Zanimljivosti oko povećanja privilegija državnih službenika

Oznake

državni službenici, koeficijent, osnovica, plaća, proračun, rebalans, Ribić, sindikati, vlada

Rebalansom proračuna u rujnu 2015. Vlada je povećala očekivane neto prihode državnog proračuna za 1,8 milijardi kuna. Konkretnije, prihodi poslovanja, u koje spadaju i prihodi od poreza, povećani su za 2,475 milijardi kuna, a prihodi od prodaje imovine smanjeni su za 717 milijuna  kuna u odnosu na prethodni plan proračuna.

Očekivane prihode od poreza Vlada je povećala za 1,842 milijardi kuna, iliti 2,8% u odnosu na prethodni plan. Zanimljivo, kao da su znali da će BDP, kojeg računa DZS, u trećem kvartalu porasti baš za taj isti postotak. Zanimljivo je i to što će vraćanje osnovice za obračun plaća javnih službenika “na staro” povećati rashode proračuna baš onoliko koliko je vlada rebalansom predvidjela povećati porezne prihode, i baš onoliko koliko je DZS izračunao da će rasti gospodarstvo, a izračunao je i Vilim Ribić. Ma naravno da je sve to slučajno.

U rujanskom rebalansu također slučajno je prošlo neopaženo povećanje mase plaća i povezanih troškova državnih službenika:

1. Plaće (bruto) +193,055,875.00 kn
2. Ostali rashodi za zaposlene +197,003,002.00 kn
3. Doprinosi na plaće +63,162,795.00 kn
4. Naknade troškova zaposlenima -19,692,651.00 kn
5. Naknade troškova osobama izvan radnog odnosa +20,878,368.00kn
6. Rashodi za materijal i energiju +186,244,344.00 kn
7. Rashodi za usluge +254,976,064.00 kn

Izravno povećanje plaća i troškova državnih službenika (1-5) iznosi 454,407,389.00 kn.

Kada tim troškovima dodamo i rashode za materijal, energiju i usluge (6-7), jer radi se o stavkama koje su “spalili” državni službenici, povećanje troškova izravno povezanih sa njima iznosi 895,627,797.00 kn. Dakle govorimo samo o jednokratnom povećanju iz rujanskog rebalansa. Skoro milijarda kuna više.

Zanimljivo je da na plaće, doprinose, naknade i ostale rashode državnih službenika trošimo 26,5 milijardi kuna godišnje, dok su ukupni porezni prihodi, dakle sva masa uplaćenih poreza na dobit, dohodak (plaće radnika), imovinu, potrošnju i drugo, 65 milijardi kuna. Dakle 40% svih uplaćenih poreza pojedu državni službenici. 

I još jedna zanimljivost – minimalac državnog službenika, koji dobijemo množenjem osnovice od 5,108.84 kn i najnižeg koeficijenta službenika IV. vrste od 0.601, iznosi 3,070.41 kn. Za bijednike u privatnom sektoru, od čijeg oporezovanog rada i dobiti se hrane državni službenici, zakonski minimalac je 3,029.55 kn (-40,86 kn). Baš smo, ono, “ustavno jednaki”, jel da?

Kada se u siječnju 2016. osnovica plaće državnih službenika poveća na 5,415.37 kn njihov minimalac bit će 200 kuna veći od minimalca u privatnom sektoru, plaće na rukovoditeljskim mjestima cca. 600 kuna veće, a na ravnateljskim veće i za 1,000 kuna.

Hoće li se nešto od rasta gospodarstva preliti i u džepove najzaslužnijih, poduzetnika i radnika u privatnom sektoru, pitanje je milosti ili nemilosti zakonodavca ali i brojnih sisača državnog proračuna koji se u socijalnom dijalogu s vladom bore za privilegije na račun poreznih obveznika. Makar nije sasvim nemoguće, ipak, teško je očekivati milost od osoba zvanih “državni službenici” koji na ovakav način nonšalantno povećavaju svoja prava dok se statistika, koja im je dala povoda za isto, još ne osjeća na koži onih koji ta prava silom zakona moraju platiti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Namet iznajmljivačima, profit certifikatorima

Oznake

Airbnb, certifikatori, cijena certifikata, energetski certifikat, namet, registar certifikatora, vlada

Vlada RH povećava namete i tako hrvatskim građanima nastoji svaki sljedeći dan života učiniti gorim od jučerašnjeg. Od iduće godine svim iznajmljivačima apartmana i stanova nametnuta je obveza energetskog cerfiticiranja objekata. U protivnom čekaju ih visoke kazne. Izravnu financijsku korist od ovog nameta neće imati samo vlast, nipošto, tu je i kasta energetskih certifikatora kojih se namnožilo točno 1844 (što fizičkih, što pravnih osoba). Na svakom izdanom certifikatu utržit će od 900 do 2500 kuna.

Vlada je političkim dekretima, uspostavom licencnog, netržišnog, klijentelističkog statusa odredila potražnju i položaj certifikatora. No tržište nekretnina je desetkovano. Ne gradi se i ne prodaje kao što se gradilo i prodavalo prije, a certifikatori navikli lagodno živjeti uljuljkani na valu vladinih obećanja da će za njih uvijek biti posla. Zamislite razočaranja. Izjalovila se stvar. Stoga je bilo logično za očekivati ovakvu mjeru kojom se njihov utjecaj širi unutar postojeće domene, a sve kako bi očuvali svoj položaj i ostvarili materijalnu korist. Naravno, na štetu onih koje zakon (vlast) sili da od njih kupuju certifikate. Jučer smo imali zakonsku obvezu certificirati novogradnju i stanove koji se prodaju, iduće godine to će dodatno biti i svi objekti koji se iznajmljuju, a one iza možda i svi redom izgrađeni objekti – stanovi i kuće u kojima živite, vikendice koje vam stoje prazne veći dio godine i drugo. Stoga razmislite dvaput prije no što razvučete jalni osmijeh sretni što će država nekoga klepiti po džepu, jer sutra bi mogla i vas.

Usput rečeno, ovaj namet vlast nikada neće priznati kao namet, niti će on ikada biti dio (polovičnog) registra parafiskalnih nameta.

Dakle jasno je da ova obveza šteti najmodavcima jer ih košta novaca, a koristi kleptokratsko-kronističkoj klijenteli koja zarađuje na nečemu što na tržištnim osnovama realno ne bi ni postojalo. Certifikatori su de facto uhljebi jer potražnja za njihovim certifikatima ne bi postojala bez zakonske prisile. Ova veza mogla bi se grublje definirati i kao fašistička. Svi koji nisu u milosti vlasti realno su u nemilosti, a oni koji su u milosti žive jako dobro od ovakvih transfera. Trošak certificiranja prelit će se na visinu rente, što će u izvjesnoj mjeri utjecati i na rast crnog tržišta.

Dok će jedni najmodavci kalkulirati da čim prije ishode certifikat, kako bi pretekli konkurenciju u potrazi za najmoprimcem, drugi će svoje najmoprimce tražiti na crnom tržištu te se nižom cijenom suprotstaviti prvima koji pristaju pokoravati se kleptokratsko-kronističkim pravilima igre. Sve koji ne pristanu pokoriti se nazivat će, dakako, nelojalnom konkurencijom, lobirat će se za postroženje regulative, za jače inspekcijske nadzore i drugo. A možda bude i kakva nova nagradna igra “Prijavi nelegalnog iznajmljivača, i osvoji 100.000 kuna” kojom će država vaše najbliže susjede nastojati pretvoriti u neku vrstu freelancing inspektora (naravno bez plaće i prijave na mirovinsko i zdravstveno). Nešto slično radilo se i u bivšoj državi kada je vlast huškala ljude da jedni druge prijavljuju zbog viceva na njen račun.

Ako ne želite sudjelovati u ovoj farsi i financirati prokletu kleptokratsko-kronističku mafiju preporučam da svoj smještaj registrirate na Airbnb ili ostanete u potpunosti ispod radara.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Kroz Solidarnu naknadu Vlada muze građane!

Oznake

HEP, namet, Opačić, solidarna naknada, struja, vlada

Na današnjoj 246. sjednici Vlada je donijela Uredbu o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava.

Tko je ugroženi kupac teško je odgovoriti u jednoj rečenici jer se definicija isprepliće sa Zakonom o socijalnoj skrbi, nadležnošću i postupcima centara socijalnih skrbi, te drugim zakonskim i podzakonskim aktima pa i direktivama EU parlamenta i vijeća.

Stoga je dovoljno reći da je ugroženi kupac osoba koja je prema kriterijima Vlade siromašna (ali ipak ima nekretninu u vlasništvu, pa čak i automobil ako je invalid), i to do te mjere da je ova odlučila uvesti novi namet na kilovat struje koju kupuju svi ostali iz kategorije kućanstva kako bi ovima pomogla. Visinu tog nameta Vlada je postavila na 0,03 kn/kWh i nazvala ga “solidarna naknada”. Na solidarnu naknadu dodatno se plaća i PDV.

Mehanika stvari:
1. Kupac kupuje struju opterećenu “solidarnom naknadom”,
2. Opskrbljivač je uplaćuje u državni proračun, a potom
3. Ministarstvo socijale je isplaćuje ugroženim kupcima nakon upravnog postupka u kojem se određuje vrsta i opseg prava koja mu pripadaju s obzirom na utvrđen status kao i način sudjelovanja u podmirenju troškova energije.

Zadnja točka je dakako problematična jer ona je ta koja zapravo prima “solidarnu naknadu”, odnosno keš kojeg opskrbljivači u to ime prikupe od potrošača i uplate u državni proračun, te potom određuje koliko će i kome proslijediti. U toj točki stoluje vlast, moralni hazarderi te se u njoj zbog ovakvog načina rješavanja problema u društvu stvaraju koruptivne točke, potiče birokracija i s njom povezane negativne pojave poput mita i korupcije.

Već pogledom na iznos “solidarne naknade” od 0,03 kn po kilovat satu potrošene električne energije upalio mi se alarm. Ovo smrdi na klasičnu pljačku novca poreznih obveznika u ime solidarnosti, a dobrim dijelom za račun vlasti. No koliki je taj dio treba pokušati izračunati, barem približno.

Zahvaljujući jednom izvrsnom portalu (Energypress.net) koji piše o energetici saznajem da su u 2014. godini hrvatski potrošači potrošili 16,9 milijardi kWh električne energije. Od toga 40,4% bila je potrošnja kućanstava koja će od sada biti dodatno opterećena i plaćanjem ovog nameta.

Računica je jednostavna. Kada bi i dalje trošili isto kupci iz kategorije kućanstva potrošili bi 6,83 milijarde kWh električne energije godišnje. Na svaki potrošeni kilovatsat platit će namet od 0,03 kn + PDV (0,0375 kn). Ukupno, to je 256.125.000 kuna koje će se sliti iz džepova potrošača u državni proračun.

Prema riječima ministrice Opačić u Hrvatskoj ima oko 125.000 ljudi koji bi bili obuhvaćeni ovom mjerom. Socijalna naknada, ministrica kaže “vaučer za plaćanje cijene energenata”, neće biti dana svakome od tih ljudi ponaosob već svakom kućanstvu. Ministrica predviđa da će za realizaciju ove mjere biti potrebno 170 milijuna kuna (86 milijuna kuna manje od iznosa kojeg će prikupiti ukoliko potrošnja hrvatskih kućanstava ostane na istoj razini), te da će iznos naknade biti oko 200 kuna mjesečno. Iz ova dva podatka možemo pretpostaviti da spomenutih 125.000 ugroženih građana živi u 70833 kućanstava.

@KapitalacTwitt Ta će se naknada isplaćivati kućanstvu.

— Vlada R. Hrvatske (@VladaRH) September 3, 2015

Dijeljenjem 256.125.000 kuna sa pretpostavljenim brojem kućanstava (70833) dobivamo prosječnu vrijednost vaučera po kućanstvu od 3616 kuna godišnje, odnosno 301 kuna mjesečno.

I eto nesrazmjera. Opačić kaže 170 milijuna, a iz potrošnje struje vidimo da će to prije biti 256 milijuna. Opačić kaže da će biti vaučer od 200 kuna mjesečno, a izračun kaže da će biti 301 kuna. Ta ukupna potrošnja struje ipak ne može toliko pasti.

Pa jel sad dobar trenutak da konstatiram kako će razliku od 170 do 256 milijuna, iliti 86 milijuna kuna, pojesti država? A što mislite, jel s obzirom na to postoji neka mala, možda najmanja mogućnost da država ćupne još koju kunu i od onih 200 obećanih kuna po kućanstvu i ostavi je sebi? Mislim, pa neće biti neke statistike o iznosima pojedinačno isplaćenih vaučera, niti javno objavljenog konačnog broja korisnika iz čega bi netko s kalkulatorom pri ruci mogao izračunati što se zapravo dešava. Jel shvaćate sada što je moralni hazard, moć političara i države u usporedbi sa pravom svakog onog potrošača da zadrži te pišljive 3 lipe po kilovatu za sebe (kad već jesu njegove)?

Povrh svega razmišljam o tom broju 0,03 kn/kWh. Kako su došli do toga? I gledam taj višak što će ga država popapati, i mislim si – pa što ga nisu mogli odmah ostaviti u džepovima potrošača umjesto da ga zadrže za sebe? Trebalo je samo bolje izračunati, da ne ulazim sad u prostu činjenicu da je to što rade samo po sebi obična, nepatvorena pljačka jednih za račun drugih. Rekoh, idem vidjeti koliko bi prikupili kada bi naknada bila samo 1 lipu niža, dakle 0,02 kn/kWh + PDV.

I dobijem Opačićkinih 170 milijuna kuna. Slučajno?

Za kraj informacija. Solidarna naknada počet će se naplaćivati od 1. listopada, tako da na sljedećem obračunu struje mnogi mogu očekivati razliku za uplatiti, jer će do obračuna tu stvar realno kreditirati opskrbljivači koji će se potom naplatiti od vas. Logično je očekivati i izvjesno poskupljenje osnovne cijene električne energije, barem u toj mjeri kojom se pokriva trošak prikupljanja i obrade solidarne naknade što je država elegantno prebacila na opskrbljivače i tako od njih napravila neku vrstu ekspoziture Porezne uprave. Gomilu takvih zadataka država inače postavlja pred poduzetnike i tako im poskupljuje poslovanje, što njihovim kupcima posljedično povećava cijenu, te općenito utječe na smanjenje konkurentnosti gospodarstva (uh, a tako patimo za time što izvozimo manje nego što uvozimo, i baš nas briga što upravo na tu stvar utječe jeftinije poslovanje u zemljama koje bismo u trgovinskoj bilanci željeli nadmašiti).

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Trošarine: Pljačka potezom pera!

Oznake

benzin, cijene goriva, gorivo, Lalovac, trošarina, uredba, vlada

Ono što vas je danas koštalo X kuna sutra će vas koštati X kuna + 20 lipa.

Govorim o cijeni goriva. To je tema o kojoj sam pisao u više navrata (tu, tu, tu) i koja se svako malo vraća u prvi plan zahvaljujući (rastućim) trošarinama. Tih 20 lipa, za koliko će nakon objave u Narodnim novinama građanima poskupiti gorivo, izgledaju kao zanemariv iznos u cijeni jedne litre goriva. Litra “Eurosuper 95” danas košta 9,53 HRK, pa 20 lipa gore ili dolje, koliko često cijena oscilira zbog uvjeta na tržištu (pa i odnosa USD naprema HRK), ne predstavlja skok vrijedan kakvog osobitog zamaranja, možda malo kuloarskog gunđanja i ništa više. No to i jest jedna od dokazanih metoda kojima država pljačka građane, poznata još i kao metoda kuhanja žabe (žabu nećete skuhati ako je bacite u lonac kipuće vode, jer će iskočiti, ali ako je stavite u hladnu vodu, i potom je stanete postepeno zagrijavati, žaba će biti skuhana prije nego li shvati kakva strahota joj se sprema). Tako Vlada i nas kuha.

U X-u leži zec!

X nije 20 lipa! Država se nije pojavila u ovoj priči sada, sa idejom da uzme samo 0,20 kuna na litri po mnogima uvelike preplaćenog goriva (9,53 HRK). Ona je u cijeni goriva prisutna odavno i to ne kao zanemariv faktor već kao dominantan faktor. Većina cijene goriva koju plaćate zapravo je zbroj državnih nameta, trošarine i PDV-a, koji čine gotovo 60% cijene svake litre goriva (točnije, 58% u slučaju kada je cijena jedne litre već spomenutih 9,53 HRK, trošarina 3660 HRK/1000l te PDV 25%).

Dakle X, koji je cijena goriva ako dosad niste skontali, sastoji se od sljedećeg:

Nakon objave u Narodnim novinama X će se i dalje sastojati od istih sastavnih dijelova ali njihove će vrijednosti će biti drugačije, porasti će:

Dakle zbog 20 lipa veće trošarine raste udio ukupnog iznosa trošarina u litri goriva sa 3,66 HRK na 3,86 HRK, međutim raste i udio PDV-a u ukupnom iznosu računa i to sa 1,91 HRK na 1,95 HRK. U litri goriva koja bi mogla koštati 9,75 HRK tako imamo 5,81 HRK državnih nameta dok je ostatak od 3,92 HRK cijena sirove nafte, njena derivacija i marže svih ljudi povezanih u lancu koji su zaslužni za to što ste to gorivo mogli tako jednostavno, potezom “pištolja” bezninske crpke iz zgloba, utočiti spremnik svojeg automobila.

Ipak, izglednija je sljedeća varijanta u kojoj se pojedinci u nizu ne odriču svojih marži, dakle one ostaju na sadašnjoj razini, te će struktura i cijena u tom slučaju izgledati ovako:

Najjednostavnije rečeno, zbog vladinog povećanja trošarina od 20 lipa cijena goriva će porasti 25 lipa i to zbog utjecaja PDV-a! Povećanjem trošarina uhljebi se goste dvaput.

Od novca kojeg ćete izdvojiti za gorivo čak dvije trećine odlazi u ruke uhljeba, jer su se eto prvi dosjetili kako mogu pravno urediti sve što je potrebno da bi se pukim potezom pera domogli vašeg novca, dok samo jedna trećina odlazi u ruke onih koji su vam svojim radom i inovativnošću omogućili to gorivo i kojima zasluge uistinu i pripadaju.

Da su kojim slučajem uhljebi malo skromniji u svojim prohtjevima, što je nakon svega uistinu apsurdna pretpostavka, cijena goriva bi bila mnogo niža no što je danas, i još niža od cijene koja će vrijediti sutra nakon što današnja intervencija Vlade bude blagoslovljena objavom u NN i gorivo poskupi.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Novi proračun: poligon za političko-rentijerske manipulacije

Oznake

deficit, javne financije, javni dug, Lalovac, ministarstvo financija, prihodi, proračun za 2015, rashodi, rezanje plaća, sindikati, vlada

Središnja tema javnih rasprava posljednjih dana zasigurno je prijedlog državnog proračuna za 2015. godinu. Tumačenja su razna međutim izgleda da eterom dominiraju ona pogrešna, i ovaj puta potaknuta ratovima interesnih skupina, političkim obračunima i željom da se građane drži taocima neodržive fiskalne politike.

Prije svega govori se o očitom (vrlo oštrom) smanjenju državnog proračuna, kako prihodovne tako i rashodovne strane. Smanjenje deficita na respektabilnu razinu od 12,5 milijardi također je dio ove statistike. Na površnom promatranju ovih osnovnih parametara proračuna razvila se kritika politike “rezanja”. Međutim državni proračun je daleko od toga da vlada po njemu reže. Osnovni razlog oštrog smanjenja proračunskih prihoda i rashoda je izdvajanje HZZO iz riznice. Otprilike 22 milijarde kuna težak proračun HZZO-a sada se vodi u statistici izvanproračunskih korisnika. Je li zbog tog računovodstvenog izdvajanja iz proračuna nestala obveza poreznih obveznika da plaćaju doprinose? Jesu li doprinosi možda postotno smanjeni? Naravno da nisu. U tom pogledu i suma sumarum sve ja kako je i bilo do sada. No taj računovodstveni spin bio je dovoljan kako bi masa građana nasjela na priču o “rezanju” na najbitnijoj od svih stavaka, na zdravlju.

Od sada pa nadalje na stavku zdravlja treba gledati na dva mjesta: 1) na stavkama ministarstva zdravlja i 2) na stavkama izvanproračunskog korisnika HZZO. Zbroj tih stavaka predstavlja ukupan trošak zdravstva, odnosno iznos kojeg možemo uspoređivati s ovogodišnjim proračunom ministarstva zdravlja u kojem je navedeno konsolidirano. U 2014. godini proračun ministarstva zdravlja iznosio je 23,86 milijardi kuna (str.251), dok će u 2015. objedinjeno sa izdvojenim HZZO-om iznositi 29,36 milijardi kuna. Usporedbom ova dva iznosa možemo zaključiti jedino da imamo relativno povećanje izdvajanja za zdravstvo u iznosu 5,5 milijardi kuna, što je postotni rast od preko 23%! Unatoč ovim činjenicama vijesti poput ove, u kojoj je navedeno očito pogrešno tumačenje, dominiraju eterom i utječu na javno mijenje.

Negativne emocije proizašle iz pogrešnog tumačenja potpiruju i sami predstavnici vlade. Vedran Mornar, ministar obrazovanja, u javnoj izjavi konstatirao je kako nedostatak novca za reforme u obrazovanju vodi u katastrofu. Ova izjava interpretirana je, kao i u prethodnom slučaju, kao “rezanje”. Ovaj puta na kocki je obrazovanje. Međutim ako pogledamo prijedlog proračuna za 2015. godinu, i njegovu stranicu 199 gdje je navedena razrada troškova Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, odmah uočavamo povećanje rashoda sa 11,9 milijardi na 13,1 milijardu kuna. Postotno povećanje ove stavke je 9,7% (indeks 109,7). Detaljnije stavke također govore jedino o povećanju izdataka, za obrazovanje u cjelini tako ćemo izdvajati 6,9% više nego ove godine, za predškolski odgoj (str.205) 13,7% više, osnovnoškolsko obrazovanje (str.206) 4,7% više, srednješkolsko obrazovanje (str.207) 5,5% više, visoko obrazovanje (str.214) 26% više nego ove godine!

Preventivnim populizmom obratili su se i sindikalni predstavnici. Vilim Ribić upozorava vladu da sindikati neće mirno sjediti dok vlada reže njihove plaće! Dok sluša njegove riječi javnost može shvatiti što? Da vlada reže njihove plaće! Međutim i ovdje govorimo o pogrešnom tumačenju, ili je možda više besmisleno govoriti o pogreškama? Radi li se o namjernim manipulacijama i obmanjivanju građana? Osim što se govori treba gledati i tko govori. Odakle dolaze sve redom navedene neistine – iz tabora proračunskih korisnika! Cilj im je očito propagiranjem laži zakuhati javnost od koje traže jasno i glasno suprotstavljanje (nepostojećim) rezovima.

U prijedlogu proračuna za 2015. po korisnicima i ekonomskoj klasifikaciji moguće je iščitati kolika su bila izdvajanja za plaće iz proračuna ove godine, a kolika će biti u 2015. godini (tzv. stavka “31” – rashodi za zaposlene). Evidentno je jedino povećanje mase plaća koje se isplaćuju iz proračuna. Čak i ako iz te mase plaća izdvojimo enormno povećanje rashoda za plaće na ministarstvu zdravlja, koje je uzrokovano prebacivanjem jednog dijela istih sa HZZO-a na proračun (usput rečeno, u istoj mjeri budžet HZZO-a nije smanjen, dakle Varga nije gubitnik kako doznajemo u ovoj vijesti već je pravi pobjednik, dobio je malo kraljevstvo za sebe, a dio plaća prebacio direktno na porezne obveznike i proračun), možemo vidjeti da je za plaće iz proračuna u 2015. namijenjeno 3,07% više novca nego ove godine. Pri tome vidimo da je ministarstvo zaštite okoliša prošlo najbolje, sa povećanjem od čak 214%, zatim agencija za upravljanje državnom imovinom sa 153%, ministarstvo poduzetništva i obrta sa 147%, branitelja 132% itd. O čemu dakle priča Ribić!? Ni o čemu naravno. On djeluje preventivno. Obmanjivanjem i huškanjem javnosti, baš poput ekipe iz vlade koju čine pripadnici njemu slične podvrste ljudi, radi na jačanju vlastite pozicije koju želi zaštititi svim sredstvima, pa i širenjem “neistina” ako ocijeni da je to potrebno.

Prezentacija borbe s proračunskih deficitom također je više stvar metodološke manipulacije brojkama nego stvarnih mjera smanjenja deficita. Vlada očekuje iz fondova EU povući gotovo 3 milijarde kuna više nego ove godine (+70%) iako ove godine nije povukla ni približno onoliko koliko je planirala pa možemo pretpostaviti da će u ostvarivanju tog plana biti jednako “uspješna” i dogodine. Ipak, taj pozamašan iznos prikazan u prihodima proračuna ima direktan utjecaj na očekivano smanjenje deficita. Ja vam garantiram, vlada će vas ponovno iznevjeriti. Već sada ste nasamareni i to je jasno k’o dan. Nadalje, vlada očekuje uprihoditi 0,6% više na konto poreza nego ove godine. U tom broju od poreza i prireza na dohodak čak 35% više. S obzirom na poreznu reformu koja stupa na snagu 1.siječnja, gdje se povisuju porezne osnovice, kao i međustope poreza na dohodak (stopa od 40% sa 8800 na 13200 kuna), što u oba slučaja znači više novca poreznom obvezniku, a manje državnom proračunu odakle snaga za ovakvu hrabru pretpostavku povećanja poreznih prihoda na toj stavci? Porezno opterećenje radnika se smanjuje, a proračun očekuje prikupiti čak 35% više novca!? Nadalje, prihodi od posebnih ugovora s HZZO-om trebali bi donijeti u proračun novih 4,2 milijarde kuna. Prelijevanje iz šupljeg u prazno. Pa nastavimo sa 2 milijarde kuna prihoda od prebacivanja (ili bolje rečeno krađe) novca korisnika mirovina po posebnim propisima (policija i dr.) iz drugog mirovinskog stupa u proračun. Taj jednokratan priljev sredstava, kojeg iduće godine više neće biti, također je pomogao u izgradnji fikcije o manjem deficitu. Ukrasti jednom dijelu populacije novac ušteđen za stare dane kako bi se statistički prikazalo smanjenje deficita je postupak za koji trenutno ne mogu naći prikladnih riječi zgražanja.

Kaos.

Ovaj proračun je digao razinu netransparentnosti financija na dosad neviđenu razinu. Deficit je zakrpan prevelikim ambicijama političara, a takvog kakav jest brane brojne političke i rentijerske skupine odavno navučene na proračunski dop. Rebalansi koji će uslijediti dogodine otkrit će nam da je ovaj prijedlog bio samo prva stanica na putu dostizanja novih, rekrodnih razina deficita i javnog duga, ponovno na štetu poreznih obveznika. Osim gomile metodoloških pogrešaka, od osnovne do konsolidirane razine, takav proračun mnogima je otvorio izvanrednu poziciju za manipulaciju javnim mijenjem. Buka koju su manipulatori stvorili u medijima prikrila je bolne činjenice, a najbolnija od svih je ponovno ta da proračun i ove godine raste i da će račun za tu dekadentnu fiskalnu politiku u konačnici biti ispostavljen na plaćanje poreznim obveznicima i njihovoj nerođenoj djeci koja će biti prisiljena, zakonom ili batinom neke buduće vlasti, nositi teret javnog duga na svojim leđima.

Vrijedi reći i sljedeće, zbog ogromnih napora koje jedni ulažu da prikriju činjenice, a drugi da ih prokažu, propustilo se uložiti barem malo vremena u ukazivanje na očito kršenje Zakona o proračunu i Zakona o izvršenju proračuna. Unatoč sustavnom kršenju zakona Hrvatski Sabor sklon je uvažavati vladine neodržive prijedloge javnih financija, dok pravni sustav države istovremeno okreće leđa nepravdi.

Kancerogeni politički sustav ove države kao i nepostojanje vladavine prava osnovni su uzrok naše poražavajuće ekonomske i socijalne stvarnosti, sustavne indoktrinacije građana kroz institucije države i općeg neshvaćanja temeljnih vrijednosti jedne civilizirane, suvremene države kakva Hrvatska nastoji biti.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Država poručuje: Zakoni su tu da se krše!

Oznake

BDP, deficit, Država, proračun, vlada, zakon, Zakon o fiskalnoj odgovornosti

Zanimljiv tekst na Banka.hr – Vlada probila fiskalno pravilo za 4 mlrd kuna

… iz kojeg doznajem kako je Vlada prekršila čak tri zakona, onaj o fiskalnoj odgovornosti, zatim zakon proračunu te zakon o izvršavanju proračuna za 2013. godinu.

Rashodi opće države umjesto da se smanjuju konstantno rastu, tako su u 2013. rasli za 600 milijuna kuna na ukupno 150,6 milijardi kuna. Toliko o “štednji” koja nas uništava. Ima li još tko u potrazi za dokazom kako vlast ne štedi već konstantno nemilice troši (oporezovani novac) i zadužuje građane koji zbog toga klize u siromaštvo?

Paradoksalno je kako Vlada zapravo ne odgovara nikome. Povjerenstvo za fiskalnu politiku, koje je samo jedna instanca izvršne vlasti izmišljena kako bi si uhljebi malo povećali plaće, ovdje se javlja kao neka vrst komentatora događaja nakon što su se oni već odigrali, a mjere koje predlažu nakon što ustanove kršenje zakona su čista patetika:

Fiskalna pravila postoje zato da bi ih se nositelji fiskalne politike pridržavali jer povećavaju stupanj predvidivosti i povjerenja u izvršnu vlast. Ako se smatra da zakonski definirana fiskalna pravila ne odgovaraju postizanju dugoročnih razvojnih i stabilizacijskih ciljeva, onda treba na vrijeme pokrenuti izmjene zakonskog okvira, čime se izbjegava situacija kršenja pravila i narušavanje vjerodostojnosti, ističu u Povjerenstvu.

Shvatite to ovako – ukoliko je zakon previše rigorozan, i Vlada ga je prekršila, olabavi ga malo brate!

To se naime već jednom i desilo, da ne bi ispalo kako pretjerujem. Nakon što je Vlada prekršila fiskalna pravila ona su izmjenom zakona u veljači ove godine olabavljena (s jedne strane) i izrelativizirana vezanjem uz EU direktive (s druge strane). Što god da Vlada čini uvijek će biti fiskalno odgovorna, a proračunu su u tom okviru otvorena vrata za daljnji rast na zadovoljstvo Vlade i interesnih skupina građana, a na žalost poreznih obveznika.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Država je javna kuća, BDP kurva, a porezni obveznik bio i ostao – jebena stranka!

Oznake

BDP, Branko Grčić, droga, ekonomija, ESA 2010, EU, GDP, kriminal, metodologija, proračun, prostitucija, rast, vlada

Nemojte se začuditi ako na nekoj od narednih Vladinih press konferencija vidite Branka Grčića odjenutog u sako kakav dolikuje kakvom svodniku te pritom obznanjuje da je nakon 10 kvartala uzastopnog pada konačno zabilježen rast BDP-a! Sve to zahvaljujući ESA 2010 metodologiji izračuna prema kojoj se u bruto domaći proizvod ubraja prostitucija te krijumčarenje i prodaja droge i alkohola! Primjena nove metodologije kreće od rujna 2014 uz, naravno, ponovni izračun prethodnih podataka od BDP-u, a sve kako bi se građane moglo dezinformirati o tome kako je sveopći osjećaj siromaštva i beznađa u ovoj zemlji svo ovo vrijeme bio lažan. 😮 To bi valjda trebalo probuditi onaj optimizam koji se očekuje od ulagača ali i građana koji su sve suzdržaniji prema potrošnji ali i prema državi koja se nameće kao kolovođa.

S obzirom da se radi o načelno ilegalnim djelatnostima za koje ne postoji pouzdana ukupna vrijednost, EU birokrate će zadovoljiti i “kvalitetna procjena”, što je također stvar metodoloških naputaka po kojima će birokrati raditi izračune. Osjećaja radi, prostitucija i droga u Velikoj Britaniji procijenjuje se na 0,7% BDP-a. Prema procjenama DZS-a prostitucija i droga u Hrvatskoj teška je između 2,3 i 4,5 milijardi HRK, odnosno 0,8% BDP-a u prvom slučaju do 1,5% BDP-a u drugom slučaju. Iz ove procjene mogli bismo reći kako hrvatska vlast i njena birokratska mašinerija drži svoje sugrađane i više nego duplo promiskuitetnijima od Britanaca. Naravno, ja ne mogu znati ima li u tome istine, ali ruku na srce ne mogu ni birokrati bez obzira na metodološke naputke.

Stoga na njihovu procjenu gledam više kao na izraz sumnjičavosti vlasti prema građanima koje će uslijed sve slabije naplate poreznih prihoda radije držati nadprosječno promiskuitetnima (što znači da svoj novac obrću u ilegali) nego li jednostavno siromašnima – što pak smatram jedinom istinom u našem slučaju, i to upravo zahvaljujući svemu onome što čine (sve jači) vlastodršci, od prošle godine potpomognuti EU mašinerijom istog kalibra.

U konačnici nije ni bitno kolika je vrijednost prostitucije i droge u jednoj nacionalnoj ekonomiji. Bitno je tek ono što će (bolji) rezultat nove metodologije omogućiti vlastodršcima. Nema sumnje kako će povoljniji izračun vrijednost ekonomije momentalno smanjiti razinu fiskalne neodgovornosti vlastodržaca (prekomjerni deficit i sl.). Javni dug koji se ogleda u BDP-u tako će relativno pasti. U praktičnom smislu za građane, porezne obveznike, to neće donijeti nikakvo olakšanje, upravo suprotno, stvorit će tek povoljniju poziciju za vlastodršce i gurnuti javni dug još malo prema gore.

Na prvi pogled primjena nove metodologije za Hrvatsku je dvosjekli mač. Vlada žarko želi prikazati rast BDP-a bez obzira na realno stanje ekonomije, a kakvo je to stanje najbolje osjećamo sami u svakodnevnom životu. S druge strane taj novi (bolji) rezultat donosi sa sobom i veće obveze prema EU koje se plaćaju iz državnog proračuna Hrvatske. Dakle ako kurvanje i šverc pomognu da hrvatski BDP nakon 10 kvartala konačno pokaže pozitivan predznak tada će obveze prema EU biti i do 500 milijuna kuna veće. Kakva farsa! Domaći i EU birokrati ukrali nam loptu i sada je jedan drugome namještaju na volej! Ovo što meni kao poreznom obvezniku izgleda kao dilema, rekoh “dvosjekli mač”, nije nikakva dilema jednom Branku Grčiću, jer on ne gubi ništa u slučaju da mora platiti 500 milijuna kuna veću EU članarinu. To ionako nije njegov novac već novac poreznih obveznika, dakle dilema ne postoji. Taj trošak će staviti u korelaciju sa rastom BDP-a pa će isti neinformiranom građaninu on izgledati opravdan. Ipak za poreznog obveznika nema praktične koristi od uzimanja u račun sive ekonomije. Za njega ostaje, kao i obično, tek da plati trošak ove nakaradne političke igre.

Država je javna kuća, BDP kurva, a porezni obveznik bio i ostao – jebena stranka!

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Monetarno konzervativni Vujčić potiče pokretanje nužnih državnih reformi

Oznake

centralna banka, HNB, inflacija, monetarna politika, obveznice, tečaj, vlada, Vujčić

Na današnjem otvaranju konferencije Hrvatskog novčanog tržišta u Opatiji guverner HNB-a g. Boris Vujčić izjavio je sljedeće:

“Izgubili smo puno previše vremena ne baveći se stvarnim problemom održivog rasta da bi si dopustili luksuz zavaravanja time da ga je moguće riješiti čarobnim štapićem tiskanja novca, probleme treba rješavati ondje gdje stvarno jesu”

Sama izjava mogla bi značiti svašta no u prezentaciji koju je održao na otvaranju on jasno izražava svoj konzervativan stav u pitanjima monetarne politike ali upućuje zdravu liberalnu kritiku prema politikama koje neposredno provodi Vlada i koje su nas dovele u sadašnju situaciju.

Siguran sam kako će guverner HNB-a postajati sve značajnija osoba u poticanju reformi koje su nužno potrebne Hrvatskoj. Taj poticaj on će činiti tako da nastavi braniti kunu od inflacije ali i samu neovisnost centralne banke od utjecaja Vlade. U ovim okolnostima tu poziciju u potpunosti podržavam jer u izvjesno kratkom roku može prisiliti Vladu na nužne reforme (bolne za njih same, ali blagotvorne za građane) jer više neće tražiti izlaz u instrumentima monetarne politike što u posljednje vrijeme postaje česta pojava.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Sjaši Kurta uzjaši Murta – iliti ode Linić dođe Lalovac!

Oznake

afera, Lalovac, Linić, Milanović, ministar financija, smjena, vlada

I tako nas je napustio naš osebujni ministar Linić. Iako se već neko vrijeme dalo naslutiti da su predstečajne nagodbe postale točka razdora između njega i premijera stvari je, čini se, presudila priča o pogodovanju Spačvi te možebitna pronevjera nekih 27 milijuna kuna, što je u usporedbi sa ciframa uz koje ga se veže u nekim drugim aferama (npr. Šegon) prava sitnica. No eto, negdje je moralo puknuti. No što je s odgovornošću za rast javnog duga za više od 50 milijardi kuna, za sve veći raskorak između proračunskih prihoda i rashoda, uvođenje novih poreza kao i metoda ubiranja istog (fiskalizacija), te posljedično za dovođenje državnih financija potpuni kolaps? O tome ni riječi, a ako će mu se za što eventualno i suditi bit će to prije za Spačvinih “nešto” milijuna nego suludih pedeset milijardi kuna koje je natovario na vratove poreznih obveznika. Štoviše, kada usporedim ta dva broja afera Spačva izgleda mi kao prava prilika da iz priče kidne uz neku simboličnu kaznu, a dok se stvar dovuče na dnevni red hrvatskog ekspeditivnog pravosuđa još će se sa pajdašima i nakrstariti na Jadranu.

Linić ovime postaje sporedna stvar (u praktičnom smislu), a neposredna postaje njegov nasljednik i novi ministar financija Boris Lalovac. A o njemu bi se moglo reći svašta i ništa. Osim što je sa Linićem surađivao (kako kaže) – iznimno dobro – očito je ostalo još mnogo započetog i nedovršenog posla u okviru te suradnje ili na tom tragu. Od njega očekujem u najmanju ruku jednaku ali rezolutniju fiskalnu politiku. U tom smislu ništa novo. Za razliku od Linića ovaj jasno artikulira svoje ideje i daje do znanja kako je čovjek s vizijom. Ipak, kada političar čvrsto stoji iza svojih riječi nije zgorega prve dojmove prespavati pa se koncentrirati na ono što je izgovorio.

Iz određenih medijskih napisa, prije svega Večernjakovih, može se vidjeti da će u fokusu njegove politike biti nekretninski i bankarski sektor. U nekretninama vidi enorman zatočeni kapital, kojeg bi dio rado vidio u državnom proračunu, no prije toga ga treba pokrenuti. S druge strane u bankama vidi zlo koje je navuklo tvrtke i građane na nekontrolirano zaduživanje u nastanak današnjeg “nekretninskog balona”. Čudna retorika za osobu koja dolazi iz bankarskog sektora.

Zavrzlama sa nekretninskim biznisom, u kojoj je i država sama imala svoje prste (poticaji na stambenu štednju, POS…), mogla bi pod Lalovčevom politikom postati još gora. Naime gomilu neprodanih nekretnina pod hipotekom koje su u posjedu tvrtki u financijskim problemima on bi izdvojio (?) u nekretninski fond kojeg bi dao na upravljanje bankama (?). U principu to vidim kao vraćanje duga bankama u obliku nekretnina koje, budimo realni, nisu smisao poslovanja banaka. Banke žele povrat glavnice i kamatu, a ne žele gomilu nekretnina jer se ne bave nekretninskim biznisom niti su organizacijski ustrojene da bi se bavile trgovanjem nekretninama. Više od aktera priče ili mogućih ishoda brine me Lalovčeva ideja da tako olako raspolaže tuđom imovinom i ulazi u zaključene ugovore. To je sasvim sigurno korak unatrag u kontekstu stimuliranja zdrave investicijske klime ali i imovinskih prava građana i tvrtki. Čemu razvijati ikakav biznis u tako volatilnim pravnim i političkim uvjetima? Čemu živjeti i raditi u takvim uvjetima?

U tom smislu moglo bi se reći svašta o Lalovcu, a meni se ništa od toga ne sviđa. O njegovim analitičkim sposobnostima i korištenju neprikladnog softwarea u tu svrhu da ne govorim – kaže Excel mu se prilikom zadnje analize dvaput srušio od količine podataka – zašto ministru nije palo na pamet da možda koristi softver neprimjeren zadatku? Bizarno.

Novog ministra nikakva kritika neće sprječiti da poput svih ministara financija prije njega, pa i ministra Linića, nastavi redovito objavljivati aukcije trezorskih zapisa, koje u pravilu završavaju izdavanjem 50% više istih nego li je planirano, neće se ni stidjeti nastaviti zaduživati porezne obveznike novim kreditima po sve nepovoljnijim uvjetima, izdavati nove tranše državnih obveznica (1,5-2 milijarde dolara već je u pripremi), porez na štednju je iza ugla, onaj na nekretnine tek nešto iza njega…. Sve to i ostalo što si možemo zamisliti pod njegovim vodstvom ide i dalje.

Dakle dobili smo mlađeg ministra koji će sasvim sigurno, i zahvaljujući upravo godinama, činiti iste gluposti i štetu za građane ali znatno brže od vremešnog ministra Linića, uz dodatak vizionarskih intervencionističkih politika.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Deficit se mora smanjivati kroz radikalno rezanje proračunskih rashoda!

Oznake

deficit, fiskalna odgovornost, gospodarstvo, kriza, politika, porez, Pusić, reforme, siromaštvo, vlada, zakon, Štednja

Cilj je smanjenje deficita, a ne novi porezi – kaže Pusić.

Naravno! Novi porezi su tek sredstvo kojim bi Vlada željela ostvariti taj cilj. Međutim čini mi se da smo premašili prijevoj Lafferove krivulje odnosno točku nakon koje daljnje podizanje poreza donosi manje novca u državni proračun, povećava defitit, guši ekonomsku aktivnost, a građane osiromašuje. Građanima se na vrat stavlja sve veći javni dug i njihov standard posljedično pada. Porezi neće pomoći. Načiniti će štetu koju će biti nemoguće ispraviti. Kada bolje pogledam oko sebe možda je neprimjereno koristiti futur.

Deficit se mora smanjivati kroz radikalno rezanje proračunskih rashoda. Vlada mora početi trošiti manje jer zbog provođenja neprimjerenih politika i izbjegavanja nužnih reformi prihoduje sve manje. Fiskalno neodgovorna Vlada građane je uvukla u spiralu socijalnog beznađa. Fiskalnu neodgovornost čak su i (paradoksalno) zaštitili Zakonom o fiskalnoj odgovornosti izbacivši odredbe temeljem kojih bi državni dužnosnici snosili posljedice za vlastite postupke (izmjene zakona od 12.02.2014).

Prave reforme značile bi da se država zbog potrebe za manjim troškovima mora početi odricati mnogih poslova nad kojima polaže ekskluzivno monopolno pravo i koje, nažalost, koristi kao sredstvo manipulacije građanima (ucjenjuje ih stvarima koje spadaju u domenu osnovnih ljudskih potreba civiliziranog čovjeka). Proizvodnja birokratskih postupaka mora momentalno prestati, a postojeća skalamerija zakona i propisa raspetljati, skratiti. Ne vidim drugog puta da se izbjegne slobodan pad u ponor siromaštva.

No Vlada će umjesto radikalnih reformi, kroz koje bi sama morala pretrpjeti bolne udarce i odreći se statusa (moći) kojeg uživa, radije nastaviti iscrpljivati porezne obveznike. Pritom obećavajući kako će posljednje kapi krvi koje im isisava ovaj puta investirati kako treba. Donosit će neviđene strategije i obećavati spektakularne rezultate koji će opravdati žrtvu, povratiti izgubljenu nadu i svima donijeti zasluženi prosperitet. Ništa od obećanog neće se desiti. Dok građani shvate da su obmanuti, navučeni na “spiku”, a mnogi i na socijalni dop, bit će prekasno, a njihov integritet bit će nepovratno narušen.

Daljnje porezno opterećenje i eksploatacija poreznih obveznika kao potpora planskom ekonomiziranju, u očekivanju nekakvog čudesnog hrvatskog “new deala”, obično je mazanje očiju. Preambiciozna vlast, koja teži upravljati svim mogućim aspektima društva, ne može učiniti ništa osim naštetiti društvu. Ona je izgubljena u ambicijama, razočarana rezultatima te uvijek oslobođena krimena vlastitih nedjela. Njene grijehe, kao i uvijek, platiti će građani svojom imovinom i slobodom.

Svako dobro,
vaš Kapitalac