Oznake
Negdje od 400. objavljenog posta razmišljam da se ostavim blogiranja. Pa sam mislio kako ću to učiniti sa 451. postom, sve objavljeno fino isprintati i teatralno spaliti (Kontate analogiju?). Pa se valjda zbilo nešto što me natjeralo da ipak napišem još poneki tekst, više ne znam ni sam što je bio poticaj, a pokušao sam naći novu inspiraciju i u snimanju videa (po tom pitanju možda još nisam sve rekao).
I tako sam dogurao do ovog, 515 posta. I to će biti taj, posljednji.
Zapravo stvar uopće nije u inspiraciji. Stvar je u tome da sam naučio što sam imao za naučiti. Blog je, naime, fantastično sredstvo za klesanje, brušenje i poliranje stavova. I zato smatram ovo izuzetno uspješnim projektom. Ali ne samo zbog toga što sada znam više već i zbog toga što sam zahvaljujući blogu stekao vrlo vrijedna poznanstva i prijatelje, pa i zaradio poneku kunu pišući za mainstream medije. Oko slobodarske ideje malo po malo se okupilo pregršt fantastičnih ljudi. Svega toga nije bilo prije četiri godine kada sam počeo pisati. Sada je tu i živi. Više ne ovisi toliko o blogerima. Barem ne u toj mjeri kao nekad. Moja borba ide dalje, samo će promijeniti formu i intenzitet. Svakako ću nastaviti svoje aktivnosti u Lipi (vjerojatno ih i pojačati), čiji sam suosnivač i član upravnog odbora. Posvetit ću i više pozornosti svojem zdravlju. Moći ćete me naći u boksačkom klubu Optimist na Jarunu. Ako ste socijalist (lijevi ili desni, svejedno) navratite da vam isprašim tur.
Kad sam već spomenuo blogere posebno zahvaljujem Šimunu, autoru bloga Usporedbe, koji je u meni (igrom slučaja) potaknuo libertarijansku vatru i kojega na neki način smatram svojim uzorom. Tu je on i dalje, komentira, ali mlati opake pare u bijelom svijetu pa više nema potrebu pišući blogerske traktate soliti pamet hrvatskim socijalistima. Nadalje, zahvale Nedjeljnom Komentaru, koji također komentira iako je prestao pisati (obrisao blog čovjek, šteta). Zatim Libzardu, kumu i jaranu, ekonomistu-prakseologu, i prije svega najboljem programeru kojeg poznajem. Također i Monopolizmu, koji se ohladio i blogerski zamro, i s kojim sam prošao zanimljivu etapu pišući za Jutarnji, kada je Ministarstvo financija radilo prekovremene zbog njegovih članaka. U isto vrijeme neki ministri su se samnom obračunavali prijeteći mi preko mojih šefova, igrajući na egzistencijalnu kartu. Ah, to su bila vremena. 🙂 Svojem omiljenom blogeru Reakcionaru zahvaljujem na tome što je pametan. Završio je i on svoj pohod, a u zadnjem postu dao vam je na znanje sve što trebate znati. Šupak mi nije ostavio mjesta ni za što drugo osim za zahvale. Vidimo se na pivi.
No ostaju ovdje mlade nade! Second favorite, s obzirom da mi je ekonomija draga i od nje živim, je svakako bloger Tko je John Galt. Čitajte ga ako hoćete naučiti štogod o tome kako ekonomija zapravo funkcionira. Tu je kolega i prijatelj Mate Mijić na Preziđu slobode. Dakako tu je i popularni Luka Popov na Katkapital. Nezaobilazan je moj omiljeni profesor ekonomije Predrag Rajšić na Loose Ends in Economics, Šiško na Money Mischief i mnogi drugi, neka se ne naljute što ih ne navodim sve poimence, koje ćete uvijek moći pronaći na mom blogrollu jer blog će ostati on-line dokle god će WordPress to tolerirati.
Najčitaniji post na blogu već više od tri godine je “Što je bruto, a što neto plaća” sa više od 150 tisuća pregleda. Ukupno, blog bilježi otprilike 650 tisuća posjeta, 5000 komentara, 200 followera, iz 143 države Svijeta (čak 1 view iz Vatikana).
Ipak, smatram da je daleko najbolji post “Struktura birača u Hrvatskoj” kojeg sam napisao krajem 2013. godine. Za mene on je bio svojevrstan “eye opener. Tu sam shvatio zašto većina ljudi u Hrvatskoj ne zarezuje slobodarske ideje, i da je borba za ideje (ma kakve god one bile) zapravo vječna. Ako ne vjerujete pogledajte novu vlast, desni socijalizam zamijenio je lijevi socijalizam, osniva se državni holding, materijaliziraju se ideje o reguliranju cijene rada (minimalne/maksimalne), nova furka je fašizam, naravno omotan velom demokracije, i bilo kako bilo uvijek bit će neki kolektivizam i despotizam, sve to trajno je stanje.
Ako će mi se htjeti štogod komentirati onda ću to činiti na Facebook pageu, i to će vjerojatno biti vrlo kratko. Na dnevnu politiku, naime, nema smisla trošiti vrijeme. Dovoljno je tek jednom tjedno pogledati blic vijesti i biti u potpunosti informiran, a vrijeme i mozak najbolje je trošiti na konkretne i opipljive, odnosno mjerljive stvari.
Do neke nove prilike želim vam svako dobro,
vaš Kapitalac 🙂
