Oznake
Skup intervencionističkih politika države, motiviranih socijalističkim idealom borbe protiv kapitala, građane Venecuele košta nestašice mnogih vrsta robe, čak i onih najosnovnijih poput primjerice WC papira.
Reguliranjem cijena roba Venecuelanski političari proizveli su sustav u kojemu su neke vrste robe precijenili, pa mnogi hrle u proizvodnju iste paradoksalno očekujući veći profit (paradoksa zapravo nema jer profit je vjerojatno najveći motivator ljudskog djelovanja), dok su druge vrste robe podcijenili pa tako nema nikoga tko bi se želio baviti proizvodnjom iste. Logično. Ekonomska računica je nepobitna, a istu možemo shvatiti na primjeru vlastitog kućnog budžeta – možeš potrošiti onoliko koliko imaš, neko vrijeme na dug i nešto više, ali kad tad račun moraš svesti na nulu kako bi mogao napraviti korak naprijed.
Venecuelanski političari tako su u maniri pravih revolucionarnih pravednika izvršili vojnu okupaciju tvornice za proizvodnju WC papira i preuzeli stvar u svoje ruke. Unatoč tome oni i dalje trpe nestašicu WC papira, kažnjavaju ljude koji ga se domognu na “crnom tržištu” ili ga uvoze. Domišljati građani smišljaju mobilne aplikacije koje ljudima pomažu da pronađu trgovinu u kojoj se nalazi još jedna raspoloživa rola. Nedostaje im kao što rekoh i drugih, najosnovnijih vrsta robe, poput riže, ulja, kave i drugoga, a krivac za to se traži u vanjskom neprijatelju, infiltriranim špijunima i domaćim izdajnicima, s kojima su u konstantnom (hladnom) ratu. Zato njihovi političari gotovo uvijek nose uniforme. Jebiga. Rat.
U Hrvatskoj se prošle godine počelo pričati o tome kako će Narodne Novine, monopolistička štamparija i glasilo u 100% vlasništvu Republike Hrvatske, započeti s proizvodnjom WC papira. Nakon melodramatskih igrokaza oko hale u kojoj bi proizvodnja trebala započeti stvar je dobila svoj epilog, useljena je hala u Krapini (ah, nekad je u njoj proizvodio Šavrić), kupljen je najmoderniji stroj (postoje još samo dva takva u cijeloj Europi), zaposleni su ljudi koje se poslalo na tečaj za rukovanje tim strojem (wow!).
Na štetu konkurentnosti, koja je jedan od ključnih faktora niskih cijena, visoke kvalitete i zadovoljstva kupaca, monopolist planira navalu na postojeće tržište. S obzirom na povlaštenu poziciju koju mu pruža država nema sumnje da će monopolist mnogim tvrtkama pomrsiti račune, ukrasti im ugovore, nekolicinu malih tvrtki koje se sada bave proizvodnjom baciti na koljena, u dužničko ropstvo, sve ih redom izgurati s tržišta.
Ovdje treba odgovoriti na pitanje iz naslova – Prije nego li hrvatski građani ostanu bez WC papira ostat će bez konkurencije u tom segmentu tržišta. U ovom trenu to je mnogo veći problem. Raspadanje konkurencije neće biti predmet kritike jer ga građani neće osjetiti na svojoj guzici. Barem ne na prvi mah. Nije upitno može li država proizvesti WC papir već je upitno koliko nas to (i čega) zapravo košta. Monopolist na svojoj poziciji može zahvaliti povlasticama koje dobiva na VAŠ RAČUN posredstvom države. Već sada ga na razne načine financirate izvan tržišta, bilo kroz izravnu pomoć iz državnog proračuna bilo tako što vas zakonodavac (političar!) tjera da od njega kupujete kojekakve obrasce, oglase i drugo.
Na tržištu, koje vam daje mogućnost slobodnog i svojevoljnog izbora, svatko tko nudi robu mora vrlo dobro arugmentirati zašto je baš njegova roba ona roba koja najbolje zadovoljava vaša očekivanja. Izvan tržišta u pravilu znači da vam u procjeni vrijednosti ponuđene robe neće biti dostupni svi relevantni podaci (tržišni signali), a kome je takav način djelovanja u interesu vjerojatno nema dobre namjere niti vam želi pomoći.
Iza ovog poteza stoji vječita želja političara da vam diktiraju i utječu na vaš slobodan izbor, da upravljaju onime čime biste trebali upravljati sami i da vas učine ovisnima o politici i odlukama koje se na taj način donose jer, reći će, drugog načina nema, sve drugo je kaos, zakon jačega, anarhija, ili suprotno interesima države. Naravno, još treba naučiti lekciju da su interesi države zapravo interesi političara i kao takvi pravilu uvijek suprotni interesima samosvjesnih, slobodnih i odgovornih građana.
Za kraj, najava moguće privatizacije Narodnih Novina otvara mogućnost da je ova priča tek priča o dokapitalizaciji državne tvrtke i o novom klijentelističkom preuzimanju po kleptokratsko-kronističkom receptu. Stoga ostaje za vidjeti kako će se stvar razvijati dalje.
Svako dobro,
vaš Kapitalac