Doviđenja!

04 Ponedjeljak sij. 2016

Posted by in Nekategorizirano

≈ 27 komentara

Oznake

, ,

Negdje od 400. objavljenog posta razmišljam da se ostavim blogiranja. Pa sam mislio kako ću to učiniti sa 451. postom, sve objavljeno fino isprintati i teatralno spaliti (Kontate analogiju?). Pa se valjda zbilo nešto što me natjeralo da ipak napišem još poneki tekst, više ne znam ni sam što je bio poticaj, a pokušao sam naći novu inspiraciju i u snimanju videa (po tom pitanju možda još nisam sve rekao).

I tako sam dogurao do ovog, 515 posta. I to će biti taj, posljednji.

Zapravo stvar uopće nije u inspiraciji. Stvar je u tome da sam naučio što sam imao za naučiti. Blog je, naime, fantastično sredstvo za klesanje, brušenje i poliranje stavova. I zato smatram ovo izuzetno uspješnim projektom. Ali ne samo zbog toga što sada znam više već i zbog toga što sam zahvaljujući blogu stekao vrlo vrijedna poznanstva i prijatelje, pa i zaradio poneku kunu pišući za mainstream medije. Oko slobodarske ideje malo po malo se okupilo pregršt fantastičnih ljudi. Svega toga nije bilo prije četiri godine kada sam počeo pisati. Sada je tu i živi. Više ne ovisi toliko o blogerima. Barem ne u toj mjeri kao nekad. Moja borba ide dalje, samo će promijeniti formu i intenzitet. Svakako ću nastaviti svoje aktivnosti u Lipi (vjerojatno ih i pojačati), čiji sam suosnivač i član upravnog odbora. Posvetit ću i više pozornosti svojem zdravlju. Moći ćete me naći u boksačkom klubu Optimist na Jarunu. Ako ste socijalist (lijevi ili desni, svejedno) navratite da vam isprašim tur.

Kad sam već spomenuo blogere posebno zahvaljujem Šimunu, autoru bloga Usporedbe, koji je u meni (igrom slučaja) potaknuo libertarijansku vatru i kojega na neki način smatram svojim uzorom. Tu je on i dalje, komentira, ali mlati opake pare u bijelom svijetu pa više nema potrebu pišući blogerske traktate soliti pamet hrvatskim socijalistima. Nadalje, zahvale Nedjeljnom Komentaru, koji također komentira iako je prestao pisati (obrisao blog čovjek, šteta). Zatim Libzardu, kumu i jaranu, ekonomistu-prakseologu, i prije svega najboljem programeru kojeg poznajem. Također i Monopolizmu, koji se ohladio i blogerski zamro, i s kojim sam prošao zanimljivu etapu pišući za Jutarnji, kada je Ministarstvo financija radilo prekovremene zbog njegovih članaka. U isto vrijeme neki ministri su se samnom obračunavali prijeteći mi preko mojih šefova, igrajući na egzistencijalnu kartu. Ah, to su bila vremena. 🙂 Svojem omiljenom blogeru Reakcionaru zahvaljujem na tome što je pametan. Završio je i on svoj pohod, a u zadnjem postu dao vam je na znanje sve što trebate znati. Šupak mi nije ostavio mjesta ni za što drugo osim za zahvale. Vidimo se na pivi.

No ostaju ovdje mlade nade! Second favorite, s obzirom da mi je ekonomija draga i od nje živim, je svakako bloger Tko je John Galt. Čitajte ga ako hoćete naučiti štogod o tome kako ekonomija zapravo funkcionira. Tu je kolega i prijatelj Mate Mijić na Preziđu slobode. Dakako tu je i popularni Luka Popov na Katkapital. Nezaobilazan je moj omiljeni profesor ekonomije Predrag Rajšić na Loose Ends in Economics, Šiško na Money Mischief i mnogi drugi, neka se ne naljute što ih ne navodim sve poimence, koje ćete uvijek moći pronaći na mom blogrollu jer blog će ostati on-line dokle god će WordPress to tolerirati.

Najčitaniji post na blogu već više od tri godine je “Što je bruto, a što neto plaća” sa više od 150 tisuća pregleda. Ukupno, blog bilježi otprilike 650 tisuća posjeta, 5000 komentara, 200 followera, iz 143 države Svijeta (čak 1 view iz Vatikana).

Ipak, smatram da je daleko najbolji post “Struktura birača u Hrvatskoj” kojeg sam napisao krajem 2013. godine. Za mene on je bio svojevrstan “eye opener. Tu sam shvatio zašto većina ljudi u Hrvatskoj ne zarezuje slobodarske ideje, i da je borba za ideje (ma kakve god one bile) zapravo vječna. Ako ne vjerujete pogledajte novu vlast, desni socijalizam zamijenio je lijevi socijalizam, osniva se državni holding, materijaliziraju se ideje o reguliranju cijene rada (minimalne/maksimalne), nova furka je fašizam, naravno omotan velom demokracije, i bilo kako bilo uvijek bit će neki kolektivizam i despotizam, sve to trajno je stanje.

Ako će mi se htjeti štogod komentirati onda ću to činiti na Facebook pageu, i to će vjerojatno biti vrlo kratko. Na dnevnu politiku, naime, nema smisla trošiti vrijeme. Dovoljno je tek jednom tjedno pogledati blic vijesti i biti u potpunosti informiran, a vrijeme i mozak najbolje je trošiti na konkretne i opipljive, odnosno mjerljive stvari.

Do neke nove prilike želim vam svako dobro,
vaš Kapitalac 🙂

SpaceX nam kaže da smo tradicionalno zaostali

22 Utorak pro. 2015

Posted by in Nekategorizirano

≈ 25 komentara

Oznake

, , ,

Tradicionalno zaostajemo za civilizacijom. Jer nam je takav, kolektivistički, mentalitet. Lijevo-desna socijalistička doktrina je regresivna, gotovo plemenska (ali ne na onaj cool etno način već onaj primitivni i nazadni), ali je volimo više od neizvjesne tržišno-liberalne i istinski progresivne doktrine.

Dok se kod nas biskupi obračunavaju s potencijalnim vladarima, a raja ne može dočekati pred kime od njih će u narednom razdoblju skidati gaće, negdje tamo (premda također na ovom svijetu) ekipa parkira raketu na rikverc – raketu koja je prije toga još iskipala 11 satelita u orbitu.

Fora analogija: zahtjevnost lansiranja rakete i zatim prizemljivanja iste “na rikverc” usporediva je sa lansiranjem olovke preko Empire State Buildinga i prizemljivanjem iste s druge strane, na kutiju cipela, a pritom puše vjetar. Eto, to je otprilike napravila ekipa SpaceX noćas dok su biskupi, vlastohlepci i kmetovi mirno spavali.

Odvojite 40-ak minuta i pogledajte video ovog povijesnog događaja:

I dakako, nema inicijative do privatne inicijative* 😉

Svako dobro,
vaš Kapitalac

*quote by Libzard

(VLOG) Hoću bruto plaću na ruke!

09 Srijeda pro. 2015

Posted by in Nekategorizirano

≈ 22 komentara

Oznake

, , , , , ,

Sredinom studenog Outdoor Akzent je pokrenuo kampanju #Recitoglasno u kojoj su građani imali priliku putem jumbo plakata poručiti sugrađanima što god su već htjeli. Publika i žiri su odabrali ukupno 150 parola, isprintali ih u velikom formatu i polijepili na billboarde širom Hrvatske.

Među odabranima se našla i moja parola “Hoću bruto plaću na ruke“, i to zahvaljujući glasovima publike (Publiko, veliko vam hvala za gotovo 3600 glasova!), a možete je vidjeti u sesvetskom naselju Jelkovec (Ulica kneza Ljudevita Posavskog) još danas i sutra.

Sinoć sam se uputio na lice mjesta kako bih okinuo par fotki, da bi na kraju iz toga ispao i nekakav video iliti video blog (Vlog). Pa eto, ako vas je volja budite slobodni pogledati. U opisu ispod videa su linkovi na prijašnje tekstove koji su povezani s temom bruto-neto plaće te odnosa poreznih platiša i poreznih konzumenata u biračkoj populaciji. Ako vam se stvar svidi možda se ohrabrim pa snimim još štogod. 🙂

A evo i (noćne) fotke plakata:

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Zanimljivosti oko povećanja privilegija državnih službenika

30 Ponedjeljak stu. 2015

Posted by in Nekategorizirano

≈ 4 komentara

Oznake

, , , , , , , ,

Rebalansom proračuna u rujnu 2015. Vlada je povećala očekivane neto prihode državnog proračuna za 1,8 milijardi kuna. Konkretnije, prihodi poslovanja, u koje spadaju i prihodi od poreza, povećani su za 2,475 milijardi kuna, a prihodi od prodaje imovine smanjeni su za 717 milijuna  kuna u odnosu na prethodni plan proračuna.

Očekivane prihode od poreza Vlada je povećala za 1,842 milijardi kuna, iliti 2,8% u odnosu na prethodni plan. Zanimljivo, kao da su znali da će BDP, kojeg računa DZS, u trećem kvartalu porasti baš za taj isti postotak. Zanimljivo je i to što će vraćanje osnovice za obračun plaća javnih službenika “na staro” povećati rashode proračuna baš onoliko koliko je vlada rebalansom predvidjela povećati porezne prihode, i baš onoliko koliko je DZS izračunao da će rasti gospodarstvo, a izračunao je i Vilim Ribić. Ma naravno da je sve to slučajno.

U rujanskom rebalansu također slučajno je prošlo neopaženo povećanje mase plaća i povezanih troškova državnih službenika:

1. Plaće (bruto) +193,055,875.00 kn
2. Ostali rashodi za zaposlene +197,003,002.00 kn
3. Doprinosi na plaće +63,162,795.00 kn
4. Naknade troškova zaposlenima -19,692,651.00 kn
5. Naknade troškova osobama izvan radnog odnosa +20,878,368.00kn
6. Rashodi za materijal i energiju +186,244,344.00 kn
7. Rashodi za usluge +254,976,064.00 kn

Izravno povećanje plaća i troškova državnih službenika (1-5) iznosi 454,407,389.00 kn.

Kada tim troškovima dodamo i rashode za materijal, energiju i usluge (6-7), jer radi se o stavkama koje su “spalili” državni službenici, povećanje troškova izravno povezanih sa njima iznosi 895,627,797.00 kn. Dakle govorimo samo o jednokratnom povećanju iz rujanskog rebalansa. Skoro milijarda kuna više.

Zanimljivo je da na plaće, doprinose, naknade i ostale rashode državnih službenika trošimo 26,5 milijardi kuna godišnje, dok su ukupni porezni prihodi, dakle sva masa uplaćenih poreza na dobit, dohodak (plaće radnika), imovinu, potrošnju i drugo, 65 milijardi kuna. Dakle 40% svih uplaćenih poreza pojedu državni službenici. 

I još jedna zanimljivost – minimalac državnog službenika, koji dobijemo množenjem osnovice od 5,108.84 kn i najnižeg koeficijenta službenika IV. vrste od 0.601, iznosi 3,070.41 kn. Za bijednike u privatnom sektoru, od čijeg oporezovanog rada i dobiti se hrane državni službenici, zakonski minimalac je 3,029.55 kn (-40,86 kn). Baš smo, ono, “ustavno jednaki”, jel da?

Kada se u siječnju 2016. osnovica plaće državnih službenika poveća na 5,415.37 kn njihov minimalac bit će 200 kuna veći od minimalca u privatnom sektoru, plaće na rukovoditeljskim mjestima cca. 600 kuna veće, a na ravnateljskim veće i za 1,000 kuna.

Hoće li se nešto od rasta gospodarstva preliti i u džepove najzaslužnijih, poduzetnika i radnika u privatnom sektoru, pitanje je milosti ili nemilosti zakonodavca ali i brojnih sisača državnog proračuna koji se u socijalnom dijalogu s vladom bore za privilegije na račun poreznih obveznika. Makar nije sasvim nemoguće, ipak, teško je očekivati milost od osoba zvanih “državni službenici” koji na ovakav način nonšalantno povećavaju svoja prava dok se statistika, koja im je dala povoda za isto, još ne osjeća na koži onih koji ta prava silom zakona moraju platiti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Evo kako u školi indoktriniraju vašu djecu

27 Petak stu. 2015

Posted by in Nekategorizirano

≈ 11 komentara

Oznake

, , , ,

Najveću zaslugu za postignute rezultate u širenju etatističke religije država duguje društvenim i humanističkim znanostima u okviru javnog obrazovnog sustava, počev od najranije školske dobi.

U toj dobi kult države širi se kroz predmet “Priroda i društvo”. Naime matematikom (ili nedaj Bože informatikom) znatno je teže nekome isprati mozak. U udžbenicima Prirode i društva (npr. Naš svijet 1-4) tako ćete osim gomile faktografskih podataka naći i vješto upakirane etatističke poruke zahvaljujući kojima će vaše dijete jednoga dana stasati u pravog civilnog vojnika (paradoks) koji će u svim prilikama čvrsto braniti etatističke ideale, a da ni sam neće biti svjestan kako je njegov stav ideološki modeliran još od malih nogu.

Za primjer evo jedna takva poruka iz udžbenika Naš svijet 4 iz kojega o prirodi i društvu uči moja kćer u četvrtom razredu osnovne škole:

Činjenica:
U mjestima gorskih dijelova Hrvatske i na otocima živi mali broj stanovnika

Etatistička poruka:
Zato bi u tim krajevima trebalo poticati razvoj gospodarstva kako bi u njima ostalo živjeti ili se doselilo što više mladih ljudi

Udžbenik iz Prirode i društva u mojoj obitelji je pod prismotrom još od prvog razreda osnovne škole. Svako poglavlje koje prema nastavnom planu prolaze prolazim i ja te u hodu ispravljam krive drine kako bi moja kćer: 1. znala kada treba samo zadovoljiti formu (npr. ponoviti etatističku poruku i dobiti ocjenu Odličan-5) 2. znala koju istinu tom porukom država želi prikriti.

U ovom slučaju lekcija iz točke 2. je bila ovakva, i to samo ukratko te prilagođeno (pretpostavljam) ipak nešto starijem čitateljstvu:

Razlog zbog kojega na nekom području živi malo (ili puno) ljudi je ekonomski. To osobito vrijedi u vrijeme mirnodopskog poretka. Migracije ljudi su u tom slučaju u pravilu ekonomske. Ljudi idu trbuhom za kruhom. Ali ne samo trbuhom za kruhom, jer kruh se može stvoriti u gorskim dijelovima Hrvatske pa i na otocima, nego općenito za boljim životom. Idu tamo gdje očekuju da će radom i poduzimanjem u izvjesnom vremenu postići veći standard od onoga koji bi postigli ostankom u gorskim krajevima (ili na otocima). Jer veći standard znači veću sigurnost u bolesti ili starosti te općenito veće životno zadovoljstvo.

Poticati ljude da čine nešto drugo od onoga što sami odaberu, iliti političkim putem utjecati na njihove odluke (što podrazumijeva da ih se drži u neznanju i nesvjesnima te vrste manipulacije) jest etatistički, društveni inženjering. Iza te ideje stoji ideja da se ljudima, njihovim odlukama i životima treba upravljati planski, političkim sredstvima. I to je nemoralno. Ljudi bi trebali biti slobodni donositi odluke za vlastitu korist, te slobodni od etatističkih manipulacija, zaštićeni od samovolje onih koji državu koriste kao sredstvo za ostvarivanje svojih ideološki ciljeva.

Moralnost nalazimo na slobodnom tržištu gdje ljudi donose odluke za vlastitu korist ekonomizirajući s drugima na dobrovoljnoj osnovi. Rast standarda, veću sigurnost i životno zadovoljstvo za najveći broj ljudi moguće je ostvariti jedino u uvjetima slobodnog tržišta.

I zato na zeleno podvučenu činjenicu iz teksta moralan čovjek ne gleda u svjetlu problema, niti kao nešto što iziskuje političku intervenciju već kao prostu činjenicu koja je sama po sebi posljedica uglavnom objašnjivih okolnosti u prošlosti. U krajnjoj liniji ako već netko i želi vidjeti više ljudi naseljenih u gorskim područjima i na otocima, ne ulazeći pritom u uzroke sebičnosti iza takve želje, tada je isti cilj moguće ostvariti nenasilnim metodama, uklanjanjem države iz jednadžbe – što bi uvelike pojeftinilo život na tim područjima i tako povećalo šanse da će veći broj ljudi pronaći pozitivnu računicu u životu na istima. U mogućnost ostvarenja tog cilja, na opisani način, osobito je lako vjerovati danas kada zahvaljujući internetu i digitalnoj ekonomiji imamo priliku živjeti i raditi dosad nezamislive poslove pritom boraveći na dosad nezamislivim mjestima.

Nažalost udžbenici iz prirode i društva ne vode računa da postoji i ta mogućnost. Njihova svrha je da u glave najmlađih građana usade vjeru u državu kao svojevrsno božanstvo koje određuje ishode takvih pitanja i u konačnici njihovu sudbinu.

Obrazovni sustav kojega morate plaćati prisilno, kroz poreze, i u kojega dijete morate slati pod zakonskom prisilom, ne može služiti ničemu drugome do li indoktrinaciji. Da, metode indoktrinacije više nisu plitke i izravne kao nekada, one su danas suptilne, poput ove u opisanom tekstu, taktički sljubljene sa kakvom neospornom činjenicom i s njome u paketu prezentirane kao istina. Svatko tko se usudi razdvojiti činjenice od etatističkih subliminalnih poruka vjerojatno neće dobro proći.

S obzirom da im je zakonom oduzeto pravo da za vlastiti novac biraju školu i nastavni program za svoje dijete, na roditeljima ostaje tek da pokušaju sami, u razgovoru s djetetom, spriječiti njegovu sustavnu indoktrinaciju.

Svako dobro,
vaš Kapitalac