Zabranjene minimalne cijene – osim kada ih propisuje država!

Oznake

AZTN, Država, kazna, minimalne cijene, natjecanje, regulacija, tržište, zabrana

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ima fetiš na sporazume trgovaca kojima ovi dogovaraju minimalnu cijenu robe kojom međusobno trguju i koju stavljaju na tržište. Zadnje žrtve su Kraš i NTL, prošli mjesec to su bili Carlsberg i KTC, u kolovozu Dukat, Konzum, Kutjevo itd.

Dakle postoji odredba u Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja (čl.8.), koja kaže da su zabranjeni sporazumi između dva ili više poduzetnika kojima se izravno ili neizravno određuju kupovne ili prodajne cijene odnosno drugi trgovinski uvjeti. U primjeru to bi značilo sljedeće: da Krašu nije dozvoljeno da NTL-u proda čokoladu uz sporazumni dogovor kojim se NTL obvezuje da jedan komad te čokolade neće prodati ispod, primjerice, 5 kuna. Kaže AZTN da tako Kraš onemogućava NTL da slobodno formira cijenu i da je to protivno interesima kupca, što je notorna glupost jer očito se radi o bilateralnom sporazumu u kojem je NTL ravnopravan sudionik. Interese kupca, pak, štiti nešto drugo.

Srećom, Kraš i NTL nisu jedine tvrtke na tržištu koje proizvode i prodaju čokoladu pa tako kupci mogu svoje interese zadovoljiti kupujući čokoladu drugog proizvođača, kod drugog trgovca, ukoliko smatraju da ih je tandem Kraš-NTL zakinuo za neko hipotetsko pravo, primjerice pravo da u NTL-u kupe Kraševu čokoladu po cijeni od 4,99 HRK.

Zakonska odredba o zabrani dogovaranja minimalne tržišne cijene nema nikakvog smisla kada govorimo o tržišnom natjecanju ili dobrobiti kupaca. Recimo da spomenute tvrtke predstavljaju jedinog proizvođača čokolade i jedinog trgovca na tržištu, dakle da su svojevrsni monopolisti u kartelskom odnosu, ova odredba nema smisla jer bi i bez nje, sasvim prešutno i bez izvedivog dokaza ovaj tandem mogao definirati cijenu koja bi bila u izvjesnoj mjeri viša od tržišne, na koncu i na štetu kupca. Jedina učinkovita stvar koja kupca štiti na tržištu jest konkurencija. Tako dogovor o najnižoj maloprodajnoj cijeni čokolade, kakvog je u ovom slučaju sklopio tandemu Kraš-NTL, neće imati nikakvu težinu sve dok kupac tu istu čokoladu može pronaći po nižoj cijeni u nekoj drugoj trgovini. Shvaćanje ovoga je gotovo intuitivno.

Smisao Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja je u naravi nešto drugo. On omogućuje državi da kroz AZTN upravlja tržištem i resursima koji nisu njeno vlasništvo tako što će sudionicima na tržištu (arbitrarno) određivati što jest, a što nije prihvatljiva cijena za robu koju stavljaju na tržište. Jutarnji u naslovu članka kojim je popratio ovu vijest čak kaže: “prodavali su po zabranjenim cijenama”. Država ovime ne dokazuje svoju namjeru da zaštiti interese kupaca već da smatra kupce, hrvatske građane, budalama nesposobnim da donose odluku o tome što će kupiti za vlastiti novac.

Država ubire pozamašne iznose na konto ispisanih kazni čak i kada ne može pronaći dokaz o primjeni “problematičnog sporazuma”, što i jest slučaj u priči o Krašu i NTL-u. Da, oni su kažnjeni preventivno i za primjer svim drugim poduzetnicima u Hrvatskoj koji su odlučili sami definirati koliko košta roba koju proizvode i stavljaju na tržište. Njihova roba, njihove cijene, u ovoj državi nisu pojmovi koje se uvažava. O tim stvarima, smatra AZTN, odlučivati bi trebala (i očito odlučuje) država.

Zakonski definirana minimalna plaća, tzv. “minimalac” osobito je degutantan primjer državne regulacije cijena. Dok je privatnom poduzetniku zakonom zabranjeno da zaposli radnika ispod minimalne cijene rada (3017,61 HRK bruto) država je sama sebi dozvolila da zapošljava za 1600 HRK. Na redovitoj osnovi još se i hvale koliko su uspješni u tome. Također, sukladno osnovici i koeficijentima plaće državnih službenika poznato je kako je minimalac u državnoj službi veći od zakonom propisanog i tako državni službenik na minimalcu dobiva na ruke 60-ak kuna veću neto plaću od radnika na minimalcu zaposlenom u privatnom sektoru. Tako u jednom primjeru imamo državu koja djeluje u dvije krajnosti, okreće ploču na stranu koja joj u danom trenutku više odgovara, odnosno kako više odgovara političarima, kreatorima nakaradnih zakona.

Osim na primjeru minimalca državno određivanje minimalnih cijena, ili općenito cijena, možemo vidjeti i na primjerima zakonski definirane minimalne cijene liječničkih usluga, zakonski propisane cijene javnobilježničkih i odvjetničkih naknada, zakonski propisane cijene energetskih certifikata, minimalne cijene nastavnog sata u autoškolama i gomile drugih na koje svakodnevno nailazite i plaćate, a da ih često, ili bolje rečeno u pravilu, niste niti svjesni. A idu vam na izravnu štetu jer je država propisivanjem njihovog minimuma onemogućila djelovanje konkurencije što bi vam omogućilo iste po nižoj cijeni.

Ili kako se ono kaže, što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu iliti da u Hrvatskoj ima vladavine prava onda državi ne bi bilo dozvoljeno da radi ono što brani građanima.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Legalizacija vs. liberalizacija

Oznake

džoint, frula, legalizacija, marica, marihuana, referendum, trava, zabrana, začaburiti, čmrks

Index.hr poziva na ispunjavanje ankete “jesi li za ili protiv legalizacije marihuane?”

Preciznije, pitanja su dva:

1. Jeste li za referendum o legalizaciji marihuane? (DA/NE)
2. Kako biste glasali na referendumu o legalizaciji marihuane (ZA legalizaciju /PROTIV legalizacije)

Problemu možemo pristupiti iz minimalno dvije pozicije – one države i one građana.

Iz pozicije države znamo da su uzgoj, prodaja i konzumacija marihuane kaznena djela. A kao takva su klasificirana prije svega zbog činjenice da se u svakom koraku tog procesa vrti ogroman novac nad kojim država nema trag i s obzirom na to gubi vlastitu mogućnost da naplati porez od sudionika tog tržišta.

Građani su podijeljeni u najmanje dvije struje – onu koja drži konzumaciju, prodaju i uzgoj kriminalnim djelom i podržava državu u borbi protiv svih aktera koje zatekne u tom procesu, te onu koja podržava slobodnu konzumaciju. Tek dio onih koji podržavaju konzumaciju podržat će i mogućnost slobodnog uzgoja i prodaje marihuane na tržišnim principima. Većina onih koji podržavaju konzumaciju će ipak zagovarati nekakvu vrstu kontrole nad ostatkom procesa.

O marihuani se govori štošta. Jedna struja dokazuje štetnost, druga korist. Zbog velike podjele javnosti i znanosti ne bih ulazio u razmatranje tog aspekta već se zadržao na motivima Indexove inicijative koji pretpostavljam dolaze od zadnje navedene skupine, dakle onih koji podržavaju konzumaciju ali ne i slobodnu trgovinu i njen uzgoj. Stoga treba razdvojiti ideju legalizacije od liberalizacije i naglasiti kako to nisu istoznačnice.

Legalizacija u ovom slučaju znači regulacija. Jedina zainteresirana strana, kada govorimo o regulaciji, jest država jer regulacija otvara mogućnost ulaska u dosad neregulirano tržište i pristup velikoj količini dosad nekontroliranog novca. Liberalizacija bi značila upravo suprotno, da se postojeći pravni okvir reducira, a kako je pravno jedino reguliran kazneni dio tada bi ona značila prestanak kažnjavanja i prepuštanje marihuane slobodnotržišnim principima u potpunosti.

Dosadašnji trendovi na tom “crnom tržištu” govore kako je droga sve dostupnija, sve kvalitetnija i sve jeftinija. Ne bih nastavljao sa medicinskim aspektom jer nisam u potpunosti kompetentan, no mogu pretpostaviti da je usljed veće kvalitete droge broj smrtnih slučajeva usljed prekomjerne konzumacije manji nego u trenutku kada je droga bila lošije kvalitete.

Ulaskom države u kontrolu tržišta marihuane pretpostavljam da bi došlo barem do sljedećeg:

1. cijena marihuane bi narasla usljed manje količine proizvedene robe i manjeg broja proizvođača koji trenutno konkuriraju jedan drugome (regulacija, kvote…)
2. kvaliteta marihuane bi pala usljed izostanka konkurencije, a ne isključujem i mogućnost da država subvencionira tu perspektivnu gospodarsku granu
3. ilegalno tržište bi nudilo još lošiju robu po neznatno nižim cijenama što bi dovelo do većeg broja tragičnih događaja o kojima ćemo čitati u crnoj kronici u dogledno vrijeme

Iz tog razloga ja bih na oba pitanja odgovorio protivno inicijativi, odnosno na prvo sa NE i drugo sa PROTIV. Stanje na tržištu marihuane kako ga ja percipiram, neiskusan kakav jesam u tom pogledu, je očito stabilno. Ne vidim da postoji problem u potražnji, da ljudi umiru po cestama od prenapušenosti, niti rastafarijanske prosvjednike koji traže bolju robu za nižu cijenu. Taj izostanak dramatičnih vijesti, a pogotovo ovih vezanih za crnu kroniku, nekako mi govori da je trenutno sve u redu po tom pitanju. Tržište je našlo svoj ekvilibrijum i funkcionira u okviru koji se u pravilu ne mijenja.

Podržao bih liberalizaciju ali držim da tvorci ovog pitanja, a sutra možda i referenduma, ne misle na isto.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Mađarska progresivistička vlast zabranila siromaštvo

Oznake

beskućnici, Mađarska, siromaštvo, Ustav, zabrana, zakon

Mađarska vlast je u travnju 2012. zakonom zabranila siromaštvo. U studenom iste godine Ustavni sud srušio je zakon tvrdeći da krši ustavno pravo na ljudsko dostojanstvo.

Progresivističkim genijalcima, koji su naselili mađarski parlament, preostalo je stoga da dvotrećinskom većinom izglasaju promjenu samog ustava, što im je uspjelo u ožujku ove godine, i tako je siromaštvo postalo ustavom zabranjeno unutar granica Mađarske.

To konkretno znači da je beskućnicima zabranjen život na javnim površinama, kopanje po smeću, uzimanje odbačenih stvari s ulica i drugi oblici neprihvatljivog ponašanja za što su predviđene novčane i zatvorske kazne.

S obzirom da se vlade brinu za svoje građane, i za njih čine samo dobro brinući se o njihovom obrazovanju, zdravlju, mirovinama, prehrani, socijalnoj zaštiti i bezbrojnim drugim aktivnostima od suštinskog značaja za slobodu čovjeka, tada pojava beskućnika može značiti samo da s takvim ljudima nešto nije u redu, da ne žele prihvatiti to dobro koje im vlada nesebično nudi u okviru naprednog društva i njegovih zakona. Za takve naravno u društvu mjesta nema. Šteta što Mađarska nema neki otok pa da ustavnom odredbom odluči nepoželjne smjestiti upravo tamo.

(Politika+)

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Država protiv neposlušnih pušača ide i batinom!

Oznake

cigarete, duhan, pluća, pušenje, vlada, zabrana, zakon

Tema tjedna je očito pušenje i vezano uz izmjene zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda. Samo ću kratko ponoviti, dakle zakonom će se zabraniti bilo kakvo pokazivanje cigareta i duhanskih proizvoda na njihovim prodajnim mjestima, a teza iza te nepromišljene zabrane jest kako će uklanjanje cigarete od pogleda ljudi dovesti do smanjenja broja pušača, a posljedično i smanjenja oboljelih od plućnih bolesti uzrokovanih pušenjem. Više o tome sam pisao neki dan.

Danas novi moment, Vladin tvit i link na infografiku Europskog parlamenta:

Vlada R. Hrvatske ‏@VladaRH22m
RT @europarl_hr: Što čeka ljubitelje cigareta i drugih duhanskih proizvoda? #EP glasa danas. #Infografika

http://pinterest.com/pin/264234703109317899/

Od infografike koja je u potpunosti neusklađena s njihovom osnovnom idejom o borbi protiv pušenja (primijetite grafiku čovjeka koji puši, u prvom planu) i koja govori o pušačkim navikama Svijeta zanimljiviji je komentar Europskog parlamenta:

Smokers have so proved resilient to anti-smoking campaigns. Showing pictures of cancer-infected lungs on cigarette packs accompanied by bold warnings have not led to droves of people giving up on their cancer sticks. However, the EU is not giving up. In order to bring down the alarmingly high rate of European smokers, new legislation is being planned. Follow the EP’s public hearing on tobacco products Monday and check out our infographic for more details about smoking in the EU.

U prijevodu, pušači su se pokazali otpornima na protupušačke kampanje. Prikazivanje pluća oboljelih od raka na pakovinama cigareta uključujući i istaknuta upozorenja o štetnosti pušenja nije ih demotiviralo od posezanja za njihovim rak-štapićima. Kako bi smanjili alarmantno visok postotak europskih pušača u planu je nova legislativa! U tom smislu obraćat će se javnosti novim priopćenjima (prvo valjda slijedećeg ponedjeljka).

S obzirom da protupušačke akcije nisu postigle ništa, zanimljivo je kako to naši moralni nametljivci s Markovog trga ipak tvrde da te akcije postižu odlične rezultate i ustraju u izmjenama zakona u smjeru ograničavanja slobodne volje građana i kažnjavanja nepoćudnog ponašanja – koje u tu svrhu definiraju. Nije li prije svega nemoralno nekome braniti slobodnu volju, dakle da puši na svoju odgovornost, pa zatim lagati o pozitivnim učincima mjera koje ne daju nikakve učinke?

Kada dožive statistički debakl kao i njihovi europćanski uzori, kakve mjere slijede građanima pušačima? Tko posegne za cigaretom dobije batinom po prstima, a tko zapali ostane pod istom bez zuba?

Svako dobro,
vaš Kapitalac