što planira Vlada. Njen plan je potrošiti još i više, zadužiti živućeg i još nerođenog poreznog obveznika sa dodatnih 6 milijardi kuna i to već do kraja slijedeće godine. Javni dug bi do tog trena mogao premašiti i 230 milijardi, ako je vjerovati planu novog zaduženja to je jedino u što nemamo razloga ne vjerovati.

Trošit će se više na više birokrata, na članstvo u ime njenog veličanstva EU, kao i na još više poticaja odabranim gospodarstvenicima kleptokratima, državnim tvrtkama “od posebnog interesa” (prema “Poslanici birokratima: 6.20.” ) među koje spadaju i prema posebnim aranžmanima privatizirana brodogradilišta čiji će vlasnici za njihovo daljnje financiranje trošiti ne svoj novac već novac građana.

U ime općeg dobra radna mjesta i tvrtke za koje tržište više nema potrebe tako postaju kulturna baština koju se štiti od propadanja na način da se njihovim financiranjem upropaštava ostatak malobrojnih produktivnih građana koje tržište još uvijek treba. Skretati novac mimo realnih potreba tržišta i građana, a braniti interese političara i njihovih igrača u ime antikapitalističkih ideala, ionako je put kojim ovo društvo odlučno korača, pa neka mu i bude po volji. Ako nam ponestane WC papira uvijek možemo vojnom akcijom preuzeti nečiju tvornicu papira, a na isti način i sve ostalo što se dotiče nečijeg osobnog vlasništva nad sredstvima.

Tako su rezovi koje je samo jezikom provodila Vlada dovršeni i s obzirom da blebetanje nije dalo rezultata valja im da konačno zasukaju rukave i krenu odlučnije nastaviti s poreznom pljačkom u čije ime će se izroditi još zakona kojima će je poduprijeti i učiniti legitimnom. Svi koji se s tim pogledom na pravdu ne slažu jamačno su antidržavni element koji će podleći pravdi.

Ali ne prepustite se olako osjećajima razočaranja jer Vlada ovaj puta daje nešto nečuveno, nažalost tek u slučaju ako vam se pamćenje briše nakon 12 sati, ona širi optimizam i uvjerava vas kako se svjetlost na kraju tunela već nazire. Ne zamarajte se gledati u daljinu jer ste prenisko da biste svjetlo ugledali. Svjetlo vide tek oni s Markovog Trga. Vi ćete prema njihovim računicama morati pričekati do kraja iduće godine, kada će se ukazati rast gospodarstva od 1,3% (valjda na konto poticaja HŽ-u, brodogradnji i birokratskih poslova, dakle opet od novca koji vam je otet na štetu realnog ekonomskog rasta), a u 2015. kad planska ekonomija doživi svoje prvo proljeće u povijesti čak 2,2%. Uslijedit će početak 2016. i prvo ljeto planske ekonomije, sa 2,6%, te nakon njega još dugi niz plodnih i pod odlučnom rukom prosvjećenih tirana vođenih godina. Isplatit će vam se kupiti i nove kupaće gaće, osim ako ne bude nestašice istih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Oglasi

Logika nacionaliziranih umova

Oznake

Linić, Lorencin, Ostojić, PDV, porez, proračun, Santini, turizam, utaja, zarada

Prepucavanje na relaciji Slavko Linić – Guste Santini otkriva svu raskoš kolektivističke indoktrinacije.

Smanjenje stope PDV-a u turizmu sa 25% na 10% navodno je uzrokovalo proračunske gubitke od 3 milijarde HRK, a taj podatak naveo je Santinija, kojega često možete čuti kako zastupa protržišne ideje uz dozu umjerenog državnog intervencionizma, da otkrije svoju pravu etatističko-autoritarnu ćud:

Smanjenjem stope na 10 posto, prihod od PDV-a se smanjio 840 milijuna eura i toliko je novca ostalo u turizmu. S kojim pravom je država takvom selektivnom mjerom jednoj branši ostavila novce, a drugima nije? To je čista privatizacija nacionalnog bogatstva, jer je turizam nacionalno bogatstvo.

U njegovoj izjavi možete vidjeti slijedeće – u Hrvatskoj je normalno smatrati kako 100% stvorenog proizvoda u okviru granica pripada državi u startu. Dakle vi, građani, sve što radite i stvorite zapravo radite i stvarate za državu i u funkciji ste državnog proračuna. Država je dobra pa vam u slučaju potrošnje, da ne ulazim u druge poreze, vraća 75% (ostatak do 100% je PDV).

Problem koji Santini vidi jest kako nije pošteno da država poduzetnicima u turizmu smanjenjem PDV-a vraća čak 90% dok drugima vraća tek 75%. Vraćanjem 90% privatnicima, građanima, država navodno vrši privatizaciju turizma, a njega pak definira kao nešto metafizičko, idealno, kao nacionalno bogatstvo. Ideja nekog poduzetnika i poslovni uspjeh tako ne pripada njemu već državi koja ga potom adekvatno nagrađuje. S obzirom na Santinijevu definiciju turizma 10% PDV-a je premalo, prihvatljivo je 25% (tu smo jednaki), a poželjno valjda sve iznad toga.

Linić se s druge strane lupa u glavu, čak govori i da je debil, jer turizam očito nije ispunio njegova očekivanja, nije dovoljno punio proračun, a on je bio tako milostiv prema njemu. Svoju sumnju u poštene namjere poduzetnika u turizmu on otkriva masovnim poreznim inspekcijama širom Jadrana, jer ako on može prema poduzetnicima biti tako dobar onda oni moraju dobro vratiti jednakom mjerom i dati 100% sebe državi.

Iz ove paradigme proizlazi i uvjerenje većine kako neki kradu državu neplaćanjem poreza. Utaja poreza tako znači ne raditi i ne stvoriti 100% onoga što pripada državi, a država je građaninu tako dobra i vraća mu 75% onoga što stvori, stoga je utajivač poreza ništa drugo nego prevarant koji gleda samo na vlastite interese i stoga zaslužuje kaznu.

Ne znam trebam li posebno objašnjavati očite logičke pogreške u toj opće prihvaćenoj ideji pravednosti kroz sferu poreza.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Fiskalizacija uspjela – pacijent umro!

Oznake

Država, fiskalizacija, inspekcija, Linić, lovac, lovina, Nada, porez, porezna, poreznici, račun, Smiljanec, turizam, ugostitelji, uprava, utaja, Čavlović

Planirani učinak fiskalizacije do kraja godine mogao bi biti čak 3x veći od očekivanog. Vladina očekivanja bila su oko 500 milijuna oporezovanih kuna fiskaliziranih građana. Naime već u prvih 6 mjeseci u fiskaliziranim branšama iskazan je 7 mlrd HRK veći promet nego u predfiskalnom razdoblju te gotovo 700 milijuna HRK naplaćenog PDV-a. O realnim učincima fiskalizacije pisao sam u postu “Propast socijalne države” i dok se Vladin PR busa o prsa najnovijim rezultatima morate znati da fiskalizacija nije osmišljena kako bi vama, poreznim obveznicima, bilo bolje već kako bi vam vlast učinkovitije otimala novac, a konačni rezultati iste su u suprotnosti s vašim osobnim ciljevima i umanjuju vam vjerojatnost prosperiteta.

Navedeni podaci daju Vladi i Poreznoj upravi nevjerojatnu snagu i motiv da odlučno nastave u istom smjeru. Ma što odlučno i u istom smjeru – prema riječima ravnateljice Porezne uprave porezni nadzor postat će retroaktivan i to ne samo kada je riječ o prometima fiskaliziranih tvrtki već će se nadzor usmjeriti i na osobnu imovinu vlasnika tvrtki te će se kroz procjene poreznika detektirati eventualni nesrazmjer između prijavljenih dohodaka i vrijednosti njihove imovine. I to je tek početak, reda treba uvesti u cijelu državu i fiskalizirati sve – smatra Čavlović-Smiljanec.

Učinci fiskalizacije daju pravo Čavlović-Smiljanec i na vlastitu definiciju morala, tako sramota postaje nekontrolirana poduzetnička aktivnost, jer kroz nju netko zarađuje bez da birokracija zna išta o tome, a ponosna rabota postaje posao poreznika i intencija Vlade i Porezne uprave da interese građana podredi interesima države.

Frederic Bastiat je rekao, a Nedjeljni Komentar na to podsjetio u današnjem članku:

Svi žele živjeti na račun države, a zaboravljaju da država živi na račun svih.

Ne bih čak rekao da se u ovoj misli radi o zaboravu. Problem je u ignoriranju činjenica o načinu financiranja države te o poimanju države kao forme koja građane prisiljava na plaćanje poreza jer ih istovremeno prisiljava da koriste njene monopolističke usluge. I to je jedina istina i sramota o kojoj možemo govoriti u ovoj priči.

Međutim unatoč toj istini koja se ne čuje često, jer građani na njen spomen gurnu prste u uši, porezna utaja svrstana je među kaznena djela, a tome je tako jer gola koža vladajućih političara i birokracije ovisi o pljački građana. Građani koji ne plate porez idu u zatvor. Ne htjeti hraniti Vlast, birokraciju i povlaštene skupine iz perspektive zakonodavca zločin je jednak ubojstvu – iako je Ustavom Hrvatske, kao i ustavima svih civiliziranih zemalja, građanima zajamčena nepovredivost njihove imovine u koju sasvim sigurno spada i njihov vlastiti novac.

Fiskalizacija će sasvim sigurno još neko vrijeme donositi sve veću korist Vladi i birokraciji te povlaštenim skupinama po principu “što odlučnije inzistiram, više profitiram”, dok će s druge strane svima na koje je usmjerena donositi samo štetu i propast. Ugostiteljski objekti uzduž Jadrana ničice padaju, a tržnice u nešto više od mjesec i pol dana fiskalizacije bilježe 40% odjavljenih najmova klupa.

Odnos vlasti i građana može se iskazati i grafički – dijagramom “lovina-lovac” gdje su zečevi građani koji ekonomiziraju za vlastitu korist, dok lisica predstavlja vlast i birokraciju:

Što su građani slobodniji u ekonomiziranju šanse za prosperitet su im veće, no takvo stanje privlači predatora (vlast + politički populizam). Izjedanjem lovine (porezna presija, fiskalizacija, ograničavajući zakoni i regulacija aktivnosti građana) populacija te skupine (aktivnost, prosperitet) se smanjuje dok populacija predatora još uvijek neko vrijeme raste i tek sa zakašnjenjem počinje padati u nedostatku resursa kojima bi nastavila održavati svoj parazitski položaj. Smanjenjem predatorske aktivnosti vraća se ekonomska sloboda građanima i počinje novi lovina-lovac ciklus.

Fiskaliziranim poduzetnicima ostaje mogućnost da nastave raditi u nametnutim uvjetima kontroliranog prometa gotovog novca pri čemu riskiraju da ih poreznici svrstaju među one koji bilježe povećanje prometa te budu podvrgnuti retroaktivnom progonu pa možda zbog nečije birokratske procjene završe u zatvoru rame uz rame sa silovateljima i ubojicama – ili da zatvore svoje tvrtke i kapital prebace u nešto drugo – ako gdje drugdje uopće ima spasa za njihovu imovinu s obzirom da se planira uvođenje reda u “sve”. No i u potpunom povlačenju iz poduzetništva nema sigurnosti, naime na primjeru “prekupaca” s tržnica doznajemo kako i njih država namjerava progoniti čak i nakon što su se povukli iz posla (video prilog iz jučerašnjeg Dnevnika Nove TV).

Prema riječima Čavlović-Smiljanec pitanje je vremena kada će se porez naplatiti jer to je nemoguće izbjeći, i to su istinite riječi koje možemo čuti od svakog poreznika. No prisjetimo li se misli Frederica Bastiata postaje sasvim jasno da kada bi plaćanje poreza građanima činilo ikakvu korist oni ne bi od njega bježali već bi u redovima čekali ispred ispostava Porezne uprave kako bi ga s radošću platili.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

I ove godine s turizmom ista priča

Oznake

apartmani, bazeni, Jadran, ljeto, ljetovanje, razvoj, smještaj, strategija, turizam, vlada

Sredinom kolovoza 2012. napisao sam tekst ‘Poticaji turizmu Hrvatima onemogućuju ljetovanje‘ potaknut rezultatima ankete Večernjeg lista u kojoj je 67% glasača dalo do znanja da neće na ljetovanje te godine.

Potpuno isti rezultat i ove godine:

Unatoč povećanju broja noćenja u odnosu na prošlu godinu, što je pohvalan rezultat na kojem ne treba zahvaljivati Vladi već pukoj sreći koja je Hrvatskoj dala predivno more, te postepenom razvoju ponude tijekom godina na kojem možemo zahvaliti jedino privatnom kapitalu i inicijativi – i tako treba biti, isti broj Hrvata i dalje ne ide na ljetovanje. Zašto?

Vlada te iste građane nemilosrdno iscrpljuje porezima pa onda tim novcem potiče razvoj turizma prema vlastitom despotskom viđenju. Bez obzira radi li se o vladinim programima poticanje bazenogradnje, zapošljavanja sezonskih radnika, sufinanciranja manifestacija, strukovnih udruga hrvatskog Jadrana, hotspotova, inovacija u turizmu, najnovije dugoročne strategije razvoja turizma ili bezbroj drugih kanala kroz koje novac građana odlazi paušalno u turizam većina građana ipak si ne može priuštiti ljetovanje.

I moj zaključak stoga može jedino biti isti kao i lani – kako bi građani mogli ljetovati moraju za to imati novca. Sva sila poticaja turizmu, koje su morali platiti kroz porezni sustav, a da toga nisu svjesni, nije im omogućila taj “luksuz” ali mnogim ponuđačima turističkih usluga omogućila je jeftin izvor novca kojim su razvili ponudu usluga za neku treću osobu, koja je tek u rijetkim slučajevima taj napačeni porezni obveznik.

No dobrobit poreznog obveznika ne zanima Vladu. Nju zanima korist od povećanja turističkog prometa, a isto znači i više novca u državnoj blagajni kojeg može trošiti u neke nove sulude svrhe, ponovno po volji i sasvim sigurno ne na dobrobit poreznog obveznika. Stoga jedino što porezni obveznik može učiniti jest buniti se glasno i jasno protiv vladinih politika poticaja i razvojnih strategija u svakom obliku u kojem se pojave, jer u njihovoj provedbi on je samo pomoćno sredstvo – izvor novca.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

[Ostatak odgovora na pitanja] “Strategija razvoja turzima…”

Oznake

Ostojić, pitanja, poticaji, razvoj, strategija, turizam

Prethodni tekst je nadopunjen ostatkom odgovora na pitanja ministru turizma povodom njegovog gostovanja na vladinim kanalima društvenih mreža. Ministar je bio odgovorio na 2, dok na ostatak od 6 pitanja odgovara njegov samostalni odjel za odnose s javnošću.

Pročitajte ažurirani tekst i moj zaključak:

Strategija razvoja turzima – pitanja ministru i njegovi odgovori.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Strategija razvoja turzima – pitanja ministru i njegovi odgovori

Oznake

investicije, Ostojić, pitanja, strategija, turizam

*ministar vizionar – “vaš turizam na moj način”

Na Vladin Twitter poziv na postavljanje pitanja ministru turizma, vezano za objavljenu Strategiju razvoja turizma do 2020., postavio sam slijedeća pitanja ispod kojih ću dodati ministrove odgovore – ako ih bude.

1. Zašto je @VladaRH odlučila “spontani” turizam,koji bilježi konstantu rasta,pretvoriti u političko pitanje i uvesti planski pristup? #turizam
– Ostojić: zato što “spontani ” turizam može brže i kvalitetnije rasti uz jasno definirani razvojni plan

1.a) @VladaRH ne bi li ponuđači turističkih usluga trebali sami planirati svoj razvoj? Zašto bi se trebali povesti vašom “vizijom”? #turizam
– Ostojić: planovi se rade na svim razinama, a ovaj je donijet uz učešće i privatnog sektora

1.b) @VladaRH svi do jednog ponuđača usluga su se usuglasili oko te strategije? Osobito me zanima zbog mase od 49% obiteljskih ponuđača #turizam

2. Od kuda će @VladaHR namicati 1mlrd EUR godišnje za poticanje turizma? Je li to naznaka viših poreza i novog duga u dogledno vrijeme?#turizam
– Ministarstvo turizma: Strategijom se procjenjuje 7 milijardi eura investicija u turizam do 2020.godine. Navedene investicije bit će većim dijelom privatne inicijative. Nije naznaka većih poreza.

3. Zašto strategija @VladaHR smatra ekspanziju privatnog smještaja (49% noćenja), koji je osnova rasta, ograničenjem turizma (str.19)?#turizam
– Ministarstvo turizma: Rast temeljen ponajviše na ekspanziji obiteljskog smještaja u kućanstvima je ograničenje hrvatskog turizma. Postojeća struktura smještajnih kapaciteta, u kojoj hotelski smještaj sudjeluje sa skromnih 13%, negativno se odražava na trajanje sezone u nas. Struktura smještaja u kojoj s udjelom od 49% prevladava obiteljski smještaj (kućanstva) komplicira upravljanje destinacijama zbog kompleksne dioničke strukture (velik broj malih dionika), a dodatni problem je što za tako veliku količinu smještaja ne postoji strategija upravljanja, jasna regulacija niti tržišno prepoznatljive oznake kvalitete kojim bi se poticala i nagrađivala kvaliteta.

4. Strategija na više mjesta privatni smještaj definira kao problem. Hoćete li gušiti privatnu ponudu, a poticati skuplju hotelsku? #turizam
– Ministarstvo turizma: Nećemo gušiti privatnu ponudu, već poticati unaprjeđenje kvalitete obiteljskog smještaja kroz edukaciju te kroz udruživanje obiteljskih iznajmljivača u difuzne hotele.

5. Kojim pravom @VladaHR definira targete privatnom smještaju (str.63) te planira u iste investirati 295mnEUR(str.54)? #turizam
– Ministarstvo turizma: Radi se o Strategije u kojoj smo procijenili investicije u sve segmente turističke ponude pa tako i u obiteljski smještaj.

6. u 2025. planirate 39% obiteljskog smještaja (str.64), danas on čini 49% (str.20). Kako i zašto planirate smanjenje privatne ponude?#turizam
– Ministarstvo turizma: Ne planira se smanjenje ponude, već povećanje udjela hotela u ukupnom smještaju, što dovodi do promjene i u udjelu obiteljskog smještaja, koji bi trebao kvantitativno ostati na istoj razini.

A) @VladaRH hoće li ministar, ili netko iz resora turizma, odgovoriti i na preostala neodgovorena pitanja? #turizam
– Vladin Twitteraš: @kapitalactwitt @MJuricDuTVnet To nije bio intervju, već je ministar odgovarao na mnoga pitanja tviteraša, kao i korisnika Facebooka.
– Vladin Twitteraš:@KapitalacTwitt @MJuricDuTVnet Za sva preostala pitanja javite se direktno u Ministarstvo #turizam na: press@mint.hr Hvala! 🙂

Ostatak odgovora, na pitanja 2-6, pristigao je 11.02.2013, a u ime ministarstva odgovore je dao njegov samostalni odjel za odnose s javnošću.

Dati ću samo kratak završni komentar, naročito vezan za odgovor na treće pitanje. Dakle odgovori ministarstva potvrđuju moju osnovnu pretpostavku – Vlada namjerava turizam pretvoriti u plansko-političko pitanje. Najveći udio turističkih kapaciteta predstavljaju mali obiteljski smještajni objekti koji su u privatnom vlasništvu (čak 49%), što je promatrano iz perspektive ministarstva, koje želi planski pristup u turizmu, veliko ograničenje jer u toj zoni trenutno nemaju mogućnost diktirati razvoj.

Navod ministarstva kako je visok udio obiteljskog smještaja uzrok niskog udjela hotelskog, a što uzrokuje kraće trajanje turističke sezone (od onoga što si je ministarstvo zacrtalo kao “optimalno trajanje”), jest promašena premisa. Postojeći smještajni kapaciteti rezultat su realne potražnje za istima. Pretpostavka da će ulaganje (države) u izgradnju novih hotelskih kapaciteta produljiti trajanje turističke sezone je nedokaziva – što se vidi i u samoj strategiji koja se u cjelini bavi pretpostavkama. Strategija je odraz želja planera unutar ministarstva i ona svojim sadržajem ne argumentira i ne dokazuje da će se izgradnjom kapaciteta, koji prema Vladinoj viziji nedostaju turizmu, te koji će stvoriti velik trošak tijekom provedne, postići željeni cilj.

U procesu očekivanja rezultata strategije, u roku od minimalno 7 godina kako se planira, najveću korist imat će isključivo ministarstvo turizma i institucionalni okvir države, kojim upravlja Vlada, te će on u odnosu na građane nepotrebno ojačati ovom ulogom koju si je ministarstvo samo dodijelilo, bez ikakvog smisla ili koristi iz perspektive građana koji se bave turizmom u okviru svojih privatnih inicijativa, a još manje iz perspektive građana (poreznih obveznika) koji će kroz porezno opterećenje biti prisiljeni nositi dio tereta investicijskog elementa ove strategije.

Odgovor na četvrto pitanje u skladu je s planskim idejama – Zašto Vlada postavlja za cilj da se obiteljski iznajmljivači udružuju u “difuzne hotele”? Ukoliko za isto postoji realna potreba oni će to učiniti sami, sada ili kasnije ukoliko uopće tržišni uvjeti pokažu logičnu potrebu za to. Vladinim poticanjem obiteljskih iznajmljivača da  se udružuju planski u neke više rangirane entitete nije odraz realnih turističkih zahtjeva i u konačnici može biti vrlo štetno, kako za same poduzetnike koji će se na taj način udružiti u neodržive klastere, tako i za građane koji će trpiti financijski teret promašene Vladine strategije dok se iste bude spašavalo novim financijskim poticajima.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Poticaji turizmu Hrvatima onemogućuju ljetovanje

Oznake

poticaji, turizam

Kaže ministar turizma da će iduće godine upumpati u Hrvatski turizam čak 3 mlrd HRK (3.000.000.000,00 HRK).

Idemo vidjeti što ta brojka predstavlja, onako na najjednostavniji mogući način:

1. U Hrvatskoj trenutno radi cca 1.000.000 ljudi (u realnom sektoru koji proizvodi novu vrijednost i iz kojega se financira još cca 300.000 zaposlenih u državnom sektoru – taj broj nije u sumi jer predstavlja trošak ovoj prvoj skupini).
2. ako podijelimo iznos poticaja turizmu (3 mlrd HRK) sa brojem zaposlenih (1 mn) dobijemo 3.000 HRK. Što je to 3.000 HRK? To je novac kojeg će se svako od nas po sili zakona odreći za poticaj turizmu.
3. Anketa na stranici Večernjeg lista kaže da 67% Hrvata nije išlo na more ove godine niti odmaralo za vrijeme godišnjeg u nekom turističkom aranžmanu. Dakle većina ljudi koja se odriče svojeg novca, ne bi li Hrvatskom turizmu bilo lakše, zapravo ne koristi ništa od tog turizma. Hmm.
4. Kada bi Vlada RH ostavila tih 3.000 HRK građanima u njihovom novčaniku to bi značilo da bi većina Hrvata mogla otići tu godinu na tjedan dana na more u neki apartman (6 noćenja po 40 EUR = 1800 HRK, put cca 600 HRK i 100 HRK dnevno za hranu i sladoled*)…

… neki ljudi bi otišli na selo, neki na planine, a neki bi možda platili zaostatke računa ili zatvorili minus na tekućem računu, a možda bi konačno zamijenili stari frižider novim ili kupili nove zimske gume za automobil (koji bi usput i servisirali)… u svakom slučaju imati izbor i odlučiti što činiti sa svojim novcem jest bolje nego plaćati nešto prema preferencijama druge osobe ili skupine osoba (u ovom slučaju političara).

Kako omogućiti da tih 3.000 HRK ostane građanima u džepu? Tako da se spusti porezno opterećenje i ukinu besmisleni poticaji. Najveći poticaj svima jest da nam se ostavi novac u džepu gdje i pripada i dozvoli korištenje prema vlastitoj želji.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

*izračun je okviran, no tjedan dana na moru može koštati i manje od navedenog