Autor ovog bloga je libertarijanac, idealist, ovisnik o politici, ekonomski guru, muž i otac, slobodnjak, kritičar Vlade, informatičar bez premca, radikal, kapitalist, veseljak, provokator, prikriveni privatnik, wannabe sportaš, okretač rundi, filozof, gunđalo, nagluhi pjevač, minarhist koji naginje anarho-kapitalizmu, parnim danima introvertiran, a neparnima ekstrovertiran, naravno najbolji vozač i još štošta.
Za: slobodu izbora, neometano tržište, vladavinu prava, izonomiju…
Protiv: tiranije vlastodržaca, velike države, monopola državnih usluga, fašističkih zakona, poreza…
Osim preko bloga kontaktirati me možete i putem maila: kapitalac.wordpress(at)gmail.com
Svako dobro želim, dobrodošli i nemojte što zamjeriti,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Samo ti smatraj, ali na tvoju žalost – jer žalosno je razmišljati na sakupljački način i ne proživjeti život vec ga samo imati – mi socijalisti nismo nikakvi sakupljači, vec nas boli k .. za materijalno , živimo od danas do sutra, a vesele nas isključivo duhovne vrijednosti koje ostavljamo za sobom .. Ovaj blog je recimo duhovna vrijednost kako tako, jer poneko ovdje i ostavi neki pametan komentar, ali trejdanje na burzi je tupava, zaglupljujuca aktivnost na razini jednog primata, majmunčeka ili divlje svinje, bika, medvjeda , kokoši, ovisno kako prodješ koji dan .. Sam isto trgujem , ponekad, dosta uspješno, kada dobivam osjećam se kao neki gladni vuk, ajkula, tigar, kada gubim sam ovca, ili puž ako popuham zbog sporosti .. no za mene je burza igra, životni mi je put protkan umjetnošću, a ako je nekome burza u životu jedina zanimacija i izvor zadovoljstva onda je on osudjen na vječne frustracije i nesretnost, jer stvoreni smo da živimo u skladu s prirodom na prvom mjestu, a ekran burze od 10 do 4 kada bi trebali najviše uživati u njoj, krivi je put… Posve kriv .. 🙂
Eto, pa sad nadji razlog našeg ignoriranje činjenice , možda ipak shvatiš da smo mi u pravu a vi kapitalisti pokušavate svoje unutarnje praznine popuniti “sakupljanjem” ali onda dodje frajer poput Klausa, skroman, “zastarjeo”, skuliran, samouvjeren i pomete vas na najjače 😉 .. A vi ste samo “sakupljali” Petrokemiju ..
Cartmann zvijeri, šta radiš tui solo, vraćaj se na poslovni !!!
Da si istinski socijalist onda ne bi sada sjedio za računalom, koje je proizvod kapitalističkog načina razmišljanja, već bi sjedio u špilji, vegetirao hraneći se sunčevom energijom i ne bi bio opterećen burzom. 🙂
Osnovni problemi vas socijalista su slijedeći:
1. niste svjesni pojma “kapitalizam” niti njegovog značenja već imate vlastitu interpretaciju (primjerice tebi je kapitalizam=burza i špekulacijska posla). Realno, kapitalizam je štednja, ideja, rad i na kraju korist zbog koje se čovjek uzdigao od pećinskog do modernog intelektualnog nivoa.
2. niste svjesni pojma “socijalizam” ali se kitite epitirajući si da ste socijalisti.
3. nemate želju za istraživanjem i učenjem.
4. nastavno na prethodnu točku, istovremeno ste silno uvjereni da ste sposobni samo vlastitim zaključivanjem spoznati sva društvena zbivanja i definirati ispravnost gledišta.
5. ne možete voditi argumentiranu diskusiju već uvijek komentirate ad-hominem i s vrlo visokog docirajućeg “popili smo svu pamet svijeta” stajališta.
Do dana današnjeg, nisam upoznao socijalista koji je rezimirajući društveno-političku i ekonomsku povijest došao do zaključka da je upravo redistributivni socijalizam najbolji društveni sistem. Sve više mislim da takav čovjek ne postoji, a ti si svjetlosnim godinama daleko od toga, da se ne bi našap prozvan. 🙂
Uživaj u plodovima kapitalističkog načina razmišljanja koje koristiš svakodnevno na svakom koraku i gdje god pogledaš… ili odaberi svoj “pravi put”
Svako dobro,
Kapitalac
“Da si istinski socijalist onda ne bi sada sjedio za računalom, koje je proizvod kapitalističkog načina razmišljanja, već bi sjedio u špilji, vegetirao hraneći se sunčevom energijom i ne bi bio opterećen burzom.”
Zasto bi istinski socijalist sjedio u spilji? :S Otkada to istinski socijalisti omalovazavaju tehnicka dostignuca iz doba kapitalizma? Jel to receno ovako sankerski ili ozbiljno mislis tako nesto?
Kapitalizam nije ideologija već proces ekonomiziranja koji za cilj ima stvaranje profita koji je osnova daljnjeg napretka. Naravno da se socijalistička društva i socijalizam nužno povode istim načelom, jer bez viška (profita) nema novih investicija, no ono o čemu je Kressho govori jest nešto sasvim drugo no ipak smatra da je socijalist jer socijalizam izjednačava sa apsolutno neprofitnom praksom. Bez ostvarenog profita nikada ne bi bila napravljena ni lopata.
Osnovni problem sa socijalizmom naravno nije u neshvaćanju tog procesa već u tome što političke elite koje ga grade istovremeno zatiru slobodu građana i oduzimaju im pravo na posjedovanje imovine i u potpunosti autonomno raspolaganje njome.
Aha, drugim rijecima orijentirali ste se na Kreshin “socijalizam” (ako bi se to mogao uopce nazivati socijalizam jer vidim da pociva na maltene idealizmu, umjesto materijalizmu). Doduse, mozda je Kresho vise mislio na ne-ekonomski profit vec drustveni profit. Ali tko ce ga znati?
Osnovni problem sa socijalizmom sigurno nije to sto ste vi naveli. Politicke elite grade ili ruse, ali to sto one uzimaju kao neku ideologiju, kao neku knjigu na koju se pozivaju… to moze biti sve i svasta, a bogami i nista. Kao kad bi rekli da je problem s novim liberalizmom to sto politicke elite unistavaju ideju zajednice.
Jedno je misljenje, a drugo je djelovanje (i pozivanje na tudje misljenje, tj. misljenje filozofa, recimo).
Ne znam zapravo što bi bio “novi liberalizam”, pretpostavljam da se to odnosi na sve veću pošast koju vidimo u kleptokratsko-kronističkoj korelaciji. Kao klasični liberal više volim diskutirati o načelima koja on promovira. Mislioci iz tog kruga, osobito Hayek i Mises, jasno govore o problemu koncentracije moći u rukama političara (političkih elita) i misao usmjeravaju ka rušenju mitova o nužnoj ovisnosti o despotskom uređenju društva. Hayek osobito zagovara izonomičnu vladavinu prava, a kritizira zakone po mjeri političkih elita. Mislim da danas Hrvatskoj kronično nedostaje te vrste kritike. Nitko ne preispituje svrhu i smisao zakona u idealnom pogledu stoga propuštamo činjenicu kako se zakone donosi najčešće zbog interesa političara i njihovih kronista ili zbog daljnjeg oduzimanja prava građanima (prije svega imovinskih)
Mozda bi bilo dobro da onda malo pogledate koja je razlika između klasicnog liberalizma, novog liberalizma i neoliberalizma. Jer ako se vi pozivate na klasicni liberalizam onda vi ne spadate u domenu jednog Hayeka vec spadate u domenu jednog Lockea.
E sad, sto ostatak vaseg posta ima veze s mojom primjedbom, to bogami ne razumijem. Ja sam govorio o vasoj argumentacijskoj pogresci, a ne o Hayeku. Ono sto bi bio bastion liberalizma (bilo kojeg kroz povijest) jest SAD, a kao za vraga i tamo politicke elite kroje zakone koji njima odgovaraju. U SSSR-u je bio “kak ti” neki komunizam pa su i tamo politicke elite krojile svoje zakone. Vise ne razumijem sto vi uopce kritizirate, politicke sustave ili ekonomske sustave? Za sto se vi zalazete, za koji liberalizam (anarhizam?)?
Ali se slazem da Hrvatskoj fali opcenito kritike, razumne. I ovdje mi se cini da vi ne govorite o sukobu individualno-kolektivno, vec o problemu same demokracije u kojoj puk ne razmislja politicki.
I da, sto je to “izonomična vladavina prava”?
Ok, mogu biti detaljniji, nije mi jasna razlika između neoliberalizma i “novog liberalizma”.
Hayek je bio klasični liberal.
Karakteristika neoliberalizma niti klasičnog liberalizma nisu političke elite.
Izonomična vladavina prava ili izonomija jest vladavina zakona, a ne čovjeka ili puka što je karakteristika demokracije. Izonomija se bavi prirodom zakona, a ne samim zakonima. Ona ne govori što je zakon već kakav zakon može biti. Hrvatski zakoni nisu izonomični tj. nisu u skladu s načelima vladavine prava. Pojam je vezan uz staru Grčku, kasnije uz Englesku. Evo malo detaljniji uvid u pojam: http://www.jurlandia.org/rol.htm
Kritiziram i političke i ekonomske sustave. Jedni su striktno vezani uz druge. Ne možete imati slobodnotržišnu ekonomiju i socijalizam ili neki usporediv oblik centraliziranog političkog upravljanja jer isto podrazumijeva zatiranje slobodnotržišnih principa i imovinskih sloboda građana. Isto tako ne možete imati liberalni politički sustav, a nametati građanima plansku ekonomiju. Kritizirati jedno, a ne kritizirati drugo nema osobitog smisla.
Kao starom libertarijancu, vrlo mi je drago vidjeti da slične ideje ipak uspijevaju preživjeti na ovim našim prostorima… 🙂
Podrška iz Srbije! Sviđa mi se blog.
“Radim u privatnoj financijskoj tvrtci, a interesi mi sežu od ekonomije, politike, socijologije pa do prirodnih znanosti.”
Čisto da napomenem, piše se “sociologija”, ako Vam je to od interesa onda bi barem trebali znati kako se to piše ili koristite autocorrect. 🙂
Pozdrav!
Hvala!
Pa s tim zanimanjem (poslom) i interesima (tzv. slobodne aktivnosti) niti ne možeš biti ništa drugo. Samo, dok takvi shvate da svaki napredak ovisi o najslabije plaćenim jedinkama drušva i njihovoj motivaciji, a ne o većoj jahti za one koji ne mogu ni izračunati koliko imaju, bit će irelevantno kuju li u zvijezde kapitalizam ili robovlasničko društvo. Takvi su nula ako nemaju priliku za “interakciju” sa stvarno produktivnim slojem društva. Možeš to zvati kako hoćeš, ali ne utvaraj si da si pametniji ako si nagrabio više.
Napredak ovisi o svim ljudima, ne samo o “najslabije plaćenima” kako kažeš. U slobodnom društvu, kakvo mi nismo, napredak je omogućen samo onima koji su u dosluhu sa politikom. Moj lajtmotiv je društvo sačinjeno od slobodnih građana koji ne koriste državu da bi ostvarivali svoje interese – u tim okolnostima napredak je moguć isključivo na način da građani jedni drugima nude one stvari, one usluge i onu vrijednost koja im koristi i poboljšava život. Klišeji o “grabljenju” koje navodiš problem su današnjeg neslobodnog društva, društva koje nikada nije napustilo socijalistički svjetonazor i dalje je podređeno političkom planu. Zato političari i njihovi kronisti uspijevaju, a građani spaštaju. I to nema veze s kapitalizmom. Drago mi je da te put nanesao na ovaj blog i pozivam te da istražiš što zapravo kapitalizam jest, a u što su te do ovog trenutka uvjeravali da on jest. Svako dobro.
Koji sramotan komentar. Svaka čast Kapitalcu na toleranciji da ti na njega odgovori.
Šta je to po Vama stvarno produktivni sloj??? Tko su ti???
Bit ću iskren pa ću reći sljedeće, držim da si samouki filozof, koji upražnjava slobodno vrijeme pisanjem svojih obzervacija koje su produkt nekih vlastitih frustracija.
Privatna financijska tvrtka? Daaaaaaj molim te…
Tvoja iskrenost o tome što ti misliš o meni zapravo više govori o tebi. 🙂
Privatna financijska tvrtka? Da! U privatnom je vlasništvu.
Što da ti dam?
“Tvoja iskrenost o tome što ti misliš o meni zapravo više govori o tebi. ”
Pa citiram samog sebe: “…držim da si samouki filozof…”
Toliko na tu temu.
😉
“Bit ću iskren pa ću reći sljedeće, držim da si samouki filozof, koji upražnjava slobodno vrijeme pisanjem svojih obzervacija koje su produkt nekih vlastitih frustracija.”
Nadam se da si svjestan načina na koji si započeo “diskusiju” 😉
Pozz Kapitalac i hvala na vremenu koje odvojis na pisanje.
Dragi ljudi ako zelite napadati necije ideje, mislim da nije bas najbolji nacin poceti sa osobnim uvredama na temelju jednog i pol paragrafa. Ako imate problema s idejama koje covjek zastupa, imate tonu postova gdje u sekcijama komentara mozete voditi raspravu argumentima i podacima, a ne klišeiziranim povicima. Ukratko, dokazite mu suprotno i raspravu dovedite na viši nivo, neki ispadi ovdje su stvarno žalosni.
Pozdrav Petre i hvala na lijepom komentaru. Ne uzrujavam se više oko ad hominem komentara ili barem sve manje. Neka ljudi kažu što imaju na umu, to je dobro, a za dobru diskusiju će se uvijek netko naći. 🙂
Za proučavanje sfera ekonomije, a naročito politike i soci(j)ologije, potrebno je pročitati više od par friedmanovih pamfleta (drugačije njegove knjižuljke ne mogu nazvati; marksizam predstavlja objektivnu i nepristranu pozitivisitčku znanost naspram friedmanovom teoretiziranju). Iako je Vaš metodološki individualizam legitimna pozicija iz koje se sagledava društvo (koje, u tom slučaju, zapravo ne postoji) odnosno ekonomski procesi, ono što zabrinjava je apsolutno akontekstualno promatranje slobodno-tržišnog mehanizma, kao da se posljednjih 30 godina vladavine (neo)liberalne paradigme na globalnom nivou nije dogodilo, a svjedoci smo do koje je mjere ona krahirala. Uzdizanje tržišnog mehanizma kao jedinog vodiča ljudskog djelovanja, u vremenskom intervalu u kojem je upravo liberalizirano (financijsko) tržište pokazalo svu svoju manjkavost te bi završilo u ropotarnici povijesti da nije bilo, Vama toliko mrske, države, jest (najblaže rečeno) neozbiljno. Argumenti za slobodno tržište, koji se drže kranje apstraktne, teorijske razine (“samo u potpunosti slobodno tržište dovodi do progresa”; “čovjek jest slobodan jedino ako djeluju unutar slobodnog tržišta” itd.) te koji ne uzimaju u obzir vremensko prostorni okvir unutar kojeg nastaju, kakve ste Vi i Vaši kolege promicali u članku Jutarnjeg (preko kojeg sam se i našao na Vašem blogu), predstavljaju samo suprotni pol istog kontinuuma na čijem se drugom kraju nalaze ideje potpuno socijalističkog društva – odnosno kontinuuma krajnje virtualnog, utopijskog, nerealnog i izvan-kontekstualnog oblika teoretiziranja. Preporučio bih Vam manje ideologije, koja je prihvatljiva (zapravo nužna) na razini opće teorije društva kao i ljudske prirode (“sloboda je temeljna civilizacijska vrijednost”; “čovjek je po prirodi kapitalist” itd.), ali je pogubna na višoj razini konkretnosti, kod proučavanja društveno-ekonomskog-političkog realiteta u kojem živimo; slijepo slijediti ideju slobodnog tržišta u trenutku kada ono, na globalnoj razini, doživljava svoje najgore dane, a sfere u kojima je istinski slobodno tržište adekvatno razvijeno (bez anomalija tipa monopola, oligopola itd.) se mogu nabrojati na prste jedne ruke, doista je komično.
Kriza se u pravilu uvijek prvo očituje na ekonomskom planu, jer o ekonomiji podjednako ovisimo svi, no reći kako je za krizu krivo slobodno tržište jest dosta neozbiljno, naročito ako ćemo biti objektivni. Vidim da slobodno tržište povezujete jedino sa financijskim tržištem što je još jedna neozbiljna deklaracija. Slobodno tržište je mnogo više od burzovnog mešetarenja, te vezanja “neoliberalno” uz istu praksu, a svoje korijene nalazi u klasičnom liberalizmu.
Započeli ste s Friedmanom. O njemu znam mnogo. Mnogo više od onoga što ste naveli na samom početku. Preporučam vam da pročitate koju njegovu knjigu, primjerice “Kapitalizam i sloboda” za početak. Friedman je primjerice zagovarao jaku ulogu države u monetarnoj politici, zanemario je čak i efekte kojima je započeta velika depresija u SAD-u, jer je smatrao da ipak lucidan i stručan ekonomist može pomoći u tom pogledu, ekonomist kakav je i sam bio. No pogledamo li efekte koje je “suvremena” monetarna politika polučila vidjet ćemo više negativnog nego pozitivnog, po ljude i njihovu slobodu. Počevši od ukidanja zlatnog standarda za što je bilo potrebno zakonski i represivno tretirati građane, pa do same monopolizacije novca, gdje je na jednak način unutar granica zabranjeno trgovati bilo kojom valutom osim onom koju vlast postavi kao nominalnu. Vlast i centralne banke u praksi čine nesagledivu štetu ekonomiji kroz plasiranje jeftinog novca i poticanje ostvarivanja ekonomskih ciljeva kroz dug (u nadi da će pokrenuta investicija vratiti uloženo) te dugoročnim gospodarskim strategijama kojima se nastoji podrediti ljude i njihove osobne interese. I tako svaka kriza koju novija povijest bilježi, počevši od velike depresije pa naovamo, možemo vidjeti akcije centranih banaka koje su im prethodile. Monetarna politika, u rukama vlasti, potiče ljude na akcije na koje se ne bi odlučivali u nereguliranim uvjetima. Ne možete ne priznati kako je upravo aktualnoj krizi prethodilo bujanje nekretninskog sektora u SAD, a bujanje je započelo niskom kamatom koju određuje FED i pozitivnom reakcijom tržišta koje je FED navukao da slijede krivi signal.
Nitko ne može negirati činjenicu da su u krizi sudjelovale tvrtke, a osobito wall street, no priču je započeo FED, što je također činjenica. Kriviti stoga ljude što su vukli poteze za koje su u danom trenutku smatrali optimalnima nema nikakvog smisla jer oni će to činiti uvijek na isti način. Krivca treba tražiti u onome koji ih je naveo na krivi put. Kriviti stoga primjerice wall street za krizu je usporedivo sa okrivljavanjem nosa za kihanje. Uzroci su negdje drugdje točnije u FED-u. I što je bilo dalje? Umjesto da se prestane petljati vlast se upetljala još i dublje, jer mnogi građani su ostali bez krova nad glavom, pa je tako ojačala i socijalna svijest, te je vlast odlučila spašavati gospodarstvo pod svaku cijenu. A cijenu su platili građani jer njihov novac je korišten za bailout nikad viđenih razmjera. Pri tome gube na ekonomskoj snazi pred drugim državama svijeta (poput Kine), a ideja o tzv. “wellfare state” jača. Građani danas više ne razlikuju pravo od privilegije i smatraju da država mora brinuti više za ovo drugo, a dokle god ovo drugo može biti ostvareno prvo su spremni zanemariti.
Da ne razvlačim dalje. Jasno je da za krizu nije krivo ni odgovorno slobodno tržište jer kao što sami kažete:
Dakle promislite o tome u što ste uvjereni kada govorite o slobodnom tržištu ili što uopće imate na umu kada kažete “neoliberalizam”. Meni taj “neoliberalizam” danas više ne znači ništa jer se asocira sa svačime, a ovisno o tome što onaj koji govori ima na umu, dakle subjektivno.
Ova opaska vam uopće ne stoji, a naročito vezano za članak u Jutarnjem. Tamo smo vrlo korektno predstavili moguća rješenja u jednom stupcu, a u stupcu do njih ono što građani mogu očekivati od aktualne vlasti ali i svake vlasti koja u svojem svjetonazoru ima kolektivističku osnovu. Realni sukob ideologija nije na relaciji lijevo-desno, već na relaciji kolektivizam-individualizam. Danas u SAD i EU dominira kolektivistička politika, uostalom oni to više i ne skrivaju pa se i jasno reklamiraju kao socijalisti i socijaldemokrati.
Volio bih da vas je članak u Jutarnjem više potaknuo na komentar o neodrživost mirovinskog sustava kakvog poznajemo, i koji je izgradila i kojim upravlja i manipulira vlast, nego što ste tu prigodu iskoristili za relativiziranje vrlo kompleksne materije.
Na ovom blogu u pravilu možete pronaći kritiku današnjih gospodarsko-političkih i društvenih zbivanja iz perspektive klasičnog liberalizma. Rješenja u svojim tekstovima mnogo puta ne nudim, a ne nudim ih jer mi ne pada napamet govoriti što bi za vas osobno ili za koga drugoga bilo dobro ili vam bilo poželjno. Da nudim egzaktna rješenja ne bih bio ništa drugačiji od današnjih politapsolutista na vlasti.
Iako ste u pravu da slobodno tržište nije samo financijski kapitalizam, začuđuje me vaša percpecija globalnog financijskog sistema kao “burzovnog mešetarenja”. Pa ne bi li ekonomski liberali, po samoj logici stvari, trebali gledati na takav jedan krajnje liberaliziran, deinstitucionaliziran i dereguliran sistem, koji je odavno prešao granice nacionalnih ekonomija, kao na primjer slobodnog tržišta odnosno kao perjanicu tržišnog mehanizma uopće? Kažete treba dublje tražiti razloge krize, i u tome se slažem, no vi u tom “traženju” niste otišli dalje od FEDa i tako zauzimate klasični egzogeni pristup problemu financijskih kriza prema kojem je prirodno stanje tržišta ravnoteža ili ekvilibrijum, a krize se događaju zbog individualnih pogrešaka ili izvanjskih faktora (što naravno odgovara vašoj ideološkoj poziciji). Međutim emprijski pokazatelji, u pogledu procikličnog funkcioniranja (financijske) ekonomije, fenomen “bubble” ekonomije koji zaista ne možete poreći (koja ima tendenciju nepredvidljivog eksplodiranja kao što vidimo), kao i sama socijalna psihologija tržišta (tzv. psihologija krda), demantiraju navedeni egzogeni pristup prema kojem tržište teži konstantnoj ravnoteži. Stoga mi je teško ozbiljno shvatiti zahtjeve za potpunom slobodom tržišta u trenutku kada je krajnji produkt te ideje, globalno financijsko tržište, pokazao svu svoju ograničenost (vi tvrdite da je glavni krivac FED, ja ipak smatram da ne bi bilo loše barem promisliti o onim intrinzičnim karakterisitkama tržišnih mehanizama koji mogu biti potencijalni krivci za situacije slične ovoj u kakvoj se nalazimo). Iz tog razloga kažem da je neozbiljno i komično u društveno-ekonomskom kontekstu u kojem živimo, gledati na potpuno liberalizirano tržište kao na jedini prihvatljiv i mogući način organiziranja ekonomije (bilo da govorimo o mikro ili makro razini). Smatrati 2013. da je slobodno tržište neupitan oblik djelovanje je usporedivo situaciji po kojoj ja, sredinom 70-ih godina, u jeku najveće krize kejnezijanizma, smatram da je jedino snažna država put prema naprijed – jednostavno mi empirijski pokazatelji ne potvrđuju tezu (banaliziram, ali vjerujem da shvaćate analogiju)
Dakako da sam pročitao Friedmanova djela, ne mislite valjda da bih sudio o čovjeku bez iskustva izvornog čitanja njegovih teorija? Ono što me posebno iritira je neznanstvenost njegovog pisanja, odnosno prevelik utjecaj ideologije koja ne uzima u obzir empirijske pokazatelje i dokaze (koji još uvijek u krugovima pozitivizma predstavljaju kriterije što je znanost), zbog čega ne mogu ozbiljno shvatiti njegovu misao. “Kapitalizam i sloboda” ne predstavlja znanstveno respektabilno djelo, i to vjerujem da morate priznati (ona može biti okarakterizirana kao nekakav manifest, ali to je potpuno druga priča)
Iako pojam “neoliberalizam” zaista poprima obilježja poštapalice, koristim ga u istom kontekstu u kojem ga koristi i stručna literatura. On je na teorijskoj razini ništa više nego preslika klasičnog liberalizma, ali u realno-praktičnom smislu on ima svoju specifičnost (ponajprije u vidu globalnog tržišta i informacijskog kapitalizma) te ga iz tog razloga naglašavam.
O kolektivitetu i socijalnoj demokraciji koja ga potiče neki drugi put.
Što se tiče druga dva komentara, niti nakon 10 ponovnih čitanja svog prvog komentara ne shvaćam kako se iz njega može zaključiti da zagovaram marksizam. Ne znam kako se došlo od mojeg preispitivnja ideje slobodnog tržišta do zagovaranja nasilničkog kolektivizma. Funkcioniranje u takvim binarnim kategorijama – ili slobodno tržište ili komunizam – stvarno ne vodi nikuda.
O tome je li Marx trećerazredni sociolog neka drugi sude, međutim marksistička teorija predstavlja legitimnu i etabliranu struju u brojnim društvenim znanostima, naročito sociologiji, pa samim time i predstavlja znanstevnu misao. Marksizam nije samo Karl Marx, to razumiju svi koji su se imalo dotakli proučavanja društvenih znanosti. Komentatoru koji to ne razumije preporučam da progugla Frankfurtsku školu ili francuski strukturalni marksizam, naići će na, sada već, opća mjesta klasične sociologije i političke ekonomije, koja iz nekog razloga ne zna. Međutim moje spominjanje marksizma u kontekstu Friedmanove teorije nije služilo veličanju marksizma već kritici Friedmana, koji svojim neznanstvenim, neempirijskim pristupom zaista čini marksističku teoriju (koja , dakako, predstavlja ideologiju, međutim uzima u obzir neke temeljne odrednice znanosti) primjerom objektivne, pozitivističke znanosti (smatrao sam da će navedena “šala” biti jasna svima koji su upućeni u epistemologiju društvenih znanosti).
Imam osjećaj da pokušavate diskreditirati slobodno tržište jer ono pokazuje znatnu rezistentnost prema određenoj matematičkoj računici. Možda se varam, ali zamjerajući Friedmanu na neznanstvenosti mogao bih reći da se i ne varam. Koliko god se ja slagao ili ne slagao s njegovim postupcima ne pada mi na pamet svrstavati ga u hohštaplere. Vrijedi studirati i analizirati sve toliko eminentne i utjecajne mislioce.
Unatoč određenom neslaganju koje imamo očito je da zapravo ni o čemu posebno nismo diskutirali. Ipak, mislim da ste na zanimljivom području ukoliko ste zainteresirani prostudirati austrijsku školu ekonomije koja ekonomiju shvaća upravo više kao društveni fenomen nego egzaktnu znanost. I Mises, a naročito Hayek bavili su se psihološkim, sociološkim i političkim aspektima ekonomije više nego samom ekonometrijom kroz koju se nastoji pristupati ekonomiji danas.
Što zapravo predlažete? Neki srednji put? Prepuštanje još više moći političarima u ruke? Gušenje individualne slobode pred kolektivistički vođenim despotizmom? Ako je rješenje kolektiv, nekakav umjereni, što bi određivalo granice odlučivanja o zajedničkim pitanjima, a gdje bi počela sfera osobnog i tko bi garantirao da će se one poštivati i tko bi kontrolirao isto, a tko kontrolore?
Pokušavam diskreditirati slobodno tržište jer događaji u posljednjih 30tak godina upućuju na nepredvidljivost, procikličnost i i neuravnoteženost tržišnog mehanizma, koji, kada je postavljen na globalni nivo te u potpunosti nereuguliran, vidimo kako utječe na naše živote. Te događaje vi i vaši koelge ne uzimate u obzir (akontkestualno problematiziranje, o kojem sam govorio u prvom komentaru), već samo spominjete vrlo teorijske i apstraktne mantre Friedmana i inih teoretičara. S druge strane, kod govora o suprotnoj paradigmi (socijalizam) ne libite se spominjnja vrlo konkretnih primjera iz historije, i u tom slučaju uzimate u obzir društveno povijesni kontekst, koji, dakako s pravom, dovodi u pitanje provedivost i uopće pravednost navedenog sustava. Ono što je bio motiv mog prvotnog javljanja, jest upravo potreba da uključite društveni kontekst i realitet, kod teoretiziranja o slobodnom tržištu i liberalizmu općenito.
Što se tiče Friedmana, nemojte ozbiljno shvatiti ovo hohštapler, dakako da je riječ o utjecajnom misliocu i ekonomistu, to je više iz provokacije (evo promjenit ću). Ali kada kažem da on ne uključuje empirijske pokazatelje u izgradnju svoje teorije, ne mislim na matematičku egzaktnost, već na nedostatk bilo kakvih historijskih, socioloških, ekonomskih dokaza koji potkrepljuju njegovu teoriju: Konkretno, ne može se reći, parafraziram “niti jedno društvo nije slobodno, ako ne provodi neki oblik slobodng tržišta”, bez bilo kakvih dokaza i pokazatelja koji potvrđuju tu tezu: to može biti njegovo (ili vaše) mišljenje naravno, međutim kad govorimo o znanosti, ne govorimo o mišljenju već o verificiranim hipotezama i teorijama. Navedena tvrdnja samo je jedna od niza ostalih koje spominje, a ne dokazuje, u djelu “Kapitalizam i sloboda”.
Ne mogu vam odgovoriti što zapravo predlažem, ako nije definirano o kojoj razini sustava, ali i razini apstraktnosti se radi. Ono što morate shvatiti (pogotovo vaše kolege koji su se javili) jest to da su nacionalne ekonomije apsolutni anakronizmi u suvremenim društveno ekonomskim procesima, te kao takve ne predstavljaju relevantnu razinu o kojoj bi se raspravljalo. Raspravu treba preseliti na globalnu scenu, koja, prema mojem mišljenju, vapi za regulacijom, i koja je, kako sam već nekoliko puta naglasio, pokazala svu ograničenost potpuno liberaliziranog tržišta. Ponajprije mislim na financijski kapitalizma, ali i ne samo to, primjeri se mogu naći u brojnim (proizvodnim) sferama u kojima poptuno neregulirane korporacije kroje igru (pa evo primjer skandala sa konjskim mesom iz Rumunjske koje 700milijuna ljudi na europskom tržištu konzumira bez da zna, a samo zato što prehrambene mega korporacije, tipa Nestlem, ne odgovaraju nikome). Upravo je globalni sistem liberaliziranog tržišta poprimio toliko groteskne razmjere, koji se otkrivaju čim malo zagrebete površinu, zbog čega je neozbiljno uzdizati tržišni mehanizam kao besprijekornu, uravnoteženu i “humanu” strukturu.
P.S. Pomalo mi je smiješno kako vaši kolege burno i napadački reagiraju na suprotno mišljenje, nazivajući ga žalosnim, što je poptuno u nesrazmjeru s liberalnom filozofijom u koju se toliko zaklinjete, prema kojoj svatko ima pravo na svoje mišljenje i svoje interese dokle god oni ne ugrožavaju slobodu drugoga. Jedni liberali bi se više trebali voditi poznatim Voltaireovskim principom o pravu na suprotno mišljnje. Ova primjedba ide na račun drugih komentara, ne Kapitalcu, kojem zahvaljujem na korektnosti.
Tržište jest nepredvidivo, što je samo jedan u nizu argumenata protiv sustavnog uvođenja regulacije. Stanje unatrag 30 godina nikako vam ne ide u prilog tezi kako je slobodno tržište podbacilo. Unatrag 30 godina možemo samo svjedočiti nikad većoj regulaciji ekonomije zabilježenu u povijesti. Ono što možete diskreditirati, i s čime ću se složiti, jest da slobodno tržište ne funkcionira u uvjetima u kojima biva regulirano. U EU postoji zakonski propis koji definira da rub pizze margarite, koja se priprema u pizzeriama, mora biti određene mekoće i određene boje. Banalnih propisa ima još mnogo ali najviše onih koji na prvi pogled štite prava potrošača no u principu se njima ograničuje kako konkurencija tako i krajnji izbor potrošačima. Vlasti širom EU danas nastoje stvoriti pravno-ekonomski okvir u kojem bi se svaki čovjek osjećao sigurno, no nekako im to i ne ide za rukom.
Glede Friedmana, ne bih se ja zamarao kvalifikacijom njegovog znanstvenog rada niti bih zagovarao znanstvene radove kao polazište diskusije o slobodi čovjeka. Znanstvenih radova u svakom području imate iz jedne krajnosti u drugu, primjerice kod globalnog zatopljenja jedna struja znanstvenika elaborira utjecaj čovjeka na klimatološke promjene dok druga struja, jednako kvalificiranih znanstvenika, to opovrgava u svojem opusu znanstvenih radova. Tako da. Općenito ta kategorija je nebitna za razmatranje ove problematike. Treba promatrati povijesni kontekst kao i pravni i moralni. Kada kažete da “treba regulirati” jer ljudima vlada tzv. animalni nagon, onda je opravdano pitanje tko je iznad toga da regulira? Tko regulira njega? Tko ima pravo regulirati pitanja drugog čovjeka te oduzimati mu slobodu da donosi odluke za vlastitu korist (naročito ako se njegova aktivnost manifestira pozitivno kroz dobrovoljnu suradnju sa drugima)?
Iako ste nekoliko puta naglasili svoju razočaranost rezultatima potpuno liberaliziranog tržišta širom svijeta ja na isto mogu samo ponoviti da potpuno liberalizirano tržište nije ostvareno, čak štoviše u posljednjih 100 godina nikada nije bilo više regulirano nego što je to danas. To su činjenice. I sami ste u svojem prvom komentaru još pod drugim pseudonimom konstatirali da bi se slobodno-tržišne ekonomije svijeta mogle nabrojati na prste jedne ruke, dakle očito je da na njihovu neslobodu utječe neki faktor kontrole i “austrijanci” upravo idu u smjeru dokazivanja štetnosti regulative, koja je a priori postala moćan alat političarima i njihovim kronistima, na štetu građana i njihovih sloboda. Patentni sustav je solidan primjer ograničenja slobode. Dakle vlast zaštitom patenta (umjetna licenca) prodaje pravo na monopol. Taj sustav koči opći napredak čovječanstva i napredak slobodnotržišne ekonomije jer zatire konkurenciju, potiče regulaciju i deformacije pravnog ideala.
Svatko ima pravo reći što misli i ovdje je to uvijek dobrodošlo, ne prohibiram nikoga. Iz istog prava slijedi i pravo postupanja. Dakle ja poštujem vas i vaša uvjerenja te vaše djelovanje u tom smjeru. Pretpostavit ću da i vi na jednak način poštujete moja uvjerenja i djelovanje u smjeru u kojem djelujem. Iz toga proizlazi pitanje: biste li vi mene prisilili putem države, zakona ili represije da odbacim svoje djelovanje i silom prihvatim vaš put, put odricanja vlastite slobode nauštrb podređenosti kolektivu i političkoj komandi koja propisuje i regulira moje djelovanje?
“Unatrag 30 godina možemo samo svjedočiti nikad većoj regulaciji ekonomije zabilježenu u povijesti.”
Shvaćate li da se ovakva tvrdnja protivi svemu što znanstvena (stručna) javnost govori o suvremenim ekonomskim procesima, kao i konsezusu unutar političko-upravljačke sfere. Kompletan paradigmatski zaokret koji se dogodio krajem 70-ih, od državnog intervencionizma Keyneseovog tipa prema liberalnom modelu, vi na ovaj način negirate. Neke važne događaje, koji sada već pripadaju dijelu historije – počevši od socijalnog eksperimenta Chicago boysa u Čileu, vladavine Reagana i Thatcher u 80-ima (koji se baš lijepo smješkaju na vašoj naslovnoj slici), Washingtonskog konsenzusa (pogledajte glavne točke tog sporazuma i ponovno mi recite da ekonomija nikad nije bila reguliranija), stvaranja nadnacionalnih trgovinskih institucija, i možda ono najvažnije, razvoj nereguliranog globalnog financijskog sistema – vi na neki način diskreditirate. Takav vaš pokušaj je, ili hrabar, vizionarski i radikalan (iako se ne slažem s njim, pozdravljam ga, jer smatram da konstantno treba preispitivati i dekonstruirati društvene konsenzuse i dijelove historije) ili poptuno ignorantski pa samim time i suvišan da bi se na njemu gubilo vrijeme. Iz vašeg primjera s pizzom, dobijam dojam da vi na ekonomiju gledate iz perspektive malog ili srednjeg poduzetnika, kojem fiskalni i parafiskalni nameti ograničavaju, kako vi kažete, potpuno slobodno djelovanje, te iz tog razloga govorite o nikad reguliranijem tržištu. Ako su domet vašeg bloga jadikovke iz pozicije malog poduzetnika prema maćehinskoj državi, to je u redu i legitimno, no, prema meni, poptuno nerelevantno u pogledu problema današnje političke ekonomije. Fokusirajući se na razinu slobode ili sputanosti poduzetnika u kontkestu Hrvatske ili EU, zanemarujete strukturne, stvarne odnosno bitne probleme sustava u kojem živimo.
U prvom komentaru sam rekao da bi se SFERE (bilo proizvodne ili uslužne) u kojima je istinski slobodno tržište razvijeno mogle nabrojati na prste jedne ruke. Pritom nisam mislio na nacionalni nivo ekonomija (kako vi pogrešno shvaćate) već na anomalije tržišta koje su razvijene u različitim područjima globalizirane ekonomije. Brojni su razlozi zašto monopoli ili oligopoli nastaju, međutim ono što je bitno jest da isključivo tržišni mehanizmi na njih nemaju rješenje. I zato govorim o ograničenosti tržišne ekonomije koju možemo vidjeti na globalnom nivou. Primjera ima toliko da doista ne zna otkud bi počeo: na financijskom nivou, pogledajte tragikomičnu situaciju sa industrijom kreditnog rejtinga, gdje službeno postoji više od 150 agencija na svijetu, međutim 3 dobro nam znane agencije pokrivaju 99% tržišta (od toga dvije najveće svaka po 40 posto); pogledajte vaš operativni sustav preko kojeg radite na računalu – jedna kompanija ima 90 postotni udjel na tržištu, druga (Apple) 7 postotni, i onda slijedi nekolicina ostalih, široj javnosti nepoznatih, proizvođača; nadalje, medijska industrija i njihovi moguli, industrija hrane (već spomenuti Nestle), telekomunikacije, farmaceutska industrija, primjeri tržišnog monopola ili olgiopola su zaista mnogobrojni. Možemo ostati na nivou naše okoline, spomenimo samo Agrokor koncern ili EPH. Poanta svih ovih primjera je da tržišni mehanizmi ne mogu adekvatno riješiti tržišne anomalije koje dovode u pitanje ideju i funkciju tržišta uopće i iz tog razloga govorim o ograničenosti slobodnog tržišta koja izlazi na vidjelo u suvremenom kontekstu. Kako biti konkurentan jednom Microsoftu, Moodysu, Rupertu Murdochu, Todoriću, Paviću itd. i kako se ja kao novi poduzetnik u određenoj industriji mogu boriti protiv njihovog kapitala (što doslovnog, što reputacijskog). A u svemu tome ispaštaju potrošači tj. pojedinci, u čiju se slobodu toliko kunete.
Na ove vrlo konkretne primjere manjkavosti tržišta vi ćete odgovoriti, kao i nekoliko puta do sada, apstraktnom filozofsko-teorijskom mantrom koja niti malo ne govori o kontekstu u kojem živimo i o stvarnim problemima s kojima se susrećemo – kako kolektiv guši individualca, kako jedino slobodno tržište osigurava slobodu pojedinca, kako jedino slobodno tržište osigurava razvoj itd. Na taj način se ne udaljavate od već spomenutog kontinuuma apstraktnog i utopijskog teoretiziranja, na čijem se suprotnom polu nalazi socijalist koji, kada pred njega postavite primjere kao što su nasilnički kolektivizam, zatvore u Sibiru, konstantni strah i teror (drugim riječima svu realnost praktičnog komunizma). odgovara “da, ali svi smo mi jednaki, i u društvu mora vladati bratstvo i jedinstvo”.
Što se tiče odgovora na vaše pitanje, ne moramo se uopće dotaknuti tržišta i ekonomske sfere kako bi vidjeli da se vi (odnosno svi mi) odričemo vlastite slobode na uštrb kolektiva. Što je demokracija, ako nije najbolji primjer kako kolektiv određuje sudbinu pojedinca? Ako ste već toliko zabrinuti za svoju slobodu, i protivite se dominaciji kolektiva, prva adresa na koju se morate obratiti je sam demokratski mehanizam. To bi pak značilo da se protivite temeljnim vrijednosti na kojima je stvorena moderna zapadna civilizacija. Čim živite i djelujete u nekakvom obliku demokratskog društva, vaša je sloboda ozbiljno narušena, i nikakvo ju tržište ne može u potpunosti ostvariti, to je činjenica. Vaša pozicija bi se, u tom slučaju, zapravo okarakterizirala kao oblik političkog anarhizma. Toliko je područja, koja su u potpunosti nepovezana s ekonomijom, u kojima država tj. kolektiv ograničava vašu slobodu da jedina opcija koju možete smatrati prihvatljivom, potpuno ukidanje države kao takve.
“Ipak, mislim da ste na zanimljivom području ukoliko ste zainteresirani prostudirati austrijsku školu ekonomije koja ekonomiju shvaća upravo više kao društveni fenomen nego egzaktnu znanost.”
Nisam najbolje shvatio, pa cu postaviti pitanje. Smatras li ti stvarno ekonomiju egzaktnom znanosti?
“Glede Friedmana, ne bih se ja zamarao kvalifikacijom njegovog znanstvenog rada niti bih zagovarao znanstvene radove kao polazište diskusije o slobodi čovjeka. Znanstvenih radova u svakom području imate iz jedne krajnosti u drugu, primjerice kod globalnog zatopljenja jedna struja znanstvenika elaborira utjecaj čovjeka na klimatološke promjene dok druga struja, jednako kvalificiranih znanstvenika, to opovrgava u svojem opusu znanstvenih radova.”
Da, to i jest ideja znanosti. Dijalog i opovrgavanje. Uostalom, upravo tako nesto prica jos jedan novoliberal Karl Popper.
Koliko vidim, vas diskutant (Milton Friedman je/nije hoh…) upravo tako nesto i spominje, Friedmanov tekst nije znanstveni. Mozda je pogresno zahtijevati na “znanstvenosti” s obzirom da je ovo vise blog, sto znaci, “sankerija”, pa neka se izvaljuje i citira sto god hoce.
@Yorkipolitika,
dakle u citatu kažem kako ekonomija nije egzaktna znanost, te upućujem na austrijsku školu ekonomije koja ekonomiju shvaća kao društveni fenomen, a ne kao egzaktnu znanost.
Dakle ekonomija nije egzaktna znanost kakvom je shvaćaju ekonomski planeri karakteristični za planske ekonomije, a priori keynezijanci i slični skloni mišljenju da centralno upravljanje ekonomijom može proizvesti bolji ekonomski output od slobodnotržišnog. U tom smislu upućujem na austrijsku školu kojoj je temelj prakseološki pristup.
S ostatkom komentara se slažem.
U redu, zato me i zacudilo kad sam prvi put citao. Hvala na odgovoru 🙂
Nema na čemu 🙂
Čovjek bi se ponadao da se nakon propasti brojnih marksističkih režima prošlog stoljeća, čiji su zločini usporedivi jedino sa zločinima nacizma, nitko ozbiljan više neće uzdizati marksističku ideologiju i pripisivati joj pozitivne osobine kojih nema. Nažalost, krivo.
Umotvorine trećerazrednog sociologa Karla Marxa koji je u tvornici bio jednom u životu i to greškom što ga nije smetalo da piše o radničkom pokretu, koji je iskoristio gostoljubivost britanske demokracije da bi pisao protiv nje i zagovarao nastanak režima koji bi ga sami prvo strpali u logor, nekim čudom takva ideologija preživljava i dalje što samo pojačava dojam da je ideološki mazohizam karakterna crta čovječanstva. Kao i beskrajna naivnost.
Nasilnički kolektivizam, koji se prije svega manifestira kroz fizičku brutalnost komunističkih režima nekad i financijsku brutalnost socijaldemokratskih i lijevo-centrističkih režima danas, maskira se u ruho humanizma i progresivizma nazovisocijalnih politika.
A gdje je tu čovjek?
Čovjek je tu bez ikakvih prava, negirano mu je pravo izbora jer je svemoćna država već napravila sve izbore za njega kroz fiskalnu i parafiskalnu redistribuciju socijalne države, te obilno koristi represivni aparat protiv onih koji u toj lakrdiji ne žele sudjelovati. Čovjeku je negirano upravljanje privatnim vlasništvom, jer inače ne bi morali pitati birokratske parazite za dozvolu ako žele sagraditi dom svojoj obitelji na vlastitoj zemlji, ili kako je napisao Kapitalac u dnevniku o šparogama, ako želi srušiti drvo u svojoj vlastitoj šumi. Pogledajmo samo ovaj nedavni promjer sa zemljom u Istri i sve će nam biti jasno.
Naš je najveći problem što se ne poštuje privatno vlasništvo i što se pojedincu sustavno negira pravo na izbor.
A tržište i tržišni kapitalizam?
Nema slobodnog tržišnog kapitalizma, koliko god nas “anti-neoliberalna” inkvizicija uvjeravala u suprotno. Sveprisutna državna kontrola, javna poduzeća, proračunske rupe bez dna, porezni teret koji lomi kičmu gospodarstva i građana, muljaže u socijalnoj redistribuciji, rastrošni državni aparat, javni dugovi kojima su zadužili nas i našu djecu, ministri financija koji panično izmišljaju nove poreze da se proračunska lakrdija ne raspadne, zakulisne političke igre za kontrolu proračunskog plijena i vlast u ministarstvima i javnim poduzećima… treba li nabrajati dalje?
Slobodno tržištem, individualizam i sloboda izbora jedino je što nas može spasiti, nikakve reciklirane marksističke ideje koje su već odavno trebale završiti u udžbenicima povijesti pod kategorijom “bizarno”.
Vrijedi o tome razmisliti.
Slažem se sa komentarom libzarda pa bih samo dodala kako je žalosno da ima ljudi koji bi radije s jutranjim vijestima ustajali, a s večernjim lijegali s Linićem i ostalima predstavnicima države umjesto da se zalažu za deetatizaciju naše stvarnsti, ekonomske i svake druge. Sve dok država kontrolira apsolutno sve umjesto da se ukida i proširuje polja slobode (ekonomske i svake druge) dotle ćemo ispaštati. A ako neko mašta o prosvjetljenoj državi u kojoj vladaju sposobni stručnjaci onda neka se prisjeti današnje izjave predsjednika Milanovića koji je izjavio da mu ne treba stručnjak za ministra turizma što je posve u skladu sa prirodom države koju vodi jer je i tako svaka država politička i ideološka konstrukcija koja je potrebna samo da vodi vojsku i policiju te uspostavlja zakonske okvire slobode. Ako mogu birati između raznih modela„virtualnog, utopijskog, nerealnog i izvan-kontekstualnog oblika teoretiziranja” biram onaj model koji povijesno gledano nije završio u totalitarizmu.
Ponovimo još jednom svi zajedno: Marksizam je objektivna i nepristrana pozitivistička znanost.
Prekrasno!
Otkad je to marksizam znanost?
Je li, primjerice, i egzistencijalizam znanost?
Molim komentatora marksistu da mi da link makar na jednu stranicu na kojoj mogu pročitati nešto više o nekom dr. marksizma i njegovim znanstvenim radovima. Unaprijed hvala.
Doista imaš divan i naoko stilski kićen smisao za šalu, ali i posvema nesputanu sklonost emitiranju zamjetne količine logičke nesuvislosti, da ne kažem gluposti. Jer, kako drugačije protumačiti tvoj misaoni slijed po kojem Marx dobiva na znanstvenoj težini samim time jer je netko drugi, u tvojem slučaju Friedman, notorni neznastveni pamfletist. Mogu li i ja na isti domišljat i šaljiv način zaključiti da sam, u najmanju ruku, jako pristojan samo zato što si ti očito izrazito nepristojan kada iz ničega, baš iz ničega, ustvrdiš, recimo, da ja o Frankfurtskoj školi ili o drugim marksističkim naprdaljkama ne znam ništa. I zato, umjesto da meni predlažeš guglanje Frankfurtske škole, bilo bi, vjerujem, bolje da proguglaš samoga sebe, jer po toj tvojoj google logici, budući da o tebi nema gotovo ničega ispada da si notorno neznastven i stoga sadržajno beznačajan.
Ubacit cu se u raspravu na moment (ovo u navodnicima su ocito quotevi):
“Shvaćate li da se ovakva tvrdnja protivi svemu što znanstvena (stručna) javnost govori o suvremenim ekonomskim procesima, kao i konsezusu unutar političko-upravljačke sfere. Kompletan paradigmatski zaokret koji se dogodio krajem 70-ih, od državnog intervencionizma Keyneseovog tipa prema liberalnom modelu, vi na ovaj način negirate. Neke važne događaje, koji sada već pripadaju dijelu historije – počevši od socijalnog eksperimenta Chicago boysa u Čileu, vladavine Reagana i Thatcher u 80-ima (koji se baš lijepo smješkaju na vašoj naslovnoj slici), Washingtonskog konsenzusa (pogledajte glavne točke tog sporazuma i ponovno mi recite da ekonomija nikad nije bila reguliranija), stvaranja nadnacionalnih trgovinskih institucija, i možda ono najvažnije, razvoj nereguliranog globalnog financijskog sistema – vi na neki način diskreditirate. “
U SAD-u svake godine “compliance” troskovi dosežu vise od bilijun dolara. od 2002-2012 broj regulacija je narastao za 40%. Ovo mi je prvi podatak koji pada na pamet (možete provjeriti u publikaciji “10000 Comandements – nazalost nema toliko daleko u proslost). Je li vama normalno da petnaestina svakog proizvedenog dollara ide u rjesavanje problema zahtjeva drzave za ovim ili onim. Mislim da se taj novac mogao upotrijebiti u puno pametnije svrhe, i to one koje bi rjesile vecinu problema zbog kojih postoje prenapuhani drzavni proracuni…. koji ocito ne poznaju donju granicu.
Cijelo vrijeme koje spominjete u većini najrazvijenijih zemalja udio države u GDP-u je rastao, a raste i danas. U vecini zapadnih zemalja svako druga novcana jedinica stvorena na godisnjoj razini prolazi kroz jedan centar. Meni je tesko to nazvati ikakvim neoliberalizmom i slobodnim trzistem, a s obzirom da se nivo drzave od “friedmanove pobjede” nije skoro nigdje smanjio (je valjda u svedskoj), koliko je ta “revolucija” djelovala na stanje je jasno.
“Takav vaš pokušaj je, ili hrabar, vizionarski i radikalan (iako se ne slažem s njim, pozdravljam ga, jer smatram da konstantno treba preispitivati i dekonstruirati društvene konsenzuse i dijelove historije) ili poptuno ignorantski pa samim time i suvišan da bi se na njemu gubilo vrijeme. Iz vašeg primjera s pizzom, dobijam dojam da vi na ekonomiju gledate iz perspektive malog ili srednjeg poduzetnika, kojem fiskalni i parafiskalni nameti ograničavaju, kako vi kažete, potpuno slobodno djelovanje, te iz tog razloga govorite o nikad reguliranijem tržištu. Ako su domet vašeg bloga jadikovke iz pozicije malog poduzetnika prema maćehinskoj državi, to je u redu i legitimno, no, prema meni, poptuno nerelevantno u pogledu problema današnje političke ekonomije. Fokusirajući se na razinu slobode ili sputanosti poduzetnika u kontkestu Hrvatske ili EU, zanemarujete strukturne, stvarne odnosno bitne probleme sustava u kojem živimo.
U prvom komentaru sam rekao da bi se SFERE (bilo proizvodne ili uslužne) u kojima je istinski slobodno tržište razvijeno mogle nabrojati na prste jedne ruke. Pritom nisam mislio na nacionalni nivo ekonomija (kako vi pogrešno shvaćate) već na anomalije tržišta koje su razvijene u različitim područjima globalizirane ekonomije.”
Mozda vam je nejasna prica oko “poduzetnicke” perspective, no da imate toliko znanje o promjenama iza 70ih bio bi vam jasan fokus na mikroekonosmke osnove makro analize, koje se cak koriste u nokeynesijanskim modelima. Stoga pricati da su keynesijanci nestali sa scene i da ih je npr. RBC ekipa zamijenila kao mainstream je netocno. Glavni makro modeli danas su neokeynesijanski, sto mislite kako dokazuju nepostojeci fiskalni multiplikator na ZLB-u?
Kako izgleda ta mikroekonosmka osnova cu vam probati prikazati u par redaka: Pretpostavljam da ste vi jedan od onih koji podrzava fiskalizaciju i koji smatra da je ona ultimativno fair-play oruzje. Moja obitelj ima mali biznis, nista ekstra veliko. Svaki put kada je netko kao i vi zazivao drzavu da intervenira nama je nestalo novca iz djepa. Tako ce bit ii sada i na rubu smo propasti.Ne bi imao problem propasti zbog povecane konkurencije, ali imam problem s gubitkom obiteljskog biznisa zbog regulacije i poreza i korupcije. Vise se isplatilo da je majka radila kao cistacica negdje nego se zajebavala s vama omiljenom birokracijom kako na kraju ne bi zaradila skoro nista. vratimo se regulativi da vam mogu predocit zasto je ta perspektiva veoma vazna i za globalnu situaciju koju uporno spominjete. Naime novi zakon o fiskalizaciji ne uzima u obzir specificnosti mnogih poslova, tako da gospoda iz HOK-a i porezne nisu znala odgovoriti na broj pitanja na seminaru na kojem sam nedavno sudjelovao. zakon nema veze s praksom. Ti paraziti koji bez srama uzimaju nas novac (a vi ih podrzavate) su cijelu pricu zavrsili odgovorom: “snadjite se!”. Dalje, dolazi do promjena u poslovanju s gotovinom tako da je na razini cijelog obrta dopusteno imati odredjenu kolicinu novca u blagajni (tj svim blagajnama) i novac se mora polagati svaki dan na banku. To je prije svega izrazito neprakticno i nema smisla sa zivotom, a drasticno podize troskove poslovanja onima kojima banka nije iza ugla, kao nama koji djelujemo u malom mjestu. Jednako tako je neprakticno jer ne uvazava cinjenicu da mnoge usluge ovise o vremenu i drugim faktorima, te da je nemoguce ljudima vratiti novac ako se usluga ne moze ispuniti. Gospoda sa seminara su imala isti odgovor – snadjite se. Na primjeru putovanja brodom odgovor je bio: “nasi ljudi znaju otprilike kakvo ce bit vrijeme” Jednako tako ogranicena je i kolicina novca u blagajnama mjenjacnica. to je jedna grana naseg posla i imamo vise poslovnica. Posto poslovnica dnevno okrene puno vise od novog limita, pitali smo gospodju iz porezne, hocemo li zatvoriti nakon tog limita ili raditi na crno? Sad bez odgovora.
E sada vasa rijec:
“Brojni su razlozi zašto monopoli ili oligopoli nastaju, međutim ono što je bitno jest da isključivo tržišni mehanizmi na njih nemaju rješenje. I zato govorim o ograničenosti tržišne ekonomije koju možemo vidjeti na globalnom nivou. Primjera ima toliko da doista ne zna otkud bi počeo: na financijskom nivou, pogledajte tragikomičnu situaciju sa industrijom kreditnog rejtinga, gdje službeno postoji više od 150 agencija na svijetu, međutim 3 dobro nam znane agencije pokrivaju 99% tržišta (od toga dvije najveće svaka po 40 posto); pogledajte vaš operativni sustav preko kojeg radite na računalu – jedna kompanija ima 90 postotni udjel na tržištu, druga (Apple) 7 postotni, i onda slijedi nekolicina ostalih, široj javnosti nepoznatih, proizvođača; nadalje, medijska industrija i njihovi moguli, industrija hrane (već spomenuti Nestle), telekomunikacije, farmaceutska industrija, primjeri tržišnog monopola ili olgiopola su zaista mnogobrojni. Možemo ostati na nivou naše okoline, spomenimo samo Agrokor koncern ili EPH. Poanta svih ovih primjera je da tržišni mehanizmi ne mogu adekvatno riješiti tržišne anomalije koje dovode u pitanje ideju i funkciju tržišta uopće i iz tog razloga govorim o ograničenosti slobodnog tržišta koja izlazi na vidjelo u suvremenom kontekstu. Kako biti konkurentan jednom Microsoftu, Moodysu, Rupertu Murdochu, Todoriću, Paviću itd. i kako se ja kao novi poduzetnik u određenoj industriji mogu boriti protiv njihovog kapitala (što doslovnog, što reputacijskog). A u svemu tome ispaštaju potrošači tj. pojedinci, u čiju se slobodu toliko kunete.”
Ja cu vam odgovoriti prakticnom “mantrom”. Pogledajte sto sam gore napisao, prva stvar je da su regulatorni troskovi across the board, i unistavaju male bisnise jer oni nemaju ekonomiju obujma kao i veliki. Ne znam sto radite u zivotu, al smrdi mi na nesto vezano s javnim sektorom, jer da ste s druge strane imali bi ovakve stavove samo ako ste LocheadMartin, Goldman, kreditne agencije, Konzum i drugi “cronies”. Prva moja prica o reguliranoj blagajni: jedan konzum lakse moze podmiriti troskove polaganja svog novca na racun jer ima puno vise prometa prema tome, obilazak jednog dostavljaca npr vise centara njemu predstavlja manji trosak. Mali biznis to ne moze priustiti, a ako to ne ispuni – kljuc u bravu! Sad mi recite da regulacija nije vecem subjektu u startu, podizuci barijere otvorila put ka monopolskom polozaju?
kreditne agencije:
Država kroz razne regulacije zahtjeva korištenje rejtinga agencija u strukturama bilanci niza institucija i fondova. Rejting koji je relevantan može dati samo “općeprihvaćena” agencija. “Općeprihvaćenom” agencijom se postaje onda kada se zauzima dovoljno tržišta da te država smatra takvom – jer sve institucije koriste tvoj rejting. Ako te drzava ne smatra takvom, neces ni doci do trzista. Jel primjećujete situaciju i sto regulacija radi?
Microsoft : Apple je najveci proizvodjac osobnih racunala ako se pribroje tableti koji uzrokuju pad prodaje pc-a (sa windows sustavom) – trziste rjesilo problem.
Ostale “trzisne” anomalije vecinom slijede uzorak rezultata regulacije koji sam vam prezentirao na vlastitom primjeru. Trziste nije savrseno, postoje neuspjesi, ali to nisu oni koje vi navodite (i Friedman je prepoznavao te neuspjehe, ali je znao da ce trzisni neuspjeh uvijek imati gori epilog kad se drzava uvali u cijelu pricu). Drzava ima odredjenu ulogu, ali ne u svemu. Zakoni moraju biti kodificirani rezultat trzisnih rjesenja, a ne da se donosi kako nekome padne na pamet. U hrvatskoj se zakonom pokusavaju rjesiti nelikvidnost dok su u britaniji nastale male kompanije koje otkupljuju dugove po diskontu time rjesavajuci problem za vjerovnike, i onda pokusavaju naplatiti od duznika. Trziste rjesilo problem zbog kojeg Linic guzi cijelu zemlju. Ja necu vise odgovarat na ovaj post jer moram smislit kako cu obracunavati neke usluge nakon fiskalizacije (ako uspijemo isfinancirati dodatne kase i programe), jer drzava to nije bila u stanju ukljuciti u zakon kad ga je vec tako siledzijski progurala. Ali reci cu vam jednu stvar, kao sto kazem svim drugim zazivacima intervencije: drzava koja vam moze sve dati, moze vam sve i uzeti. Mojoj obitelji uzima vec godinama, ako i svima drugima koji rade svoj posao bez politickih veza. Nije mi cilj utjecat na vase misljenje jer mi je ono nebitno, pokusavam objasniti da mi s takvim stavom drzite ruku u djepu/novcaniku. Nemam turbo-filozofski stil pisanja kojim se kočoperim po internetu, ali sam dovoljno pametan vidjeti kad netko želi živjeti na moj račun, pa vas lijepo molim da to ne radite. Ne zelim nista od vas niti od drzave, samo me ostavite na miru. Frideman je smatrao da je sloboda raditi ono sto zelis dok ne ogranicavas tudju slobodu, pa vas molim da ga poslusate, jer ja u vas zivot ne zadirem.
Pozz
“Ne znam sto radite u zivotu, al smrdi mi na nesto vezano s javnim sektorom, jer da ste s druge strane imali bi ovakve stavove samo ako ste LocheadMartin, Goldman, kreditne agencije, Konzum i drugi “cronies”.
Troopa, vi komplimentirate vaseg sugovornika. Ja se kladim da Milton Friedman nije hohstapler dolazi sa Filozofskog jer cete smo tamo naci tu cornucopiju teorija o politickoj ekonomiji koje raspredaju oni koji nijednu kunu nisu zaradili na trzistu o kojem govore.
Kićeno dezorijentirani trbuhozborac koji u istom komentaru kaže da ne zna što predlaže da bi onda par redaka ispod ipak na brzinu smantrao potrebu globalne regulative tržišta, pomalo se smiješka nad činjenicom da netko tko sebe naziva liberalom reagira “burno i napadački” na njegovo suprotno mišljenje jer je kao to u nesrazmjeru s liberalnom filozofijom, podvaljujući istodobno da taj netko takvim neprimjerenim odnosom čak dovodi u pitanje njegovo pravo na suprotno mišljenje.
Božemesačuvaj.
Kakav smutljivac i neznalica.
Biti liberal, ne zna licemjerni ignorant, ne znači biti prema nekome pristojan i politički korektan, niti znači da je reći nekome da je glup oduzimanje glupanovog prava da ima suprotno mišljenje, nego upravo suprotno – liberal znači biti slobodan sasuti nekome sve što ga spada, uz svetu obavezu da isto pravo zajamči i samom smutljivcu.
Postovane dame i gospodo,
povjesnicar sam iz Münchena, i zelim predloziti jedan clanak za Vas digitalni portal.
Radi se o radu jednog filozofa, ekonomista prof. dr. emer. Hansa Hermanna Hoppea.
Clanak nosi ime “drzava ili drustvo privatnog prava” i temelji se na Hobbeskom mislu privatnog prava s utjecajem na politicku zbilju i politicku filozofiju.
U slucaju da biste bili zainteresirani, ja bih Vama poslao doticni clanak (koji sam osobno preveo s njemackog na hrvatski jezik).
Ovaj clanak bi bio jako zanimljiv za temeljitu raspravu o srzi drzave i jako bi se dobro podudarao s temama Vasih prijasnih clanaka.
S postovanjem
Poštovani,
ukoliko prof. Hoppe dozvoljava objavu članka na ovoj web stranici svakako sam zainteresiran za njegovu objavu u vašem prijevodu.
Predlažem da nastavimo komunikaciju po tom pitanju putem e-mailova: kapitalac.wordpress(at)gmail.com
Hvala na zanimljivom prijedlogu.
Svako dobro,
Kapitalac
Ovaj uvodnik je jako zanimljiv, ali ipak, suviše je kantovski i kartezijanski, i pretpostavlja autonomnog subjekta koji djeluje unutar okruženja kojime vladaju nekakve objektivne zadatosti. Međutim, filozofska misao od onda, posebice kod Heidegera i kasnije, dovela je u pitanje ove pretpostavke i zamaglila razliku između subjekta i objekta, ali i pojedinca i društva, itd. Također, ne želim negirati štetnosti kolektivizma, ali kapitalizam i socijalizam, kakvima ih danas poimamo su zapravo kolektivistički rođaci. Niti jedan niti drugi ne bi mogao bez države. Taj kompjuter kojeg navodite u komentaru dolje ne bi bio stvoren bez države i vojske. Država kroz svoje javne nabave stvara potražnju, a katkad i izravno financira razvoj nekih tehnologija, usluga i proizvoda. Uglavnom, kapitalizam kakvog vi želite je još nedostižnija fantazija od socijalizma kojeg često vezuju uz egalitarijanski utopizam. Barem u ovom ovakvom modernom društvu, dok bi se za svijet, recimo, 18. stoljeća možda i moglo govoriti o nekakvom “čistom” kapitalizmu. U svakom slučaju, ovakav industrijski podržavljeni kapitalizam koji je norma, pogotovu za razvijeni “kapitalistički svijet” doveo je do velikog napretka u tehnologiji i kvaliteti života, ali u sebi krije sjeme destrukcije, i to je očito ako pogledamo njegove učinke na okoliš. U socijalizmu nije rješenje, ali nije niti u današnjem kapitalizmu koji stalno forsira masovnost, destrukciju, megalomaniju, neograničeni rast i razvoj bez pokrića.
Država bi trebala biti okvir, a ne tvrtka. Problem ne vidim u “državi” već u ideji da državom vlada vlast, koja ima primat u definiranju i manipuliranju “javnog interesa”, za kojeg znamo da ista voli podmetati prilikom traženja odobrenja za nasrtaj na novčanike građana. Državu ne smatram negativnim izmumom čovječanstva već najgore zloupotrebljenim izumom čovječanstva. Državu bi trebalo koristiti prije svega za uspostavu i održanje vladavine prava. Vladavine prava prema izonomičnim načelima koja datiraju mnogo prije nama poznate demokracije ili s vladavinom prava često pomiješanog pojma “pravna država”. Klasični liberalizam tj. njegova uspostava u današnjim vremenima jest utopija, no njegova racionalnost daje mi snagu da o današnjim problemima nastavim govoriti iz tog kuta i očuvam nadu da će s vremenom ljudi shvatiti koliko štete u njihovim životima čini prevelika koncentracija moći u rukama zakonodavne i izvršne vlasti koja se nadvila nad njima. O kapitalizmu ne možemo govoriti usporedno sa socijalizmom. Ispravnije je uspoređivati socijalizam i klasični liberalizam kao oprečne ideologije ili još ispravnije uspoređivati kolektivizam, gdje su lijevo i desno dvije strane iste medalje, sa individualizmom. Kapitalizam je modalitet društva neovisan o ideološkoj osnovi. Gdje god nastane višak možemo govoriti o kapitalističkim principima. Pitanje je samo tko je vlasnik imovine i kako su uređena vlasnička prava. U tom pogledu klasičnom liberalizmu nema premca i koja god država da je prakticirala više elemenata koja on zagovara dokazano je prosperitetnija. Prosperitet se ne iskazuje uvidom u makroekonomske indikatore već u realnoj slici blagostanja ljudi koji žive unutar granica države. Osnovni preduvjeti blagostanja su vladavina prava (izonomija), zaštita vlasničkih prava građana te slobodno i od vlasti neometano tržište. Tri uvjeta na prvi pogled trivijalna ali zbog sklonosti despotizmu i zloupotrebi države kao izuma gotovo nedostižna, utopistična.
Je da, ali vidite, mislim da smo došli u fazu kada ti viškovi više nisu tako jasni. Izbacivanje novog iphone-a u rekordnom roku će potući konkurenciju i stvoriti viškove, profit, radna mjesta, efekt multiplikacije i sve one blagodati koje nam ekonomika obećava, ali koliko se milijuna litara čiste vode potroši za proizvodnju mikročipova za takve uređaje, koliko se smeća naaukumulira, koliko se tog javnog dobra uništi – vode, zraka, prirodnih bogatstava. Za javno se dobro ne mari, nitko ga ne posjeduje, teško ga je kvantificirati, procjene o njegovoj raspoloživosti su podložne manipulacijama – i onda ga se uništava kao da je posve obnovljivo i nadoknadivo, zapravo neograničeno. Ali će se zato na drugoj strani jednadžbe tako “destruktivno stvarani” viškovi jasno navesti, kvantificirati, opravdati, obrazložiti i sami prikazati (uz pomoć korporato-državne PR mašinerije) kao javno dobro, jer tobože stvaraju radna mjesta, doprinose tehnološkom razvoju i istraživanjima, diseminiraju znanje (a ono je “neograničeno”, naravno, jedino što je mozgu ponekad potreban kisik da bi ga iznjedrio), itd. Kina je ekološki uništena zemlja. Ona može sebe zvati proleterskom ili komunističkom, ali ona je zapravo egzemplar današnjeg globalnog kapitalizma.
Možemo okrenuti ploču i naopako: s obzirom da je kapitalistički način razmišljanja nedvojbeno doveo do tehnološkog napretka i prosperiteta mnogih ljudi koji su imali sreću živjeti u liberalnije uređenim državama (i u komunističkim državama kapitalizam je donio prosperitet, prije svega partijskim funkcionerima) možemo se zapitati koliko je kapitalizam zapravo javnog dobra i očuvao (?). Neke stvari se ne daju kvantificirati kao što se ne da kvantificirati zasluga kapitalizma u zagađenju okoliša.
Državne vlasti su sklone regulaciji i protekcionizmu. Evo primjer sa zaštitom monopola – patenti. Države dakle koriste zakone potpuno suprotne načelima vladavine prava i izonomičnosti da bi realno sprječavale tehnološki razvoj i napredak. Da nema patentnih protekcija možda bismo već odavno koristili tehnološka rješenja učinkovitog zbrinjavanja otpada i pročišćavanja vode. Ovako, pravo na tehnologiju država omogućuje samo jednome, da bi taj isti mogao uživati povlašteni monopolistički položaj. Je li kapitalizam tome krivac ili onaj despotizam i generalno zloupotreba države kao izuma? Mislim da se odgovor nameće sam po sebi. Međutim ako se ne slažete samnom i da ne bi ispalo da se bavim manipulacijama, koje je rješenje po vama? Dakle čovjek, pojedinac, radi i radom stvori višak. Višak stvori jer proizvodi nešto što drugi trebaju i novcem nagrađuju, trgujući. Na isti način to učini milijarda pojedinaca raštrkanih u okvirima država Svijeta. Višak pokreće kapitalizam. Ako je kapitalizam loš iz toga slijedi da je višak loš i da je rad svih tih pojedinaca loš, dakle treba ga ograničiti (ograničiti na što? tko će uzeti u svoje ruke taj zadatak? moralni hazard? sloboda? što je pravo u tom slučaju?). Nadam se da razumijete dubinu problema. Lako je u suprotnom mantrati o javnom dobru, interesima, ideologijama, komunizmu ili kapitalizmu. Koje je rješenje?
Pa rješenje bi bilo u odgovornijem ponašanju pojedinaca i čitavog društva, ali kako to nije moguće, možemo očekivati u budućnosti sve jaču ulogu države i nacionalizaciju javnih dobara. Možemo očekivati i smanjenja osobnih prava i sloboda građana, kao i bujanje podobnih oligarhija, a sve u svjetlu prevelike napučenosti i oskudice u resursima (najviše hrane i energenata).
ovdje moram dodati da sam i sam u jednom komentaru bio isprovociran spomenuti Keynesa, Thatchericu i Reagana, ali sam odustao, jer, hej, život je kratak, a oni su svi mrtvi.. njihova djela ne žive, nego mrtve.. dokazano..
Zanimljivo, čime li je Keynes zaslužio da ga svrstaš u grupu sa Thatchericom i Reaganom? Što se tiče mrtvljenja ideja Thatcher i Reagana tu se slažemo. Osnovna ideja koju su oni promicali jest pravo na slobodu svakog građanina i odgovornost za vlastite postupke. Ti ideali se u današnjem svijetu teško nose pred progresivizmom kojemu čovjek zapravo i nije bitan.
LOL, ali bar su dokazali Keynesovu maksimu da će dugoročno gledano svi biti mrtvi 🙂
😀
http://www.prirodoslovlje.com/dokuwiki/doku.php?id=start
Odličan blog i postovi! Nastavite samo tako.
Pozdrav iz Zagreba (nadam se skorom preseljenju u Minhen)
Hrvoje
Hvala Hrvoje! Sretno u Minhenu! I ja bih volio put Bavarske ali još se nekako nećkam.
Postovani,
Vezano za povrat poreza. Moja supruga radi 4 mjeseca u godini I ostvaruje ukupno manje od 10 t kn. Prihoda. Na to dobija jos sa burze 3 mjeseca minimalnu naknadu, moze li ona biti uzdrzavani clan na mojoj poreznoj prijavi?
Hvala I LP
Naknada za nezaposlenost spada u primitke koji ne podliježu oporezivanju. Stoga ostaje tek iznos koji je supruga ostvarila tijekom radnog odnosa, dakle manje od 10 tisuća HRK, te je možete na poreznoj prijavi staviti kao olakšicu iliti uvećati faktor osobnog odbitka za 0,5 (1 imate za sebe + 0,5 za suprugu = 1,5).
Pozz,imam malo komplicirano pitanje,prosle god sam radila dva mjeseca i netto isplata mi je bila 4500 kn za ta dva mjeseca,suprug ima mene i dijete na svojoj poreznoj kartici i tako smo ostavili i za ta dva mjeseca i ja takoder nisam uzela svoju poreznu niti je davala poslodavcu.Sad me zanima ako suprug preda papire za povrat poreza hoce li imati kakvih problema zbog ta dva mjeseca jer naravno u potvrdi s burze ce pisati da sam dva mjeseca bila zaposlena i dali ja moram takoder predati za povrat poreza,puno hvala
Bok,
inače kada je sve po špagi vi biste u trenu zaposlenja trebali izvaditi svoju poreznu karticu i dati je poslodavcu kao temelj obračuna davanja na plaću. Suprug vas istovremeno mora maknuti kao olakšicu sa svoje porezne kartice. S obzirom da ste taj korak preskočili nisam siguran kako je vaš poslodavac regulirao vaše poreze i doprinose odnosno kakav je to primitak koji ste ostvarili (“neto” primitak proizlazi od bruto2 koji je umanjen za doprinose, mirovinsko, poreze s olakšicom i prirez).
Kako biste izbjegli nasanjkavanje preporučam da informativno kontaktirate pozivni centar porezne uprave 0800-66-99-33 i opišete im svoj slučaj i tražite uputu za postupanje. Ako oni ne nađu neki problem (pravno-proceduralne naravi) tada možete biti olakšica suprugu temeljem toga što niste ostvarili primitke veće od 11.000 kuna.
Držim fige!
Evo, samo riječ podrške kad sam već ovaj izvrstan blog linkao kod sebe.
Moj odnos prema libertarijanizmu može se opisati kao love-hate:
– love zato što su mi mnoge ideje iz ovog područja privlačne – ako ne same po sebi, onda svakako kao zaštita od ultra-socijalističkih krajnosti koje kroz onaj poznati “sindrom klizave padine” sve više stežu omču oko vrata poštenim ljudima.
– hate zato što je ekstremno rijetko upoznati nekoga s libertarijanskim načinom razmišljanja tko nije istodobno ekstreman i iracionalan u svim područjima samo da bi bio ekstreman, najčešće onaj način koji je najlakše opisati kao “bunim se eto da bih se bunio”. Da ne spominjem razne američke političare, recimo nedavno mi se kod nas svidjela knjiga “Kako je nastao novac”, čiji se autor opisivao kao libertarijanac, ali njegov cilj se svodio na to da “u Brusselu legne ispred bagera i radi im probleme gdje može”. Profesionalno trollanje zanimanje, a za njime se nažalost u tim krugovima jako često poseže, i to neminovno odbija ljude. Koji je smisao pobune samo radi pobune?
Uglavnom, izuzev tvog bloga koji je vrlo promišljeno pisan (i na tom svaka čast) i možda Gonzala Lire ( http://gonzalolira.blogspot.com/2010/07/why-corporations-matter-part-i.html ) koji uopće nije libertarijanac, vrlo je rijetko da čovjek naiđe na toliko misli s kojima se može složiti. Čak i kod onih s kojima se uopće ne bih složio, opet bih prepoznao da je slaganje na temelju racionalnosti (i sposobnosti debatiranja) važnije od samog stava. Toga danas očajno nedostaje, i na internetu i u medijima.
Osim par rijetkih iznimaka, ja se ne bavim ekonomijom gospodarstva, već ekonomijom seksualnosti (onim što ja nazivam “seksualnim tržištem”, i pri tome naravno ne mislim na prostituciju). Količina iracionalnosti je u tom području jednostavno nevjerojatna. Predvidljivo, rekao bih – ne samo da je seksualni impuls nešto što intimno utječe na mnoga područja života, već i zato što ljudi svoju percepciju seksualnosti razvijaju od samog rođenja, s nevjerojatnom količinom vanjskih utjecaja u borbi za kontrolu nad genetskom osnovom. Ako misliš da ti ljudi dolaze s fanatičnim i emocionalno utemeljenim stavovima kada se zalažu za nešto iz područja ekonomije, poviri samo kod mene neke reakcije pa ćeš pasti u nesvijest.
Uglavnom, da ne baljezgam, svaka čast na ovom utočištu razuma, puno sreće u daljnjem radu, i još koji kirurški precizan članak tipa “Ne radite djecu” 😉
Tnx za komentar i hvala za podsjetnik na ovaj tekst s djecom koji sam, koliko me sjećanje služi (a služi nedvojbeno sve manje, pa posljedično sve više čitam), napisao na samom početku ovog bloga. Onda se moglo naći malo više entuzijastičnih tekstova, a kako vrijeme prolazi tako oni postaju više promišljeni, što si dobro primijetio.
Inače o prirodi seksualnosti dosta sam naučio čitajući Reakcionara (blog nekompetentna reakcija), preporučam s obzirom na tu dodirnu točku. 🙂
Pozdrav Kapitalac. Blog ti je odličan i svaka čast na trudu. Inače ja sam knjigovođa i imam svoj mali knjigovodstveni ured te sam dobro upoznat s problemima poduzetnika i malih ljudi u obrtima koje država pljačka svakodnevno. Do ovoga bloga došao sam preko iustitia.hr, inače još ponekad pročitam i katoličku stranicu quovadis te fizzit.net. Sebe također smatram libertarijancem i idealistom. (Mislim da je i Isus to bio. haha), pozdrav i puno uspjeha
može li i uređenje kupaonice ući kao povrat poreza.
nažalost više ne
http://www.propisi.hr/print.php?id=2408
odlicno jako zanimljivo britko i dobro. sve san procita od prvog bloga do danas. bolu me oci hehe
Nemoj me zezat! Sve? 😀
Pa vidim još danas da komentiraš neki prastari tekst i mislim si kako si baš na njega naletio, a kad ono “inventura”! 😀
ma mestre svaka cast. sve san procita. sve. ritko di mogu rec da se ne slazen s tobon. jedino bi volija vise malo clanaka koje se bave pravon, pravnon (de)regulacijama, tj. postulatima slobodnog drustva. al jebatga mestre ne mos bas ni ti o sveme hehe
Moram priznati da je ovo jedan od boljih blogova za pročitati uz još nekoliko stručnih. Zanima me da li postoji u Hrvatskoj (Zagreb) klub ili stranka koja okuplja libertarijance.
Tnx za pohvale!
Stranka ne postoji. Postoji par udruga poput Iustitie i Centra za ekonomske analize (CEA) koji kroz formalni rad propagiraju načela vladavine prava i slobodnog tržišta. Neformalno tu je periodičko okupljanje libertarijanaca uz pivo u Medvedgradu (Ilica), o čemu se uglavnom pukne neka obavijest na blogovima, te periodičke Slobodne večeri u Gundulićevoj (Verdi) koje organizira Iustitia.
Hvala puno, samo nastavi pisati. Dok sam nezaposlen bar da imam čitati kvalitetno štivo.
pozdrav ..
Drago mi je vidjeti da postoji ovakav blog koji se bavi temom slobodnog tržišta i promocijom vladavine zakona. ( uvijek kada to spomenem se sjetim prvog Nico filma sa Stevenom Seagalom “Above the Law” .. hehe).
Ovim putem bi htio uputiti pohvale na postove i na takt koji imate prilikom rješavanja napada na vas osobno ili čak na samu ideju klasičnog libertarijanizma. Moram reći da od danas imam par novih oružja u arsenalu kada dođe do (mentalne) borbe sa suprotnim taborom. 😉
Nadalje .. svim ostalima bi preporučio kronološko-povijesno informiranje o nekim izvorima ove struje razmišljanja. Od Magna chartae libertatum (1215.g.) kojom je započela r/evolucija društva do Napoleonovog Zakonika (1804) koji bi se mogao smatrati temeljem svih Ustava slobodnih država u svijetu.
p.s. – ovaj blog namjeravam podijeliti sa ljudima u facebook grupi ” Laissez faire Hrvatska” pa slobodno chekirajte .. mozda vam se svidi ..
i za kraj .. kako bi rekao jedan stari Vulkanac .. ** Live long & prosper ** \\ //_
Pozdrav!
Hvala za komentar, osobito za obraćanje pozornosti na povijesni kontekst te preporuku facebook grupe. Preporučam vam grupu “Libertarijanci koji govore naški” https://www.facebook.com/groups/libertarijanci/ koja je okupila već više od 900 članova. Doduše ona je otvorena za sve zainteresirane pa se ne radi isključivo o libertarijancima ali u pravilu sve rasprave sa eventualnim neistomišljenicima su na civiliziranom nivou.
Live long and prosper! 🙂
odličan blog, čestitke autoru
Na svojoj poreznoj kartici imam 2 uzdržavana sina, jedan je srednjoškolac, drugi student. Stariji, student, prošle je godine radio u turizmu i preko Učeničke zadruge ostvario oko 8800 kn primitka, a od toga oko 1600 kn troškova prijevoza i to mu je isplaćeno preko njegovog žiro računa. Krajem godine ostvario je pravo na gradsku stipendiju i isplaćene su mu 4 mjesečne stipendije za 2013. ukupno 3000 kn. Zvali su me u Poreznu upravu i rekli da mi prema primicima po njegovom žiro računu on ne može biti uzdržavani član za prošlu godinu i da sam dužna poreznoj za 2013. oko 4600 kn. Onih 11000 je po tom žiro rč prešao za oko 800 kn, a napominjem da su neoporezivi troškovi prijevoza po potvrdi Učeničke zadruge preko 1600 kn. U poreznoj to tumače da se gleda na ukupni iznos na žiro računu i da se sve tretira kao primitak. Što mislite da li imam osnove za žalbu i hoću li trebati platiti taj porez? Po meni putni troškovi (koji su neoporezivi) ne bi trebali ulaziti u onih 11000 kn. (Čak mi je i to da stipendija, koja je isto neoporeziva, ulazi u tih 11000 kn nekako nelogično). Možda sam trebala sina odjaviti s porezne kartice ta tri mjeseca lani, ali nisam znala da se to može s obzirom da zaposlenje nije bilo preko radne knjižice nego preko ugovora Učeničke zadruge.
LP i hvala…
Postovani.Predala sam zahtjev za povrat poreza i sve je u redu osim sto mi jedan poslodavac za mjesec dana nije platio porez,naime na kraju svega imala bi dosta veliki povrat poreza ali me sada setkaju od vrata do vrata i na zalost zbog tih mjesec dana vele da nemogu dobiti povrat poreza.Molim vas pomognite ako postoji neki nacin da dodem do svog novca.
Hvala.
Stvarno mi nije drago čuti za ovo no nažalost stvar upućuje na jedan veći paradoks u sustavu. Poslodavac ima obvezu uplaćivati porez u ime radnika no njegova odgovornost po tom pitanju je tek solidarna. Drugim riječima ukoliko on ne plati porez država će nagaziti vas. Ovo je svojevrstan dokaz da državi nije do građana već samo do toga da ih opljačka i kada to jednom učini više nema razloga da se upliće u mukotrpnu naplatu potraživanja prema poslodavcu. Ukoliko ćete ustrajati u tome da se stvar pozitivno riješi za vas preporučam da angažirate odvjetnika koji se specijalizirao u području poreza. No pitanje je kada će ta pravda biti zadovoljena i isplati li vam se to financijski i vremenski.
Hvala na odgovoru..nazalost mi svo samo obicna sirotinja u ovoj drzavi a o demokraciji mozemo samo mastati.Naime cula sam da se moze dati neka pismena izjava kojom se odricem povrata tog dijela poreza koji nije uplacen..meni svaka kuna mnogo znaci i kako objasnit bogatima sa bijesnim vozilima da njihovi radnici nemaju niti za osovno kruh i mlijeko.
LP
Ja naprosto ne mogu da vjerujem da još uvijek postoji iole obavještena osoba koja vjeruje, da bilo koji političar ili politička stranka, u bilo kojoj državi tzv. ‘zapadne demokracije’, ima bilo kakvu moć, a da ta moć nije ‘amenovana’ od strane krupnog kapitala. Ma kakav ‘etatizam’, kakvo ‘slobodno tržište’?! Bilo je, jest, i biti će onako kako odluči, ne više od stotinjak ‘kapitalaca’…:). Padom berlinskog zida, stvoreni su uvjeti da se ‘disciplinira’ žgadija u vlastitom dvorištu, naravno, uz pomoć ovih tzv. poduzetnika od 100-tinjak tisuća $. Njima je,(tzv. poduzetnicima), daleko teže pratiti ovu ‘Igru prijestolja’ nego li radnicima, jer oni ipak mogu nešto izgubiti, a ovi drugi nemaju što. Hrvatska je u toj igri tek neki mali vazalčić. Čeka se jedino, da neka nova Marie Antoinette, ljude, umjesto da idu u pekarnice, uputi u slastičarne… Tko preživi imat će šta pričati.
Hvala ti Kapitalac, izvrstan blog!
Nema na čemu. I hvala! 🙂
Postovani, prosle godine Sam bila na porodiljnom dopustu do 4 mj., nakon toga Sam bila 2,5 mjeseca u radnom odnosu nakon cega Sam dobila otkaz kao visak I Od tada Sam na burzi. Da li i od kada me suprug Može upisati kao uzdrzavanog clana na DOH obrazac za 2014. Obzirom da Sam u 2,5 mjeseca radnog odnosa zaradila (placa i mirovina) ukupno 9538kn, neto 7344kn? Takodjer je suprug 24.4.14.dobio rjesenje za 50% tjelesno ostecenje pa me zanima da li se to upisuje ako da gdje u DOH obrazac?
Zahvaljuj vam na odgovoru,
Lijepi pozdrav
Ida
Pozdrav,
na oba pitanja odgovaram potvrdno. Dakle ako tokom godine niste ostvarili više od 11.000 kuna primitaka možete biti olakšica vašem suprugu, koji počevši od isplate u svibnju može svoj faktor osobnog odbitka uvećati za dodatnih 0.3 boda.
Sretno! 🙂
Hvala puno!