• Doniraj
  • O blogu i autoru

Kapitalac

~ dosljedni libertarijanac

Kapitalac

Tag Archives: zdravlje

Mit o besplatnom zdravstvu i stvarne posljedice zdravstvenog monopola

30 Srijeda srp. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 70 komentara

Oznake

doprinosi, Država, monopol, porez, pregled, zdravlje, zdravstvo

Godišnji budžet hrvatskog zdravstva iznosi oko 22 milijarde kuna. Ali potroši se i koja milijarda više pa se država zadužuje da bi pokrpala rupu. U konačnici zdravstvo košta oko 25 milijardi kuna.

No tko to plaća?
To plaćaju porezni obveznici kroz doprinose na plaću.

A koliko ima poreznih obveznika u Hrvatskoj?
Oko 800.000!

Koliko je to godišnje po poreznom obvezniku?
31250 HRK!

U prosjeku svaki porezni obveznik godišnje plati 31250 kuna za zdravstveno osiguranje, trebao ga on ili ne trebao. Tako da ostatak od 3,5 milijuna građana može reći da je zdravstvo besplatno pa i tražiti još više zdravstvenih usluga (prešutno, na trošak poreznih obveznika).

Logikom stvari potražnja za besplatnom uslugom je velika pa budžet ispada nedostatan. Svi žele besplatnu zdravstvenu uslugu. Ona je postala toliko tražena roba da postoji i termin “predijagnosticiranje”! Zbog toga država uvodi liste čekanja. One su tu ne zbog nedostatka doktora, bolnica ili opreme već zbog nedostatka novca s kojim bi se (u skladu s potražnjom) navedeno servisiralo. Tako porezni obveznici koji plaćaju zdravstveno osiguranje sebi i usput još četvorici (koji isto ne smatraju privilegijom već svojim pravom) postaju žrtve. Osim novca kojeg gube kroz represivne porezne politike porezni obveznici su prisiljeni žrtvovati i vlastito zdravlje. Ovaj problem počinje i završava na nemoralnoj ideji da se čovjeka prisiljava na prepuštanje brige o vlastitom zdravlju u ruke državnog zdravstvenog monopola.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

O učinku štednje na zdravlje, kognitivnim poremećajima i vremenskoj preferenciji

09 Srijeda srp. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 2 komentara

Oznake

cognitive bias, Keynes, time preference, zdravlje, Štednja

Osobe koje štede za budućnost zdravije su od osoba koje to ne čine – zaključak je istraživanja znanstvenika sa Washingtonskog Sveučilišta. Istraživanje je obuhvatilo zaposlene građane koji štede za mirovinu s jedne strane, te one koji ne štede s druge strane. Rezultati sistematskih pregleda pokazali su kako se zdravstveno stanje prve skupine, onih koji štede, popravilo u 27% više slučajeva nego kod druge skupine, onih koji ne štede za starost.

Osobe koje štede za budućnost odgovornije su od onih koji ne štede. Štednja za budućnost je iskaz brige o vlastitoj dobrobiti. Tako oni koji brigu o vlastitoj dobrobiti olako prepuštaju državi u ruke riskiraju suočiti se s neželjenim (često teškim) posljedicama po vlastito dobro. Iako se život ispunjen odgovornošću za vlastite postupke može činiti znatno stresnijim od bezbrižnog života pod kontrolom socijalnih institucija države čini mi se da je istina obrnuta. Briga o vlastitom životu, pri čemu mislim insignifikantne napore koje je potrebno činiti u današnjem, civiliziranom svijetu (npr. moramo poduzeti neusporedivo manji napor od naših predaka da bismo došli do štruce kruha i nahranili svoja gladna usta), sa sobom nosi konstantnu ali relativno nisku razinu stresa. Taj stres je načelno i pozitivan, on nas pokreće, stimulira našu sposobnost rasuđivanja i smanjuje količinu pogrešaka u procesiranju informacija koje upijamo iz okoline. Kognitivni bias, specifična razina grešaka u interpretaciji tih informacija, je manji kod osoba koje shvaćaju važnost brige o vlastitom životu.

Prepuštanje brige o vlastitom životu u ruke institucija države možda donosi nešto nižu razinu stresa u mlađoj životnoj dobi, kada sve još ide “kao podmazano”, no već sa prvim naznakama problema, osobito onih zdravstvene prirode, njihov stres se intenzivira jer konačno uviđaju da država ne ispunjava njihova očekivanja niti im u konačnici pomaže u nadvladanju problema. Suočavanje s činjenicom da su ostavljeni na vjetrometini sasvim sigurno negativno utječe na fizičko i psihičko zdravlje pojedinca, a posljedično i društva. Kognitivni bias ove skupine ljudi evidentno je viši. Oni su podložniji češće griješiti u interpretaciji informacija, donose lošije odluke te se nužno suočavaju s težim posljedicama po vlastito dobro.

Kada govorim o kognitivnom biasu tada je neizostavan i jedan pojam poznatiji iz ekonomije – vremenska preferencija (eng. “Time preference” ili “Time discounting”). Najjednostavnije rečeno riječ je o svojevrsnom balansu između sadašnje i buduće koristi koju očekujemo ostvariti poduzimanjem (ili odgađanjem) specifične akcije. Vremenska preferencija u svojim krajnostima može biti visoka ili niska. Visoka znači u potpunosti preferirati manju korist danas pred većom koristi u budućnosti, dok niska preferencija znači u potpunosti preferirati buduću veću korist pred sadašnjom manjom koristi. S obzirom da je tema teksta štednja analogno tome na štednju se odlučuju ljudi s nižom vremenskom preferencijom, kojima primjerice 100.000 kuna ukamaćenih sa 4% kroz 10 godina (cca 150.000 kuna) predstavlja veću korist nego 100.000 kuna danas. Oni s višom vremenskom preferencijom skloniji su trošiti taj novac danas ali i riskirati oskudicu u budućnosti. Isto vrijedi i za većinu ljudi koji se umjesto na štednju odlučuju na kredit.

Vremenska preferencija se mijenja ovisno o situaciji u kojoj se čovjek nalazi, ovisno o problemu za kojega donosi odluku. Tako će većina ljudi imati visoku preferenciju u trenucima neposredne opasnosti. U trenutku kada treba izbjeći nalet jurećeg automobila nema vremena za odgađanje odluke niti takvo što donosi ikakvu buduću korist. Svakodnevni život nosi kudikamo manji rizik od navedenog, stoga, kada govorimo o vlastitoj dobrobiti, ovakve nagle reakcije mogu biti za nas i štetne te je racionalnije donositi odluke sa nižom vremenskom preferencijom. Utakmica Brazila i Njemačke na aktualnom svjetskom nogometnom prvenstvu, koja se mnogima do početka utakmice činila kao siguran tip, mnoge je potaknula na stavljanje velikih uloga u korist favoriziranog Brazila da bi već do kraja prvog poluvremena, a osobito do kraja utakmice, postalo kristalno jasno da ih je takva odluka dovela do gubitka.

S obzirom na navedeno, i uvažavajući našu zbilju, mogu zaključiti jedino da današnjim svijetom dominiraju skupine (političke, interesne…) s visokom vremenskom preferencijom u donošenju odluka i koje nije osobito briga za dugoročnu korist i dobrobit. I Keynes je sa svojom ingenioznom idejom da vlade trebaju upravljati ekonomijama država, jer tržište tobože (i hipotetski apsurdno) ne reagira dovoljno brzo na pojave koje spadaju u domenu tog istog tržišta, dao velik doprinos u stvaranju takvog poretka. Usudio bih se reći da je on bio predvodnik novog vala političkih vladara visoke vremenske preferencije i ozbiljnih kognitivnih poremećaja. Novu dimenziju ovog problema nalazim i u tome što se političari kockaju sa životima svojih sugrađana, dakle osim što imaju visoku preferenciju u donošenju odluka iste u pravilu realiziraju novcem koji nije njihov.

Više od 50% nezaposlenih mladih građana u Hrvatskoj, ponzi mirovinski sustav koji se temelji na ideji eksploatacije još nerođenih građana, zdravstvo koje posljedično smanjuje razinu i broj usluga uz sve dulje liste čekanja ali i diskrecijsko pravo da isto naplati po konstantnoj cijeni samo su neki od primjera koji mogu poslužiti za preispitivanje naše ekonomske, političke i socijalne realnosti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Što je Hrvatima važnije od zdravlja?

17 Ponedjeljak ožu. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ Komentiraj

Oznake

Država, Lalovac, Linić, ministar, monopol, Nekretnine, porez, proračun, vlada, zamjenik, zdravlje, zdravstvo

Jedina stvar koja Hrvatima vrijedi više od vlastitog zdravlja jest monopol države nad tim pitanjem. To znači da pitanje brige o vlastitom zdravlju oni prepuštaju na volju vlastodršcima i institucionaliziranom državnom monopolu. Izgovor koji će u tom smislu uvijek upaliti jest da zdravlje nije roba i ne može se prepustiti tržištu. U stvarnosti ne postoji ni jedan opravdan razlog da se pitanje zdravlja tako olako prepušta monopolu. Monopol nad zdravljem, koliko mi je poznato, uz nebrojene useful idiote najviše zagovaraju naši pošteni političari.

Monopol nad zdravstvom lišen je svake odgovornosti za svoje postupke i učinak. Građani su prisilom financiranja monopola lišeni prave istine o njegovoj cijeni i kvaliteti (ovo zadnje vjerujem čak i osjećaju na svojoj koži). Iz godine u godinu zdravstvo košta sve više, pacijentima pruža sve manje, a reklamira se kao besplatno. Unatoč tome doprinosi iz plaća radnika za “besplatno” zdravstvo rastu s 13% na 15%, beneficirane mirovine iz drugog stupa vraćaju se u državni proračun kako bi se njima pokrpalo dugove “besplatnog” zdravstva, novac iz dopunskog osiguranja (koje se sve agresivinije reklamira) također se koristi za krpanje dugova, a u interviewu s budućim ministrom financija(?) upravo doznajem da će i porez na nekretnine također biti iskorišten za financiranje monopola države nad vašim zdravljem.

Jasno je i u ovom slučaju, građani su samo sredstvo realizacije plitkih osobnih interesa vlastodržaca koji se redom svode na – dolazak i ostanak na vlast koja pruža brojne privilegije od kojih je najveća sasvim sigurno pravo na nekažnjeno i ničim ograničeno otimanje novca građanima kroz porezni sustav.

U ne tako dalekoj budućnosti vaš rad i trud mogli bi se u cijelosti svesti na financiranje zdravstvenog monopola i podmirivanja troškova tekućih mirovina. U prosjeku danas od svoje plaće izdvajate 55% u korist državnog proračuna. Uvođenjem poreza na nekretnine to će biti 60% (karikiram), pa s nekim novim porezom 70%, pa 80% i tako do trenutka kada ćete u proračun biti zakonski prisiljeni dati sve što zaradite, u ime financiranja državnih monopola. Jesti ćete onoliko koliko vam odredi državna agencija nadležna za to pitanje. Zalogaj više ili zalogaj manje.

Jedino što u ovom trenutku sprječava vlastoljupce da vas opletu po novčaniku jesu nesređene zemljišne knjige. Kao što vidimo primarni motiv njihovog sređivanja nije zaštita vaših imovinskih prava već stvaranje uvjeta da vas se porezima jače eksploatira. Ovo je ujedno dokaz kako Hrvatska, koja je pravna država, ipak ne poštuje načela vladavine prava. Uz odobravanje državnih monopola, na vaše razočaranje, porezna presija koju će vlast vršiti nad vama može jedino biti sve veća.

U zdravlje,
vaš Kapitalac

Radno mjesto zdravstvenog radnika opasnije od gradilišta!?

04 Utorak ožu. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 1 komentar

Oznake

bolovanje, HZZZSR, Mrsić, ozljeda, ozljeda na radu, posao, prijelom, rad, sigurnost, zavod, zaštita na radu, zdravlje

Kada ne znaš kako opravdati smisao postojanja neke državne agencije tada je najbolje osmisliti još jednu koja će ispravljati navodne nedostatke prve. Ili bismo posljednju ideju ministra Mrsića mogli razmatrati kroz uzrečicu koja kaže kako je dobar birokrat onaj koji stvori posao za još jednog birokrata?

Na ministrov prijedlog djelovanje Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (HZZZSR) pojačat će se osnivanjem još jednog zavoda sa potpuno istim zadatkom (poboljšanjem zaštite na radu) ali opet, prema ministrovim riječima, njihove nadležnosti neće se preklapati. Motiv za osnivanje novog zavoda ne nalazi se u izmišljanju poslova za nove birokrate, naravno, već u crnim statistikama koje govore o 333 tisuće ozljeda na radu tijekom posljednjih dvadeset godina te 767 poginulih radnika. U prosjeku navedenog razdoblja to je 16.650 ozlijeđenih radnika te 38 poginulih godišnje.

Na stranicama HZZZSR-a mogu se pronaći detaljne analize ozljeda na radu od 2009. godine na ovamo. Iz njih se može doznati kako je prosječan broj ozlijeđenih i poginulih na radnom mjestu manji nego u spomenutom dvatesetgodišnjem razdoblju ili preciznije od 2009. do 2012. godine zabilježeno je u prosjeku 14.400 ozlijeđenih radnika godišnje te 18,5 poginulih. Vrijednosti su dakle pale sa prosječno 16.650 ozljeda godišnje na cca 14.076 ozljeda u 2012. godini u kojoj je broj poginulih bio 14 (63% manje od prosjeka koji je motivirao Mrsića na osnivanje još jednog zavoda). S obzirom da i HZZZSR-ovi podaci ulaze u spomenuti dvatesetgodišnji prosjek zaključujem kako upravo svjedočimo trendu smanjenja broja ozljeda i smrtnih slučajeva na radnom mjestu.

Pitanje je kome li se uopće mogu pripisati zasluge za ovaj trend, HZZZSR-u koji se prema Zakonu o zaštiti na radu bavi praćenjem stanja, analizama, politikama i drugim povezanim poslovima administrativne naravi, Inspekciji rada koja vrši nadzor na terenu ili možda samim poslodavcima i radnicima kojima je u direktnom interesu da sigurnost na radu bude na što većoj razini kako bi se očuvala produktivnost i kontinuitet poslovanja?

Razinu odgovornosti poslodavaca i radnika možemo provjeriti u posljednje objavljenoj analizi HZZZSR-a, onoj za 2012. godinu. U sektoru graditeljstva inspekcijskim nadzorom je utvrđeno kako je čak 96% radnika na radnom mjestu koristilo propisanu zaštitnu opremu. U sektoru javne uprave, za usporedbu, propisanu zaštitnu opremu koristilo je tek 38% radnika. Prilično velik nesrazmjer između privatnog i državnog sektora kada govorimo o odgovornosti poslodavaca i radnika o pitanju zaštite na radu.

U analizi ima još zanimljivih podataka. Prema načinu nastanka ozljede možemo vidjeti da su ozljede najčešće uzrokovane padom. U svim djelatnostima ta vrsta ozljeda ima udio od 35%.

No državni djelatnici u prosjeku padaju i ozlijeđuju se češće od djelatnika u privatnom sektoru. Djelatnici javne uprave ozlijeđuju se padom u 42% slučajeva dok djelatnici u sektoru graditeljstva, za usporedbu, u bitno manjih 35% slučajeva. Približno jednak postotak (34%) vrijedi i za djelatnost “prijevoza i skladištenja”. Međutim djelatnici javne uprave nisu statistički najgori u postotku ozljeda uslijed pada. Statistički najgori su djelatnici zdravstvene zaštite i socijalne skrbi. Oni se u padu ozlijeđuju u čak 47% slučajeva. Zanimljiva je još jedna kategorija nastanka ozljede – sudar radnika s predmetom (“pad predmeta na radnika” je zasebna kategorija, dakle ovdje se radi o naletu radnika na predmet). Zdravstveni i socijalni djelatnici sudaraju se s predmetima, i pritom ozlijeđuju, u 25% slučajeva. Za usporedbu, djelatnici u sektoru prijevoza i skladištenja, za koje bismo zbog prirode djelatnosti mogli očekivati veći postotak sudara s predmetima, bilježe tek 15% ozljeda tog tipa. U tome ih nadmašuju čak i djelatnici javne uprave sa 17%.

Uostalom možda je najbolje pogledati navedeno u tabličnom prikazu:

ozlj_na_radu_nastanak2

U odnosu na broj zaposlenih u navedenim sektorima broj ozlijeđenih na 1000 zaposlenih u graditeljstvu iznosi 14, u prijevozu i skladištenju 18, javnoj upravi 12 te zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi 15. Evidentirani broj ozljeda na radu u sektoru graditeljstva manji je od broja ozljeda u sektoru zdravstvene zaštite i socijalne skrbi.  No dok radnici na gradilištu ozljede ćešće zadobivaju zbog pada nekog predmeta na njih radnici u zdravstvu češće padaju sami ili se pak zalijeću u predmete kojima su okruženi. Zanimljivo.

Ukupan broj ozlijeđenih u 2012. godini u sektoru graditeljstva bio je 1111, u prijevozu i skladištenju 1112, javnoj upravi 1325, a zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi 1307. Državni sektor očito prednjači kako u relativnim tako i u apsolutnim vrijednostima povezanim uz ozljede na radu.

Osnivanje novog državnog zavoda teško može pomoći radnicima državnog sektora da njihova radna mjesta postanu sigurnija, jer i novi bi zavod, statistički gledano, spadao u djelatnost zdravstvene zaštite i tako sam postao dijelom loše statistike. Državnom sektoru možda bi mogla pomoći inspekcija rada tako da pomogne uočiti i ispraviti nedostatke. Podatak o tek 38% zabilježenog korištenja zakonom propisane zaštitne opreme trebao bi biti dobar povod za konkretan inspekcijski nadzor. Možda bi zaštitne rukavice i štitnici za koljena popravili tu crnu statistiku? No i inspekcija rada je državna institucija koja i u ovom trenutku ima mogućnost da intervenirati ali unatoč statističkim vrijednostima koje u usporedbi sa privatnim sektorom značajno odskaču (u negativnom smislu) ona to ne čini. Teško da će svoj svome ići kaznu pisati. Lakše je udarati po privatnom sektoru što se toga tiče.

Što bi dakle bio motiv za osnivanje novog zavoda? Nema sumnje, to je stvaranje umjetne potrebe za državnom intervencijom u određeno pitanje pri čemu postoji značajna vjerojatnost da će biti zaposleni novi, nepotrebni birokrati koje će se namjestiti na nova, nepotrebna radna mjesta na trošak poreznih obveznika.

HZZZSR prema podacima objavljenim na web stranici zapošljava 46 radnika, većinom VSS. U 2013. godini iz državnog proračuna financiran je sa 8,26 milijuna kuna (trošak po zaposlenom veći je od 14.000 kuna mjesečno). Za zdravstvenu zaštitu na radu u 2013. iz državnog proračuna potrošeno je više od 103 milijuna kuna. Nema sumnje kako je dobar dio tog iznosa potrošen na liječenje i odštete za ozljede nastale popikavanjem ili zalijetanjem u uredski inventar. Za rad Državnog inspektorata, dijelom kojega je donedavno bila i inspekcija rada, potrošeno je dodatnih 129 milijuna kuna.

Niti dodatnih 100 milijuna kuna povrh navedenog, kao ni dupliciranje zavoda za zaštitu na radu, neće pomoći u rješenju osnovnog problema. Besmisleno je pri tome tražiti način kako postojeće institucije optimizirati (jer to i Mrsić kaže da čini osnivanjem novog zavoda) i natjerati ih da rade bolje ono zbog čega postoje. To bi bio diskurs srednjestrujaša, populista te nadobudne opozicije. Ali jednako besmisleno bilo bi govoriti i o tome kako bi sve redom institucije povezane s problemom trebalo ukinuti, što ćete čuti od malobrojnih libertarijanaca. Jer Osnovni problem je to kako jedan ministar može gotovo nevjerojatnom lakoćom obmanjivati javnost, time si znatno olakšati ostvarenje svog skrivenog nauma, pri tome prikrivati činjenice koje mu ne idu u prilog, a provući se neopaženo i netakuto od oštre kritike javnosti.

U ovom trenutku jedino što bi valjalo učiniti jest sprječiti ministra Mrsića u ideji da osnuje još jedan zavod za zaštitu na radu! Uz to on ima i moralnu odgovornost i obvezu da objasni građanima svoju poziciju i namjere u ovom slučaju. Osobitu odgovornost on ima prema poreznim obveznicima koji će uz dva radnika javnog sektora koje svaki od njih nosi na svojim leđima teško naći mjesta za još jednoga, i pri tome ostati stajati na svojim nogama.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Liberalna misao (46)

19 Srijeda velj. 2014

Posted by Kapitalac in Liberalna misao

≈ 2 komentara

Oznake

Liberalna misao, obrazovanje, politika, proračun, socijalna sigurnost, zdravlje

Obrazovanje, zdravlje, socijalna sigurnost (osobito u starosti) su toliko važne stvari svakom pojedinom čovjeku da on nikako ne bi smio dozvoliti da ih zanesenjaci, populisti i politički demagozi svedu na državni proračun.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Je li Shema školskog voća najava neke nove afere?

12 Srijeda velj. 2014

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 2 komentara

Oznake

djeca, jabuka, kleptokracija, kronizam, manipulacija, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo zdravlja, nutricionizam, pranje novca, prehrana, pretilost, shema, Shema školskog voća, subvencija, vlast, voće, zdravlje, škola

Negdje u ovo vrijeme prošle godine krenula je agresivna propaganda o problemu pretilosti u djece i općenito sve lošijim prehrambenim navikama, za koje su istom prilikom okrivljeni kako nemarni roditelji tako i svi redom proizvođači hrane (općenito konzumerizam, brza hrana, slatkiši…). U tu svrhu Vlada je na sjednici donijela nacionalni program “Shema školskog voća“.

Građanima su pod nos gurnute slatkorječive budalaštine koje će potaknuti šire odobravanje programa. Međutim zbog negativnih implikacija koje sam derivirao promatrajući stvar u njenoj cjelini napisao sam tekst – Vlast objavila rat debeloj djeci. Vi koji pratite blog dulje vrijeme možda ga se i sjećate, a oni koji prate pozorno sigurno nisu zaboravili tragikomičnu debatu sa nekim nutricionistom koji se našao prozvan i uvrijeđen samim time što se našao netko da kritizira dobru namjeru. Njegove preporuke su uglavnom bile usmjerene na to da bih stvar trebao suditi po namjeri i da je svaki pokušaj predviđanja lošeg ishoda priče prepreka napretku čovječanstva. Ako vam se baš i vraća u prošlost preporučam da tekst pročitate, a ovdje ću ukratko ponoviti svoje primjedbe na tu Shemu.

Prvu primjedbu dao sam na povod za uspostavu Sheme. Za razliku od propagandne poruke, one vezane za zdravstvenu dobrobit djece, na samom početku dokumenta koji opisuje Shemu, a linkao sam ga iznad, Vlast daje do znanja da je povod ipak nešto drugo – potpora sektoru voća i povrća (kasnije ugrađeno i u Pravilnik, čl.2.). Motiv je dakle ekonomske naravi ili preciznije rečeno – planski ekonomske. Vlast je odlučila malo boostati (stimulirati) jednu gospodarsku granu. Priča o pretilosti i zdravim navikama tu mi se učinila kao mazanje očiju, a nedužna dječica kao nužno sredstvo za ostvarenje cilja. Naime netko mora pojesti to voće i povrće koje će izrasti iz subvencioniranih nasada.

Druga primjedba bila je na spominjanje “debelog djeteta”. Doista u dokumentu ćete naći izjavu o problematičnoj “debeloj djeci” ali nećete naći i objašnjenje kakva su to djeca. Ako postoji tvrdnja da postoji problem pa i ako zanemarimo tu elementarnu grubost koja je izrečena na račun djeteta, kakvo god da ono bilo u svojim fizičkim proporcijama, tada mora biti ponuđeno objašnjenje i rješenje navodnog problema. Objašnjenja nema jer ono i ne postoji. Postoji ideja s jedne strane (proizvodnja voća) i cilj s druge strane (prodaja voća), a priča u sredini kojom će se povezati krajevi se izmisli. Da im se nije omaknulo “debelo dijete” možda bih i ja popušio priču. Ovako ne.

Zbog “debelog djeteta”, da se još kratko zadržim na njemu, kontaktirao sam ni manje ni više nego dječju pravobraniteljicu gđu. Milu Jelavić uputivši joj dopis u kojem sam ukazao na ovu grubu formulaciju koja vrijeđa temeljna prava djeteta uključujući i još neke sporne elemente Sheme poput ograničenja unosa hrane. Deset dana poslije dobio sam odgovor u kojem pravobraniteljica ponavlja sterilnu priču o dobrobiti zdrave prehrane djeteta i u potpunosti zanemaruje ono na što sam upozorio svojim dopisom. Stoga sam poslao još jedan mail, kao odgovor, u kojem okrećem pažnju na taj propust. Osim potvrde da je mail zaprimljen do danas nisam zaprimio drugi odgovor. Pa zar je i dječja pravobraniteljica na strani establišmenta? Zapravo što bi nju sprječilo u tome.

Treća primjedba bila je na spomenuto ograničenje unosa hrane sa povišenim sadržajem masti, šećera i soli što je u svojevrsnoj koliziji sa postojećim modelom prehrane u školskim kuhinjama. Znači li ovo ograničenje da će u okviru postojećeg školskog menija biti ponuđeno nešto manje hrane kako bi se djecu prisililo da pojedu komad voća iz Sheme? Što je sa djecom koja odbijaju voće i hoće li ona zbog navedenog ostati gladna, bila je također jedna od stvari o kojima sam razmišljao.

Dao sam i još neke primjedbe, općenito o ideji odgoja i kreiranja navika u okviru škole, koja malo po malo izbija ulogu roditelja u istom zadatku, te o manje ili više problematičnim pojavama vezanim uz provedbu Sheme sa osobitim aspektom na psihološku dobrobit djece.

Danas, kada se Shema već dobrano zahuktala, a o provedbi imamo dostupna prva izvješća možemo iz njih iščitati raznovrsnu trulež na koju sam upozoravao u početku. Mogao bi stoga ovaj tekst biti i u duhu “Ne možete reći da vas nisam upozorio” ali pokušat ću se suzdržati od toga i dati objektivnu kritiku.

Jučer je na naslovnicama mnogih medija odjeknula priča o skupom voću koje se prodaje školama! Glas istre kaže: “Kad Europa plaća – jabuke su triput skuplje“, TPortal: “Škole nabavljaju jabuke za nevjerojatnih 18 kuna po kilogramu“. Ali što je tu sada nevjerojatno? Pa zar je zaboravljeno da je povod svemu tome poticanje sektora voća i povrća? Ah da, pa i jest zaboravljeno. Ili bolje rečeno ignorirano. Priča o zdravim navikama je bila ta kojom se dopustilo kukavici da snese jaje u našem gnijezdu.

Dakle škole za potrebe provedbe Sheme kupuju jabuke za 18 HRK po kilogramu. Napravit ću usput reklamu jednom trgovačkom centru, Vrutku. U Magazinskoj (Zagreb) kod zapadnog kolodvora, gdje imaju veliku trgovinu, možete kupiti fantastične domaće jabuke za 5,98 HRK po kilogramu (PDV uključen). Svaka važe barem 250 grama, slatka je i hrskava, za prste polizat, ma zavoljet će je i oni kojima se od jabuke diže želudac!

Zahvaljujući Agenciji za plaćanja u poljoprivredi imamo dostupan uvid u podatke o broju škola i djece uključene u Shemu te o iznosu potpore koja im je dodijeljena za kupnju tog voća. Inače tu i tamo se i agencijama zalomi da proizvedu nešto korisno osim što proizvode potražnju za nepotrebnim stvarima i uslugama (Vidi jučerašnji tekst Birokratski konzumerizam).

U Shemu će biti uključeno 161.410 školaraca od prvog do četvrtog razreda širom Hrvatske. Ukupni iznos potpora određen je Pravilnikom o provedbi sheme školskog voća, a iznosi najviše 1.343.100 EUR (okvirno 10,2 milijuna HRK). Dodijeljeno je tek nešto manje od maksimalno mogućeg iznosa, preciznije 10.152.559,88 HRK. Po djetetu to je količina voća u ekvivalentu 62,9 HRK za cijelu školsku godinu.

Pravilnikom je određeno da u okviru Sheme svakom djetetu tokom školske godine mora biti osiguran jedan obrok voća tjedno, a isti se mora kretati u granicama od 100 do 150 grama. Školska godina ima 37 tjedana, ne računajući praznike kada se voće u okviru Sheme tehnički ne može ponuditi djetetu (Metode u tom smislu još nisu toliko invazivne da vam maltretiraju djecu i dok su kod kuće), pa ako zajamčenih 62,9 HRK po djetetu rasporedimo na tih 37 tjedana lako dolazimo do brojke od 1,7 HRK tjedno odnosno ekvivalentne količine voća.

Za tih 1,7 HRK još se može kupiti neka naranča na akciji no ona nažalost nije na listi odobrenog voća koja se nalazi u prilogu Pravilnika. Srećom tu su mandarina, kruška, šljiva, breskva, nektarina, trešnja, jagoda, rajčica, mrkva (???) i jabuka. Moglo bi se u tih 1,7 HRK podmetnuti mandarinu, šljivu i jagodu ali druge voćke teško jer pojedinačnom masom prelaze cijenovni prag, dok ove sitnije poput nektarine unatoč maloj pojedinačnoj masi ipak imaju vrlo visoku cijenu. Jedna mrkva-dvije ili rajčica bi se mogle ugurati u priču. Nije baš voće niti je bogzna kako atraktivno – ali hej – na listi je odobrenog voća. Nema se tu šta prigovarati. Muć i jeć.

Ali da ne špekuliram previše uzmimo u razmatranje tu jabuku od 18 kuna po kilogramu za koju postoje potvrde o plaćanju i koja je nema sumnje debelo preplaćena. Prosječna jabuka teži oko 200 grama dakle u kilogram ih ide 5 komada. Ako je cijena za pet jabuka 18 kuna jedna je, logično, petina te cijene odnosno 3,6 kuna. Dakle za 1,7 kuna dijete može dobiti manje od pola prosječne jabuke ili preciznije 94 grama. Dva pasusa iznad vidjet ćete da je to manje od količine zajamčene Pravilnikom. Zanimljivo. Rekao bih da su se birokrati (kleptokrati) i odabrani dobavljači (njihovi kronisti) malo preračunali s lopovskom cijenom. Proračunatost i pohlepa natjerala ih je na glupost gađanja tog minimuma od 100 grama. Zahvaljujući tome ih se zbog lopovske cijene može razvlačiti po medijima ali  i pravno goniti za nepridržavanje Pravilnika.

Ali neće se to desiti, bez brige. Preteška je to matematika za gomilu roditelja koja bi trebala ustati na ovo maltretiranje vlastite djece. Maltretiranje se, naravno, ne odnosi na ficleke jabuke koje će dobiti na svoj tanjurić već na samu činjenicu da im ta i takva banda prisiljava djecu na boravak u tim i takvim školama te si uzima za pravo odgajati ih, preodgajati i usađivati im zdrave navike. Zdrava je ta jabuka, nema sumnje u to. I sam ih pojedem barem dvije dnevno ali uz Shemu sirota djeca uskoro neće imati osnovnu predodžbu o izgledu cijele jabuke kao što nemaju ni predodžbu o izgledu krave, koja je koliko saznajem od njih – ljubičasta.

Pravilnik se brine i o nastavku propagande. U svojem članku 8. on obvezuje dobavljače voća da izrade plakate na kojima će veličati Shemu uz izričito navođenje da je novac za njenu provedbu osiguran iz EU, iako u članku niže vidimo da 25% iznosa ide iz hrvatskog proračuna kojeg pune hrvatski porezni obveznici, a da bi to bilo u potpunosti jasno u istom članku ta naredba je ponovljena dvaput u dva zasebna stavka. Zastava EU također se mora obvezno saviti na plakat!

Mjere koje prate praktičnu provedbu Sheme opisane su u članku 13. koji obvezuje škole da provode edukacijske aktivnosti o važnosti voća i povrća, školske projekte na temu, osmišljavaju kutke za voće, izrađuju likovna rješenja i plakate na temu voća, serviraju isto i pripremaju od njega salate. Salate?

Od 94 grama voća sasvim jasno možete napraviti nezaboravnu salatu, evo recept:

– kriška jabuke
– pola kriške kruške
– četvrt šljive
– kolutić banane
– 1/8 trešnje
– jedna grožđica*

priprema – staviti voće na dlan lijeve ruke. Preliti sokom jedne kriške mandarine. Ubaciti u usta i pojesti.

*grožđica nije na listi odobrenog voća. Grožđica je zli šećer. Uz isprike križam prokletu grožđicu.

Osim pratećih mjera za maltretiranje djece Pravilnik predlaže i jednu posebnu mjeru – posjete gospodarstvima na kojima se proizvodi voće i povrće. Pretpostavljam da će biti dozvoljeno posjećivati samo ona gospodarstva s kojih dolaze te “izvrsne jabuke od 18 kuna po kilogramu” gdje će im subvencionirani kronisti ispirati mozgove govoreći kako marljivim radom i poduzimanjem čine korist njima i cijelom društvu.

Ma što ne bismo organizirali pravi pravcati slet u znak zahvalnosti petnaestorici odabranih dobavljača kojima je pripala sveta dužnost da osiguraju djeci to voće (uključujući mrkvu i rajčicu), a među njima posebnu počast odali i najjačem trgovačkom lancu na ovim prostorima čije ime neću spomenuti jer vam je jasno o kome se radi. Uz milijardu kuna poticaja koje mu pokloni Vlada svake godine što ne bi dobio još malo i na račun nacionalnog voćnog programa.

Za provedbu mjera bit će zadužene učiteljice i učitelji, a mjere su mi nakon svega toliko degutantne da ih s pravom mogu nazvati maltretiranjem djece. Uostalom za to i služi državna škola, da vam dijete maltretira, indoktrinira, ispere mu mozak i za to vam naplati račun kroz porezni sustav.

Shema školskog voća je u namjeri dobra, u praksi zla. Nema tu korekcija niti pomoći. Kada sustavu poklonite autonomiju da dizajnira i provodi mjere poput ove tada će isto odgovarati tek slici stvarnosti kakvom je vide njeni kreatori i sudionici. Među sudionicima glavnu riječ vodi vlast, a za njom skakuću kronisti u potrazi za lakim novcem. To što ta ekipa skuha za vaše dijete ne može biti ukusno niti dobro za njega, ali niti za vas koji posredno financirate cijelu stvar.

Na strani javnosti vidim tri skupine građana – manipulante (vlast, kroniste), izmanipulirane (djeca, roditelji, šira javnost) i indiferentne. Kada čujete nekoga da stane pričati pozitivno o ovoj stvari tada ga sigurno nećete naći u zadnje dvije skupine. Ignoriranje prljave strane priče ukazuje na osobni interes, dakle radi se o manipulantu.

Iako se nisam suzdržao od skretanja na “duh teksta” nadam se da ste u njemu ipak pronašli poneki trag objektivnog razmatranja problema u pozadini Sheme.

shema_skolskog_voca

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Plan za zdravstvo

31 Subota kol. 2013

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ Komentiraj

Oznake

bolnica, hitna pomoć, HZZO, socijalno osiguranje, strategija, vlada, zdravlje, zdravstvena zaštita, Zdravstveno osiguranje, zdravstvo

povoljnija_zdravstv_zastita

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Potpuna istina o propasti HZZO-a

30 Petak kol. 2013

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ Komentiraj

Oznake

dopunsko osiguranje, HZZO, Ministarstvo zdravlja, osiguranje, Ostojić, socijalno, zdravlje, Zdravstveno osiguranje, zdravstvo

Tekst je danas izašao u tiskanom i web izdanju Jutarnjeg, evo link:

http://www.jutarnji.hr/hrvatsko-zdravstvo-je-u-kolapsu-i-opasno-je-po-zdravlje-gradana/1123072/

Uz dodatak najbitnijeg grafičkog prikaza, kojeg su po mojem mišljenju propustili dodati u tiskanom izdanju, a odnosi se na kretanje prihoda, rashoda i broja osiguranika tijekom godina i otkriva višestruko poskupljenje zdravstvene skrbi uz konstantan broj osiguranih građana:
Grafikon 1hzzo_prihodi_rashodi_po_god

No evo i još nekih. Na slijedećem grafičkom prikazu vidite strukturu obveznika zdravstvenog osiguranja u kojoj možete primijetiti kako 2008. započinje pad broja aktivnih osiguranika (onih koji uplaćuju), rast broja umirovljenika uz pad broja članova obitelji (što je u skladu s demografskom slikom), te porast broja u skupini ‘ostali’ gdje se načelno nalaze svi nezaposleni te socijalne skupine građana. Dakle aktivni (platiše) postaju socijala, a podatak je analogan i trendu rasta broja nezaposlenih koji objavljuje Zavod za zapošljavanje:
Grafikon 2hzzo_osig_detaljno

Na slijedećem grafičkom prikazu vidjet ćete razliku u prihodima i rashodima tijekom godina, dakle višak i manjak na računu na kraju godine. 2004. godina je bila podjednako problematična kao i 2012., u usporedbi sa prihodima možemo reći da je relativno bila čak i gora, no uslijedile su dobre ekonomske godine te je 2007. zabilježen višak od preko 1 milijarde HRK što je utjecalo i na smanjenje ukupnih obveza (dugova) koje su prvi puta nakon 7 godina pale na ispod 4 milijarde HRK (Grafikon 4). No taj višak nažalost nije u potpunosti iskorišten jer je uslijedila kriza i započelo je razdoblje financijskog krpanja rupa uz sve veći udio sredstava direktno iz državnog proračuna (grafikon 5):
Grafikon 3hzzo_prih_rashod

Grafikon 4
hzzo_obveze

Grafikon 5
hzzo_proracun

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kako država potiče pušenje, u propagandi nepušenje, a iza kulisa trenira strogoću – istovremeno

04 Četvrtak srp. 2013

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 4 komentara

Oznake

cigarete, duhan, vlast, zakon, zdravlje

Na današnjoj sjednici Vlade tema je prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda. Radi se o skupu mjera kojima vlast razrađuje propagandu o nepušenju te mehanizme sprječavanja prodaje duhanskih proizvoda, zapravo metode preodgoja građana, a naročito djece i mladih među njima.

O ovoj temi moglo bi se pisati vrlo široko no za sada je dovoljno napomenuti kako je:

1. Svojevremeno ustanovljena zabrana pušenja na javnim mjestima – kao jedna od mjera preodgoja pušača,
2. kako su državni poticaji za sadnju duhana ove godine gotovo 300% veći nego primjerice 2008. godine – kao mjera poticanja duhanske industrije (a time i kulture pušenja),
3. kako je broj oboljelih i umrlih od plućnih bolesti – te trošak njihovog liječenja sve veći (a zdravstveni sustav, kojeg smo prisiljeni plaćati čim postanemo porezni obveznici, je u kolapsu) i
4. kako je jedini proizvođač duhana u Hrvatskoj Rovinjski TDR.

Motivi vlasti koji su sadržani u linkanom tekstu prijedloga izmjena zakona su zastrašujući, primjerice:

Kako bi strategija kontrole uporabe duhana bila učinkovita, brojni ključni elementi moraju zajednički funkcionirati kako bi bilo moguće ostvariti društvo u kojem se pušenje neće više smatrati normom ponašanja. Samo će denormalizacija pušenja kao aktivnosti promijeniti stavove, a time i ponašanje, što će rezultirati manjim brojem ljudi koji imaju naviku pušenja.

Ovakvi stavovi, koji postaju dio zakonskog okvira, upućuju na to da su na vlasti totalitaristi koji smatraju da je njihova zadaća ostvariti društvo prema vlastitim moralnim apsolutima, a u tom smislu je nužno zgaziti (prefrigani totalitaristi će reći “denormalizirati”) sva prava njenih članova da žive život prema vlastitim normama dok je “ponašanje” refleks tih normi. Problem je što moralne norme koje želi nametnuti vlast postaju zakon i što se one vremenom mijenjaju prema njenoj volji, a volja ovisi i o ideološkim pogledima partije koja donosi zakon (i koja je demokratski izabrana), umjesto da one nastaju spontano i u dugoročnom procesu kako se to i zbiva u društvenoj evoluciji. Totalitaristi (Socijalisti u našem slučaju) smatraju da to mogu postići pukim dekretom preko noći (zakon naravno ide u hitnu proceduru. A kako bi drugačije.) i da će isti dati rezultate koje očekuju. E pa neće. Osjetit će građani s vremenom da vlast od njih radi budale.

U praktičnom smislu izmjene zakona donose:

1. Zabranu isticanja duhanskih proizvoda na mjestima na kojima se prodaju – dakle oni boxovi na blagajnama, police u pozadini kioska itd. morat će se skloniti od pogleda kupca. Što je sa samim tobaco shopovima pitam se? Na što će oni ličiti kada se silni duhan skloni s pogleda kupaca? No o tome se i radi, nije ni bitno, oni su možda i najveći problem jer svojom marketinškom agresivnošću zavode djecu i pretvaraju ih u pušače, smatra vlast.
2. Zabranu prodaje putem automata – naravno, jer ubaciti novac u aparat može i trogodišnjak, domoći se cigareta i postati pušač. Čudo kako im nije palo na pamet zakonski odrediti da se automate može postaviti jedino na visini iznad primjerice metar-pedeset.
3. Zabranu prodaje na mjestima gdje je zabranjeno i samo pušenje – dakle to su javna mjesta. Nije jasno pri tome da li će u kiosku, koji je postavljen na javnom mjestu, a takav slučaj gotovo da je pravilo, biti u potpunosti zabranjena prodaja. Ovo će se regulirati po volji i proizvoljnom tumačenju vlasti kada se pojavi prvi primjer tog praktičnog problema.
4. Zabranu prodaje putem interneta – Hmm da, klinac se može domoći roditeljeve kreditne kartice, kupiti cigarete on-line, i postati pušač…
5. Opću zabranu promidžbe duhanskih proizvoda – ovo uključuje i logotipe i bilo kakve skrivene metode putem kojih bi ljudsko biće moglo zaključiti da se iza istih skriva cigareta – ova mjera zahtjeva nadljudsku pamet koja će osmisliti nešto tako sofisticirano
6. Zabranu prodaje duhana za žvakanje – howdy ma’am

Kazneni aspekt je jednako zanimljiv, a posebno mi je upalo u oko da ukoliko na javnom mjestu nekoga punudite cigaretom (ne morate je pušiti), i imate tu nesreću da vas vidi inspektor, napisat će vam kaznu od 1.000 HRK.

Djecu i mlade te njihovo zdravlje i moral provlače kroz cijeli dokument kao povod nametanja ovako radikalnih mjera. Gotovo ispada da im je žao zbog te silne represije i oduzimanja dijela osobnih sloboda građana (iste se oduzimaju malo po malo, da se ne osjeti, uvijek kroz fokusiranje na isključivo pozitivne benefite akcija prividno malih razmjera, a nikad na negativne kao i širi kontekst) ali tako je to, ipak se radi o našoj djeci koja su sve više sklona pušiti, time narušavati vlastito zdravlje, biti teret zdravstvenog sustava, a s obzirom da roditelji posustaju o odgoju vrijeme je valjda da država pomogne. Naći ćete u istom i hrpu opravdanja u uskladama s EU direktivama, pozitivnih primjera iz Svijeta, spominjanje rezultata znanstvenih istraživanja o učincima provedbi ovakvih mjera koji su spektakularni – bez i jedne reference ili dokaza o tome (iako to samo po sebi nije ni bitno jer sukus problema sa ovim zakonom nije u zdravlju već slobodi izbora koja se oduzima građanima), a iza svega je naravno Svjetska zdravstvena organizacija kojoj se vlast obvezala provoditi represiju nad građanima u cilju smanjenja incidencija bolesti i troška liječenja istih u sklopu državnog monopolističkog zdravstvenog sustava.

Dokument se bavi i “logikom”:

Automati za prodaju duhanskih proizvoda su sami po
sebi reklamni pano, pa je logično da se njihova uporaba zabrani kao i izlaganje duhanskih proizvoda na prodajnom mjestu.

Citirano s logikom naravno nema veze već s ispravnošću postupanja onog koji nameće zakon i uvjerenju koja su polazište istog. Vlast drži građane za ovce, njihovu djecu za ovčice pa je logično da će “logikom” nazvati postupke za njihov učinkovit odgoj i preodgoj. Istom “logikom” vlast bi mogla opravdavati i potpunu zabranu prodaje cigareta pa i samog pušenja, no tu bi se objelodanilo njihovo totalitarističko lice i namjera, stoga valja ići polako, da ovce ne shvate da imaju posla s vukom, i oni to znaju.

Mjere koje proizlaze iz dorađenog zakona sugeriraju da bi vlast u budućnosti mogla na isti način primjerice zabraniti građanima da se ljeti tokom sunčanih dana kreću otvorenim prostorima u vremenskom periodu od 11 – 17 sati zbog visokog UV zračenja i povećane opasnosti od pojave raka kože, a u svrhu prevencije istog i očuvanja njihovog zdravlja i morala te ostvarenja društva u kojem izlaganje suncu zbog narcisoidnih razloga (preplanulost) predstavlja neprihvatljivo ponašanje, koje treba denormalizirati. Mogli bi zabraniti prodaju sredstava za sunčanje sa UV faktorom zaštite nižim od 20 ili općenito skloniti od pogleda kupaca sva sredstva za sunčanje jer dovode kupce u zabludu da će korištenjem istih biti apsolutno zaštićeni od posljedica UV zračenja pa se previše izložiti Suncu. Isto bi se moglo opravdati identičnim dokumentom i unutar njega referenciranjem na neimenovana znanstvena istraživanja i dokaze o učincima provedbe u nekim drugim zemljama, obveze prema WHO-u itd..

Što bi bilo normalno?

Prije svega da se vlast ne bavi odgojem građana i da poštuje njihovu slobodu izbora. Da se zakoni ne bave ciljevima i praktičnim sredstvima već zaštitom te slobode pred svima pa i pred samom državom. Da se momentalno ukinu poticaji duhanskoj industriji, što može dovesti do porasta cijena duhanskih proizvoda, a što će sasvim sigurno djelovati kao dobar motiv za prestanak pušenja zbog konkretnog ekonomskog utjecaja no proizvod će u punoj cijeni plaćati onaj koji ga kupuje bez da cijenu subvencioniraju porezni obveznici. Da se ukine obvezna participacija u državnom zdravstvenom osiguranju i omogući konkurentno tržište zdravstvenih usluga na kojem bi svaki osiguranik za sebe birao optimalnu uslugu – i sam je platio ukoliko se razboli lako ili teško, umjesto da se na njega gleda kao “trošak previše” u zdravstvenom sustavu u kojem ga se prisiljava liječiti, pa na kraju ne bi postojala ni potreba za poturanjem ovakvih zakonskih mjera i nametanjem prikladnih moralnih normi građanima kao ni potreba za izgradnjom totalitarne države.

ostojic_zabrana_pusenja

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. nisam pušač

McDonald’s solidarnost

12 Utorak velj. 2013

Posted by Kapitalac in Nekategorizirano

≈ 4 komentara

Oznake

McDonald's, Nora, solidarnost, zdravlje

O priči male Nore javnost zna dovoljno, njena borba za život traje, liječi se od zločudne bolesti u dječjoj bolnici u Philadelphiji, a njeni roditelji uspjeli su dokazati kako ljudska solidarnost ne poznaje granice.

Norina priča govori kako ljudima nije potrebno javno zdravstvo niti ministarstvo zdravlja da bi umanjili rizike vezane za zdravlje ili se uspješno liječili. Upravo je nužno potrebno suprotno, nitko ne bi smio svoje zdravlje bezuvjetno prepuštati u ruke monopolističkom sustavu već unutar granica države inzistirati na razbijanju monopola koji će dovesti do mogućnosti izbora bolje zdravstvene usluge koju ionako plaćamo, naročito kada nam zatreba. Tome u prilog ide i današnji članak u Večernjem, gdje u jednom djelu nalazim ovo:

Roditelji čekaju na smještaj u kući Roland McDonald, gdje borave obitelji malih pacijenata koji su dugo na liječenju u Philadelphiji. U toj kući obitelji plaćaju samo 15 dolara po danu za smještaj iako je komercijalna cijena 75 dolara, no razlika se podmiruje donacijama brojnih Amerikanaca i korporativnih donatora koji pomažu liječenje bolesne djece u bolnici. Nitko nikad nije odbijen ako nije mogao platiti jer novac se uvijek namakne od donatora pa će se i Norino liječenje pomagati američkim donacijama.

Maloj Nori i njenim roditeljima želim svu sreću Svijeta uz nadu da će njihova priča imati sretan završetak.

ronald_mcdonalds_kuca

Svako dobro,
vaš Kapitalac

← Older posts

Facebook stranica

Facebook stranica

Nove objave

  • Doviđenja!
  • SpaceX nam kaže da smo tradicionalno zaostali
  • (VLOG) Hoću bruto plaću na ruke!
  • Liberalna misao (54)
  • Zanimljivosti oko povećanja privilegija državnih službenika

Kategorije

  • Liberalna misao (53)
  • Nekategorizirano (462)

Bitcoin donacije

1DjEDPk1BGvxUhukMbF4zDaiYYCYVbk2yX

Bitcoin QR

Najnoviji komentari

Nostradurus Zagrebač… o Doviđenja!
Brojke koje razbijaj… o Koliko dana u tjednu radimo za…
Amra Kuliancic o (VLOG) Hoću bruto plaću na…
freshhorizont o Ma po čemu je to direktna demo…
freshhorizont o Ma po čemu je to direktna demo…

Arhiva

  • Siječanj 2016
  • Prosinac 2015
  • Studeni 2015
  • Listopad 2015
  • Rujan 2015
  • Kolovoz 2015
  • Srpanj 2015
  • Lipanj 2015
  • Svibanj 2015
  • Travanj 2015
  • Ožujak 2015
  • Veljača 2015
  • Siječanj 2015
  • Prosinac 2014
  • Studeni 2014
  • Listopad 2014
  • Rujan 2014
  • Kolovoz 2014
  • Srpanj 2014
  • Lipanj 2014
  • Svibanj 2014
  • Travanj 2014
  • Ožujak 2014
  • Veljača 2014
  • Siječanj 2014
  • Prosinac 2013
  • Studeni 2013
  • Listopad 2013
  • Rujan 2013
  • Kolovoz 2013
  • Srpanj 2013
  • Lipanj 2013
  • Svibanj 2013
  • Travanj 2013
  • Ožujak 2013
  • Veljača 2013
  • Siječanj 2013
  • Prosinac 2012
  • Studeni 2012
  • Listopad 2012
  • Rujan 2012
  • Kolovoz 2012
  • Lipanj 2012
  • Svibanj 2012
  • Travanj 2012
  • Ožujak 2012
  • Veljača 2012
  • Siječanj 2012

Blogroll

  • A Young Austrian Economist
  • Adriatic Institute
  • Antemurale libertatis
  • Austrijanci
  • CEA
  • Club von Neumann
  • Cronomy
  • Eclectica
  • Free-Man's Perspective
  • Igniss
  • Jovan Galtić
  • Katkapital
  • Liberator
  • Libertarijanac u samoegzilu
  • Libertarijanci
  • Libertarijanska čajdžinica
  • Liberty 4 Balkans
  • Liberty Policy
  • Libzard
  • Loose Ends in Economics
  • Luna Morado
  • Money Mischief
  • Monopolizam
  • Mračni blog
  • Nedjeljni komentar
  • Nekompetentna reakcija
  • Neosocijalizam
  • Neovisni.info
  • News Bar
  • Otvoren
  • Poslovni
  • Poslovni Puls
  • Quo Vadis Croatia
  • Renesansa
  • Rexlegis – privatno arbitražno sudište
  • Sloboda i Prosperitet TV
  • Srebro Zlato
  • Strašilo
  • Svoboda in odgovornost
  • Tko je John Galt?
  • Udruga za promicanje individualne slobode "Iustitia"
  • Usporedbe
  • Zlatnici

Twitter

  • SpaceX nam kaže da smo tradicionalno zaostali wp.me/p289Ng-1bD #politikahr #SpaceX #izbori2015 7 years ago
  • (VLOG) Hoću bruto plaću na ruke! wp.me/p289Ng-1bv #politikahr #recitoglasno 7 years ago
  • Ovdje zakoni služe da od čovjeka naprave budalu, a institucije da od budale naprave idiota. wp.me/p289Ng-1bt #politikahr 7 years ago
Follow @KapitalacTwitt

Blog pokreće Wordpress.com.

  • Prati Pratim
    • Kapitalac
    • Pridruži se 195 drugih sljedbenika
    • Already have a WordPress.com account? Log in now.
    • Kapitalac
    • Prilagodi
    • Prati Pratim
    • Prijavi se
    • Prijava
    • Prijavi ovaj sadržaj
    • View site in Reader
    • Upravljanje mojim Pretplatama
    • Sakrij ovu traku
 

Učitavanje komentara...