Štrajking

Oznake

parole, prosvjed, štrajk, štrajking

Pršuting, Vadering, Planking samo su neke od bizarno-zabavnih pojava koje se šire društvenim mrežama poput zaraze. Najnovija među njima je “Štrajking“!

U navali štrajkova raznih povoda i oblika (gdje se najnoviji odnosi na maturante koji se spremaju na prosvjede zbog pomaknutog termina državnog ispita iz hrvatskog jezika) našlo se i pojedinaca koji svoje želje i frustracije ispoljavaju u svojevrsnim “mini” štrajkovima čime ukazuju na veliku diferencijaciju ljudskih potreba.

Evo nekolicine zabilježenih događaja tog tipa na fotografijama koje smo zaprimili u uredništvu:

Alpinist protiv klimatskih promjena

Štrajking nudističkog bračnog para na plaži jednog kampa

Paraglajder se pozivanjem na više vjetra bori protiv poniranja

Seljaci traže poticaje

Ogorčeni fanovi popularne pop-rock grupe upućuju na skrivene motive

Šaljite nam svoje “štrajking” fotografije u različitim situacijama i s veseljem ćemo ih objaviti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

U ime obitelji?

Oznake

brak, obitelj, referendum, u ime obitelji, Ustav

Mora li definicija obitelji, koju svatko od nas ponaosob ima u glavi, odgovarati u potpunosti onoj građanske inicijative “U ime obitelji“?

Pa naravno da ne, definicija je relativna stvar, ako je uopće i potrebna. No inicijativa inzistira tome da se Ustavom ograniči njihov pogled na istu, a ta je da je brak jedino zajednica žene i muškarca.

Priča o sakupljanju potpisa za sazivanje referenduma sa pitanjem: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?” ima mnoge aspekte, a sa strane libertarijanskog razmatranja najvažniji su slijedeći (htjedoh reći meni osobno):

1. Što je brak uopće? Iako se inzistira na formalizaciji istog, pa samim time i potencira sukob između neistomišljenika, je li formalizacija nužna i za što? Što brak kao forma znači homoseksualnom paru? Što znači nekom ateistu?

2. Zašto bi to pitanje bilo potrebno regulirati Ustavom? Ako Ustav štiti prava svakog građana na jednak način (Hrvatski Ustav to ne čini, ali u idealnom slučaju bi to trebao) onda je očito kako je ovo pokušaj ozakonjenja restrikcije koju jedna skupina građana želi nametnuti skupinama građana koje o istom pitanju misle drugačije. Nametanje svojeg moralnog obrasca opravdat će legitimnim referendumom i zakonima koji takve akcije omogućuju (obratite pažnju na izjavu odvjetnika udruge). U kojoj mjeri se naš Ustav zapravo bavi pitanjima jednakosti, a u kojoj potiče nejednakosti?

3. Troškove referenduma će morati između ostaloga platiti i skupina njihovih neistomišljenika, ali i mnogi ljudi koji uopće i neće izići na referendum po ovom pitanju. Referendum je trošak poreznim obveznicima. No inicijativa u tom pogledu u prvi plan gura informaciju kako je kampanja prikupljanja potpisa financirana vlastitim sredstvima i dobrovoljnim donacijama, što ih čini samo malo manje ciničnima od političkih stranaka koje za financiranje svojih kampanja koriste proračunska sredstva države tj. oporezovani novac građana (ovo namjerno i uporno ističem gotovo u svakom svojem tekstu).

4. U kvazi-demokraciji u kojoj živimo postoje vrlo velike šanse da građanska inicijativa isposluje svoj krajnji cilj, pa je ovdje važno pitanje nepostojanja vladavine prava unutar kojega je društvo organizirano po demokratskim načelima. U slučaju njihove pobjede biti će zanimljivo vidjeti koji broj građana će odlučiti o tom pitanju i usporediti isti sa brojem građana (ili barem onih koji mogu legitimno glasovati).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Više ne primamo?

Oznake

HZZO, liječnik, pregled, privatnik, zdravstvo

Radno vrijeme doktora obiteljske medicine u popodnevnoj smjeni u obližnjem domu zdravlja započinje u 13:30, završava u 19:30. Ova fotografija snimljena je u 15:30, u čekaonici je bilo cca. 10-15 pacijenata:

Trebao sam od obiteljskog liječnika uputnicu za neku pretragu krvi, po preporuci privatnog internista. Nakon upoznavanja sa “više ne primamo parolom” zovem ordinaciju mobitelom, žale se na gužvu, ne mogu mi nikako napisati danas uputnice, neka se javim idući tjedan. “Mogu li se sada naručiti za idući tjedan?” – upitam. “A ne, petkom ne naručujemo, nazovi idući tjedan da se naručiš!” – kaže medicinska sestra i dodaje: “opusti se, vikend je!”.

Privatnik internist, kod kojega sam sat vremena ranije obavio sistematski pregled koji je uključivao EKG, uzv abdomena, uzv štitnjače, uzv trbušne aorte i karotida, uzv vidljivog dijela crijeva, za sve navedene usluge naplatio mi je 600 HRK, uz čekanje na pregled od samo jednog dana, a i to bi bilo kraće da nisam zvao jučer popodne kada su termini već bili popunjeni. Preporučio mi je internist i obavljanje pretraga u privatnom laboratoriju s kojim surađuju, ukoliko mi se ne da čekati “državnog” doktora (hehe, kao da je znao što me čeka), za iznos od 100 HRK – što ću i učiniti u ponedjeljak umjesto da u to vrijeme telefoniram tek za rezervaciju termina kod obiteljskog liječnika.

Bez obzira što “više ne prima” ili traži pacijente da čekaju na pregled, ili čekaju na termin da bi se rezervirali za pregled na koji potom opet čekaju, sustav javnog zdravstva naplatit će vam iznos višestruko veći od vrijednosti većine pretraga koje eventualno možete zatrebati. I tako svaki mjesec iznova, dokle god ste zaposleni. Naplata zdravstvenog sustava izvršava se na plaći, diskretno i zamaskirano, automatskim ustezanjem novca kojeg ste zaradili i pretakanjem istog u državni proračun (stavka je na isplatnoj listi, 13% od bruto plaće).

Sve dok ste zdravi imate osjećaj lažne sigurnosti i povjerenja u državno zdravstvo. Mnogi ne dovode u pitanje da je od osobite važnosti da država upravlja tim sustavom. No uglavnom kada nešto zaškripi bolestan čovjek vrlo brzo će se okrenuti privatniku, jer bolest ne podnosi čekanje.

Kako bismo smanjili rizik po vlastito zdravlje ovaj ustaljeni zdravstveni sustav treba čim prije liberalizirati i građanima omogućiti da odaberu gdje će se liječiti za svoj novac. HZZO-u i njegovim liječnicima očajno treba konkurencija, a jedni i drugi potom neka se natječu međusobno za pacijente kroz bolje i jeftinije zdravstvene usluge, što je svima na korist.

Svako dobro,
vaš Kapitalac