Oznake
Negdje od 400. objavljenog posta razmišljam da se ostavim blogiranja. Pa sam mislio kako ću to učiniti sa 451. postom, sve objavljeno fino isprintati i teatralno spaliti (Kontate analogiju?). Pa se valjda zbilo nešto što me natjeralo da ipak napišem još poneki tekst, više ne znam ni sam što je bio poticaj, a pokušao sam naći novu inspiraciju i u snimanju videa (po tom pitanju možda još nisam sve rekao).
I tako sam dogurao do ovog, 515 posta. I to će biti taj, posljednji.
Zapravo stvar uopće nije u inspiraciji. Stvar je u tome da sam naučio što sam imao za naučiti. Blog je, naime, fantastično sredstvo za klesanje, brušenje i poliranje stavova. I zato smatram ovo izuzetno uspješnim projektom. Ali ne samo zbog toga što sada znam više već i zbog toga što sam zahvaljujući blogu stekao vrlo vrijedna poznanstva i prijatelje, pa i zaradio poneku kunu pišući za mainstream medije. Oko slobodarske ideje malo po malo se okupilo pregršt fantastičnih ljudi. Svega toga nije bilo prije četiri godine kada sam počeo pisati. Sada je tu i živi. Više ne ovisi toliko o blogerima. Barem ne u toj mjeri kao nekad. Moja borba ide dalje, samo će promijeniti formu i intenzitet. Svakako ću nastaviti svoje aktivnosti u Lipi (vjerojatno ih i pojačati), čiji sam suosnivač i član upravnog odbora. Posvetit ću i više pozornosti svojem zdravlju. Moći ćete me naći u boksačkom klubu Optimist na Jarunu. Ako ste socijalist (lijevi ili desni, svejedno) navratite da vam isprašim tur.
Kad sam već spomenuo blogere posebno zahvaljujem Šimunu, autoru bloga Usporedbe, koji je u meni (igrom slučaja) potaknuo libertarijansku vatru i kojega na neki način smatram svojim uzorom. Tu je on i dalje, komentira, ali mlati opake pare u bijelom svijetu pa više nema potrebu pišući blogerske traktate soliti pamet hrvatskim socijalistima. Nadalje, zahvale Nedjeljnom Komentaru, koji također komentira iako je prestao pisati (obrisao blog čovjek, šteta). Zatim Libzardu, kumu i jaranu, ekonomistu-prakseologu, i prije svega najboljem programeru kojeg poznajem. Također i Monopolizmu, koji se ohladio i blogerski zamro, i s kojim sam prošao zanimljivu etapu pišući za Jutarnji, kada je Ministarstvo financija radilo prekovremene zbog njegovih članaka. U isto vrijeme neki ministri su se samnom obračunavali prijeteći mi preko mojih šefova, igrajući na egzistencijalnu kartu. Ah, to su bila vremena. 🙂 Svojem omiljenom blogeru Reakcionaru zahvaljujem na tome što je pametan. Završio je i on svoj pohod, a u zadnjem postu dao vam je na znanje sve što trebate znati. Šupak mi nije ostavio mjesta ni za što drugo osim za zahvale. Vidimo se na pivi.
No ostaju ovdje mlade nade! Second favorite, s obzirom da mi je ekonomija draga i od nje živim, je svakako bloger Tko je John Galt. Čitajte ga ako hoćete naučiti štogod o tome kako ekonomija zapravo funkcionira. Tu je kolega i prijatelj Mate Mijić na Preziđu slobode. Dakako tu je i popularni Luka Popov na Katkapital. Nezaobilazan je moj omiljeni profesor ekonomije Predrag Rajšić na Loose Ends in Economics, Šiško na Money Mischief i mnogi drugi, neka se ne naljute što ih ne navodim sve poimence, koje ćete uvijek moći pronaći na mom blogrollu jer blog će ostati on-line dokle god će WordPress to tolerirati.
Najčitaniji post na blogu već više od tri godine je “Što je bruto, a što neto plaća” sa više od 150 tisuća pregleda. Ukupno, blog bilježi otprilike 650 tisuća posjeta, 5000 komentara, 200 followera, iz 143 države Svijeta (čak 1 view iz Vatikana).
Ipak, smatram da je daleko najbolji post “Struktura birača u Hrvatskoj” kojeg sam napisao krajem 2013. godine. Za mene on je bio svojevrstan “eye opener. Tu sam shvatio zašto većina ljudi u Hrvatskoj ne zarezuje slobodarske ideje, i da je borba za ideje (ma kakve god one bile) zapravo vječna. Ako ne vjerujete pogledajte novu vlast, desni socijalizam zamijenio je lijevi socijalizam, osniva se državni holding, materijaliziraju se ideje o reguliranju cijene rada (minimalne/maksimalne), nova furka je fašizam, naravno omotan velom demokracije, i bilo kako bilo uvijek bit će neki kolektivizam i despotizam, sve to trajno je stanje.
Ako će mi se htjeti štogod komentirati onda ću to činiti na Facebook pageu, i to će vjerojatno biti vrlo kratko. Na dnevnu politiku, naime, nema smisla trošiti vrijeme. Dovoljno je tek jednom tjedno pogledati blic vijesti i biti u potpunosti informiran, a vrijeme i mozak najbolje je trošiti na konkretne i opipljive, odnosno mjerljive stvari.
Do neke nove prilike želim vam svako dobro,
vaš Kapitalac 🙂
Kapitalac 
Pa zar i ti sine Brute?
Ako intuicija tako kaže, mudro je poslušati ju. Kad je već tako, hvala ti lijepa što si obogaćivao našu domaću libertarijansku blogosferu, želim ti puno sreće u nekim novim nadolazećim projektima 🙂
e jebse, zar i ti
e sad sam se rastuzila.. uglavnom – najcitaniji post je ako se dobro sjecam bio prvo sto sam procitala sa ovog bloga i moj osobni “eye opener” a kako sam citala sve dalje naucila sam imenovati stvari za koje sam oduvijek znala i osjecala da nisu u redu u ovoj drzavi.
posebno mi se sviđa stil pisanja – strpljivo i postupno objasnjavanje koje “prosvjetljava” neupućene poput mene:)
Dakle, jedno veliko i neizmjerno HVALA.
Želim vam sve najbolje!
ovo mi je bila adresa sa neizostavnim klikom uz svaku jutarnju kavu:(
live long and prosper!
Šteta.. Taman kada sam prije nekih godinu dana počeo shvaćati pojam:”neoliberalni kapitalizam, libertarijanizam itd”, jedan VRHUNSKI BLOG ode u mirovinu :D.
Vrhunski blog, vrlo zanimljiv. Otvara nove vidike, tematika koja u fakultetskim ekonomskim knjigama postoji u tragovima ili je “zakamuflirana”. Pojednostavljeno, dnevno čitanje, nije predugačko, in medias res!
Prijeko potrebne reforme za hrvatsko ekonomsko-političko pitanje.
Nadam se da će blog biti on-line što duže jer treba imati bazu za bombardiranje socijalista, ili onih koji niti ne znaju “što su” :).
Hvala i svako dobro želim!
Šteta, godina nije baš dobro počela 😦
Ovaj blog i nreakcija su mi bili omiljeno štivo na hrvatskom. Želim ti svako dobro i zahvaljujem na dobrim tekstovima.
Ocekivam osnivanje Libertarijanske stranke. Pa da onda I ja mogu ubacivati listice u kutije.😃
Šteta, ali ni Lipa nije za baciti.
Možda s ovim samo završava teoretski dio, a s Lipom se nastavlja praktični dio osobnog zalaganja za bolje društvo?
Kapitalče, uvijek sam govorio da si ti Mišo Kovač hrvatske blogerske scene. Tvoji su blogerski “koncerti” uvijek puni i sad već lagano možeš izustiti “Povećanje minimalnih plaća…”, ispružiti virtualni mikrofon prema nama, a mi ćemo u transu nastaviti: “… nezaposlenim ljudima smanjuje mogućnost pronalaženja posla u legalnoj zoni …” jer znamo sve tvoje pjesme.
Ne vjerujem ti. Zasvrbit će tebe opet prsti, a mi ćemo opet uživati u tvojim tekstovima o slobodi.
Sve najbolje u Novoj godini ponajprije. A da mi je žao- s jedne strane jeste, ali s druge strane-zamjetno je kako veći broj kreativnih ljudi s područja financija,kapitala, poduzetništva i sl. kreće naprijed u nove radne pobede širom svijeta… eto sam ih sinoć nabrojao ravno 50 iz mog okruženja samo .Između ćorava posla educiranja onih koji se educirati ne daju,prijetnji i podmetanja, te elegantne mogućnosti da se čovjek dokaže tamo gdje želi i što mu je izazov, zašto ne izabrati ovo drugo ?! I sam to radim i veselim se glupostima poput najave rasta “prihodovne strane”, jer u njoj sigurno neću sudjelovati …
Ti si prijatelj.
Žao mi je što te neće biti više ovdje, ako je to definitivno zbogom.
Postojale su dvije adrese koji su bili moji osobni favoriti, na webu.
http://www.lewrockwell.com jedna i
kapitalac.wordpress.com, kao druga.
Osobno, ako je moguće, zamolio bih te da ostaneš.
Da pišeš i dalje, jer, ako većina nema pojma o čemu pričaš sada, možda će za 4,5 godina, ili ranije kada više situacija ne buda održiva, to prepoznati, ono o čemu si pisao, bar što se Hrvatske tiče bio ispred našeg vremena.
Ako ih i ne prepoznaju, one ideje i zdravorazumske logične principe, za koje se ti zalagao, i mnogi od nas zalažu, ali se nisu tako jasno artikulirali poput tebe, tada mi koji tako mislimo, barem možemo biti donekle mirni.
Da smo upozoravali njih, većinu birača zla, sa tim idejama i i dali ljudima mogućnost da ih upoznaju, a oni ih, namjerno, nisu htjeli prihvatiti.
Nisam često tu pisao, ali asm čitao.
Znam da imaš osobne obveze.
Znam da se pored vlastitih obveza, ljubavi prema bliskim osobama i smisla života, nasuprot uvjeravanja raznoraznih lijenih ljudi da bi trebali razmisliti kako davanje punomoći zlu nije u njihovom najboljem interesu, svatko normalan uvijek odluči za dobrobit i brigu prema svojim najmilijima, jer ovo drugo, i iz moje perspektive, izgleda kao utopija.
Ali molio bih te, prijatelju, da ne odustaneš…
Sve najbolje.
Ovaj neprimjeren i posve neodgovoran potez možeš ispraviti samo aktivnostima poput medijskih istupa, držanjem javnih tribina, video uradcima i sl. Čekamo te…
Na kraju, hvala ti za naša druženja na tvom blogu. Uživao sam čitajući tvoje postove, kao što sam uživao i u komentarima čitatelja. Siguran sam da će neki od spomenutih, prosvjetljen tvojim pisanjem i sam pokrenuti blog.
Sretno!
Šteta što je pisanju kraj…no hvala za izvrsne tekstove 🙂
Poštovani Kapitalče, hvala za izvrstan blog, kojim si mnogima otvorio oči, a drugima slijepima i uz zdrave oči, omogućio da progledaju.
Ipak, moram dodati, onako, jednu drugarsku kritiku – da je klasno neogovorno i u suprotnosti sa plemenitim ciljevima naše revoljucionarne borbe i puta u bolju budućnost da odlaziš u mirovinu, bacaš koplje u trnje, napuštaš voz koji nas vozi u društvo pravednosti i jednakosti. 🙂
Siguran sam da će se Drugovi Tantor & Prijatelji također složiti sa mojom drugarskom kritikom.
A isto sam tako siguran, jer pravi borac nikad ne prestaje biti borac, da ćeš povremeno, makar komentarima na drugim blogovima, ako već i ne pokretanjem vlastite partijske revolucionarne blog – ćelije ipak biti pristuan u bespućima interneta.
Jednom revolucionar – uvijek revolucionar !
Geronimo !
Ljudi hvala svima na podršci ali nemojte me pokapat, još sam živ tako da se ništa strašno nije desilo. Blog će tu ostat ali ja neću pisat. Bar kako sada stvari stoje. 🙂
Lipa je sada u prvom planu jer ako će se uopće nešto konkretno moći napraviti onda će se to napraviti kroz Lipu. U ovom času Lipa je najjača karta.
Zuto-crni Pacman je legendaran 🙂
Sretno u kojem god mediju se sljedecem odlucis okusati, pa makar to bilo i klinasto pismo na glinenim plocicama ili operno pjevanje 😛
Hvala ne dosadašnjim tekstovima i sretno u daljnjem poslu kroz Lipu. Evo dobit ćete još jednog člana danas/u ponedjeljak 🙂
I sve najbolje u svemu ostalom što budeš radio.
Slomljen sam. Prvo reakcionar a sada i ti. I što sada da ja radim? Čime da se ja bavim u životu? Sjediti u birtiji mi je dosadno, raditi nevolem nikako, prestar sam za naganjati maloljetnice, presiromašan za kocku i drogu, a premlad za boćanje u parku.
Gdje Vam je nestala socijalna osjetljivost? Tek sada vidim da su svi oni socijalisti koji su Vam prigovarali na nedostatku empatije bili potpuno u pravu. Prvo navučete čovjeka na libertarijansku drogu, a onda mu zabijete nož u leđa i ostavite ga napuštenoga da pati u samoći….
Ali neka oporavit ću se ja. I možda se za inat pridružim socijalističkom taboru. Oni za razliku od Vas vole lumpen-proletere i ostalu klatež. Samo moram dobro odglumiti “antifašizam” i iskreno se pokajati zbog libertarijanske (a i ostalih) zlomisli.
Nakon što se nakon par godina nesmiljenog progona libertarijanaca i ostalih subverzivnih elemenata dokažem kao vrijedan drug, zauzet ću svoje mjesto u nomenklaturi. A glupi socijalisti barem nikada ne odustaju od svojih nebuloza. I na kraju ću u životu bolje proći nego da zastupam nekakve mahnite i štetne ideje o slobodi koju nitko niti želi niti istinski razumije.
Do viđenja i hvala na svim onim ribama….
P.S. Puno sreće i zdravlja i hvala na odličnim tekstovima. Na žalost razumijem i tvoj potez, i reakcionarov, kao baš što je @glembay 18 to točno opisao, ali sam htio zadnji post na ovovom blogu napisati u šaljivom tonu. 🙂 🙂
Uostalom tko je mogao i htio shvatiti, taj je shvatio, a za one druge ionako nema veze…..
Tantor neutješni
LOL, Tantore, ono za biritije, klinke i boćanje dobro opisuje situaciju za ne samo tebe :-). Ne smijem o tome dublje razmišljati jer se plašim da ću možda otkriti da libertarijanske težnje jačaju kad druge mogućnosti postanju manje dostupne ili zanimljive.
Dok sam bio student, ružio sam često…
Šteta i veliko hvala na trudu!
Hvala na predanosti, svim tekstovima, analizama i sretno dalje!
Hej Marko! Hvala! 🙂
Nismo se dugo vidli. Kak si ti?
Slažem se da su libertarijanski blogeri bili uspješni. Ne zato što sam bio jedan od tih blogera (hvala što si me spomenuo!), nego zato što sam čitao druge kao što je tvoj i mnoge koje si spomenuo i bio svjedok vlastitiom “libertarijanskom uzdizanju”, a isto tako i praktičnog djelovanja pisanja na ne-libertarijanske čitatelje koji su imali priliku iskusiti prije toga slabo rabljene argumente u raspravama koje se tiču ekonomije i ljudskih sloboda.
> Na dnevnu politiku, naime, nema smisla trošiti vrijeme. Dovoljno je tek jednom tjedno pogledati blic vijesti i biti u potpunosti informiran, a vrijeme i mozak najbolje je trošiti na konkretne i opipljive, odnosno mjerljive stvari.
Bravo! Ne mogu se (možda i ne želim) odvikavati od pregledavanja domaćih vijesti, ali najsretniji sam kad uspijem – a to svaki puta “mjerim” – posjetiti kakav domaći mainstream sajt i s njega otići bez da išta pročitam. Ne zato što se samo-cenzuriram nego jedostavno što je sadržaj obično besmislen.
Bilo bi dobro kad bismo imali vremena za 8 sati rada koji omogućava “pristojan život” i 8 sati kulturnog uzdizanja (u omjeru koji čovjeku odgovara), ali situacija je daleko od normalne.
Mislim da si napravio dobro odluku i iako sam skeptičan u vezi mogućnosti postepenih promjena na bolje, mislim da će tvoj angažman u praksi (npr. Lipa) imati veći učinak nego blogiranje, pa je ovo dobra odluka, osobiti kad čovjek shvati da su desni socijalisti jednako destruktivni kao i lijevi*.
Kapitalac, hvala na blogiranju i želim ti uspjeh u sadašnjim (Lipa) i budućim aktivnostima.
—-
* Nakon ovotjednog sastanka u Austriji (tko je gradu kriv što ima komplicirano ime) tehnokrat na čelu vlade je presretan što neće morati raditi rezove, pa uštede namjerava ostvarivati efikasnijim radom, i za razliku od lijevo-socijalističkog prethodnika koji je imao identičan pristup.
A “reformisti” iz vrha HDZ-a i Mosta, koje za reformama svrbe dlanovi, poručuju da je situacija složena pa će s reformama krenuti tek nakon provođenja niza “studija” i dobivanja detaljnih “slika stanja”, što potvrđuje ono što smo odavno znali, a to je da i desni socijalisti proračunsku potrošnju vide kao korisnu.
Slažu se da država ne troši previše. Cilj “reformi” je potrošnju jednostavno preusmjeriti na ono što jača parazitsku biračku bazu. Da mogu, trošili bi još više. Granice te potrošnje su jednostavno limiti poreza koje sitnozubi mogu podnijeti i vjere vladinih vjerovnika u uspjeh fašističke tvorevine EU (u kojoj hrvatska vlada ne može propasti sve dok njemački kancelar ne ispruži ruku s palcem prema dolje).
Najnoviji primjer je najavljeno uvođenje tzv. poticajne demografske politike (koja je “potrebna” jedino doboko ponzificiranim vladama, jer se piramidske šeme mirovinskog i zdravstvenog ruše) i krajnje odbojnog koncepta tzv. majki-odgajateljica koji izravno nagrađuje one najneproduktivnije i to novcem onih koji zapravo dodaju vrijednost.
Te ideje desnih socijalista nemaju bilo kakvu ekonomsku opravdanost, jer da imaju valjalo bi jednostavno izračunati da li se bolje isplati uvesti 500 tisuća Sirijaca (ili dokinuti socijalnu državu) što nitko niti ne pokušava, jer desni socijalisti niti ne tvrde da nova demografska politika ima bilo kakvo ekonomsko opravdanje. Sasvim prikladno, nova demografska politika ne odudara od svih drugih, jer poruka poreznim obveznicima još uvijek je: “jexxxx se”.
Iako si bio i ostao minarhist, ja te volim i nedostajat ćeš mi. Pozdrav s juga i sretno.
@kapitalac: promocija, a?
Budi bez brige, ostavio si traga. Netko ce te se uvijek secat. 😉
Šteta. Dobrih libertarijanaca nikad nije dovoljno.
Nadamo se da će se jednom pojaviti libertarijanac koji će uspjeti rješiti problem održivih financija svih pojedinca na teoretskom primjeru sa određenim brojem sposobnih subjekata iz dana u dan i pokazati da je rad financijski isplativ za sve.
Naime prošlo je već 12 godina, bez rješenja problema. Ali koga briga, dok ima ljudi koje žele provjeriti teoriju u praksi i kriviti sebe za neuspjeh.
Pozz. Nostradurus