Oznake
davanja na plaću, Država, koliko radimo za državu, Linić, minimalac, mirovinsko, plaća, porez, prosječna plaća, rad, velika plaća, zdravstveno
Kako za državu radimo puno opće je poznata stvar. Kako bi dobili osjećaj za tu količinu rada kojeg se odričemo u ime državnog proračuna koriste se raznovrsne usporedbe.
U slijedeća dva grafikona možete vidjeti koliko vaše plaće odlazi državi u mjerilu jednog tjedna (7 dana). Jedan dio tjedna radite za državu, a drugi dio za sebe. No gdje se unutar tjedna nalazi ta granica i u kakvoj je zavisnosti o visini plaće?
Ukoliko ste radnik na minimalcu za državu ćete raditi do srijede u osam ujutro. S prosječnom plaćom radite do 18 sati istog dana, a radnik s velikom plaćom gotovo cijeli dan dulje, do četvrtka u šest ujutro. Radnik s većom plaćom za državu radi dulje od radnika s manjom plaćom. To je određeno sustavom progresivnog oporezivanja koji veće plaće opterećuje i većim postotkom poreza. Za usporedbu, u sustavu ravnomjernog oporezivanja (flat tax) svi radnici, bez obzira na visinu plaće, radili bi za državu jednako dugo, a i dalje bi oni s većom plaćom plaćali i veći iznos poreza.
Ukoliko na vaš ostatak dodamo PDV, što je validna pretpostavka u eksperimentu jer ukoliko novac trošite kupujući hranu, plaćajući režije i slično, tada evidentno državi dajete još novca, granica u tjednu se polako pomiće udesno. No koliko daleko? Pogledajmo:
Radnik na minimalcu, uzevši u obzir i PDV, još jednu plaću podijeli s državom, “bratski” rekli bismo, i tako za nju radi do četvrtka u podne. Radnik s prosječnom plaćom radi za državu do četvrtka u 20 sati, a onaj s nadprosječnom do petka u pet ujutro. Za vlastitu korist država mu dozvoljava da radi ostatak petka, subotu i nedjelju. 60% državi, a 40% njemu čini se kao pošteno porezno opterećenje. Pošteno ukoliko se na realnost gleda očima države i proračunskih konzumenata.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Evo i jedan stariji na tu temu: http://monopolizam.wordpress.com/2011/11/06/koliko-radimo-za-drzavu/
E skoro sam ovom tekstu dao isti naziv… reko idem bit malo precizniji 🙂
Hvala za link na opširniji komentar!
Prigovorit ću, ipak je malo manipulativno što se uzima skala od 7 dana. Za državu ipak ne radimo 4-5 dana u tjednu već oko pola tjedna, tek cigla dva do tri puna dana ovisno o visini i vrsti primanja! Ah ti divni stari dani desetine i ugara -.-
Razmišljao sam o tome da li da koristim petodnevnu ili sedmodnevnu skalu. Odlučio sam se za ovu jer postoje ljudi koji rade i više od pet dana tjedno.
treba dodati još porez na auto i ostale namete kod registracije, trošarine za gorivo automobil cigarete alkohol, na računima za plin vodu struju izmišljeni “namet za očitanje brojila” koji pojede godišnje dodatnih cca 500 kuna + ostali nameti za pričišćivač i obnoviljve izvore energije, komunalnu i vodnu naknadu za nekretninu … tako da slobodno povečaj radno vrijeme za državu.
i sve to bi imalo smisla kad bi se dobila kvalitetna protusluga države, međutim većina državnih službenik ignorira klijente (npr. konobar u kafiću si to ne smije dozvoliti), u zdravstvu prije umreš nego dođeš na red za bilo kakav pregled, putem suda kad se traži pravda čeka se min nekoliko godina barem 5godina, policija je efikasna samo kod dodjeljivanja kazni, u slučaju zlostavljanja krađe i ostalog kriminala kao da ih niti nema jer od njih nikakve koristi.
Dakle država i njeni službenici su samo najobični reketari koji su sami sebi svrha i žive na grbači privatnog sektora.. za 100 primljenoga isporuče možda protusluge u vrijednosti od 10
Ima još svakavih nameta, naravno, no kako ih je teško sagledati u cjelini, što bi zahtjevalo znatno više vremena za obradu, tako se nisam u to upuštao (za sada). Želio sam dati tek jednostavnu poruku o davanjima državi s kojom se većina građana može direktno poistovjetiti. Možda je čak prvi graf višak u ovom tekstu.
Goran je u pravu, fali ti veliki finale u trećem činu. Odnosno, grafikon s tim parafiskalnim nametima i drugim troškovima koje ne možeš izbjeći (npr. preveliki račun za struju, parking, HRT pretplata, ZAMP, biljezi, vodovodni doprinos, onaj dio cijene benzina koji ide za ceste). Sve što spada u cijenu života u Hrvatskoj a što ide u proračun.
Ako su prihodi proračuna od poreza, doprinosa i pristojbi i naknada 108 mlrd kn, to bi značilo da svako kućanstvo državi da prosječno 72.000 kn godišnje. S tim da stvari kao što su HRT pretplata ne idu direktno u proračun pa tu nisu iskazani.
Onako otprilike, mislim da svako kućanstvo u prosjeku da preko 90.000 kn godišnje za tu privilegiju da dišu zrak u Hrvatskoj.
Tablica bi dobila na stvarnoj težini kad bi se pogledala druga strana medalje, koliko je od sveg novca oduzetog od građana otišlo na stvarne potrebe građanstva. Fantomski ostatak predstavlja državni aparat, korupciju i rate kredita.
Nije sporno da bi se mogla napraviti kompletnija analiza. Međutim siguran sam da medijski ne bi prošla ni približno dobro kao ova. Čak je onaj prvi grafikon previše. Želio sam otvoriti širu diskusiju ovim tekstom prije svega.
@ Dan Horvat:
Oko 92.000 kuna godišnje su troškovi države. I to ne po kućanstvu, nego zaposlenom: http://monopolizam.wordpress.com/2013/09/30/ta-besplatna-drzava/
Naravno, zaposleni toliko ne mogu izdvojiti, stoga se sve više zadužujemo.
Ono što se zaboravilo usporedi su TOP plaće sa onim minimalnim. Tako npr. radnik na minimalcu uplaćuje iz plaće 20% za mirovinsko i 15,2% na plaću (bruto II) za druge doprinose od kojih je najznačajniji zdravstveni doprinos. TOP plaće veće su nekoliko puta od maksimalnog iznosa na koje se zaračunavaju doprinosi. Na taj je način prošle godine hrvatskom TOP menadžer isplaćena bruto plaća od 5.803.357 HRK pa ispada da je u državni proračun isplatio za mirovinsko osiguranje samo 1,94% svoje plaće odnosno 1,48% (bruto II) za ostale doprinose.
Radnik na minimalcu 35,2%
TOP menadžer 3,42%
TOP plaća izvor – http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/217483/Default.aspx
To što navodite je naravno točno, no postaje problem tek kada se razmatra državu kao pružatelja raznovrsnih usluga. Tada imate osjećaj da netko plaća više, a netko manje, za istu stvar. Međutim niti manager niti radnik na minimalcu od države, koja je po svojim obilježjima država socijalnog blagostanja (welfare state), ne dobivaju ono što od nje očekuju. Postotak koji prezentirate asocira me na to koliko koji od navedenih građana dobije natrag od države za ono što joj po sili zakona mora platiti.
ajmo čitati sa razumijevanjem: “godišnja neto zarada rekordera s bruto plaćom od 5,8 milijuna kuna iznosi od 2,5 do tri milijuna kuna jer najveći dio njegove bruto plaće odnese najpaprenija porezna stopa od 40 posto”. A prije poreza platio je 20% za zdravstveno i mirovinsko osiguranje… Ne znam za maksimalni iznos iznad kojeg se ne obračunavaju doprinosi.
Opet se potvrđuje ona iz životinjske farme, neki su jednakiji od drugih, sramotno je da živimo u državi di većina zaposlenih, pola svojih primanja daje državi!
Na ovaj “problem” se može gledati na način na koji autor članka “insinuira” – tj da barem pola vremena radimo za državu. Koliko mogu vidjeti brojke su u redu i logika “drži vodu”, te nemam nikakvih problema s time.
No može se gledati i na drugi način. Radnik na minimalcu radi za 3.000kn, dio koji “uzme” država od bruto iznosa je irelevantan. Možemo se “dogovoriti” da je bruto plaća u Hvatskoj minimalno 100.000 ali postaviti dažbine tako da na minimalac u kešu ili na ruke bude opet 3.000kn. Da li će se išta promijeniti za radnika?
Zar netko ozbiljno vjeruje da npr država prestane oporezivati plaću i uzimati za socijalno i mirovinsko, da bi isplaćene plaće skočile na svoj bruto iznos?
Poanta nije da place skoce na svoj bruto iznos, nego da su na ovakav nacin jako oporezovane što automatski smanjuje količinu poslova koje je moguce obavljati u Hrvatskoj, a da si u isto vrijeme profitabilan.
I onda kad mi netko kaže da u Hrvatskoj imamo “neoliberani kapitalizm”…dođe mi da takve ljude spucam šakom u glupu uhljebničku facu. A UVIJEK takve izjave dolaze od uhljeba koji nikad nisu radili u privatnom sektoru!
Danas čitam o onom banditu Babiću iz sindikata liječničkih banita (dvije trećine korupcije u Hrvatskoj je po Liniću u zdravstvu) – bandit je lažni invalid pa je primao 34000kn brutto bez da je plaćao ikakve poreze na nju. Znaći nekih 10-15 prosječnih jadnika iz privatnog sektora je financiralo jednu plaću tog bandita-parazita.
Po studiji KPMG iz 2009 Hrvatska je bila druga na svijetu po visini income taxa, a to je bilo prije PDV-a od 25% i Jacinog harača. Brijem da smo po kombiniranoj stopi poreza prvi na svijetu.
Jednostavno bi trebalo ukinuti pravo glasa svima koji ne rade u realnom sektoru. Ovo što sad imamo je uvreda za zdravi razum. Ja koga god znam ispod 30 je ili emigrirao ili planira ubrzo. Koga će socijalistički banditi derati kad svi odu?
Ne sekiraj se, polako, neće welfare state propasti preko noći niti će ljudima preko noći doći do glave u čemu je problem.
Što se tiče “prava glasa”, 72% biračkog tijela živi od državnog proračuna kojeg puni 28% poreznih obveznika. Nemaš dakle mandat da bi učinio nešto tako radikalno niti za to ima potrebe. Ovih 28% će uskoro biti 27%, pa 26%… dug će se povećavati i ta šarada će završiti jer se neće imati od kuda financirati. Kada masa osjeti glad okrenut će leđa promućurnim političarima i demagogiji, a državu konačno prepoznati kao alat koji je služio da bi ih se porobilo.
Kod nas vlada kleptokratski neofeudalizam. U “razvijenoj” Europi i Americi vladaju pseudoliberalni korporatizam ili kriptosocijalisticki progresivizam. Od liberalnog kapitalizma ni K.
Franjo Tahi je bio mala beba za ovu nezajažljivu bandu.
zaboravio si da svaka firma kada obavi neki posao mora prvo platiti pdv drzavi, nakon toga se tek moze govoriti o isplacivanju place. tako da mi radimo malo vise za drzavu nego sto si napisao
U potpunosti se slažem da tu postoji još mnogih nameta prije i poslije ovoga što razmatram u tekstu. Ali to ne znači da sam ih zaboravio već bi za sagledati stvar u cjelini bilo potrebno neusporedivo više vremena koje trenutno nemam za uložiti u taj posao. Cjelina je doista vrlo kompleksna priča.
Pingback: Uz jutarnju kavu… | Quo Vadis Croatia | Na ovoj web stranici nastojimo pratiti najzanimljivije teme na katoličkoj blogosferi te ih prenijeti našim čitateljima uz neke naše komentare o zbivanjima u Lijepoj našoj.
Pingback: Ministarske hijene u podjeli proračunskog plijena | Kapitalac
Pingback: Ministri u podjeli proračunskog plijena | Neovisni portal
Pingback: Neoliberalni kapitalizam – Babaroga moderne ljevičarske elite | Tko je John Galt?
Pingback: Ekonomija i industrija Yugoslavije; mitovi i stvarnost | Budućnost je naša
Pingback: Brojke koje razbijaju mit: Jugoslavija nije živjela od industrije » Kultura i politika
Pingback: Da se država Jugoslavija nastavila zaduživati razinom kojom se zaduživala od 60-ih do 1980. , danas bi bila dužna čak 6 tisuća milijardi $. |
Pingback: Brojke koje razbijaju mit: Jugoslavija nije živjela od industrije » SBPeriskop
Pingback: Brojke koje razbijaju mit: Jugoslavija nije živjela od industrije » SBPeriskop
Pingback: Čije misli bi trebalo napustiti? | Tko je John Galt?
Pingback: Dan neovisnosti | Tko je John Galt?
Pingback: Brojke koje razbijaju mit: Jugoslavija nije živjela od industrije - DIALOGOS.BA