Oznake
barrel, benzin, cijena, crude oil, dizel, gorivo, liberalizacija, nafta, oil, petrol, Zakon o tržištu nafte
Prošlog četvrtka (20.02.2014) na snagu je stupio novi Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata koji je javnosti prezentiran kao zakon koji donosi liberalizaciju tržišta. Najveća novost koju je donio jest slobodno formiranje maloprodajnih cijena naftnih derivata na hrvatskom tržištu (doduše država si je i dalje ostavila diskrecijsko pravo da se upetlja ako to odluči).
Dakle trgovci na svojim benzinskim crpkama od sada mogu samostalno definirati maloprodajnu cijenu naftnih derivata.
Prema starom zakonu cijena se određivala “Pravilnikom o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena naftnih derivata” na dvotjednoj bazi. Nova cijena tako je uglavnom nastupala utorkom, a mi bismo ponedjeljkom navečer, nakon najave nove (više) cijene u središnjem dnevniku HRT-a, jurišali na benzinske crpke kako bi spasili poneku kunu u novčaniku.
Otkako je novi zakon najavljen i dok se kuhao u javnoj raspravi, čitanju i izglasavanju pred Saborom mediji su građane zastrašivali špekulirajući o učincima liberalizacije. Te špekulacije su se redom svodile na zlokobno proricanje sumanutog rasta cijena netom što zakon stupi na snagu. Tako bi se rastom cijena goriva vlasnici benzinskih crpki (kapitalisti) domogli još više novca svojih kupaca i posljedično obogatili, a kupci osiromašili. No to se očito nije desilo.
Zašto?
Razlog je u suštini jednostavan – trgovci su ionako u poziciji gdje jedan drugome predstavljaju konkurenciju. Kada bi bilo koji od njih podigao cijenu goriva, računajući na veći profit, nema sumnje da bi se kupci odlučili rezervoare svojih automobila napuniti kod trgovca koji se odlučio za nešto nižu cijenu. Od trgovčevog ekstra-profita, sasvim jasno, ostao bi samo nedosanjani san. Cijena u konkurentnom okruženju pronalazi svoj balans. Taj balans određuje i učinkovitost poslovanja same tvrtke. Trgovac je zbog konkurencije s kojom se natječe za naklonost kupaca prisiljen biti racionalan i realno nema mnogo prostora za ostvarivanje ekstra-profita. On je uvijek na margini, balansira na žici, kako bi pridobio kupca.
Nažalost u smislu pojeftinjenja goriva od domaćih trgovaca ne trebamo očekivati čuda. Plafon cijene možda više nije određen državnom uredbom ali njen minimum i dalje je uvelike određen zakonskim propisima pa od liberalizacije nećemo dobiti onaj pravi učinak niti će cijene u odnosu na današnje biti znatno niže.
Kako bi shvatili koliko mali prostor trgovac ima da snizi postojeću cijenu goriva pogledajte slijedeći graf:
Jedna litra Eurosuper 95 benzina u ovom trenutku na hrvatskim benzinskim crpkama prodaje se za 10,29 HRK. U toj cijeni 3,74 HRK (36%) je sirova nafta, 5,52 HRK (54%) su davanja državi (trošarina + PDV), a 1,03 HRK (10%) je marža.
U tih 1,03 HRK pokriveni su troškovi rafiniranja sirove nafte u bezolovno gorivo, njen transport, osiguranje, skladištenje, distribucija i prodaja krajnjem kupcu.
Kada bi i bilo moguće da vam netko do rezervoara automobila tu naftu dopremi u potpunosti besplatno tada bi njena konačna cijena bila tek 1,03 HRK manja od aktualne. U konačnici to bi bilo i dalje relativno visokih 9,26 HRK.
Valja reći kako se u tih 1,03 HRK nalazi profit brojnih tvrtki u procesu te još brojnijih zaposlenika koji radeći u njima privrijeđuju kruh i od njega hrane svoje obitelji. Pa i na taj iznos domicilne države tih tvrtki naplatit će raznorazne poreze (dobit, dohodak…).
Cijena naftnih derivata uglavnom ovisi o slijedećem:
1. Tržišnoj cijeni nafte – ovisi uvelike i o položaju države kupca prema državi prodavatelja (npr. da biste od Saudijaca dobili jeftiniju naftu morate im nešto ponuditi zauzvrat)
2. Tečaju – slabljenje HRK prema USD podiže cijenu goriva
3. Promjeni zakonskih propisa – Trošarina i PDV se mijenjaju odredbom Vlade (imaju tendenciju rasta)
4. Konkurenciji – Hrvatsko tržište je zakinuto za tvrtke poput Shella ili Agipa koji bi zbog manje marže mogli ponuditi jeftinije gorivo od postojećih tvrtki na hrvatskom tržištu
5. Marži
Hrvatima je put do jeftinijeg goriva određen općom sposobnošću privlačenja novih investitora u tu branšu. Kako bi oni došli na ovo naše malo tržište moguće je da će im hrvatske vlasti ponuditi obilate povlastice na račun poreznih obveznika (subvencije i direktne pogodbe, oslobođenje plaćanja poreza u određenom razdoblju i sl. što se prema potrebi omogućuje Zakonom o strateškim investicijama). No sasvim jasno je kako bi dugoročno bilo bolje razmišljati o pojednostavljenju pozitivnih propisa vezanih za poduzetništvo te smanjenju poreznog i parafiskalnog opterećenja. U tom slučaju privlačimo poštene investitore i kapital. U slučaju pogodbi koje se realiziraju na račun hrvatskih poreznih obveznika nepotrebno riskiramo privlačenje špekulanata i stimuliramo korupciju.
Završit ću s jednom namjernom generalizacijom – Količina državnog intervencionizma obrnuto je proporcionalna općoj koristi za građane, kako u slučaju tržišta goriva tako i u svakom drugom slučaju.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Izvori:
– http://www.energy.eu/fuelprices/
– http://www.propisi.hr/print.php?id=10555
– http://www.petrol.hr/na-putu/goriva-q-max/cijene-goriva
Kapitalac 
A većina od ovih 5,52 kn se troši na plansko suzbijanje tržišnog gospodarstva. Tko je još vidio uljem gasiti požar? A to je upravo ono što država čini svoji intervencionizmom. Što požar više bukti, to ona izlijeva više ulja.
Da, plansko-subverzivno djelovanje. Zanimljivo je to kako se istovremeno smatra općenito ispravnim tvrditi da živimo u kapitalizmu i kako se isti ispriječio na put socijalnoj državi i nekako paralelno progresivistički nabrijanoj ljevici. Bizarna je ova naša državica.
Zakon o strateškim investicijama, o kojem se najčešće govori kao o instrumentu za privlačenje investicija, dobar je primjer planskog uništavanja tržišnog gospodarstva.
To je zakon koji omogućuje privilegiranje odabranih na štetu konkurencije. Privilegirani svoju poziciju duguju političarima, a štetu zbog uništavanja konkurencije snosimo mi koji to sve financiramo preko državnog proračuna – programa za poticanje investicija.
Dakle, jedino ispravno rješenje je ukinuti program poticanja i oduzeti političarima moć donošenja štetnih odluka.
Spomenuti zakon je malo žešće s…. i samo govori u kakvom okruženju živimo.
veleumna prognoza o nemogućnosti podizanja cijene naftnih derivata upravo je poništena najavom ine o dizanju cijene goriva, doduše, za deset lipa, ali to je tek početak. i da postoji prostor u cijeni goriva od svih deset kuna za spuštanje cijene to se ne bi dogodilo naprosto jer ne postoji razlog za tako nešto. kao što se oko načina guljenja potrošača kod nas dogovaraju banke, osiguravajuća društva i telekomunikacijske kompanije tako će se dogovoriti i trgovci naftnim derivatima. ne radi se mogućnosti ili nemogućnosti spuštanja cijena nego o činjenici da se radi o proizvodima ili uslugama bez kojih je današnji život gotovo nezamisliv. vi morate osigurati auto, morate imati tekući račun, morate komunicirati s drugim ljudima pa ste tako djelomično ovisni i o nafti. kako zagovornici liberalizacije svega i svačega, odnosno tzv. “nevidljive ruke tržišta”, vjerojatno najpodlije, najlažljivije i najidiotskije sintagme u povijesti ekonomije, pokušavaju na sve moguće načine izbaciti jedinu protutežu u svojim nastojanjima podjarmljivanja građana običnog, a to je država, i u tome uspijevaju zadnjih dvadesetak godina sve više, tako krajnji korisnici i kupci proizvoda i usluga ostaju nezaštićeni i izrabljivani do kranjih granica. takva se razmišljanja čitaju i u komentarima po ovom članku gdje je povika na državu i političare kao i njihovo “donošenje štetnih odluka”. kao da je donošenje odluka raznoraznih “menadžerčića” uvijek ispravno i na korist društva. valjda zbog “nevidljive ruke tržišta”…
Zašto je na nekim benzinskim crpkama (INA-inim) cijena čak i pala za 10 lipa?
Zašto je na nekim benzinskim crpkama ostala nepromjenjena (npr. Lukoil)?
Zašto je cijena na nekim INA-inim crpkama otišla gore samo10 lipa?
Zašto cijena nije skočila odmah primjerice na 11 HRK? I zašto je samo INA korigirala cijene?
Ako je previše pitanja ponudi neki odgovor barem na prvo pitanje: Zašto je na nekim benzinskim crpkama (INA-inim) cijena čak i pala za 10 lipa?
svoj komentar sam temeljio na vijesti da je ina digla cijene goriva za deset lipa. vijest nije nabrajala crpke na kojima je cijena spuštena. iako za te crpke ne znam. lukoil i ina nisu spojene posude i ne postoji zakon koji kaže da je dan dizanja cijena u ini dan dizanja cijena u lukoilu. koliko mi je znano još neke distributeri su digli cijene goriva, odnosno dižu ih sutra. na pitanje zašto je otišla samo deset lipa gore mogu ti odgovoriti protupitanjem zašto nije otišla dvadeset lipa dole? vjerojatno ti je poznata priča o žabi koju se stavi u lonac s hladnom vodom pa se postupno zagrijava. na zadnje pitanje sam već odgovorio. eto odgovorio sam na sva. i nij baš bio neki veliki problem.
Svoj komentar si utemeljio na uvredi. Sve ostalo je manje bitno. Čak i činjenica da je na nekim ininim crpkama gorivo pojeftinilo.
Buduci da se u nasoj zemlji Drzava mijesa u skoro sve sfere trzisnog djelovanja, najcesce destruktivno, najcesce u korist jacega, onda se ne moze pricati o “nevidljivoj ruci” nego o “vidljivoj ruci” – vidljivoj ruci Drzave. “Nevidljiva ruka” je metafora za spontani red koji se pojavljuje iz naizgled kaoticne interakcije na slobodnom trzistu, interakcije slobodnih ljudi, koji na trzistu slobodnom od drzavne intervencije slobodno i dobrovoljno stupaju u uzajamno korisne odnose, vodeci se prvenstveno vlastitim racionalnim samointeresom. Buduci da se ta “nevidljiva ruka” pojavljuje samo kada nema vanjske “vidljive ruke” onda je izlisno ovakve postupke raznoraznih kompanija pripisivati nekakvom neuspjehu slobodnog trzista. Mi NEMAMO slobodno trziste i zato je metoda formiranja cijena totalno misticna i ne vodi se nikakvim slobodnotrzisnim principima.
“nevidljiva ruka tržišta” to je ono kada neko nadležno europsko tijelo kazni bankare jer su dogovarali i manipulirali s liborom, to je ono kada se proizvođači nafte udruže u opec kako bi dogovarali cijenu nafte, to je ono kada de boers diktira cijenu dijamanata koji su u biti bezvrijedni a on ih drži na deseterostrukoj, vjerojatno i višoj cijeni i manipulira količinom na tržištu, to je ono, da ti bude bliže, kada jedno osiguravajuće društvo u hrvatskoj spusti cijene pa ga svi ostali prijave hok-u. ili kada dvije, tada jedine telekomunikacijske kuće u hrvatskoj, utvrde tri puta veću cijenu interkonekcijskih razgovora, koja je gle čuda gotovo jednaka i kod jednih i kod drugih. glupo mi je nabrajati dalje. nema slobodnog tržišta već odavno, ako ga je ikada bilo i ako je uopće moguće. osim u teoriji. to sa “nevidljivom rukom” mi jako sliči na “čudne puteve božje”. ne znamo što su i najčešće se spominju kada idu na štetu malog čovjeka. što nije razlog da mu se još ne uzme desetina…
Problem s “nevidljivom rukom” je da je slaba, odnosno Državna “vidljiva ruka” je jača. “Nevidljiva ruka” ne može funkcionirati kako bi trebala dok god društvo u cjelini prihvaća destruktivni utjecaj Države kao nešto normalno i neizbježno. Svaki puta kada se Država umiješa u funkcioniranje tržišta kroz porez, carinu, taksu, regulaciju, prisilu i zabranu, efekt “nevidljive ruke” nestaje. Zamjenjuje ga efekt “vidljive ruke”. Budući da čak ni ti vjerojatno nećeš tvrditi da se Država uopće ne miješa u industrije i tržišta koja si gore naveo, onda trebaš biti iskren i priznati da su negativni efekti koje navodiš posljedice državnog intervencionizma, a nikako “nevidljive ruke” tržišta.
Da li slobodno tržište postoji bilo gdje u Svijetu? Naravno, budući da je slobodno tržište ono što se dogodi kada ljudi dobrovoljno stupaju u ekonomsku interakciju bez uplitanja Države. Budući da (nasreću) Država nije sveprisutna i sveznajuća onda se ipak i takvi bljeskovi slobodnih tržišta pojavljuju s vremena na vrijeme i barem privremeno podižu prosperitet cijelih društava. Dapače, periodi najvećeg rasta prosperiteta običnog čovjeka u povijesti empirijski dokazivo poklapaju se redovito s periodima funkcioniranja slobodnih tržišta.
Hvala Petre drzavi za zastitu (reket) po cijeni od 5+ kn po litri. Drazi bi mi bio “najdivljiji” kapitalizam u kojem bi mi bilo tko bez ikakve licence, a kamoli poreza, mogao prodati gorivo.
exactly
kapitalče, uvredljivost mog komentara si mogao istaknuti i nakon istog. ne nakon što ti odgovorih na sva tvoja “pitanja”. a imam i ja dva pitanja za tebe:
1. kakva je to “tržišna cijena” nafte ako ovisi o položaju države kupca prema državi prodavatelju? ne ovisi li cijena o ponudi i potražnji?
2. ako je marža prodavatelja 1,03 kn po litri, kako to da bi shell i agip (ili kompanija x) mogli spustiti cijenu naftnih derivata a drugi ne bi? nije vrag da shell i agip ne moraju rafinirati sirovu naftu u bezolovno gorivo, transportirati ju, osigurati, skladištiti, distribuirati i prodati krajnjem kupcu? ili oni ne plaćaju svoje zaposlenike koji tako prvrijeđuju svoj kruh i hrane svoje obitelji?
ancape, naravno da se država miješa u tržišta. da se ne miješa, ovo treba shvatiti pojednostavljeno, mesar bi mogao prodati staro meso, mljekar razvodnjeno mlijeko, pekar star kruh. proizvođač automobila mogao bi ti prodati npr. auto bez kočnica. naravno, zahvaljujući slobodnoj volji i “nevidljivoj ruci tržišta” ti kao “slobodni” pojedinac ne bi više nikada kupio takav automobil. jer mrtvi ne kupuju. reci mi, molim te, koja su to razdoblja najvećeg prosperiteta čovječanstva koja su se poklopila s razdobljima funkcioniranja “slobodnih” tržišta.
damire, shvaćam tvoju mržnju prema porezu, tko ga voli? ali da imaš automobil vrijedan milijun kuna, bi li stavio u njega gorivo bez državnih nameta, za kojeg ne znaš kakva mu je kvaliteta?
1. Tržišna cijena nafte ovisi uvelike (ne isključivo) o tome koliko je (kako bi to Ancap lijepo rekao) “nevidljive ruke” u priči. Dakle ako je poduzetništvo neopterećeno vidljivom rukom tada je konkurentno. Kod robne razmjene to je vrlo važno. No u Hrvatskoj vlast odabire pobjednike, a to se u smislu konkurentnosti tržišta i investicija u međunarodnoj ekonomiji ne respektira. Zato u Hrvatsku radije dolaze špekulanti nego pošteni investitori.
2. Shell i Agip imaju manju maržu (kompletan proces je pod kapom jedne tvrtke) od primjerice jednog Čermaka ali i INA-e i OMV-a i ostalih reselera i trgovaca na našem tržištu. Pitanje u nastavku te točke postaje besmisleno kada shvatiš razliku između Shella i Čermaka. No i da se oni odreknu kompletne marže, nekim čudom od bušotine do rezervoara to gorivo prebace besplatno, cijena bi i dalje bila opterećena sa više od 50% državnih nameta.
Ovo zadnje, kao odgovor Damiru, je zanimljivo. Misliš li da je količina državnih nameta ono što čini hrvatsko gorivo kvalitetnim? Uz bezbrojne priče o vodi u domaćem gorivu ja imam osobno iskustvo sa pokvarenom pumpom goriva. Dok ju je mehaničar rastavio mogli smo vidjeti da je zaribala jer je bila slijepljena sluzavom masom, poput pekmeza, za koju je mehaničar konstatirao da potječe od loših aditiva koje domaći distributeri dodaju u gorivo.
Kada bi u gorivu bilo manje državnih nameta situacija bi bila u najmanju ruku ista ali vjerujem da bi bila znatno bolja jer bi bolje gorivo našlo put do mojeg rezervoara. Dobar glas daleko se čuje, a loš loš dalje.
1. kapitalče, daj se odluči. ovisi li uvelike “tržišna cijena” nafte o “nevidljivoj ruci tržišta” ili o položaju države kupca prema državi prodavatelja. ne može uvelike ovisiti i o jednom i o drugom. špekulanti, inače, dolaze tamo gdje ima mjesta za špekulacije. npr. u carstvu slobodnog tržišta i deregulacije, sad-u, 2008. g. s banksterskim hipotekarnim kreditima, koji su davani jedan na drugi i koji ljudi nisu mogli otplaćivati i potom bivali preliveni na cijeli svijet i povukli ga u govna.
2. tko brani shell-u i agip-u (i kompaniji x) doći na hrvatsko tržište i prodavati naftne derivate? kako je lukoil došao prije nekoliko godina?
3. zanimljiv je i odgovor na moj odgovor damiru. ne, ne mislim da je količina državnih nameta nego sustav kontrole, kakav je takav je ali je bolji od nikakvog, taj koji drži hrvatsko gorivo na određenoj razini kakvoće. o pokvarenim pumpama goriva za svog višedesetljetnog vozačkog staža mogu reći da su kao jeti: svi znaju da postoji ali ga gotovo nitko nije vidio. nikada nisam imao problema niti osobno znam ikoga tko je imao problema s vodom u gorivu.
tvoj zadnja tvrdnja implicira da, kao vatreni pobornik “nevidljive ruke tržišta”, za sada, dok država kontrolira kakvoću goriva, ne tražiš bolje gorivo za svoj rezervoar.
zamisli, k tome, koliko bi često bio kod automehaničara (koji, naravno, od oka zna da je za pekmez u pumpi kriv aditiv u gorivu) da nema sustava kontrole kakvoće goriva? da te svatko može nekažnjeno varati koliko hoće?
1. Pročitaj tekst još jednom (predlažem s razumijevanjem). Bio sam vrlo jasan.
Kriza u SAD-u je započeta Bushevom intervencijom u kamate na stambene kredite (instruirano snižavanje) kojom je započeta sumanuta ekspanzija tržišta nekretnina i špekulacije na kojima se slomilo kompletno tržište, ljudi ostali bez krova nad glavom i okinula recesija. Sve je započelo s Bushevom dobrom namjerom kako svaki amerikanac mora imati krov nad glavom. Eto, sad ga imaju. Sasvim je jasno da je kriza u SAD-u započeta vidljivom rukom koja je stvorila lažan signal i prevarila ljude.
2. Vidljiva ruka.
3. Trebao bi se ipak malo više potruditi oko shvaćanja mehanizma konkurencije. Ti na osebujan način tvrdiš da bi na slobodnom tržištu naftne kompanije kupcima prodavale loše gorivo zbog kojega bi im se vozila više kvarila – samim time bi se u njih točilo manje goriva itd. Dakle upravo suprotno, na slobodnom tržištu kvaliteta bi morala rasti kako bi se gorivo prodavalo. Kvaliteta goriva je kao i cijena tržišni argument. No pitanje u ovom slučaju odnosilo se na suludo visoka davanja državi na svaku litru goriva, a ne potrebu uspostave nekakve razine kontrole kvalitete goriva.
Petre, iz toga što pišeš da se zaključiti dvije stvari:
1. “Privatnici” su (potencijalno) zli i teže prevariti svoje kupce pa ih u tome treba proaktivno spriječavati;
2. Jedini koji može spriječiti “privatnike” je država.
Obje teze su principijelno neopravdane i povijesno netočne. Budući da sam od kad znam za sebe (više desetljeća) “privatnik”, znam da sam od bezbroj puta što sam prodao svoju uslugu ili proizvod kupcu (u više djelatnosti kojima sam se bavio) niti jedan jedini put nisam nastojao nekoga prevariti. Da stvar bude jasna isto vrijedi i za stotine mojih dobavljača prema meni. A mogao sam i mogli su mene. Razlog zašto se to u apsolutnoj većini (rekao bih debelo iznad 90%) ne događa nedokučiv je socijalistima. Naime, vjerovao ti ili ne, to nema veze s državom, već većina ljudi ipak nisu zli, nisu prevaranti i teže stvaranju vrijednosti (osim kada ih se sustavno u tome koči). Ako želiš bolji primjer od mojeg osobnog, uzmi povijest Sjedinjenih država koje su nastale na voluntarističkim ekonomskm principima (dobrovoljna neregulirana trgovina) prije nego su se uopće počele grupirati u savezne države, a kamoli federaciju. U.S. su nastale na anarho kapitalizmu i nitko nije bio potreban kao regulator da iz takvog konteksta izraste najveća ekonomska sila na svijetu, tek nakon čega je izrasla najmoćnija država na svijetu (obrati pažnju na redoslijed kao i na postpan ali neupitan pad te moći kako raste sveprisutnost države). Primjer koji navodiš sa starim pumpama je primjer zasnovan na jednom razdoblju monopola (za vrijeme zvaničnog socijalizma) i na ovom razdoblju oligopola (za vrijeme de-facto socijalizma). I taj monopol i oligopol uspostavila je država, odnosno njezine političko birokratske strukture. Na slobodnom tržištu bez potrebe za licencama i visokog ulaznog praga u posao trgovine naftom i derivatima nemoguće je da bi iole primjetljiv broj pumpi pružao nekvalitetnu uslugu odnosno gorivo (uzmi kao paralelu bilo koju nereguliranu djelatnost i vidjet ćeš da je tako).
Drugo, iluzija da jedini koji treba ili može spriječavati “privatnike” u prijevari jest država dolazi od kontinuiranog širenja straha od “privatnika”. Zar misliš da je arbitraža etatistički proizvod? Misliš li da je država izmislila trgovačke sudove? Ne, samo ih je prisvojila kao i cijeli niz drugih institucija i sebe, odnosno svoje činovnike, učinila non-plus-ultra kontrolorom. Primjećuješ da pojam “privatnik” stavljam pod navodnike. Činim to iz razloga što je nekoć u ljudskom razvoju, a prije popularizacije welfare state iluzije, pojam privatnik mogao biti asociran uz veliku većinu populacije. Kroz socijalizam što de-iure što de-facto to je postao izuzetak. Tako sada imamo “privatnike”. Ono što mi zapravo imamo su ljudi koji stvaraju vrijednost i one koji ju samo konzumiraju. U koheziji status-quo-a taj parzitski odnos održava država.
Treće i zadnje, a vezano za tvoj primjer meni s autom od milijun kuna. Vidiš, Petre,u autu od milijun kuna, onako odoka po današnjim propisima u RH nalazi se bar 300 – 400 tisuća kn koje na ime trošarina i PDV idu državi, Za taj iznos lako bih si mogao jednom i sam natočiti šećer umjesto goriva u rezerovar i kasnije zamijeniti i motor i izvršiti generalno čišćenje rezervoara i dalje bih bio u plusu u odnosu na ono što sam pri kupovini morao platiti državi, iako nisam htio.
Ali da stvar bude bolja, mi se uopće ne moramo slagati i ja tebi ostavljam za pravo da nastaviš živjeti s uvjerenjima o nužnosti prisile i države u zamjenu za zaštitu. Ono što ja tražim i tražit ću za sebe jest uspostava društva u kojem onaj tko ne želi – ne mora. U tom društvu ti bi za zaštitu slobodno nastavio plaćati 5+ kn po litri državi ili kome god i nastavio uživati njezinu zaštitu, a je ne bih i bio bih izložen svim rizicima koje nosi privatna arbitraža. Dodatno, ti bi nastavio plaćat doprinose u vjeri i nadi u penziju, ja ne bih već bih višak vrijednosti od svojih poslovnih djelatnosti sam ulagao.
Ako se želiš obrazovat ili barem dalje uputiti u smjeru slobodarstva i ljudi i ideja koji isto podržavaju, pozivam te da nam se pridružiš u našoj libertarijanskoj grupi na Facebooku: Libertarijanci koji govore naški. Tamo ćeš naći mnoge reference na knjige, tekstove i druge oblike informacija o filozofiji slobode i argumentaciji iste.
pročitao sam ja tekst, i razumio da neće biti poskupljenja. a ono bilo. pa sad, što još da ti kažem? razumijevaći tvoju žarku želju širiti vjeru u slobodno tržište, imaj na umu da to ne postoji nigdje, niti će ikada igdje postojati. uvijek će postojati ljudska težnja koja će nastojati regulirati međuljudske odnose. taj zadatak neće biti prepušten “čudnim putevima gosp….”, uh, oprosti, “nevidljivoj ruci tržišta”. pa onda bolje odvoji članke u kojima promičeš putovanje u shangri-la od onih u kojima pokušavaš proricati budućnost.
jedna od navedenih naftnih kompanija sudjeluje u postavljanju i rušenju vlada i režima po svijetu, a ne može savladati hrvatsku “vidljivu ruku”. smiješno.
mehanizam konkurencije shvaćam bolje nego što ti misliš, ne mislim da sam ga ja izmislio, nisam slijepo zagledan u njega, ne držim ga svelijekom i sliku pokušavam sagledati šire.
inače, hvala ti na ovom otkriću o bushevom socijalističkom karakteru i njegovoj brizi za stambene probleme prosječnog i ispodprosječnog amerikanca. ja, budala, sve do sada mislio da je razlog beskrajna pohlepa i gramzivost financijsko-banksterskog sektora i potreba raznoraznih menadžerčića za ispunjavanjem nerealnih zacrtanih planova i ciljeva njihovih nezasitnih vlasnika. što se, naravno, ne bi dogodilo da je to tržište bilo regulirano na pravilan način.
i još malo o shvaćanju mehanizma konkurencije i slobodnog tržišta: u svom životu sam, počev od sredine osamdesetih bio svjedokom 4 velike organizirane pljačke stanovništva zahvaljujući “nevidljivoj ruci tržišta”. govorim o lancima sreće, lancima sv. ante ili piramidalnim igrama sreće, zovi ih kako hoćeš. po tvojoj logici, poslije prve više nije moglo biti druge, jer su ljudi zahvaljujući “nevidljivoj ruci tržišta” odlučili “ne točiti gorivo od tog proizvođača”. naravno stvarnost je nešto drugačija, pa je došla još jedna, pa još jedna, pa još jedna. svijet nije nikada bio manjkav budalama niti je bio manjkav prevarantima. pa je došla “vidljiva ruka” i to sve unijela u kazneni zakon.
i pored svega toga još nismo saznali što “uvelikije” utječe na tržišnu cijenu nafte: ponuda i potražnja ili odnos kupca nafte i prodavatelja nafte.
Gdje sam rekao da neće biti poskupljenja?
Fokus teksta je, možda si propustio i to, objašnjenje zašto neće biti znatnih pojeftinjenja i ta poruka je nekako više upućena onima koji shvaćaju prednosti liberalizacije pa da se ne razočaraju rezultatima.
Amerima je sasvim dobro išlo do Bushevog uplitanja u njihove živote. Ako bi što trebalo regulirati onda je to političko uplitanje u ekonomiju ili općenito državni intervencionizam koji uzrokuje ogromnu nesreću po građane.
Pored svega daljnja diskusija u ovom threadu gubi svoj smisao jer se sasvim sigurno nećemo približiti u stavovima.
evo ovdje: …Tako bi se rastom cijena goriva vlasnici benzinskih crpki (kapitalisti) domogli još više novca svojih kupaca i posljedično obogatili, a kupci osiromašili. No to se očito nije desilo (dogodilo, prim. aut.)…. a je, i događat će se i nadalje. pojeftinjenja bi bilo i kada bi pale tržišne cijene nafte, jer kada je nafta bila na 20 $ po barelu kod nas je gorivo bilo oko 4 kn (ili 400 hrd, ne cijepajući dlaku). naravno uzevši u obzir i tadašnja davanja državi koja su bila nešto manja. ali i tu je na sceni “vidljiva ruka”. kud god se okreneš “vidljiva ruka”. pa ima li te “nevidljive” igdje? ima, kažem ja, u shangri-la…
Izbacivši rečenicu koja je prethodila ovome što citiraš promijenio si kontekst, a to je jedna od tipičnih logičkih pogrešaka u argumentaciji. Enough said.
“Nevidljive ruke” kao što vidiš i sam nema nigdje. Tu i tamo nakratko zabljesne u svojem punom sjaju ali već sljedeći čas nestane ugušena stiskom vidljive ruke. I unatoč tome većina, među kojom si i sam, se žestoko bori protiv nečega što niti postoji niti je problem njihove svakodnevice. Bizarno, zar ne?
Evo dobar tekst Darka Polšeka baš na temu te zablude:
http://www.tportal.hr/vijesti/komentari/318023/Nove-zablude-na-ljevici.html