Država ne plaća porez niti to može

Oznake

Država, helikopter, Kiowa, MORH, PDV, porez, porezni obveznici, proračun

MORH je od SAD-a dobio na poklon helikoptere pa usput izvijestio javnost kako će za njih morati platiti samo PDV u iznosu od 100 milijuna kuna. Ne znam koji je razlog za ubacivanje PDV-a u priču. Valjda da narod dobije osjećaj da je stvar “dobivena” jeftino. U toj priči je ipak bitno nešto drugo.

Država neće platiti PDV jer to zapravo ne čini (niti može). Ono što država čini je jednostavni računovodstveni manevar u kojemu novac prebacuje s jednog računa na drugi, a oba računa su u njenom vlasništvu. Država ne može plaćati porez jer to bi značilo da potražuje novac sama od sebe, a to je logično nonsens. Ne možete sami sebi biti dužni novac kojeg upravo držite u rukama. To naravno ne znači da se cijelu stvar ne može prezentirati drugačije, recimo u svrhu propagande odnosno kako bi se obmanjivanjem drugih postigao neki cilj. Relativna je stvar koji je to cilj. Kada biste pokušali javno demonstrirati to da sami sebi plaćate porez, i pritom mahali novčanicom koju upravo spremate sami sebi platiti, vjerojatno biste završili u ludari. Kako po istom pitanju državu apsolutno nitko ne kritizira, a kamo li sankcionira, možemo reći da je ona već ostvarila izvjesne ideološke ciljeve u svoju korist, a građanima na štetu.

Iza spomenute cifre ipak postoje konkretne relacije. Tih 100 milijuna kuna je trošak poreznih obveznika. Da bi MORH mogao “platiti” porez državi prethodno je od te iste države morao dobiti novac, svoj budžet. Dakle sada će MORH dio tog novca, u iznosu PDV-a, vratiti natrag odakle je došao. Ali važnije od svega toga jest da fiskalne egzibicije započinju u trenutku kada država (blagim ili grubim) represivnim metodama pretače novac iz džepova poreznih obveznika u državni proračun. MORH će vratiti dio novca u državni proračun, međutim država taj novac neće vratiti u džepove poreznih obveznika već potrošiti na nešto drugo, možda ponovno dati MORH-u na raspolaganje. Možemo reći i da je ovaj trošak nastao davno prije, u trenutku kada je poreznim obveznicima oduzeto 100 milijuna kuna, a ovo sada je tek davanje do znanja tim istim poreznim obveznicima na što je država potrošila njihov novac. Nekima će to biti utješno, nekima predmet kritike, a neki će ostati indiferentni misleći kako država ima vlastiti džep ili barem uzela novac iz susjedovog ali nikako njihovog (što možda i najbolje opisuje stvarno stanje stvari u ovoj državi).

Izjava o MORH-ovom plaćanju PDV-a mogla bi se preformulirati u sljedeću, odnosno jedino tako formulirana izjava bila bi u potpunosti točna:

“Nabava helikoptera porezne obveznike će koštati 100 milijuna kuna”

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Ukidanjem regulative ukidamo i probleme!

Oznake

bez pravila, No rules, non aggression, Novi zeland, regulativa, Swanson primary school, škola

Ima jedna škola na Novom Zelandu, zove se “Swanson primary school“, i po jednoj stvari je posebna – odbacila je sva sigurnosna pravila i zabrane vezane za igru učenika i slobodno vrijeme koje provode oko škole.

Swansonovim školarcima danas je dozvoljeno da oko škole jure svojim biciklima, da se penju na drveće, igraju bull-rush (to je neka vrsta dječjeg rugbyja karakteristična za sva društva u kojima je rugby “nacionalni sport”), mačevaju štapovima, ljuljaju na stojećki, da grade skloništa, ili rade što god žele raditi. Pravila igre djeca kreiraju sama, ona se mijenjaju iz minute u minutu ovisno o situaciji, što se većini može činiti kao kaotično stanje koje zahtjeva restrikcije. Uostalom, restrikcije i jesu uvedene zbog takvih opažanja.

Međutim stvar se u praksi pokazala kao nešto sasvim suprotno. Ozljeda je manje, djeca pokazuju bolji psihomotorički napredak, bolje procjenjuju rizik, ostvaruju bolje rezultate učenja, stopa vršnjačkog nasilja (bullying) je drastično pala, te su ona vidljivo sretnija. Zbog sretne djece sretni su i njihovi roditelji i učitelji, sretan je mudri ravnatelj škole, ali i cijela zajednica koja će od ovakvog pristupa odgoju i obrazovanju vrlo brzo osjetiti korist. Pravila koja vrijede u njihovoj slobodnoj igri su intuitivna, kako ravnatelj škole kaže: “djeci nije dozvoljeno da se međusobno poubijaju“.

Non-aggression princip na djelu.

Ova priča naravno nije došla iznebuha. University of Otago i Auckland Technical School pokrenuli su projekt pod nazivom “Play Study” s ciljem da se kroz poticanje na slobodnu igru utječe na zdraviji život i prevenira vršnjačko nasilje. Većina škola koje su se uključile u projekt, a radi se o preko 900 škola, odlučile su se na pristup uvođenja aktivnijih ali nadziranih oblika igre, međutim Swanson se odlučio na potpuno slobodan pristup i ostvario rezultate koji znatno odskaču od ostalih.

Djeci treba prostora. Znatno više nego što je većina roditelja svome djetetu spremna omogućiti. Roditeljsko lebdjenje nad djecom, tzv. “helicopter parenting”, i njihovo nastojanje da pod svaku cijenu spriječe mogućnost njihovog ozljeđivanja realno su vrlo kontraproduktivni postupci. Slobodna igra djeci pruža priliku da nauče što je to rizik. Osim toga kroz slobodnu igru oni se uče nositi sa posljedicama, bilo pozitivnim ili negativnim.

Spust biciklom niz brdo može donijeti bolno ali i ugodno iskustvo. Radi se o lekcijama koje roditelj svome djetetu ne može dati pričajući mu “priče za laku noć” niti ih ono može naučiti gledajući “mlade znanstvenike” ili vrckastu “Pipi dugu čarapu” na TV-u. Što je to rizik i što je posljedica svatko mora naučiti na vlastitoj koži. Da, to znači da će dijete vrlo često pasti i imati modricu nasred čela, ali će se podići i krenuti dalje. Nakon druge ili treće modrice naučit će lekciju. Pričanje o skliskim pločicama i šizofreni roditeljski ispadi pred djetetom koje ne shvaća što mu se to točno brani, jer se zahvaljujući “helikopter-roditelju” u životu nikad nije okliznulo, nema nikakvog efekta. Štoviše, djeluje razarajuće na njegovo samopouzdanje, a samopouzdanje je vjerojatno najvažnija stvar koju mu roditelj može usaditi i zbog koje će ga danas-sutra iskreno poštivati.

Kad tad dijete će se suočiti s rizikom i bolje je da se s njime suoči u ranijoj nego u kasnijoj životnoj dobi. Bolje mu je padne na dječjem igralištu i zaradi tri šava na koljenu, nego da mu netko u osamnaestoj u birtiji razbije bocu na glavi, ili da u tridesetoj uzme kredit kojeg nikad neće biti u stanju vratiti.

Priča o slobodnoj igri Swansonovih školaraca može se u potpunosti preslikati na ekonomiju. Ekonomija koja je ograničena državnim intervencionizmom je troma, neučinkovita, nekonkurentna i u svemu tome rasipna, razbacuje se resursima gdje treba i gdje ne treba, rezultati su joj nikakvi, a posljedično takvo i društvo. Slobodna ekonomija, gdje vrijede intuitivna pravila za koja po prirodi stvari ne možemo reći da pripadaju ekonomiji već svemu, pravila poput non-agression principa, poštivanja prava vlasništva svakog pojedinog čovjeka i dobrovoljne suradnje ljudi kao metode uzajamnog ostvarenja interesa i potreba, jest ekonomija po svemu suprotna od one prve, regulirane. To je ekonomija spoznaje, napretka, konkurentnosti i racionalnosti, ekonomija u kojoj svaki komadić stvorene vrijednosti odlazi tamo gdje treba, a ne gdje mu se naređuje da ide.

Pokušavam današnju Hrvatsku zamisliti kao jedno školsko dvorište ali umjesto toga pred oči mi stalno dolazi slika nekog tmurnog zatvorskog košarkaškog igrališta, ograđenog bodljikavom žicom i sivim, mokrim zidovima, uz čiji rub na kiši stoje postrojeni okorjeli kriminalci koji jedva čekaju da jedan drugome zariju nož pod rebra. Vidim hrpu jada od pamtivijeka tretiranog kao stoku, nekoć djecu lišenu svake mogućnosti da iskušaju život onakvim kakav treba biti, naučenu da zauzmu gard onda kada treba širom otvoriti ruke, isfrustriranu i nesvjesnu uzroka svoje mizerije, ni u ludilu sposobnu da se promijene jer za to je odavno prošlo vrijeme.

Ljudi koji imaju sreću biti dio slobodne (ili slobodnije) ekonomije su sretniji ljudi, a sretniji ljudi čine tkivo sretnijeg društva. Malo je razloga za optimizam ali ne dajmo da to malo zdravog tkiva što je ostalo tako lako istrune.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Zabranjeno je (u)loviti ribu rukom

Oznake

kazna, lovostaj, luk i strijela, riba, ribičija, ribolov, zabrana izlova

O ribolovu zaista znam vrlo malo, tek kao dječak sam sa pokojnim stricem, strastvenim ribičem, tu i tamo odlazio na ribolov, uglavnom na stajaću vodu pa pecao babuške ili žabe na krpicu. Kada bih danas odlučio okušati se u ribolovu znam da bih morao nabaviti opremu, mamce, isposlovati sa ženom dan-dva neplaćenog dopusta (i tako svako malo), ali i dozvolu. Maloprije sam sasvim slučajno naletio na video gdje čovjek lovi ribu koristeći se lukom i strijelom:

… da bih netom saznao kako je ta stvar, “pecanje” lukom i strijelom, kod nas zabranjena. Barem što se slatkovodnog ribolova tiče jer tako piše u Zakonu o slatkovodnom ribarstvu. Vani je loviti ribu lukom i strijelom, navodno, sasvim normalna stvar i meni je normalno da je tako. A normalno mi je i to da je to kod nas nenormalno, a samim time i kažnjivo. Mislim generalno mogu reći da većina stvari koja je vani normalna ovdje nije normalna i obrnuto. Kaj ne?

Ako bi tko od normalnih (prema hrvatskim standardima) imao što reći u obranu zabrane “pecanja” lukom i strijelom ne bih se pretjerano čudio, jer se većina populacije nalazi negdje na granici zagovaranja mekog i tvrdog državnog intervencionizma, no kada bi netko imao što reći u obranu zabrane lova ribe izravno rukom stvarno bih ostao zapanjen – i to mogućnošću da je sav razum već napustio hrvatske granice. Da, već sam čin lova ribe izravno rukom prema zakonu je zabranjen (čl.57. st.8.), a za nevaljalce koji se ogluše na tu zabranu predviđena je kazna od 1.500 do 6.000 kuna (čl.75. st.3). Kako država tretira one koji ribu i ulove, jer ako ste pazili na detalje morali ste uočiti da se kažnjava već i sam pokušaj, nije potpuno jasno ali moguće je da ih se sankcionira po nekom drugom članku istog zakona i po nekoj drugoj tarifi. U krajnjoj liniji nebitno, jer sasvim je normalno kazniti čovjeka koji ulovi ribu golom rukom. Taj dođe nešto kao “nelojalna konkurencija” onima što se nepotrebno zajebavaju loveći ribu štapovima. Ne?

Bilo kako bilo, ako usljed državnog reketarenja u dogledno vrijeme ostaneš gologuz, pa nekako uloviš ribu golim rukama i izbjegneš za to predviđenu kaznu, razmisli o tome isplati li se više pojesti ribu sirovu ili zapaliti vatru na otvorenom.

Bistro,
vaš kapitalac

Kako ostvariti povrat poreza za 2014. godinu?

Oznake

DOH, faktor osobnog odbitka, porez na dohodak, porezna kartica, porezna olakšica, porezna prijava, povrat poreza, uzdržavani član

Dragi čitatelji,

pozivam vas da u komentarima ispod ovog teksta postavljate pitanja vezana za vaše porezne prijave za 2014. godinu. Da, došlo je to doba godine. 🙂

Prošlogodišnji tekst na istu temu privukao je velik broj čitatelja koji su postavili također velik broj pitanja o tome kako pravilno ispuniti poreznu prijavu te o čemu ovisi hoće li ili neće ostvariti povrat poreza. Pitanja su se u većini slučajeva odnosila na osobni odbitak i faktore koje je potrebno upisati u DOH obrazac, odnosno porezne olakšice temeljem invalidnosti ili uzdržavanih članova obitelji i djece, prijave i odjave članova s porezne kartice, prirez, stažiranje za 1600 kuna, te brojna druga.

Ove godine na vaša pitanja u komentarima odgovarat će tim stručnjaka iz tvrtke Opulento d.o.o., specijaliziranog računovodstvenog servisa za tvrtke koje se bave uslugama. Ako ste tvrka koja se bavi uslugama Opulento ima odlična rješenja za vas.

Između pitanja koja postavite u komentarima na kraju sezone ćemo izdvojiti ona najčešća, tipska pitanja i objaviti ih u zasebnom tekstu. Time ćemo otvoriti više prostora za vaše specifične slučajeve u budućnosti.

Molim vas da pitanja koja ćete postaviti budu jednostavna, koncizna i da se odnose na specifičan problem na koji ste naišli prilikom ispunjavanja DOH obrasca. Jer kako god da okrenete DOH obrazac ćete morati uzeti u ruke. Kod ispunjavanja DOH obrasca uvelike vam može pomoći DOH obrazac u Excel formatu kojeg tradicionalno objavljuje Erste banka. Izbjegavajte pitanja tipa “imam li pravo na povrat poreza ako sam prošle godine zaradio 5000 kuna?” Zašto? Temeljem podataka koje vidimo u tom pitanju nije moguće dati precizan odgovor. Odgovor ovisi o tome je li poslodavac u vaše ime uredno izvršio sve obveze, što znači podmirio doprinose i druga davanja iz (i na) plaću. Odgovor ovisi i o brojnim drugim stvarima. Da biste uspješno ispunili svoj DOH obrazac prije svega morate imati svoj IP obrazac kojeg će vam uručiti poslodavac i na kojemu su razrađeni vaši prihodi, iznos uplaćenih doprinosa, poreza i prireza te neto isplata. Uz IP obrazac to mogu biti i druge vrste potvrda o vašim primicima i plaćenim obvezama. Sve ovisi o tome na koji način ste zasnovali svoj radni odnos (npr. to može biti i autorski ugovor…).

Svako dobro i mnogo sreće u ostvarenju prava na povrat poreza! 🙂
Vaš Kapitalac

Dodatak: S obzirom da kraj veljače pada na vikend ove godine moguće je poslati poreznu prijavu zaključno sa 02.03.2015.