Svaku petu pelenu moram dati državi?

Oznake

Država, PDV, PDV na pelene, pelene, porez

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Država ne plaća porez niti to može

Oznake

Država, helikopter, Kiowa, MORH, PDV, porez, porezni obveznici, proračun

MORH je od SAD-a dobio na poklon helikoptere pa usput izvijestio javnost kako će za njih morati platiti samo PDV u iznosu od 100 milijuna kuna. Ne znam koji je razlog za ubacivanje PDV-a u priču. Valjda da narod dobije osjećaj da je stvar “dobivena” jeftino. U toj priči je ipak bitno nešto drugo.

Država neće platiti PDV jer to zapravo ne čini (niti može). Ono što država čini je jednostavni računovodstveni manevar u kojemu novac prebacuje s jednog računa na drugi, a oba računa su u njenom vlasništvu. Država ne može plaćati porez jer to bi značilo da potražuje novac sama od sebe, a to je logično nonsens. Ne možete sami sebi biti dužni novac kojeg upravo držite u rukama. To naravno ne znači da se cijelu stvar ne može prezentirati drugačije, recimo u svrhu propagande odnosno kako bi se obmanjivanjem drugih postigao neki cilj. Relativna je stvar koji je to cilj. Kada biste pokušali javno demonstrirati to da sami sebi plaćate porez, i pritom mahali novčanicom koju upravo spremate sami sebi platiti, vjerojatno biste završili u ludari. Kako po istom pitanju državu apsolutno nitko ne kritizira, a kamo li sankcionira, možemo reći da je ona već ostvarila izvjesne ideološke ciljeve u svoju korist, a građanima na štetu.

Iza spomenute cifre ipak postoje konkretne relacije. Tih 100 milijuna kuna je trošak poreznih obveznika. Da bi MORH mogao “platiti” porez državi prethodno je od te iste države morao dobiti novac, svoj budžet. Dakle sada će MORH dio tog novca, u iznosu PDV-a, vratiti natrag odakle je došao. Ali važnije od svega toga jest da fiskalne egzibicije započinju u trenutku kada država (blagim ili grubim) represivnim metodama pretače novac iz džepova poreznih obveznika u državni proračun. MORH će vratiti dio novca u državni proračun, međutim država taj novac neće vratiti u džepove poreznih obveznika već potrošiti na nešto drugo, možda ponovno dati MORH-u na raspolaganje. Možemo reći i da je ovaj trošak nastao davno prije, u trenutku kada je poreznim obveznicima oduzeto 100 milijuna kuna, a ovo sada je tek davanje do znanja tim istim poreznim obveznicima na što je država potrošila njihov novac. Nekima će to biti utješno, nekima predmet kritike, a neki će ostati indiferentni misleći kako država ima vlastiti džep ili barem uzela novac iz susjedovog ali nikako njihovog (što možda i najbolje opisuje stvarno stanje stvari u ovoj državi).

Izjava o MORH-ovom plaćanju PDV-a mogla bi se preformulirati u sljedeću, odnosno jedino tako formulirana izjava bila bi u potpunosti točna:

“Nabava helikoptera porezne obveznike će koštati 100 milijuna kuna”

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Bon voyage monsieur Prpić!

Oznake

birokracija, HG Spot, Hrvoje Prpić, inspekcija, Kamata, kazna, korupcija, PDV, račun, sud, Trillenium

Gospodin Hrvoje Prpić, osnivač poznate tvrtke HG Spot i jedan od “poslovnih anđela” – suosnivač investitorske mreže CRANE, odlučio je napustiti hrvatske granice zajedno sa svojim poslovima i kapitalom.

TPortal objavljuje njegovu ispovjest o iskustvu sa državnom birokracijom i inspektorima koji su po nalogu svojih šefova odlučili pronaći “dlaku u jajetu” njegovoj tvrtci Trillenium te mu opaliti barem nekakvu financijsku kaznu.

Dlaku nisu našli no razlog za kaznu su izmislili te istu progurali kroz vlastite metastatične kanale, za račun koji nije sadržavao podatak o JMBG-u (iako zakon nalaže samo OIB), te je unatoč žalbi na očiti propust sud presudio na štetu Prpićevog Trilleniuma i olakšao ga za petnaestak tisuća eura.

Trillenium zbog pravne nesigurnosti odlazi iz Hrvatske, o čemu Prpić kaže:

“Nije stvar u kazni od nekih 15.000 eura koju moram platiti, već u tome što u Hrvatskoj nema pravne sigurnosti. Pitam se što je s drugim poduzetnicima koji nemaju mogućnost obratiti se javnosti. Strašno sam razočaran jer sam dosad vjerovao da su sudovi pravedni i odlučuju prema zakonu, a ne na osnovi tvrdnje nekog službenika”

U Hrvatskoj nema vladavine prava. Ona je nezamisliva kolosalnoj birokratskoj hobotnici koja se ispreplela između svih nas redom. S obzirom da nas svojim pipcima drži čvrsto stisnutima gotovo i nije moguće pokrenuti promjenu u tom smjeru, prema uspostavi vladavine prava koja će zamijeniti vladavinu birokracije.

Hrvatska će se zato sasvim sigurno morati suočiti sa općom nelikvidnošću.

Ipak postoji dodatan problem, a to je da mnogi nisu svjesni u čijem su stisku jer na ovakve vijesti, o jadanju poduzetnog čovjeka kojem država gura pipke do dvanaesterca, gledaju sa gađenjem, proklinju ga, i ako već ne žele da propadne onda barem žele da ode. Međutim taj mrziteljski refleks među mnogima govori mi samo da je hobotnica počela puštati crnilo kojim im maže oči. A ne pušta ga bez vraga! Nečeg se boji!

Do neke druge prilike bon voyage monsieur Prpić i neka vam je sa srećom u manje represivnoj Velikoj Britaniji.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Linićeve opsjene o privatnom sektoru

Oznake

doprinosi, gospodarstvo, investicije, javni dug, kriza, Linić, PDV, privatni sektor, proračun

Vlada je svoje napravila, a privatni sektor nije napravio ništa! Tvrdi Linić.

Uistinu, Vlada je napravila sve kako privatni sektor ne bi mogao napraviti ništa. Na stranu kozmetičke intervencije oko smanjenja pojedinih međustopa PDV-a kada je osnovna stopa podignuta sa 23% na 25%. Tih 2% višeg PDV-a neizmjerno je veće opterećenje poduzetnicima od troška doprinosa na plaće koji je spušten sa 15% na 13%, no ipak o tom rasterećenju će govoriti kao velikom poklonu hrvatskom gospodarstvu. Konstantne izmjene i nadopune ionako kompleksnih birokratskih procedura i zakona vjerojatno su i veća prepreka od postojećih poreza, a privatni sektor očito korespondira na isto te polako izumire. Je li stoga kriv bolesnik ili uzorčnik bolesti? Vidimo koga je ponajviše uzrujala činjenica da uskoro više neće imati koga eksploatirati.

Privatni sektor nažalost nema svojeg glasnogovornika, kakva usta koja bi mogla upravo sada jasno i glasno demantirati Linićevo opsjenarstvo, pa se isto lako širi eterom, pušta korijenje među naivnima i nalazi potporu među proračunatima.

Linićeva anamneza tek je jeftini spin. Zar nije očito kako se u ovom rasulu, gdje se krivca traži u posrnulom privatnom sektoru, tek nalazi idealna prilika za vlastodršce da preuzmu još više moći u vlastite ruke? Ako privatni sektor nije napravio ništa, onda ja hoću! O tome razmišlja birokrat.

Novih investicija nema. Domaći poduzetnici eventualno uspijevaju ukoliko su u direktnoj vezi sa politikom, što je u pravilu povezivo tek sa kronistima, dok strani investitori mahom bježe iz države tek što su zakoračili u nju. Zašto, pitate se?

Osim birokratske skalamerije koju im hrvatska birokracija postavlja na put još je jedan razlog njihovog odustajanja od ulaganja u hrvatsko gospodarstvo – problematična imovinska prava. Naime vlastodršci smatraju kako je načelno sav profit jednog poduzetnika u Hrvatskoj u startu vlasništvo države. Nakon ostvarenog profita država uzme malo na konto poreza, a vraća poduzetniku većinu. Iz tog odnosa prema profitu poduzetnika proizlazi Linićevo tumačenje dobrote, pa tako sam kaže:

Privatni sektor iz proračuna je dobio 7,8 milijardi kuna, a ništa nisu napravili

… misleći pri tome na poduzetnike u turizmu kojima je PDV smanjen na 10% čime su ostvarili 7,8 milijardi kuna više prihoda.

Profit po prirodi stvari pripada onome tko ga je stvorio, nakon čega dolazi država sa svojim pravom iz poreznih zakona da dio prihoda otme u ime ovog ili onog razloga.

Kada država svojata nečiji profit, a dobit nakon oporezivanja tumači kao nagradu poduzetniku koja mu je omogućena poduzimanjem unutar hrvatskih granica, tada će svaki pošteni poduzetnik shvatiti kako u Hrvatskoj nešto ozbiljno nije u redu. Hrvatska ne poštuje privatno vlasništvo i kapital. Dok pošteni poduzetnici zaobilaze Hrvatsku ili iz nje bježe (dok još mogu), tko onda ostaje?

Zadatak hrvatske politike očito je tek osigurati što veću i učinkovitiju potrošnju proračunskog novca kojeg prikupe oporezivanjem privatnog sektora i građana. Kako novca ne prikuplja dovoljno politika si je davno dodijelila još jedan zadatak – namaknuti novac kroz dug. Proces političkog uništenja hrvatskog gospodarstva i poreznih obveznika nije se zbio preko noći, ili što mnogi smatraju od 2008. godine s početkom krize na ovamo. Već 2008. javni dug iznosio je više od 100 milijardi kuna, a rastao je do tog trena usporedno sa cjelokupnim gospodarstvom koje je u vlastitom zanosu opraštalo političarima prosječan godišnji rast državnog proračuna od 12% u periodu od 2001. – 2008.. Uz sve veći proračun u istom preiodu javni dug povećao se za 33 milijarde kuna ili 4,1 milijardu godišnje. Zapravo se ne radi o oprostu već o tome da se do krize nitko nije ozbiljno zamarao time što politika radi, na što troši i da li bi posao koji si je sama dala u ruke mogao učinkovitije obavljati u privatnom sektoru, sve dok sami nisu trpili posljedice političkog uplitanja i letjeli na krilima gospodarskog rasta.

Privatni sektor je na krizu reagirao kontrakcijom, usporio je, rezerviran je i oprezan, osluškuje i odmjerava, dok vagon kojeg je vukao za sobom (državni proračun i politička potrošnja) nastavlja juriti isim smjerom i brzinom. Pitam se koliko se građana osim političara usput utovarilo na taj vagon i znaju li uopće u kakvom su im stanju kočnice. S obzirom na Linićeve pokliče s vagona očito je da nisu svjesni problema:

Zbog čega se privatno gospodarstvo ne razvija? Stalno pričamo kako je država skupa, a i dalje se bavimo pitanjima hoće li oni plaćati porez ili neće?

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Logika nacionaliziranih umova

Oznake

Linić, Lorencin, Ostojić, PDV, porez, proračun, Santini, turizam, utaja, zarada

Prepucavanje na relaciji Slavko Linić – Guste Santini otkriva svu raskoš kolektivističke indoktrinacije.

Smanjenje stope PDV-a u turizmu sa 25% na 10% navodno je uzrokovalo proračunske gubitke od 3 milijarde HRK, a taj podatak naveo je Santinija, kojega često možete čuti kako zastupa protržišne ideje uz dozu umjerenog državnog intervencionizma, da otkrije svoju pravu etatističko-autoritarnu ćud:

Smanjenjem stope na 10 posto, prihod od PDV-a se smanjio 840 milijuna eura i toliko je novca ostalo u turizmu. S kojim pravom je država takvom selektivnom mjerom jednoj branši ostavila novce, a drugima nije? To je čista privatizacija nacionalnog bogatstva, jer je turizam nacionalno bogatstvo.

U njegovoj izjavi možete vidjeti slijedeće – u Hrvatskoj je normalno smatrati kako 100% stvorenog proizvoda u okviru granica pripada državi u startu. Dakle vi, građani, sve što radite i stvorite zapravo radite i stvarate za državu i u funkciji ste državnog proračuna. Država je dobra pa vam u slučaju potrošnje, da ne ulazim u druge poreze, vraća 75% (ostatak do 100% je PDV).

Problem koji Santini vidi jest kako nije pošteno da država poduzetnicima u turizmu smanjenjem PDV-a vraća čak 90% dok drugima vraća tek 75%. Vraćanjem 90% privatnicima, građanima, država navodno vrši privatizaciju turizma, a njega pak definira kao nešto metafizičko, idealno, kao nacionalno bogatstvo. Ideja nekog poduzetnika i poslovni uspjeh tako ne pripada njemu već državi koja ga potom adekvatno nagrađuje. S obzirom na Santinijevu definiciju turizma 10% PDV-a je premalo, prihvatljivo je 25% (tu smo jednaki), a poželjno valjda sve iznad toga.

Linić se s druge strane lupa u glavu, čak govori i da je debil, jer turizam očito nije ispunio njegova očekivanja, nije dovoljno punio proračun, a on je bio tako milostiv prema njemu. Svoju sumnju u poštene namjere poduzetnika u turizmu on otkriva masovnim poreznim inspekcijama širom Jadrana, jer ako on može prema poduzetnicima biti tako dobar onda oni moraju dobro vratiti jednakom mjerom i dati 100% sebe državi.

Iz ove paradigme proizlazi i uvjerenje većine kako neki kradu državu neplaćanjem poreza. Utaja poreza tako znači ne raditi i ne stvoriti 100% onoga što pripada državi, a država je građaninu tako dobra i vraća mu 75% onoga što stvori, stoga je utajivač poreza ništa drugo nego prevarant koji gleda samo na vlastite interese i stoga zaslužuje kaznu.

Ne znam trebam li posebno objašnjavati očite logičke pogreške u toj opće prihvaćenoj ideji pravednosti kroz sferu poreza.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Interview sa Philipom Zepterom

Oznake

brodogradilište, brodogradnja, Država, interview, Jutarnji, Kraljevica, PDV, porez, spor, sud, Zepter

Ma ne, nisam ja razgovarao s njim, nažalost, samo linkam na interview koji je imao s Jutarnjim, a mislim da je vrijedan pažnje zbog:

– slučaja brodogradilišta Kraljevica koje je želio kupiti,
– ilustracije o tome kako državna brodogradilišta grade preskupe brodove pa država financijskim injekcijama smiruje duhove,
– spora s državom oko prava na povrat PDV-a na jahtu koju je gradio također u Kraljevici (sve tri teme negdje su na sredini interviewa).

Preporučam.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Evo fašizam

Oznake

fašizam, Jutarnji, novine, PDV, porezna uprava, Večernji

Iako u većini dnevnopolitičkih i ekonomskih vijesti vidim elemente čistog fašizma uglavnom oni ostanu neprepoznati od većine građana koji iste čuju ili vide. Srećom, evo jednog jednostavnog primjera dnevnog fašizma od jučer (Index o povlaštenoj stopi PDV-a za Jutarnji i Večernji list).

Država dakle pogoduje odabranim izdavačkim tvrtkama dok predstavnica vlasti, šefica porezne uprave preko koje se spomenutim tvrtkama pogoduje, iznosi vrlo plitke argumente opravdavajući to da ne pogoduje svim tiskovinama (npr. “Oni imaju više fotografija nego što ima autorskih članaka. Pitanje je treba li država poticati takve novine”), dok njeni argumenti zapravo govore o razini i dosegu samovolje vlastodržaca na direktnu štetu poreznih obveznika koji sudjeluju u tom cirkusu odricanjem od vlaste imovine (novca koji im država oporezuje).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Porez unaprijed, a ti ekonomijo kako znaš!

Oznake

BDP, faktura, kriza, liberalizam, Linić, naplata, obrt, PDV, račun, socijalizam

Jedna od rak rana hrvatske ekonomije, donedavno rezervirana za pravne osobe tj. tvrtke, krajem godine širi se i na obrte. Na posljednjoj sjednici Vlade ministar je najavio promjenu modela naplate PDV-a kod obrta te će tako od početka 2014. obrtnici morati podmirivati tu obvezu po izdanom računu, umjesto po naplaćenom. Dakle porez unaprijed, a vi gospodo obrtnici od sada ćete sa ostatkom gospodarstva kako znate i umijete – poručuje ovime ministar.

Ne može mu nitko zamjeriti na predanosti u tome što radi, a njegov posao svodi se jedino na što učinkovitije punjenje (i pražnjenje) državnog proračuna. Novca vječito gladan proračun, uz kolektiviste na čelu države, kao i narod koji ne zna drugačije odlučivati o vlastitom životu nego biti podređen odlukama i naputcima vlasti zajedno su garancija puta u propast.

Ima li još vremena da se stvari okrenu na pravi put, put klasičnog liberalizma?

Evo još jedne prigode za već objavljenu montažu:

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Tata, a što je to PDV?

Oznake

djeca, namet, PDV, porez

Djeca su u stanju mnoge stvari shvatiti brže nego odrasli.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Spriječimo odlazak turista uz pomoć stalnih sezonaca

Oznake

Mrsić, PDV, poticaji, rad nakon ljeta, stalni sezonac, turziam, zapošljavanje

Budalaške mjere koje Vlada RH provodi u svojim gospodarskim politkama jednostavno nemaju granica. Ne kažem “budalaške” zbog toga što smatram da su krive (njihovo postojanje je krivo samo po sebi) već zbog toga što jako dobro ilustriraju općenitu nemoć vlasti države da upravlja ekonomskim pitanjima i da kroz njih koristi građanima u onoj mjeri u kojoj bi možda i željela – svima. Vlada unatoč poražavajućim rezultatima svake prethodne politike ustraje u nametalju novih i dorađenih politika istog tipa kojima pokušava izvući ljude iz ponora gospodarske neaktivnosti, nezaposlenosti i siromaštva.

Napori Vlade RH u iznalaženju funkcionalnih ekonomskih politika mogli bi se usporediti s naporima nekog čovjeka da jednu običnu ribu, koju je more izbacilo na obalu, održava na životu na način da rukama grabi vodu koja se nalazi na korak do ribe umjesto da ribu baci u vodu. Ribi je tako jedina šansa neka plima, za koju nitko ne zna da li će i kada naići, a kada eventualno naiđe čovjek će si slavodobitno pripisati zasluge za spašavanje ribe, ustvrditi da je to što je radio bilo dobro te i druge pozvati da u slučaju ribe na obali čine isto.

Turizam je najveća gospodarska grana ove zemlje. I političari to znaju. Znaju i da niži porezi djeluju stimulativno pa su PDV u turizmu spustili na 10%. Isti stimulans pokazao bi se koristan i u svakoj drugoj gospodarskoj grani, ali ne, povlastice dobivaju samo oni koji se uklapaju u gospodarsku politiku i strategiju Vlade, ostali dobivaju frišku figu i masku magarca koju moraju nositi na glavi – a s magarcima načelno nitko ozbiljno ne računa. Računajući na možebitno manje prihode od turističkog PDV-a (“možebitno” jer ako cijene usluga porastu onda će uprihoditi i više poreza) Vlada osmišlja ambiciozne ali maloumne mjere za produljenje turističke sezone.

“Stalni sezonac” – ova oksimoron mjera koju je osmislio ministar Mrsić, also known as “Mr. zapošljavam za 1600 HRK dok svi drugi poslodavci moraju platiti minimalac od 2800 HRK, i baš sam velika faca”, trebala bi od sada omogućiti sezonskom radniku da ostane zaposlen i van sezone na način da troškove njegovih doprinosa plate porezni obveznici, a plaću poslodavac. Sasvim sam siguran da baš ni jedan poslodavac koji nema posla van sezone neće pristati na ovaj deal. Zašto? Ako ne ostvaruje prihode onda ne može isplatiti ni kune tom “stalnom sezoncu” za posao koji se van sezone ne radi.

Ova mjera na isti način neće imati nikakav utjecaj na produljenje sezone jer o tome koliko dugo će tko boraviti na Jadranu odlučuje onaj tko boravi na Jadranu. Suludo bi bilo vjerovati da turisti odlaze s Jadrana zato jer hoteli zatvaraju svoja vrata, dok s druge strane turisti dolaze, a turistički djelatnici okreću pločice na svojim vratima sa “otvoreno” na “zatvoreno”. To jednotavno nije slučaj. Sezona stagnira početkom rujna i malo po malo jenjava do kraja listopada. Prijelaz u rujnu se odnosi na početak novih aktivnosti koje donosi jesen (početak škole zahvaća i strane turiste, ne biste vjerovali), dok umirovljenici čine najveći dio vansezonske populacije koja preuzima štafetu, da se tako izrazim, i sklona je čubljenju na obali dok ih vremenske prilike ili ini razlozi ne demotiviraju od daljnjeg ostanka.

No mjera nije samo maloumna iz perspektive poslodavca već i iz perspektive radnika. Ukoliko pristane na ovaj aranžman radnik ima OBAVEZU prihvatiti posao kod istog poslodavca i naredne godine, dakle dok “vansezona” završi, a ukoliko to ne učini dužan je vratiti u državni proračun novac za uplaćene doprinose (novac zapravo ni u jednom trenutku nije napustio proračun, ali dobro). Radnici uglavnom neće prihvatiti ovaj deal, a razloga za to su barem dva: 1) radnik želi imati otvorenu mogućnost da se zaposli kod drugog poslodavca van sezone ili odlučiti nešto treće i samo njemu poznato, 2) ne želi riskirati vraćanje novca za doprinose jer novac možda neće niti imati.

Digresija na poslodavca, i on ima uvjet! Ukoliko odluči plaćati radnika van sezone te koristiti mogućnost da mu država plaća doprinose dužan je zaposliti na neodređeno minimalno 20% “stalnih sezonaca” zaposlenih prethodne godine. Dakle osim što van sezone nema prihode od tog posla sada bi tobože bilo logično da radnike zaposli i na neodređeno vrijeme? Pa i ne baš. Odbojnost prema ovom prijedlogu pojačava niz drugih zakona, a u nekima se neisplata plaće tretira kao kazneno djelo pa poslodavac može lako završiti i iza rešetaka.

U provođenju ove mjere biti će potrošeno više novca poreznih obveznika na konto birokratskih troškova nego na konto doprinosa radnicima ili izmjereno kao korist poslodavcima, a i da to ne bude slučaj (što je apsurdni scenarij) opet se postavlja pitanje koliko je moralno financirati uspjeh jednih novcem drugih ljudi koji nisu dio te priče i imaju vlastite probleme (porezni obveznici).

Postoji i još jedna mjera “rad i nakon ljeta” koja se bavi problemom nemogućnosti isplate plaća turističkim djelatnicima, a osnovni alat za rješavanje tog problema su naravno subvencije do 50% iznosa bruto plaće uz određene uvjete koje doista nije bitno nabrajati. Detaljnije možete pročitati na Indexu.

*prema obrazloženju ministra ova plaža bi u vansezonskom razdoblju mogla uspješno zaposliti 6 spasioca, 10 konobara i 4 djelatnika na čišćenju snijega kako bi turisti ranom zorom mogli lako odložiti svoje ručnike i zauzeti najbolje mjesto.

Svako dobro,
vaš Kapitalac