Očevi na porodiljnom – ZBOR!

Oznake

Milanka Opačić, porodiljni, zakon

Jučer sam na javnoj televiziji, više se ne sjećam da li su to bile vijesti, dnevnik ili neka poluinformativna popodnevna emisija, čuo vijest kako vlada sprema zakon kojim bi se očeve prisililo da koriste najmanje mjesec dana porodiljnog dopusta. Prijedlogom se pohvalila, a tko drugi nego ministrica Opačić.

E sad, ako ne razmišljate o ičem drugom osim o simpatičnoj sceni oca koji konačno preuzima aktivniju ulogu u brizi o djetetu onda nemam što posebno za reći. Samo po sebi je lijepo da otac također provodi vrijeme bedinjajući bebača dok majka to vrijeme može provesti na poslu. Malo aktivnije uloge u podizanju mališana ni jednom ocu ne škodi. Za prilog emisiji našli su tako jednog oca koji je doma na porodiljnom, ne bi li prikazali svu ljepotu njegovog angažmana dok djete bljucka po njegovom ramenu. Suza iz oka kanula svima koji gledaju prilog, dok istovremeno polujecajući izgovaraju riječi odobrenja ministrici Opačić; “bravo ministrice… šmrc… eto vidiš kako i otac može paziti na bebu… šmrc… jednako kao i majka… prekrasno… šmrc”.

Da.

HTV nije računao da će se u prilogu objelodaniti jedna sitničica. Prema riječima oca on je ostao kod kuće na porodiljnom jer majka zarađuje više pa si nisu mogli priuštiti da ona bude na porodiljnom. Ta obitelj upravo je više primjer obitelji koja unutar vlastita četiri zida donosi odluke o vlastitoj egzistenciji i obiteljskim pitanjima nego što je primjer obitelji koja je prepoznala važnost uloge oca u odgoju djeteta. Oni su obitelj gdje je očito uloga oca i majke izjednačena u svakom smislu, jer se majka nije pozivala na kakvo nepisano “majčinsko” pravo da koristi porodiljni i odgaja djete, niti je otac bježao od preuzimanja odgovornosti i veće uloge u odgoju djeteta, a sve zbog obostrane svjesnosti financijskih poteškoća koje bi si uzrokovali u kućnom budžetu da je svaki roditelj inzistirao na suprotnom.

Upravo potaknuti klišejom da je hrvatska majka prisiljena biti na porodiljnom, a muž bježi od nje i djeteta zbog svojih usađenih mužjačkih nagona, valjda da ne pojede mlado, vlast sada provodi neku vrstu socijalne reintegracije mužjaka i njegove vlastite obitelji. To je ideja novog zakona, malo nacifrano ali u suštini taj stav je iza te ideje.

Neki niti čitajući do ovog dijela teksta neće imati prigovora na Opačićkin prijedlog, no ne bi li ipak bilo prirodnije da obitelj svoja pitanja rješava sama unutar svoje kuće? Ne bi li muž i žena trebali sami planirati, dogovarati i donositi odluke, kako o svemu što ih veže pa tako i o pitanju korištenja porodiljnog dopusta? Ne ispoljava li ovaj prijedlog zapravo premisu da su hrvatske obitelji nesložne i da majke trebaju zaštitu od očeva neprirodnog ponašanja?

Ako smatrate da se radi o zaštiti majki i njihovom pravu na rad, na koje se valjda sada smatra da pripada isključivo očevima, moram reći da je trenutno zakon koji regulira pitanje porodiljnog u tom smislu puno suvisliji, dakle porodiljni može koristiti bilo otac, bilo majka i to u bilo kojem periodu. Mogu ga koristiti naizmjence, odnosno jednu polovicu majka, jednu otac, a može i otac koristiti cijeli porodiljni dok majka radi cijelo to vrijeme – evo znam osobno jedan takav slučaj u kvartu u kojem živim. Dakle sada su moguće sve kombinacije i ljudi ih koriste jer su im dane. Čemu dakle služi prisila vlasti da oca drže mjesec dana na porodiljnom? Baš ničemu, osim što se radi o jednom obliku agresije na vaša prava da vodite odluke o osobnim, intimnim pitanjima poput ovoga u bilateralnom odnosu sa svojim bračnim partnerom.

Vlast ovim prijedlogom jasno pokazuje da ne poštuje vaše obiteljske odluke. Možete se vi dogovarati što hoćete ali tata će morati ostati kod kuće tih mjesec dana po sili zakona jer to je “dobro” za vas.

Zamislite za kraj situaciju u kojoj otac zarađuje više od majke, recimo da je očeva plaća 8.000 HRK, majčina 2.000 HRK mjesečno. Od tih novaca plaćaju stambeni kredit 4.000 HRK, režije 2.000HRK, hranu 3.000 HRK, benzin i troškove održavanja automobila 1.000 HRK – ukupni troškovi života u mjesec dana su im 10.000 HRK.

Taj jedan mjesec otac će dobiti cca 4.000 HRK naknade za porodiljni, dok će majka dobiti svoju plaću 2.000 HRK. Suma od 6.000 HRK je dostatna da pokriju trošak stambenog kredita i režija. Dakle nemaju za hranu niti gorivo… ili mogu kupiti hranu ali neće platiti režije niti će se moći odvesti autom do dućana ili bebu odvesti pedijatru na pregled. To je situacija u kojoj će zbog sulude zakonske odredbe momentalno postati dužnici (neplaćene režije ili kredit) ili će pokušati bez hrane za sebe i dijete dočekati idući mjesec.

Da li je bolje da roditelji samostalno odluče tko i kada koristi porodiljni ili vlast mora odlučiti o tome? Mislim da je sve jasno.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Plaćamo skupo zbog regulacije tržišta!

Oznake

cijena impulsa, HAKOM, HT, internet, optika, telekom, tržište

Navod iz naslova može se objasniti ukratko na aktualnom primjeru HT-a koji je izgubio pred pravosuđem, zahvaljujući prigovoru HAKOM-a, mogućnost da optičke kablove koje samostalno i na svoj trošak položi u kanale ujedno i samostalno koristi za prijenos signala krajnjim kupcima HT-ovih usluga, širenje vlastite mreže te ostvarivanje dobiti od te investicije.

HAKOM je prigovorio sudu da će HT, ukoliko mu se dozvoli investicija, stvoriti značajnu tržišnu prednost te doslovno pomesti konkurenciju i povratiti monopolistički položaj, te da je isto nužno sprječiti zbog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. To je bilo dovoljno sudu da prigovor prihvati i da HT odustane od modernizacije kablovske infrastrukture – ne odbacujem a priori mogućnost da će HT ući u investiciju ali nekako sumnjam da će htjeti potrošiti svoj novac pa dozvoliti drugima da se samo “zakvače” i zarađuju koristeći tuđu investiciju.

Da li je Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja zaštitio tržište?
Prije svega moram reći da je spomenuti zakon gotovo u potpunosti zbir relativnih besmislenih restrikcija tržišnog natjecanja, izvolite koristiti referencu na isti i pogledati,  primjerice u članku 12., koji govori o pojmu “vladajući položaj”, zakon de facto zabranjuje poslovanje tvrtci koja u Hrvatskoj nema konkurenciju (u ovo vjerojatno ulaze i nove inovativne industrije jer drugačije ne piše, dakle zakon je relativan). Nadalje se koristi restriktivni termin “značajna” tržišna snaga koji je raščlanjen na razne elemente, a ni jedan nije konkretno opisan niti su određeni ikakvi opipljivi elementi razgraničenja temeljem kojih bi ikoja tvrtka mogla pretpostaviti da će svojim djelovanjem činiti suprotno zakonskim odredbama te posljedično biti ograničena od strane regulatornog sustava države. Što je to “značajno” i kome je dozvoljeno da određuje veličinu toga i u kojem momentu ako već nije u zakonu definirano?

Zbog navedenog sada trpi i HT. Prigovor Hakoma temeljen je na ovom zakonu i njegovim relativističkim člancima iako nema nikakvog dokaza da bi HT ulogom u optiku na ikoji način naštetio konkurenciji u ikojem smislu. Nema niti dokaza da bi se investicija na tržištu oplodila, osnosno da bi HT našao dovoljan broj korisnika na tržištu da se cijeli ulog povrati i stvori dobit za sebe i svoje dioničare – što samo po sebi nije nikakvo kriminalno djelo već zdravo poduzetničko nastojanje.

Zakon je prema tome sprječio tržišno natjecanje, nije ga zaštitio jer očito je da HT sada neće ući u investiciju polaganja optike. Posljedično to znači da će građani ove zemlje, zahvaljujući “zaštiti” ostati na neko vrijeme zakinuti za mogućnost korištenja nekih novih oblika telekomunikacijskih usluga ili poboljšanje postojećih te će istovremeno plaćati neatraktivne cijene jer druge nisu spomenutim zakonom dozvoljene.

E sad, zašto sam napisao da zbog regulacije ovog tipa te ovakve zakonske regulative plaćamo skupo? Bitno je znati da regulator, ostajem na primjeru HT-a, sprječava svim davateljima telekom usluga da cijene spuštaju ispod određene granice, ne bi li ušli u tzv. “price dumping” zonu čime bi kroz izvjesno vrijeme iscrpili resurse konkurencije i na taj način ih se riješili te nadvladali na tržištu.

Za koga je dobro u tom slučaju da cijene ostaju visoke? Za krajnjeg kupca? – Nikako! Svaki kupac volio bi platiti manje za to što kupuje pa tako i za cijenu impulsa ili za fiksnu naknadu za super brzi internet i flat rate promet. Mislim da će se tu svi složiti. Tko se ne slaže s ovime evo može u svakom trenutku uplatiti donaciju na žiro račun bilo koje tvrtke i povećati im dobit – to je dozvoljeno koliko znam.

Da li je visoka cijena dobra za operatere? Možda – ako je cijena viša moguće je reći da će i profit biti veći, i to je dobro za vlasnike i dioničare tvrtke kojima je u interesu ostvarenje veće dobiti na korist uloga svojih sredstava u taj posao (oplođena investicija). No visoke cijene usluga stvaraju manjak potražnje, tako da istovremeno mogu reći da kada bi cijene bile niže operateri bi imali znatno više korisnika. Istovremeno mogu reći da bi se objektivno povećao standard većem broju ljudi jer bi bili u mogućnosti koristiti neki oblik modernog telekom proizvoda. Iako je i sada broj korisnika telekom usluga vrlo velik i gotovo svaki čovjek ima barem mobitel, zasigurno bi se broj postojećih korisnika masovnije proširio i na druge usluge poput super brzog prometno-neograničenog interneta, digitalne televizije ili voip-a. Ovdje ne navijam za HT, dapače, navijam za sve operatere i mogućnost kreiranja nižih cijena prema vlastitom osjećaju – neka kupac izabere što želi i od kojeg operatera.

Da li je visoka cijena dobra za državu? U svakom pogledu – prije svega na usluge se obračunava porez na dodanu vrijednost pa će na svaku sekundu ili byte korištenja neke usluge krajnji korisnik državi ostati dužan 25% poreza. Istovremeno država računa da će od više cijene operateri ostvariti veću dobit koja će se proporcionalno tome i više oporezovati. Njima super jer si pune proračun od kojeg jačaju kao što karijes jača od šećera na dječjim zubima.

U tom smislu država ne vodi ni najmanju brigu o svojim građanima iako bi joj trebalo biti u interesu da oni žive lakše i da vlast svoje djelovanje bazira na tom idealu. U primjeru telekoma nebriga vlasti proizlazi iz činjenice da bi HT zaista mogao niskim cijenama, pojačanim investicijama u mrežu te razvojem novih i boljih usluga istisnuti konkurenciju iz igre te posljedično zakinuti državu za dio harača koji uzima od njih – jer onda ih ne bi bilo, a HT bi u sumi vjerojatno ostvarivao manju dobit nego što je sada ostvaruje cijelo tržište zajedno – tako da se vlasti to ne isplati i u tom smislu ne dozvoljava tržišno natjecanje na korist krajnjih kupaca i niže cijene, već pod krinkom zakona radi na štetu kako građana i tvrtki tako i vlastitu.

Bilo bi lako ispraviti probleme tržišne regulacije kada bi se radilo samo o ovom slučaju, no cijeli sustav cijena u Hrvatskoj je krajnje devijantan upravo zbog širine regulative i istu treba sustavno ukidati ukoliko se želimo ikada pokrenuti. Cijelo hrvatsko tržište je regulirano i to zbog što lakše manupulacije od strane vlasti i zbog njihovog jedinog cilja – a to je otuđenje novca (imovine) privatnim i pravnim osobama, dijeljenje istog svojim odabranim skupinama lobista (informatički lobi bi primjerice u budućnosti mogao imati koristi od oporezovanog novca kroz poticaje) i konstantna potrošnja prema vlastitim preferencijama i ambicijama bez mogućnosti da građani o ičemu odlučuju – iako smo tobože demokratska zemlja gotovo da jedva imamo koju karakteristiku tranzicijske.

Za kraj ću citirati jednog mladića koji je prebjegao u Kanadu krajem prošle godine, pa piše i zanimljiv blog o tome (Kanadizacija), koji u svojem postu poso-hostel-birtija kaže:

… Kad sam rekao da mi placamo oko 50% stopu doprinosa na place i 25% PDV ljudi su zinuli i obicno nakon oporavka od soka pitaju “a kako vi to prezivljavate?”…. Mislim da to nikome nije jasno. Gori smo od stakora koji prezive radijaciju.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Biciklističke staze? Riješeno!

Oznake

bicikli, biciklističke staze, savska, Zagreb

Nedavni prosvjed zagrebačkih biciklista, koji su se našli na udaru Policije zbog prometovanja izvan označenih biciklističkih staza, izgleda nije prošao nezapaženo. Grad je odlučio dio novca koji prirezuje od građana (18%) iskoristiti za označavanje novih staza na dijelu Savske ceste te olakšati biciklistima njihove muke, a i omogućiti da se kretanjem po istima izbjegnu nove kazne (barem na tom dijelu grada).

Eto kako je to Grad Zagreb, i nadležne mu službe, riješio:

Fotografija: CROPIX/ Marko Todorov

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Hana, država ti je banana!

Oznake

Hana Kolić, nezaposlenost, planska ekonomija, vlast

https://www.youtube.com/watch?v=lLhaFtbAmfI

Draga Hana, nije u tebi problem.

Problem je prije svega u tome što ljudi više ne cijene vlastitu slobodu pa prepuštaju političarima da odlučuju i o najbanalnijim individualnim pitanjima, a da ne govorimo o pitanjima poput ekonomije koje su Vladi apsolutni primat.

Tržišta rada nema jer u takvom nametnutom jednoumlju nema ni zdrave ekonomije. Zdrave ekonomije nema je jer je vlast preuzela ulogu onoga koji kreira ekonomske tokove i planira njihovo ostvarenje, a da bi to uopće mogla prvo mora obespraviti pojedinca, uzeti mu novac, kojim onda prema vlastitoj viziji stvara ekonomiju.

Umjesto da svaki čovjek teži ostvarenju vlastitog životnog pa i ekonomskog cilja (koliko ljudi ima toliko realno ima i različitih preferencija) mi smo sada u situaciji da smo podređeni samo jednoj preferenciji ekonomskog razvoja u režiji vladajućih političara. Umjesto da definiramo i slijedimo svoje puteve mi poput ovaca slijedimo njihov jednoumni put.

Primjerice, vlast je odlučila da će se ekonomski razvoj u narednim godinama bazirati na izgradnji i modernizaciji željeznica te obnovljivim izvorima energije. U to će se uložiti 15mlrd HRK novca oduzetog poreznim obveznicima. Da li je realno da će se taj novac ikada više vratiti ljudima kroz željeznice ili primjerice vjetrenjače? Mislim da nije. Ali o tome nitko od nas više nema pravo odlučivati već odlučuje vlast… koristeći naš novac i stavljajući time svakoga od nas u sustavno u sve gori položaj. Svaki novi ekonomski projekt države sve više ljude udaljava od mogućnosti zapošljavanja u realnom i produktivnom privatnom sektoru u kojem se stvara novi novac odnosno nova objektivna vrijednost.

Oni malobrojni kvalitetni poduzetnici koji još uvijek na neki način funkcioniraju u ovakvoj klimi sa potpunim pravom traže maksimalno efikasan, stručan te iskusan kadar jer si jednostavno ne mogu priuštiti stvarati novog stručnjaka od nule. Zapošljavanje neiskusnog u ovakvoj klimi privatniku predstavlja ozbiljan operativni rizik – da bi tvrtka funkcionirala treba pokriti sve troškove, dakle od znanja i konkretnih vještina stvoriti novac. Tko nema vještinu, ne stvara novac pa samim time tvrtka više ne funkcionira i propada. Vrlo jednostavno.

Jedini izlaz je u smanjenju moći političkih elita koje se moraju prestati ponašati poput maćehe. Nitko od nas ne treba ovisiti o njihovim vizijama i čekati njihovu milostinju, koju usput rečeno dijele na način da nam prije toga uzmu taj isti novac. Uzmu nam većinu toga, vrate nam mrvice našeg novca i još ispadaju plemeniti pa ih masa i brani i opravdava. Porezno opterećenje treba drastično smanjiti jer samo tako će poslodavci imati računicu zaposliti novi kadar, planirati razvoj vlastite tvrtke i stvarati stručnjake, na tržištu koje će neopterećeno idejama pojedinaca postavljenih na vlast i megalomanskim porezima biti konkurentno drugim tržištima i gdje će tržište rada funkcionirati kako treba.

Stanje u glavama Hrvata sve više liči na klasični Stockholmski sindrom. Što nam vlast više uzima novac i što nas radi većim budalama, to ih se više brani i tolerira.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Primjer kronizma u režiji kleptokrata ljevičara

Oznake

hoteli, investicije, kapital, kleptokracija, kronizam, SDP, Štrok

Kronizam je pojam koji opisuje okolnosti i metode stjecanja osobne koristi posredstvom političkog pogodovanja.

Kleptokracija je pojam koji opisuje korištenje političkog položaja i moći za stjecanje osobne koristi posredstvom pogodovanja pojedincu ili skupinama u smislu da ih se postavlja u bolji položaj od ostalih pojedinaca u društvu ne bi li zahvaljujući takvom položaju stekli dodatnu prednost i veću osobnu korist pa pri tome injektirali dio takvog kapitala na račun kleptokrata i njemu u znak zahvalnosti i lojalnosti.

Oba pojma su usko povezana, naročito u Hrvatskoj, i upravo se na njih misli kada se u široj populaciji potpuno neopravdano krivi kapitalizam za nastale probleme. Kapitalizma u Hrvatskoj nikada nije bilo, kronizma i kleptokracije izrazito mnogo (naročito u novijoj povijesti), a isti trend se nastavlja i dalje.

Neki se sjećaju, a većina više i ne, Gorana Štroka – vlasnika jadranskih luksuznih hotela koji je doživio poslovni krah uslijed nagomilanih dugova. Takvi događaji u pravilu su normalna pojava u slobodnom društvu, odnosno u slobodnotržišnim ekonomijama, no u ovom slučaju njegova propast nije okončana. Bilo je potrebno samo da pričeka “svoje” da dođu na vlast pa se drskost kronista vrlo brzo ispoljila u svom punom sjaju.

Kazao je tako za Globus da se vraća na velika vrata u turizam pa će negdje u Rijeci pikirati na koncesiju jednog većeg gradskog zemljišta na kojem će izgraditi novo turističko čudo, a kako je Rijeka konačno postala SDP-ov grad sasvim je izvjesno da će se njegova vizija i megaprojekt ozbiljno razmatrati . Ne čudi što je projekt najavljen netom nakon pobjede SDP-a na parlamentarnih izborima, a Štrok se u stilu pravog kronista i lijevičara više ne libi na sav glas priznavati da će upravo tu poziciju koristiti ne bi li projekt zaživio:

Najava Štrokova projekta u medijima se pojavila 38 dana nakon parlamentarnih izbora.
Štrok od toga ne bježi. Priznaje kako su se kockice konačno posložile.
Naime, nakon osam godina SDP je na vlasti i u Rijeci i u državi.
“Ja sam po vokaciji ipak ljevičar”, kaže.
Ne sumnja kako upravo on ima najbolje reference za takav projekt.

Znači crno na bijelo priznanje propalog poduzetnika da će iskoristiti političke veze ne bi li pokušao ostvariti svoju novu viziju i osobnu korist. Sve skupa lijepo upakirano u neki oblik “hrvatskog interesa”, već poznata floskula, a otvoreno priznanje namjera bi trebalo kod ljudi izazvati refleks iskrenosti – naime do sada su nas samo lagali i svakako je pohvalno da nam konačno netko govori istinu.

Je li istina lakše podnošljiva kada vam se govori da će vas se krasti ili kada vas se krade, a to vam se ne govori? Meni to zvuči potpuno isto, moj novac, otet kroz raznovrsnu poreznu mašineriju, se koristi za stimuliranje Štroku sličnih i od svega toga nikakve koristi nemam, pače samo direktnu štetu (moj novac). Dakle ne možemo govoriti da je otimanje novca poreznih obveznika (ili zaduživanje vlasti na naš račun) za financiranje ovakvih projekata ikakav društveni interes već pravi primjer kako je nečiji osobni interes ispred mojeg osobnog interesa pa i osobnih interesa svih pojedinaca u ovoj zemlji. Iskrenost koju u ovoj prigodi iskazuje Štrok, a većina simpatizira, zapravo prikriva mnogo opasniju praksu nametanja jednoumnih ideja široj masi koja se vođena lijevom političkom doktrinom sve više obespravljuje i ima sve manje prava vezano za svoj vlastiti novac i osobnu slobodu.

U slobodnom kapitalističkom društvu ovakva praksa je nemoguća. Poduzetnik ima apsolutno pravo realizirati ovakve projekte ali s ulogom isključivo vlastitog kapitala i ostalih osobnih resursa pa u konačnici i za vlastiti račun.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Free Market Road Show 2012 – Zagreb

Oznake

Free Market Road Show

24. svibnja 2012 u Zagrebu, lokacija će biti definirana uskoro

http://www.freemarket-rs.com/

Svako dobro,
vaš Kapitalac

TEST: “Javni interes”

Oznake

interes hrvatske, Javni interes, nacionalni interes, opće dobro, test

Vlast se kroz represivno djelovanje i posljedice koje proizlaze iz istog voli često korisiti frazom djelovanja u “javnom interesu” ili zbog “općeg dobra” (suštinski isto. Koristi se i “nacionalni interes” kao i “interes Hrvatske” u iste svrhe).

Što je to “javni interes”?

Javni interes je interes koji koristi svima i ne šteti nikome (ili šteti svima jednako) u društvu. I to je test. Sve što vam padne na pamet kao “javni interes” možete testirati provlačenjem vlastite hipoteze kroz ovu definiciju pa ako su oba uvjeta (odnosno poduvijet u zagradi, ako je pitanje takvo) potvrdna vjerojatno se radi o javnom interesu.

Liberali će se složiti s time da je javni interes nacionalna sigurnost (koristi svima, šteti svima. Šteta je u novcu kojeg se svi moraju odreći ne bi li upogonili i održali efikasan zajednički sigurnosni sustav), pravo vlasništva (svima koristi mogućnost da imaju svoje vlasništvo, ta mogućnost ne šteti nikome jer je pravo za sve isto), te pravo na slobodu. O zadnjem, možda i najproblematičnijem nešto više napisao je, a tko drugi nego Nedjeljni komentar pa da ne okrećem temu oko istoga, preporučam pročitati.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Budite i vi kao “mladi lav”

Oznake

Milanović, ministar, Ministarstvo prometa, Siniša Hajdaš Dončić, vlast

Što nam poručuju mediji vezano za imenovanje novog ministra prometa, evo primjerice Vecernji.hr?

Novi ministar Hajdaš ima tetovažu, 
bivši je HDZ-ovac, pušio je travu…

Prometnim resorom dirigirat će dečko iz susjedstva, po svim osobinama lik iz svakodnevnog okruženja malog čovjeka

Najmlađi u Vladi: 
Ovaj esdepeovac 16 je dana mlađi od Marasa koji je dosad nosio tu “titulu”

….Zbilja jako bitna informacija, tobože mladi ljudi konačno su ti koji vas vode u bolje sutra.

Siniša Hajdaš Dončić miljenik je premijera Milinovića, a dok je bio župan, moglo ga se vidjeti na brojnim događanjima

Pet employee? Ma jok, samo što je Milanoviću milo mora svima biti milo jer kako bi ovom bilo milo nešto nemilo. Na sličan način je neki dan Čačić tješio narod pa rekao kako je njegova vjera u skori oporavak svima nama razlog za optimizam. 🙂

Zabočanin Siniša Hajdaš Dončić otac je osmogodišnje kćeri i jednogodišnjeg sina te jedan od mladih lavova SDP-a i miljenik premijera Zorana Milanovića.

Otac i miljenik…. jer partijske veze zaslužuju u istoj rečenici ući u kontekst obitelji

Diplomirao je i magistrirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, usavršavao se i u SAD-u, Bugarskoj i Slovačkoj na područjima lobiranja u EU, a u svibnju bi trebao doktorirati na Ekonomskom fakultetu u Splitu s disertacijom o turističkim klasterima.

Naučio je lobirati, pa će u budućnosti vjerojatno lobirati i za državni intervencionizam u turizmu. Lobiranje je postalo svojevrsna industrija nemorala u SAD pa što ne bismo i mi na isti način štitili neku od vlasti odabranu skupinu, za koju se lobira, na štetu ostalih građana koji će ideje proizašle iz lobiranja sponzorirati kroz porezni sustav. Kada se projekti izjalove, a građani osiromaše uvijek ćemo lako pripisati krivicu neukroćenom kapitalizmu.

Ulaskom u Kukuriku vladu ovaj 37-godišnjak postao je i najmlađi ministar u Banskim dvorima. Naime, 16 je dana mlađi od Gordana Marasa, koji je dosad nosio tu “titulu”.

Festival taštine, “tko je mlađi”?

U politiku je ušao prije desetak godina kao županijski pročelnik za gospodarstvo. Obavljao je i dužnost šefa Zagorske razvojne agencije, a zagorskim županom postao je 2009. godine.

Znači iskustva u realnom sektoru nema. Od početka je u poziciji osobe koja određuje što je “javni interes” iz čega proizlazi javni trošak i ograničenja prava pojedinaca za dobro “javnog interesa”.

– Dugo sam dvojio hoću li ući u politiku jer ono što u posljednjih 20 godina gledamo u nas nije politika, već politikantstvo, i to mi se gadilo. Ali nismo svi isti, shvatio sam da politika može biti dobra i djelovati za javni interes – kaže o svojim počecima Hajdaš Dončić.

Aha, on će djelovati za javni interes pošteno… kao i svaki političar do dana današnjeg.

No, osnivači HDZ-a sjećaju se da je njegov politički život započeo početkom 90-ih te tvrde da je i on kao tinejdžer bio član HDZ-a u Zaboku. On sam kaže da ga je u HDZ učlanio otac, a da to i nije znao te da nikad nije bio aktivan član.

Da pa naravno da je nemoralno biti član stranke u opoziciji. Pošteni ljudi nalaze se samo u SDP-u pa se kao takav u HDZ-u možeš naći samo ako te netko mimo tvoje volje ili spoznaje učlanio.

Nakon što je izabran za župana, baka njegove supruge Terezika u Kumrovcu mu je naručila i misu zahvalnicu, no tadašnji župnik Vnučec nije ju htio služiti pravdajući se kako ne želi politiku u crkvi premda je prethodno otvoreno agitirao za njegova protukandidata iz HDZ-a.

Ma sam Bog ga je izrabrao za ministra. Čovječe koja taština, a baka glavna u crkvi; “moj vnuček bu pisal note po kojima buju svi drugi tancali”

Kao župan, jedan od prvih poteza bilo mu je donošenje etičkog kodeksa koji propisuje i kako se treba odijevati. Zabranio je minice, muškarci su morali dolaziti obrijani, uveo je kontrolu odlaska i dolaska s posla te zabranio ulazak u zgradu Županije bez prethodne najave ili čekanja na porti.

Lijevičar i to ekstremni i ovo je primjer djelovanja lijevog mozga. Želite da vam netko propisuje kako ćete se odijevati, ili pazi ovo “koliko ćete čekati na porti”? 🙂

Ostao je poznat i po svom “gerila marketingu”. Naime, u Narodnim novinama objavio je i natječaj o nabavi službenog automobila s preciznim karakteristikama – morao je imati 260 konja, pogon na sva četiri kotača i biti točno određenih dimenzija. Kada su novinari doznali da je minimalna cijena za takav auto 270.000 kuna, Hajdaš Dončić je sazvao konferenciju za novinare i rekao kako je natječaj objavio da bi novinare privukao na predstavljanje županijskog turističkog projekta “Bajka na dlanu”.

Kad želiš progurati glupu ideju koju silom želiš prikazati kao nešto vrhunaravno, a ljudi te ne fermaju ni pola posto, onda napraviš ovakav spin i natjeraš ih da te slušaju. Možemo mi to iz fore zvati “gerila marketing” ali realno to je primjer propagande čovjeka koji je postavljen na poziciju i koji ne preza ni pred čime da bi progurao vlastite, jednoumne ideje.

Priznao je i da je tetoviran, da je kao tinejdžer probao pušiti travu. Bio je vegetarijanac, ali nakon što je prebolio rijetku bolest sarkoidozu, prestao je s vegetarijanstvom i posvetio se alternativnoj medicini i zdravoj prehrani. Strast mu je kuhanje, trenirao je kung fu, danas pliva i igra badminton, voli trčati.

Kvalitete i mane kakve ima većina ljudi, i primjer kako se novinska informacija koristi da bi se isticanjem nebitnog proizveo pače pozitivan efekt i simpatija. Ovakvi pasusi kod čitatelja izazivaju pozitivnu psihodeliju kakvu je svojevremeno izazivao magazin “Arena” sa svojim debilnim tekstovima od korica do korica. Toga ljudima izgleda fali pa eto malo.

Sluša TBF i Hladno pivo, a s kćeri odlazi i na njihove koncerte. Zanimljivo je i da je jedan od rijetkih muškaraca koji je nakon vjenčanja, uz svoje, dodao i ženino prezime. Kaže da je to učinio zato što mu se to čini normalnim te da to dokazuje simbiozu i bračnu zajednicu muškarca i žene.

I još malo “Arena style” propagande.

Predsjednica zagorskog oporbenog HSS-a Vlasta Hubicki kaže kako od njega očekuje da se izbori za više novca za ceste u Zagorju, koje su u katastrofalnom stanju, posebice brze ceste Zabok Marija Bistrica – Popovec – Breznički Hum. No, zamjera mu i političku nedosljednost jer je stalno govorio da neće ići u izvršnu državnu vlast. No, pozivu premijera Milanovića očito nije mogao odoljeti.

Ne brinite predsjednice zagorskog oporbenog haesesa, dečko je školovani lobist, sugirno će u funkciji ministra prometa izlobirati novi asfalt za svoje zemlake. Kritika nedosljednosti trebala bi pojačati njegove motive da djeluje što brže sada kada se već uhvatio te plemenite dužnosti. Njegova sposobnost i providnost neka bude britka i … za domaju!

Moje mišljenje je da normalnom čovjeku upravo ovakav čovjek na vlasti ne treba. U članku se gotovo slavi kult lika i djela nekog anonimusa odabranog za poziciju. Prema djelima sudeći možemo očekivati aktivnog političara koji se neće libiti zavlačiti ruku u državnu blagajnu za realizaciju vlastitih ideja, pa i ako one ne prođu u vladi dečko ima iskustva u spinovima i gerila marketingu kojima može kolege staviti pred gotov čin, a i ako na to ne nasjednu on je usavršio vještinu lobiranja pa dugoročno može dovesti vodu na svoj mlin. Ovog lika ćemo zasigurno zapamtiti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

99% kritika kapitalizma

Oznake

99%, intervencionizam, Kapitalizam, vlast, Wall street

Ovako kapitalizam danas vidi većina ljudi, preporučam pročitati:

Sumrak kapitalizma

A sada spuštanje na zemlju, dakle kada državna vlast štiti interese povlaštenih skupina igrača na tržištu (primjerice u SAD se to razvilo u svojevrsnu industriju kojoj je zadatak novcem lobirati senat) radi se o društvenom problemu koji se naziva kleptokracija. Kleptokracija se javlja uslijed jačanja položaja vladajućih političara i istovremenog smanjenja prava pojedinaca da u svoje ime i svoju korist donose odluke, raspolažu svojom imovinom i preuzimaju osobni rizik za vlastita postupanja. Rezultat kleptokracije je bujanje koristi samo povlaštenim interesnim skupinama, na štetu mase pojedinaca čiji novac se za te interese koristi. Novac vlast prikuplja kroz sustave oporezivanja i ostale metode konfiskacije.

TO NIJE KAPITALIZAM!

Kapital se može stvoriti na različite načine, poput kleptokracije iz koje proizlazi kronizam, a oboje su karakteristični nekapitalističkom mindsetu, no način na koji to čini kapitalizam omogućava stvaranje kapitala isključivo kroz mehanizme podjele rada i slobodnu razmjenu između slobodnih pojedinaca, dakle svih ljudi (i to su nužni uvjeti). Vlast ne smije imati kontrolu nad našom osobnom imovinom i slobodom. Kapitalističko društvo je nažalost odavno izumrlo (zapravo kao takvo je postojalo tek kratko vrijeme unutar kojega je čovječanstvo doživjelo većinu otkrića koja i danas definiraju one karakteristike društva koje su izdigle ljude na razinu višu od osnovnog egzistencijalizma).

Diktat svjetske krize današnjice provode lijevičari svojim intervencionizmom koji dovodi do oduzimanja prava jednima, a stavljanje u povlašteni položaj drugih skupina (na račun obespravljenih). Kako jačaju skupine elitnih političara (kreatori zakona, redustribucijskih pravila i nemorala) i njihovih povlaštenih igrača na tržištu tako postaje sve izraženija segregacija mase. Od tuda i poznat pojam 99% te pojava ljudi koji shvaćaju problem segregacije.

Metode, koje skupina 99% zaziva kao rješenje problema, zapravo imaju karakteristiku zazivanja novog oblika vlasti koja bi trebala ispravljati nastalu nepravdu, dakle ne bore se za povrat prava na osobnu slobodu već zazivaju neku novu i pravedniju vlast (novi svjetki poredak).

Zašto im je poželjnija varijanta da im životima vlada “netko” od toga da sami budu vladari svojih života, nije mi u potpunosti jasno. Realno, takvim postupcima dozvat će na vlast nekoga tko će im se predstaviti pošten i moralan, podariti im garancije rješenja svih segregacijskih problema koji su očiti, no takva politika ni po čemu nije različita od postojeće jer će se i dalje težiti uvođenju novih pravila, usput davati svakojake nerealne i neprirodne garancije, i koja će u svakom pogledu sve više udaljavati pojedince od njihovog vlastitog prava na slobodu.

Jedini izlaz iz problema jest da se vladajućim političarima oduzme moć i kontrola nad našim novcem, imovinom i slobodom čime će ih se sprječiti da prema vlastitim nemoralnim idejama šabloniziranim u formu “općeg dobra” kupuju vlastiti položaj i ostvaruju benefit. Takav sustav je nemoralan i nusprodukt je težnje lijevih glava da stvore u svakom pogledu kontrolirano društvo. Tome se svaki pojedinac treba opirati imajući na umu da je njegova vlastita sloboda, rad i korist od tog rada njegovo vlastito pravo, kao i sloboda suradnje sa svim ostalim pojedincima u društvu. Sloboda društva je tim veća što je veća sloboda svakog njegovog pojedinca, a slobodno djelovanje pojedinaca stvara moralne odnose među njima.

Liberalne ideje ključ su za izlazak iz globalnih poteškoća.

Svako dobro,
Kapitalac

Opsesija marksizmom i oprečnost liberalizma

Oznake

Kapitalizam, kriza, liberalizam, marksizam, slobodno tržište, velika depresija

Dinamični duo Dumenil-Levy zadnjih 30 godina bavi se isključivo analizom marksističkog pogleda na kapital i društvo. Zatočeni u toj opsesiji nisu do danas shvatili gdje točno kapitalizam pripada jer apsolutno sve društvene šablone svrstavaju u “lijevo” ili “desno”. Evo rezimea njihovog intelektualnog djelovanja: http://www.jourdan.ens.fr/levy/biblioa.htm

Tako oni kapitalizam svrstavaju u šablonu elita, jer drugdje ga ne znaju smjestiti, pa ga nadalje, šabloniziranog u ideologiju poput lijeve i desne (obje su zapravo kolektivističke pa je razlika suštinski nebitna jer obje ograničuju individualnu slobodu) dalje lako koriste kao element sveopćeg negativiteta jer kako su ideologije lijevice i desnice u suštini čiste i dobrohotne, kao i sve pisane i strukturirane ideologije, kapitalizam tako divlji i nedefiniran još i više postaje opravdan uzrok kriza – iako ni sami ne mogu dokazati vezu između oba pojma.

Problem sa (ne)shvaćanjem kapitalizma jest u tome što on nije ideologija, nije lijevo niti desno, niti se igdje svrstava niti se ičemu opire. Kapitalizam je refleks ljudskog intelekta, način razmišljanja, vizija pojedinca, susprezanje, ideja i sinteza svakog interindividualnog obrasca ljudskog djelovanja koje za cilj ima izdići život iznad razine osnovnog egzistencijalizma. Kapitalizam je nepisan jer svaki čovjek stvara zasebno svoj vlastiti obrazac po kojem će djelovati ne bi li vlastite životne uvjete poboljšao poradi smanjenja rizika od svođenja na egzistencijalizam. Nema ključa za kapitalizam niti ga je itko u stanju opisati jednoznačno poput marksizma koji je proizašao iz glave jednog čovjeka, koji se čovječanstvu ruga stavljajuć sebe u ulogu nadnaravnog mislioca i ideološkog mecene, koji poziva ljude da mu se pokore čime dokazuje svoju skrivenu namjeru i ograničen um.

Sve nevolje novog doba proizašle su iz nedostatka individualne slobode odnosno oduzimanja iste od strane lijevo, odnosno kolektivistički, orijentiranih vlasti, šačice elokventnih i hrabrih pojedinaca koji su željeli malo kontrole ne bi li sprječili kojekakve umišljene scenarije (danas su možda najistaknutiji takvi umovi vezani uz problematiku globalnog zatopljenja koja će zapisana u slovima zakona iz đepova ljudi uzeti milijarde njihovog novca zbog nekih apokaliptičnih slutnji). Uglavnom zbog intervencionizma vlasti došlo je do prve velike krize poznatije kao “velika depresija”, kada je vlast, vlasnik monetarnog sustava, kreirala inflaciju koja je dovela do obezvrjeđivanja svega. Hayek je napisao knjigu o tome, America’s Great Depression (1963), sa prilično uvjerljivom argumentacijom, mjerljivim i dokazivim tezama, dok kolektivistički ekonomisti i ideolozi lijevice do dana današnjeg nisu našli pametnije argumente od paušalnog kritiziranja pohlepe koja je nastala na slobodnom tržištu i zlobe onih koji na njemu vladaju… prilično skromna argumentacija za tako velebnu i savršenu ideologiju, sve bazirano na pretpostavkama.

Usput rečeno, slobodno tržište nema vladara, no to se ne uklapa u šablonsko razmišljanje ljudi poput Marxa i svih lijevičara. Krivac je uvijek nešto nepoznato, a kako je kapitalizam ideološki neopisiv niti ga je itko ikada definirao jamačno je on krivac – to im nikad nije plemenita centralna vlast koja se, budimo realni i pragmatični u zaključivanju, petlja u prirodne i neopisive društvene korelacije i inducira krize i neprirodna stanja unutar društva. Ne samo ekonomski gledano, gdje se pravo na imovinu ograničuje, otima i redistribuira, već i sociološki gdje se od osnovnog refleksa čovjeka da bude slobodno biće stvara čovjek ovisan o sustavu i idejama pojedinaca kreatora pravila, a ponajviše logički gdje sve od navedenog i neprirodnog ubrzo postaje standardno i otporno na preispitivanje. Zbog tog odmaka od racionalnog i prirodnog načina razmišljanja socijalisti ne preispituju svoja uvjerenja, dok liberali da i to konstantno.

Lijepo je biti liberal jer to za sobom nosi mnoge spoznaje ali u današnjem svijetu, u kojem prevladava lijeva ideologija, to je izrazito naporno pa čovjeka ponekad uhvati i očaj.

Svako dobro,
Kapitalac