Pravo ti budi da te jarme, marvo!

Oznake

Banke, Država, dužnik, kredit, marva, porezni obveznik, vjerovnik, švicarci

Porezni obveznici su marva. Na njihovom radu parazitira kompletna javna uprava, nebrojene agencije i državna tijela, na njihov račun goste se nebrojene “nevladine” udruge, o njihovom trošku jedni se školuju, drugi kupuju ekološke automobile, treći grabe poticaje za sve i svašta, a četvrti dobivaju izbore (i moć).

Pa što ne bi popušili i u pitanju kredita u švicarcima? Nema smisla da odgovornost za vlastite nepromišljene postupke snose dionici te priče, dužnik i vjerovnik. Najbolje je, smatraju političari (dužnici i vjerovnici), “ublažiti” njihove gubitke prebacivanjem istih na porezne obveznike. Socijalizirati stvar. Uostalom marva ne priča pa se neće ni bunit, a kad crkne zamijeniš je novom. Da, zato je političarima toliko važna zdrava demografska slika nacije. Marve treba biti dovoljno kako bi šarada još neko vrijeme potrajala i kako bi gomila mogla radit što hoće, na tuđi račun. Ako pak ne bude dovoljno domaće, autohtone marve otvorit će se granice i pustiti stranu marvu da se ujarmi u Hrvatskoj. Eno ih već prolijevaju slinu uz hrvatsku granicu i žude da čim prije uzmu hrvatski kramp u ruke i krenu graditi hrvatsko javno dobro. Socijalno blagostanje koje će na taj način omogućiti autohtonim Hrvatima uopće ih ne zanima. Oni se žele utapati u znoju za vaš račun. Moš mislit.

Konačno su na svjetlo dana izašle nešto konkretnije informacije o modelu kompenziranja dugova po kreditima u CHF-u odnosno o razmjerima troška koji će biti prebačen na leđa poreznih obveznika. Riječ je o cca 2,9 milijardi HRK troška koji će nastati usljed konverzije CHF-a u EUR. Ali to je samo jedan veliki broj. Ne vidi se u tome znoj, pamet, muka i odricanje, niti ima li tko živ s time veze, i zato koga briga za broj.

Možda pomogne ako stvari stavimo u perspektivu. Prema izvješću DZS-a u Hrvatskoj je zaposleno 1.290.470 ljudi (oko 30% stanovništva). Ako maknemo iz tog broja gomilu koja je zaposlena na državnom proračunu (njih cca 299.193) i koja svoju plaću dobije samo ako porezni obveznici prethodno plate porez dobit ćemo broj čistih, nepatvorenih poreznih obveznika u Hrvatskoj – 991.277. Radi se o broju ljudi na kojeg će se raspodijeliti (socijalizirati) trošak konverzije kredita u švicarcima. Iz podataka HNB-a saznajem da je dužnika u švicarcima oko 55.000. Dakle svoj trošak konverzije CHF-a u EUR, što bi po glavi dužnika iznosilo cca 52.727 HRK, ovih 55.000 dužnika će podijeliti sa ostatkom poreznih obveznika. Tako će umjesto 52.727 HRK svaki CHF dužnik platiti samo 2.900 HRK. Drugim riječima dužnik u švicarcima platit će kroz porez 2.900 HRK da bi dobio oprost 52.727 HRK troška konverzije vlastitog kredita u EUR, a onaj tko se nije zadužio u švicarcima platit će kroz porez 2.900 HRK da bi dobio jedno VELIKO NIŠTA. Usput će se naivno i solidarizirati s prvima. Magarećih glava puno dvorište.

Uz sve svoje životne poteškoće i obveze svi oni koji nemaju kredit u švicarcima platit će jednu finu ratu kredita dužnicima u švicarcima. Poruka je jasna marvo: problemi dužnika u švicarskim francima veći su od svakog tvojeg problema. Odgovoran si prema vlastitom novcu i ne ulaziš u rizične transakcije? Koga briga, platit ćeš dug onima koji nemaju osjećaj za odgovornost poput tebe, kojima je vremenska preferencija toliko viša od tvoje da je ni Hubbleom ne bi mogao približiti. Boriš se da preživiš do sljedeće plaće, da ne odeš u minus, da ga smanjiš ili nedajbože danas-sutra vratiš? Koga briga, upravo su te otjerali u minus za dodatnih 2900 HRK i džabe ti tvoja računica, džabe se odričeš ćevapa, čokolade i kikirikija, džabe jedeš jogurt i paštetu za gablec u iščekivanju “boljeg sutra” jer sva tvoja nastojanja i očekivanja toj ekipi ne znače ništa. Dijete ti još nije vidjelo Jadranskoga mora!??? Hahahaha 😀

Ono što je bitno jest tvoj novac. Ali ne u funkciji tvojih ciljeva i ideala već u funkciji onoga što oni ti nametnu kao ideal i cilj, u funkciji onoga što uglađene njuške promoviraju kao opće dobro dok u stvarnosti tek plaćaš njihove račune. Pa dokle šutiš i pravo ti budi da te jarme.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

U pripremi je spašavanje DIOKI-ja novcem građana

Oznake

Dina, DIOKI, hipoteka, Hypo, LNG, Omišalj, Petrokemija, plin, predstečajna nagodba, stečaj, terminal, ukapljeni plin, vjerovnik, vlada, zemljište, Čaliskan

Dioki, zaglavljen u predstečajnoj nagodbi, uskoro bi mogao smanjiti svoje dugove prema vjerovnicima. Bilo bi lijepo čuti da se takvo što dešava u okolnostima ekonomskog oporavka ali nažalost ne radi se o tome već o spašavanju privatne tvrtke novcem građana, u režiji Vlade, a povodom strateškog interesa RH, općeg dobra, ili štoveć, građani će na svaku političku obmanu ionako nasjesti.

Dioki je u posjedu atraktivnog zemljišta u Omišlju na kojem bi Vlada rado vidjela terminal za ukapljeni plin. Interesenata naravno nema, čak štoviše oni koji su se dosad pojavili u priči o preuzimanju Dina-e pobjegli su glavom bez obzira (Čaliskan) zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa i petljanja Vlade. Zemljište je pod hipotekom Hypo banke, koja je najveći Diokijev vjerovnik, i kažu kako vrijedi cca. 25mn EUR. Ukupna potraživanja Hypa su oko 40mn EUR. Hypo je u dogovoru s ostalim vjerovnicima dao do znanja kako je za njega najbolje rješenje da za vlastitu korist proda navedeno zemljište, uz još neka, i naplati potraživanja.

I tu uskače Vlada sa svojom agencijom za upravljanje državnom imovinom koja u ovim trenucima punom parom radi na procjeni vrijednosti zemljišta i priprema ponudu za otkup.

Ideja je da država dođe u posjed nad tim zemljištem kojeg bi onda za godinu, dvije ili pet prodala nekom budućem investitoru koji bi bio zainteresiran za izgradnju LNG terminala

Dakle Vlada se po tko zna koji puta bacila u špekulativni biznis uz pomoć novca građana, navodno je riječ o 150 milijuna kuna, da bi to zemljište možda prodala nekome u budućnosti za veći novac. Nije špekulacija nikakva nečasna radnja, da se razumijemo, špekulira baš svaki čovjek. Svatko nastoji u sadašnjosti činiti one poteze za koje smatra da će mu sutra donijeti veću korist u usporedbi sa koristi koju smatra da bi ostvario ne čineći ih sada. Ono što je ključno jest što svatko od nas ponaosob donosi odluke i preuzima rizike na vlastiti račun, za razliku od ovoga što sada čini Vlada – špekulira i riskira tuđi novac (novac građana, poreznih obveznika) kako bi u budućnosti došla do boljeg ishoda, za sebe.

Novinari Poslovnog dnevnika su u strahu da Vladi to ne bi moglo poći za rukom:

što ako DUUDI-jeva procjena bude niža? S druge strane, nejasno je zašto bi država potrošila 150 milijuna kuna za zemljište koje bi mogla osigurati i kroz institut izvlaštenja. Kako se neslužbeno doznaje, taj pravni postupak već je bio u pripremi, a trebao je biti pokrenut nakon što bi bila ishođena lokacijska dozvola za projekt LNG terminala. Također, u saborskoj proceduri trentuno se nalazi Zakon o strateškim investicijskim projektima, koji bi takvu proceduru izvlaštenja znatno olakšao i ubrzao.

Da, strašna tragedija bi bila da Vlada ne potroši novac građana i ne domogne se zemljišta zbog bolje ponude nekog drugog igrača koji bi uložio vlastiti novac i preuzeo rizik na vlastita leđa. Da je neki manje bitan vjerovnik u igri bilo bi jasno kako Vlada itekako poznaje institut izvlaštenja. Izvlastiti Hypo? 😀

u vidu činjenice da bilo kakvog ozbiljnijeg investitora za LNG terminal nema na vidiku, mnogi će ovu transakciju vidjeti kao još jedan pokušaj spašavanja Diokija državnim novcem.

No shit Sherlocks. Ali dovoljno je već u slijedećoj rečenici izjaviti kako je Vladino petljanje jedina šansa za još jednu propalu hrvatsku tvornicu i radnike, a kako su građani zatrovani mitom o reindustrijalizaciji, plasiranim od te iste Vlade i njenih ekonomskih stručnjaka, nema sumnje da će zaboraviti na svaku mogućnost da se ovdje zapravo ne radi o tome već o špekulaciji njihovim novcem. Zaboravili ste na to u ove dvije rečenice, zar ne?

Problem je pritom što se radi o privatnoj tvrtki (Dioki), a u čiju korist je Vlada već postavila opasan presedan dajući garanciju od 5 milijuna eura za novac kojim je proizvodnju trebala pokrenuti turska kompanija Čaliskan. To se na kraju nije dogodilo, Turci su se povukli i naplatili garanciju. Iako je ministar financija Slavko Linić  bučno najavljivao tužbu protiv Čaliskana i povrat novca, od toga zasad nema ništa.

Je li treba još dokaza o tome koliku štetu može napraviti vlast građanima i ekonomiji jedne države?

Utoliko, ulaganje 20 milijuna eura državnog novca u Diokijevu nekretninu za koju je posve neizvjesno hoće li i kada biti privedena svrsi, budi sumnju da se opet radi o investiciji opravdanoj političkim, a ne ekonomskim razlozima.

I još jednom genijalci iz Poslovnog dnevnika dolaze do zaključka kako svemu sudi politika, koju su dva pasusa prije ovog podržali u tome da izvlasti svakoga tko bi ponudio više za sporno zemljište, u ime “državnog interesa”. Pa kako bi uopće bilo moguće realizirati takvu nečasnu radnju nego političkim putem?

Svako dobro,
vaš Kapitalac