Zanimljivosti oko povećanja privilegija državnih službenika

Oznake

državni službenici, koeficijent, osnovica, plaća, proračun, rebalans, Ribić, sindikati, vlada

Rebalansom proračuna u rujnu 2015. Vlada je povećala očekivane neto prihode državnog proračuna za 1,8 milijardi kuna. Konkretnije, prihodi poslovanja, u koje spadaju i prihodi od poreza, povećani su za 2,475 milijardi kuna, a prihodi od prodaje imovine smanjeni su za 717 milijuna  kuna u odnosu na prethodni plan proračuna.

Očekivane prihode od poreza Vlada je povećala za 1,842 milijardi kuna, iliti 2,8% u odnosu na prethodni plan. Zanimljivo, kao da su znali da će BDP, kojeg računa DZS, u trećem kvartalu porasti baš za taj isti postotak. Zanimljivo je i to što će vraćanje osnovice za obračun plaća javnih službenika “na staro” povećati rashode proračuna baš onoliko koliko je vlada rebalansom predvidjela povećati porezne prihode, i baš onoliko koliko je DZS izračunao da će rasti gospodarstvo, a izračunao je i Vilim Ribić. Ma naravno da je sve to slučajno.

U rujanskom rebalansu također slučajno je prošlo neopaženo povećanje mase plaća i povezanih troškova državnih službenika:

1. Plaće (bruto) +193,055,875.00 kn
2. Ostali rashodi za zaposlene +197,003,002.00 kn
3. Doprinosi na plaće +63,162,795.00 kn
4. Naknade troškova zaposlenima -19,692,651.00 kn
5. Naknade troškova osobama izvan radnog odnosa +20,878,368.00kn
6. Rashodi za materijal i energiju +186,244,344.00 kn
7. Rashodi za usluge +254,976,064.00 kn

Izravno povećanje plaća i troškova državnih službenika (1-5) iznosi 454,407,389.00 kn.

Kada tim troškovima dodamo i rashode za materijal, energiju i usluge (6-7), jer radi se o stavkama koje su “spalili” državni službenici, povećanje troškova izravno povezanih sa njima iznosi 895,627,797.00 kn. Dakle govorimo samo o jednokratnom povećanju iz rujanskog rebalansa. Skoro milijarda kuna više.

Zanimljivo je da na plaće, doprinose, naknade i ostale rashode državnih službenika trošimo 26,5 milijardi kuna godišnje, dok su ukupni porezni prihodi, dakle sva masa uplaćenih poreza na dobit, dohodak (plaće radnika), imovinu, potrošnju i drugo, 65 milijardi kuna. Dakle 40% svih uplaćenih poreza pojedu državni službenici. 

I još jedna zanimljivost – minimalac državnog službenika, koji dobijemo množenjem osnovice od 5,108.84 kn i najnižeg koeficijenta službenika IV. vrste od 0.601, iznosi 3,070.41 kn. Za bijednike u privatnom sektoru, od čijeg oporezovanog rada i dobiti se hrane državni službenici, zakonski minimalac je 3,029.55 kn (-40,86 kn). Baš smo, ono, “ustavno jednaki”, jel da?

Kada se u siječnju 2016. osnovica plaće državnih službenika poveća na 5,415.37 kn njihov minimalac bit će 200 kuna veći od minimalca u privatnom sektoru, plaće na rukovoditeljskim mjestima cca. 600 kuna veće, a na ravnateljskim veće i za 1,000 kuna.

Hoće li se nešto od rasta gospodarstva preliti i u džepove najzaslužnijih, poduzetnika i radnika u privatnom sektoru, pitanje je milosti ili nemilosti zakonodavca ali i brojnih sisača državnog proračuna koji se u socijalnom dijalogu s vladom bore za privilegije na račun poreznih obveznika. Makar nije sasvim nemoguće, ipak, teško je očekivati milost od osoba zvanih “državni službenici” koji na ovakav način nonšalantno povećavaju svoja prava dok se statistika, koja im je dala povoda za isto, još ne osjeća na koži onih koji ta prava silom zakona moraju platiti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Zbog viših doprinosa gase se radna mjesta!

Oznake

bruto, doprinosi, Linić, Milanović, proračun, rebalans

Povećanjem stope doprinosa za zdravstvo sa 13% na 15% Vlada je povećala porezno opterećenje u Hrvatskoj! To se nipošto ne može nazvati “vraćanjem na staro”, kako ovaj potez komentiraju predstavnici Vlade, jer je mjera smanjenja stope doprinosa prije dvije godine kompenzirana povećanjem stope PDV-a, a koliko znamo Vlada ovim rebalansom nije smanjila PDV! Ovim potezom planira, dakle, građanima i tvrtkama uzeti godišnje 2,4 milijarde kuna više, a od PDV-a, koji ostaje netaknut, gotovo 3 milijarde kuna više u usporedbi s 2011. godinom kada je stopa PDV-a bila niža.

Ministar Linić tvrdi da mjera smanjenja doprinosa nije dala očekivane rezultate na gospodarskom planu. Ekonomski oporavak i rast je izostao. Štoviše, BDP je ponovno pao više od očekivanog. Kao i do sada ovu razinu pada BDP-a nije bila u stanju predvidjeti ni sva sila vladinih ekonomskih stručnjaka, ali ni onih nezavisnih. Pogledom na povećanu stopu PDV-a, na i dalje enormno velik broj parafiskalnih nameta, nebrojene propise koji se uz to frekventno mijenjaju i čime odnose nesagledivu količinu vremena potrebnog kako bise poduzetnici uskladili s njima (što predstavlja visoke transakcijske troškove poslovanja) pa i općenitu neučinkovitost javne uprave i državnog sektora, postaje očito kako smanjenje doprinosa nije bilo razlog izostanka poduzetničkog impulsa, a još manje razlog općem padu ekonomske aktivnosti.

Razlozi su u efektivnom povećanju poreznog opterećenja i brojnim drugim formalno-pravnim preprekama.

Premijer Milanović smatra kako je učinak smanjenja stope doprinosa izostao jer se iznos “raspršio” među populacijom poduzetnika. Povećanjem nameta on donosi odluku o ukidanju radnih mjesta i službeno pokreće proces uništavanja privatnog sektora. Tih 2,4 milijarde kuna godišnje, koje državni proračun očekuje naplatiti od privatnog sektora, od čega 1,6 milijardi do kraja 2014., danom stupanja na snagu postaju zakonska obveza. Postaju nova potraživanja i novi trošak poslodavcima. Od javnih tvrtki planira se oteti 500 milijuna kuna, a od privatnih gotovo pet puta više.

Međutim zbog raspršenosti privatnog sektora šteta neće biti lako uočljiva. Štetu ćemo prije svega uočiti kroz povećanje broja nezaposlenih građana ali i kroz novi pad gospodarske aktivnosti privatnog sektora koji će se odraziti i na planiranu realizaciju proračunskih prihoda. Posljedično to će dovesti do potrebe za novim rebalansom.

U veljači 2014. privatni sektor izgubio je više od 6200 radnika, što je broj usporediv sa brojem zaposlenih u tvrtkama poput T-COM-a i T-Mobile-a zajedno! Kada bi spomenute tvrtke silom prilike zatvorile svoja vrata, a navedeni broj radnika našao se na cesti, nema sumnje da bi ta vijest bila opisana kao katastrofa za hrvatsko gospodarstvo. Ovako gubitak radnih mjesta raspršen širom teritorija Hrvatske kroz cjelokupni privatni sektor može proći gotovo neopaženo. Uočava li premijer Milanović ovaj problem? S obzirom da povećava troškove poduzetnicima, a njihovim radnicima otima kruh iz ruku, očito ne! A možda je zbog ideje da državni proračun treba biti pokretač gospodarstva, po principu planske ekonomije, spreman u potpunosti ignorirati činjenice.

Povećanjem doprinosa neminovno raste trošak zapošljavanja radnika. Poslodavac koji za zapošljavanje na raspolaganju ima određena sredstva, u uvjetima opće slabosti tržišta, nema drugog izbora nego da smanji plaću radniku kako bi u sumi zadržao isti trošak poslovanja ali time i radnik svoj posao. No radnici na minimalcu mogli bi se ozbiljno zabrinuti za svoja radna mjesta. Naime u slučaju minimalca, koji je određen zakonom (i periodički raste), poslodavac ima sve manji prostor za korekciju troška zapošljavanja, osim ako vjerujete da se poslodavci bogate na račun radnika što se može momentalno osporiti već uvidom na svakodnevni rast broja nezaposlenih – gubitkom radnika poslodavac se više nema na čiji račun bogatiti.

Na ruku Vladi idu i preporuke MMF-a. One se odnose na prihodovnu stranu proračuna gdje se predlaže veća porezna presija nad građanima u svrhu smanjenja proračunskog deficita i javnog duga. Preporuka Europske Komisije, s druge strane, više je usmjerena na rashodovnu stranu proračuna koju u tom cilju treba značajno smanjiti. No smanjenje rashodovne strane značilo bi da se Vlada odriče vlastite pozicije potrošača proračunskog novca ali i odustajanje od dominantne strategije centralnog upravljanja ekonomijom i razvojem. Vlada tu ulogu ne želi vratiti u ruke privatnom sektoru već privatni sektor planira i dalje podčinjavati i tretirati kao sredstvo za ostvarenje vlastitih planova.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Ima li što dobro za građane u ovom rebalansu proračuna?

Oznake

bruto neto, deficit, doprinosi za zdravstvo, javni dug, minimalac, plaća, povećanje doprinosa, prihodi, proračun, rashodi, rebalans, rezovi

Pratio sam današnju sjednicu Vlade.

Rezova u državnoj potrošnji i dalje nema. Štoviše, rashodi proračuna i ovaj put rastu. Rastu i Vladina očekivanja vezana za prihode. No razlika u pogledima na rashode i prihode je velika. Naime Vlada zna što će potrošiti, iako novac još nema, ali ne zna što će prikupiti – tu nastaje problem.

Od ovog rebalansa proračuna Vlada očekuje da će prikupiti više novca i to na konto:

1. Povećanja doprinosa za zdravstvo sa 13% na 15% (očekuju 2,4mlrd HRK više od toga),
2. širenja obuhvata poreza na igre na sreću (oporezovat će svaki dobitak, za razliku od trenutne prakse oporezivanja dobitaka većih od 30.000 HRK),
3. povlačenja dobiti iz javnih poduzeća,
4. povlačenja beneficiranih mirovina iz drugog stupa u državni proračun (više od 5mlrd HRK u dvije godine) što će se iskoristiti za krpanje duga zdravstva (za Boga miloga! Zar nije ovo živi primjer kako se kradu mirovine budućih umirovljenika?),
5. povećanja koncesija itd.

Međutim Vlada ne može unaprijed znati hoće li doista prikupiti novac koji je odlučila potrošiti. Svaki puta kada se preračunaju u toj procjeni, a po makroekonomskim prognozama njihovih stručnjaka vidimo da je to uvijek, deficit se povećava, dug države (građana) se povećava.

Očito je kako postoji sve manje prostora za novo porezno opterećenje i gotovo sam siguran da će država od građana tijekom 2014. ubrati manje od onoga što je Vlada isplanirala ovim rebalansom. Posljedično, deficit proračuna će se do kraja godine povećati (uža država trenutno je u deficitu 13,5 mlrd HRK, a opća 15,1 mlrd HRK). Ako se uvede porez na nekretnine, što je vrlo izgledno, scenarij bi mogao biti kudikamo gori jer masa građana koja nema financijske rezerve bit će prisiljena i sama se zaduživati kako bi podmirila obvezu plaćanja poreza, a oni koji se ne mogu zadužiti bit će prisiljeni na prodaju nekretnine (kupcima jednako demotiviranima na kupnju upravo zbog dodatnog troška investicije).

Vraćanje doprinosa za zdravstvo na 15% uzrokovat će nove financijske probleme privatnom sektoru. Povećanjem ovog nameta trošak zapošljavanja raste. Poslodavac koji za zapošljavanje na raspolaganju ima određena sredstva nema drugog izbora nego da smanji plaću radniku kako bi u sumi zadržao isti trošak poslovanja ali time i radnik svoj posao. Radnici koji su na minimalcu ovime postaju još više ugroženi. Naime tu poslodavac nema prostora da korigira trošak zapošljavanja jer minimalac je određen zakonom. Da bi isplatio minimalnu neto plaću od 2.383,77 HRK on mora biti spreman platiti bruto 2 iznos od 3.476,29 HRK koji s povećanjem stope doprinosa raste na 3.536,64 HRK. Dio zaposlenih koji su na minimalcu zbog povećanja troška zapošljavanja ostat će bez posla. Njihovi poslodavci smanjivat će obujam poslovanja kako bi opstali. Neki od njih će posljedično prestati poduzimati. Ugasiti će svoje tvrtke/obrte.

Državni i javni sektor i dalje su zaštićeni sindikatima, kolektivnim ugovorima i osnovicama plaće, koje se istina nešto smanjuju, ali nema sumnje kako će pokušaji navlačenja dodataka na plaću postati njihova češća zanimacija. Zaposleni u državnom i javnom sektoru i ovu će godinu preživjeti znatno lakše od zaposlenih u privatnom sektoru. Tim gore za privatni sektor koji na svojim leđima nosi sve njih redom.

Nezaposlenim građanima dokolica će biti još nepodnošljivija. Barem onima koji konzumiraju duhanske proizvode. Jer će i cigarete, kao i rezani duhan, sasvim sigurno posljedično poskupjeti zbog povećanja državnih nameta (trošarina). Možda niste znali ali dok za kutiju cigareta na kiosku dajete 20 HRK čak 11,34 HRK od toga odlazi u državni proračun.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Emocije neće spasiti Hrvatsko zdravstvo!

Oznake

bolnice, HZZO, kriza, liječenje, liječnik, Ostojić, rebalans, sanacija, zdravstvo

O hrvatskom zdravstvu baš nikako nije dobro diskutirati na emotivnoj razini jer emocije dovode do potpuno krivih zaključaka – primjerice da se rješenje današnjih problema, koje uočavamo u financijskoj slabosti zdravstvenog monopola i padu kvalitete zdravstvenih usluga, nalazi u pronalaženju kvalitetnih upravljača.

Problem s kojim se zdravstvo u nas suočava, a znam to jer sam o temi napisao nekoliko traktata, nalazi se u demografskim trendovima i efektivnoj zaposlenosti građana. U teoriji od zaposlenih građana očekuje se da odvajajući dio svojih prihoda budu temelj financiranja sustava. Naš “biser” nekada je funkcionirao jer je odnos broja građana koji ga je financirao naspram ukupnog broja korisnika bio znatno povoljniji nego danas. U tom zanosu uspjeha nošenom na krilima produktivnosti rijetko tko je mogao biti dovoljno lucidan da pretpostavi moguće scenarije kolapsa.

Danas je omjer onih koji financiraju zdravstvo naspram ukupnog broja korisnika 1:5. Nema managera koji će riješiti ovaj problem. U SAD, primjerice, omjer je nešto povoljniji (1:2.5) od hrvatskoga ali je srozan u odnosu na omjer kakav je bio u njihovim najboljim godinama, a implementacija Obamacarea ne funkcionira iz identičnog razloga. Baza iz koje se sustav želi financirati nije dostatna za ono što se njime želi postići, a to je privid besplatne, svima dostupne i maksimalno kvalitetne zdravstvene skrbi.

Suočimo se s činjenicama – Država socijalnog blagostanja koja se financira iz državne blagajne, čiji dio je i naš zdravstveni sustav, pokazuje se kao obična ponzi piramida.

Baš se zbog tog razloga, kao i činjenice da je zdravlje najvažnija stvar svakog od nas, treba hitno osvijestiti, emocije i prošla vremena treba ostaviti za sobom i okrenuti se aktualnom stanju koje je alarmantno i neodrživo. Nastavimo li tako ostat ćemo i bez zdravlja i bez vlastitog novca. Početkom ove godine na snagu je stupio Zakon o sanaciji javnih ustanova koji je omogućio da se dug zdravstva pokrpa novim zaduženjem u iznosu od 5 milijardi kuna. Danas, zadnjeg dana veljače iliti nepunih 2 mjeseca nakon te intervencije, saznajem od ministra Ostojića da je zdravstvu potrebno dodatnih 3,2 milijardi kuna pomoći tek da bi se pokrpale rupe na fasadi institucije čiji temelji se ruše. Dokle ćemo krpati i čime na koncu konca?

Problem koji pronalazimo u javnom diskursu vezan je uz shvaćanja i očekivanja koja imamo prema toj instituciji i koja se uglavnom svode na emotivnu razinu. No što možemo očekivati ako se za održanje današnjeg zdravstvenog monopola, koji je niti sjena nekadašnjeg zbog razloga koji sam naveo, nastavimo boriti nošeni krilima emocija i prisjećanja na prošlost?

Već sam više puta rekao i ponovit ću još jednom – zdravlje je prevažna stvar svakom čovjeku da on dopusti da se isto svede na državni proračun, monopol i politiku.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Ministarske hijene u podjeli proračunskog plijena

Oznake

Država, ministar, plijen, proračun, rebalans, redistribucija, socijala, vlada, zdravstvo, školstvo

Država građanima Hrvatske popali u prosjeku 55% onoga što zarade. Uglavnom kroz porezni sustav. Nemaju oni tu mnogo prostora za eskiviranje. Novac koji se na taj način slije u državni proračun redistribuira se pod kapom vladinih ministara, svojevrsnih resornih duždeva.

Kako se Hrvatska nalazi u ozbiljnoj krizi tako se u krizi nalazi i državni proračun. Unatoč tome što su građani tom proračunu u funkciji sa više od polovice vlastitog bića on i dalje traži još. I gladan je. Uvijek nezasitan. Ministri (državni upravljači), u nemogućnosti da u sumi nedostatna sredstva redistribuiraju prema vlastitim idealima, na obećanju kojih su od građana dobili vlast u ruke, pokazuju svoje pravo pokvareno lice. Kada im se u proračun ne slije onoliko novca koliko su planirali redistribuirati tada jedan drugome postanu ljuti neprijatelj. Postanu poput hijena koje su se dočepale plijena ali nedovoljno masnog da ih sve zasiti.

U svjetlu nadolazećeg rebalansa proračuna oni su se okupili oko zamišljenog (oni naime već kalkuliraju što će prikupiti pa dijeliti sutra, a ne ono što imaju) ali premalenog plijena, zarili svoje zube duboko u njega, svaki sa svoje strane, pa stali vući svaki na svoju što jače može. Od tog plijena oni dijelom žele nahraniti svoje biračko tijelo, a svakome je njegovo pitanje važnije od pitanja od onog koji je zagrizao plijen sa suprotne mu strane. Ostojiću zdravlje, Jovanoviću obrazovanje, Opačićki socijala i tako dalje. A i sam plijen, onako ranjen od njihovih očnjaka i polumrtav, preklinje čas jednu, čas drugu hijenu da mu ne otkida baš od tog uda u koji je dobro zagrizla, a kada joj očnjaci treće zvijeri zadaju bol na drugom ekstremitetu tada krene preklinjati i nju da mu se smiluje.

Porezni obveznici uglavnom ne mogu izbjeći svoju sudbinu, da su tek puko sredstvo realizacije državnog proračuna, meso za predatore, ali mogu se zamisliti o tome baš u ovom trenutku kada vlast ovako javno oštri zube kojima će im već sutra otkidati dio po dio.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Širimo optimizam porezima i planskim rastom cijena!

Oznake

BDP, deficit, ekonomija, fiskalizacija, gospodarstvo, inflacija, javne investicije, Linić, nameti, planska ekonomija, porez, poticaji, proračun, rast, rast cijena, rebalans, rezovi, socijalizam, turizam, vlada

Niti smanjenje nameta turizmu, niti fiskalizacija ugostitelja i tržnica nije zadovoljila gladna usta političara niti apetit državnog proračuna. Vrijedi stoga grešku u očekivanjima tih institucija ispraviti povratkom na staro, što nažalost ne znači ukidanje zakona o fiskalizaciji ako ste se već poveselili, već podizanje poreznog opterećenja. Ugostitelje koji nisu pomogli proračunu s PDV-om od 10%, unatoč uvođenju moderne fiskalizacijske tehnologije (koja postaje Vladin izvozni proizvod), ministar financija odlučuje motivirati povećanjem PDV-a na 13%. U istoj mjeri raste stopa poreza na ulje, šećer ali i na vodu. Voda, taj čovjeku najvažniji prirodni element tako će nam postati još i bliži, zahvaljujući većem porezu (vodovod je i vaše ljudsko pravo, pa vrijedi i da ga državi bez puno pitanja platite). Srećom pa je briga o vodoopskrbi i odvodnji u rukama naših javnih poduzeća koja će nam vodu učiniti dostupnijom, zahvaljujući posljedično višoj cijeni. Nelogično? Ne brinite,

u nadi je spas!

Ekonomija u ruinama još jednom će morati pokušati nemoguće – rastom podržati želju državne birokracije da nastavi bujati na njen račun. Utopija. Odlučno se nastavljaju povećavati državni rashodi, dakle političkim putem umaknuti od poreznih obveznika više i potrošiti više.  Nažalost u tom manijakalnom i nelogičnom postupanju, krađi i trošenju tuđeg novca, tek manji dio otpada na onu vrstu potrošnje koju bi građani bili spremni u znatnoj mjeri odobravati kao potrebnu zbog financiranja voljenog državnog školstva, zdravstva i drugih usluga za koje su navikli da im nude državne monopolističke institucije.

No prikupiti više pa to potrošiti znači ujedno i zadržati deficit na trenutnih 13 milijardi kuna, ali to nije ono što planira Vlada. Njen plan je potrošiti još i više, zadužiti živućeg i još nerođenog poreznog obveznika sa dodatnih 6 milijardi kuna i to već do kraja slijedeće godine. Javni dug bi do tog trena mogao premašiti i 230 milijardi, ako je vjerovati planu novog zaduženja to je jedino u što nemamo razloga ne vjerovati.

Trošit će se više na više birokrata, na članstvo u ime njenog veličanstva EU, kao i na još više poticaja odabranim gospodarstvenicima kleptokratima, državnim tvrtkama “od posebnog interesa” (prema “Poslanici birokratima: 6.20.” ) među koje spadaju i prema posebnim aranžmanima privatizirana brodogradilišta čiji će vlasnici za njihovo daljnje financiranje trošiti ne svoj novac već novac građana.

U ime općeg dobra radna mjesta i tvrtke za koje tržište više nema potrebe tako postaju kulturna baština koju se štiti od propadanja na način da se njihovim financiranjem upropaštava ostatak malobrojnih produktivnih građana koje tržište još uvijek treba. Skretati novac mimo realnih potreba tržišta i građana, a braniti interese političara i njihovih igrača u ime antikapitalističkih ideala, ionako je put kojim ovo društvo odlučno korača, pa neka mu i bude po volji. Ako nam ponestane WC papira uvijek možemo vojnom akcijom preuzeti nečiju tvornicu papira, a na isti način i sve ostalo što se dotiče nečijeg osobnog vlasništva nad sredstvima.

Tako su rezovi koje je samo jezikom provodila Vlada dovršeni i s obzirom da blebetanje nije dalo rezultata valja im da konačno zasukaju rukave i krenu odlučnije nastaviti s poreznom pljačkom u čije ime će se izroditi još zakona kojima će je poduprijeti i učiniti legitimnom. Svi koji se s tim pogledom na pravdu ne slažu jamačno su antidržavni element koji će podleći pravdi.

Ali ne prepustite se olako osjećajima razočaranja jer Vlada ovaj puta daje nešto nečuveno, nažalost tek u slučaju ako vam se pamćenje briše nakon 12 sati, ona širi optimizam i uvjerava vas kako se svjetlost na kraju tunela već nazire. Ne zamarajte se gledati u daljinu jer ste prenisko da biste svjetlo ugledali. Svjetlo vide tek oni s Markovog Trga. Vi ćete prema njihovim računicama morati pričekati do kraja iduće godine, kada će se ukazati rast gospodarstva od 1,3% (valjda na konto poticaja HŽ-u, brodogradnji i birokratskih poslova, dakle opet od novca koji vam je otet na štetu realnog ekonomskog rasta), a u 2015. kad planska ekonomija doživi svoje prvo proljeće u povijesti čak 2,2%. Uslijedit će početak 2016. i prvo ljeto planske ekonomije, sa 2,6%, te nakon njega još dugi niz plodnih i pod odlučnom rukom prosvjećenih tirana vođenih godina. Isplatit će vam se kupiti i nove kupaće gaće, osim ako ne bude nestašice istih.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Zloslutno izvješće o deficitu

Oznake

deficit, kriza, Linić, porez, proračun, rebalans

Znao sam da će se ovo desiti vrlo brzo.

Dakle već na sredini godine deficit proračuna dosegao je iznos kojeg su velebni birokratski umovi, naši gospodari, planirali za kraj godine. Proračun se ne puni dobro, a ne puni se dobro jer je prevelik, a prevelik je jer je država poligon za vježbanje socijalizma koji izjeda sam sebe čim nastane. Jednostavno dolazi onaj trenutak na kojeg je mislila lady Thatcher rekavši da je problem sa socijalistima taj što prije ili kasnije ostanu bez novca kojeg mogu trošiti – novca građana, poreznih obveznika.

Nažalost vlast ima represivni aparat pa će tako uskoro besposleni carinici dobiti prekomandu i naredbu za juriš na pobunjenike s tržnica. Kaže Linić tim povodom za Jutarnji:

UVEST ĆEMO REDA I MAKNUTI SVE SILEDŽIJE KOJI NE POŠTUJU ZAKONE

Vlast se neće libiti i žešće represije da se domogne vašeg novca koji joj je potreban za ostvarivanje vlastitih ciljeva na vašu štetu.

Čuvajte svoje novčanike pred državom koliko god možete dragi čitatelji i sretno vam bilo u tome.

Svako dobro,
vaš Kapitalac