Negdje u ovo vrijeme prošle godine krenula je agresivna propaganda o problemu pretilosti u djece i općenito sve lošijim prehrambenim navikama, za koje su istom prilikom okrivljeni kako nemarni roditelji tako i svi redom proizvođači hrane (općenito konzumerizam, brza hrana, slatkiši…). U tu svrhu Vlada je na sjednici donijela nacionalni program “Shema školskog voća“.
Građanima su pod nos gurnute slatkorječive budalaštine koje će potaknuti šire odobravanje programa. Međutim zbog negativnih implikacija koje sam derivirao promatrajući stvar u njenoj cjelini napisao sam tekst – Vlast objavila rat debeloj djeci. Vi koji pratite blog dulje vrijeme možda ga se i sjećate, a oni koji prate pozorno sigurno nisu zaboravili tragikomičnu debatu sa nekim nutricionistom koji se našao prozvan i uvrijeđen samim time što se našao netko da kritizira dobru namjeru. Njegove preporuke su uglavnom bile usmjerene na to da bih stvar trebao suditi po namjeri i da je svaki pokušaj predviđanja lošeg ishoda priče prepreka napretku čovječanstva. Ako vam se baš i vraća u prošlost preporučam da tekst pročitate, a ovdje ću ukratko ponoviti svoje primjedbe na tu Shemu.
Prvu primjedbu dao sam na povod za uspostavu Sheme. Za razliku od propagandne poruke, one vezane za zdravstvenu dobrobit djece, na samom početku dokumenta koji opisuje Shemu, a linkao sam ga iznad, Vlast daje do znanja da je povod ipak nešto drugo – potpora sektoru voća i povrća (kasnije ugrađeno i u Pravilnik, čl.2.). Motiv je dakle ekonomske naravi ili preciznije rečeno – planski ekonomske. Vlast je odlučila malo boostati (stimulirati) jednu gospodarsku granu. Priča o pretilosti i zdravim navikama tu mi se učinila kao mazanje očiju, a nedužna dječica kao nužno sredstvo za ostvarenje cilja. Naime netko mora pojesti to voće i povrće koje će izrasti iz subvencioniranih nasada.
Druga primjedba bila je na spominjanje “debelog djeteta”. Doista u dokumentu ćete naći izjavu o problematičnoj “debeloj djeci” ali nećete naći i objašnjenje kakva su to djeca. Ako postoji tvrdnja da postoji problem pa i ako zanemarimo tu elementarnu grubost koja je izrečena na račun djeteta, kakvo god da ono bilo u svojim fizičkim proporcijama, tada mora biti ponuđeno objašnjenje i rješenje navodnog problema. Objašnjenja nema jer ono i ne postoji. Postoji ideja s jedne strane (proizvodnja voća) i cilj s druge strane (prodaja voća), a priča u sredini kojom će se povezati krajevi se izmisli. Da im se nije omaknulo “debelo dijete” možda bih i ja popušio priču. Ovako ne.
Zbog “debelog djeteta”, da se još kratko zadržim na njemu, kontaktirao sam ni manje ni više nego dječju pravobraniteljicu gđu. Milu Jelavić uputivši joj dopis u kojem sam ukazao na ovu grubu formulaciju koja vrijeđa temeljna prava djeteta uključujući i još neke sporne elemente Sheme poput ograničenja unosa hrane. Deset dana poslije dobio sam odgovor u kojem pravobraniteljica ponavlja sterilnu priču o dobrobiti zdrave prehrane djeteta i u potpunosti zanemaruje ono na što sam upozorio svojim dopisom. Stoga sam poslao još jedan mail, kao odgovor, u kojem okrećem pažnju na taj propust. Osim potvrde da je mail zaprimljen do danas nisam zaprimio drugi odgovor. Pa zar je i dječja pravobraniteljica na strani establišmenta? Zapravo što bi nju sprječilo u tome.
Treća primjedba bila je na spomenuto ograničenje unosa hrane sa povišenim sadržajem masti, šećera i soli što je u svojevrsnoj koliziji sa postojećim modelom prehrane u školskim kuhinjama. Znači li ovo ograničenje da će u okviru postojećeg školskog menija biti ponuđeno nešto manje hrane kako bi se djecu prisililo da pojedu komad voća iz Sheme? Što je sa djecom koja odbijaju voće i hoće li ona zbog navedenog ostati gladna, bila je također jedna od stvari o kojima sam razmišljao.
Dao sam i još neke primjedbe, općenito o ideji odgoja i kreiranja navika u okviru škole, koja malo po malo izbija ulogu roditelja u istom zadatku, te o manje ili više problematičnim pojavama vezanim uz provedbu Sheme sa osobitim aspektom na psihološku dobrobit djece.
Danas, kada se Shema već dobrano zahuktala, a o provedbi imamo dostupna prva izvješća možemo iz njih iščitati raznovrsnu trulež na koju sam upozoravao u početku. Mogao bi stoga ovaj tekst biti i u duhu “Ne možete reći da vas nisam upozorio” ali pokušat ću se suzdržati od toga i dati objektivnu kritiku.
Jučer je na naslovnicama mnogih medija odjeknula priča o skupom voću koje se prodaje školama! Glas istre kaže: “Kad Europa plaća – jabuke su triput skuplje“, TPortal: “Škole nabavljaju jabuke za nevjerojatnih 18 kuna po kilogramu“. Ali što je tu sada nevjerojatno? Pa zar je zaboravljeno da je povod svemu tome poticanje sektora voća i povrća? Ah da, pa i jest zaboravljeno. Ili bolje rečeno ignorirano. Priča o zdravim navikama je bila ta kojom se dopustilo kukavici da snese jaje u našem gnijezdu.
Dakle škole za potrebe provedbe Sheme kupuju jabuke za 18 HRK po kilogramu. Napravit ću usput reklamu jednom trgovačkom centru, Vrutku. U Magazinskoj (Zagreb) kod zapadnog kolodvora, gdje imaju veliku trgovinu, možete kupiti fantastične domaće jabuke za 5,98 HRK po kilogramu (PDV uključen). Svaka važe barem 250 grama, slatka je i hrskava, za prste polizat, ma zavoljet će je i oni kojima se od jabuke diže želudac!
Zahvaljujući Agenciji za plaćanja u poljoprivredi imamo dostupan uvid u podatke o broju škola i djece uključene u Shemu te o iznosu potpore koja im je dodijeljena za kupnju tog voća. Inače tu i tamo se i agencijama zalomi da proizvedu nešto korisno osim što proizvode potražnju za nepotrebnim stvarima i uslugama (Vidi jučerašnji tekst Birokratski konzumerizam).
U Shemu će biti uključeno 161.410 školaraca od prvog do četvrtog razreda širom Hrvatske. Ukupni iznos potpora određen je Pravilnikom o provedbi sheme školskog voća, a iznosi najviše 1.343.100 EUR (okvirno 10,2 milijuna HRK). Dodijeljeno je tek nešto manje od maksimalno mogućeg iznosa, preciznije 10.152.559,88 HRK. Po djetetu to je količina voća u ekvivalentu 62,9 HRK za cijelu školsku godinu.
Pravilnikom je određeno da u okviru Sheme svakom djetetu tokom školske godine mora biti osiguran jedan obrok voća tjedno, a isti se mora kretati u granicama od 100 do 150 grama. Školska godina ima 37 tjedana, ne računajući praznike kada se voće u okviru Sheme tehnički ne može ponuditi djetetu (Metode u tom smislu još nisu toliko invazivne da vam maltretiraju djecu i dok su kod kuće), pa ako zajamčenih 62,9 HRK po djetetu rasporedimo na tih 37 tjedana lako dolazimo do brojke od 1,7 HRK tjedno odnosno ekvivalentne količine voća.
Za tih 1,7 HRK još se može kupiti neka naranča na akciji no ona nažalost nije na listi odobrenog voća koja se nalazi u prilogu Pravilnika. Srećom tu su mandarina, kruška, šljiva, breskva, nektarina, trešnja, jagoda, rajčica, mrkva (???) i jabuka. Moglo bi se u tih 1,7 HRK podmetnuti mandarinu, šljivu i jagodu ali druge voćke teško jer pojedinačnom masom prelaze cijenovni prag, dok ove sitnije poput nektarine unatoč maloj pojedinačnoj masi ipak imaju vrlo visoku cijenu. Jedna mrkva-dvije ili rajčica bi se mogle ugurati u priču. Nije baš voće niti je bogzna kako atraktivno – ali hej – na listi je odobrenog voća. Nema se tu šta prigovarati. Muć i jeć.
Ali da ne špekuliram previše uzmimo u razmatranje tu jabuku od 18 kuna po kilogramu za koju postoje potvrde o plaćanju i koja je nema sumnje debelo preplaćena. Prosječna jabuka teži oko 200 grama dakle u kilogram ih ide 5 komada. Ako je cijena za pet jabuka 18 kuna jedna je, logično, petina te cijene odnosno 3,6 kuna. Dakle za 1,7 kuna dijete može dobiti manje od pola prosječne jabuke ili preciznije 94 grama. Dva pasusa iznad vidjet ćete da je to manje od količine zajamčene Pravilnikom. Zanimljivo. Rekao bih da su se birokrati (kleptokrati) i odabrani dobavljači (njihovi kronisti) malo preračunali s lopovskom cijenom. Proračunatost i pohlepa natjerala ih je na glupost gađanja tog minimuma od 100 grama. Zahvaljujući tome ih se zbog lopovske cijene može razvlačiti po medijima ali i pravno goniti za nepridržavanje Pravilnika.
Ali neće se to desiti, bez brige. Preteška je to matematika za gomilu roditelja koja bi trebala ustati na ovo maltretiranje vlastite djece. Maltretiranje se, naravno, ne odnosi na ficleke jabuke koje će dobiti na svoj tanjurić već na samu činjenicu da im ta i takva banda prisiljava djecu na boravak u tim i takvim školama te si uzima za pravo odgajati ih, preodgajati i usađivati im zdrave navike. Zdrava je ta jabuka, nema sumnje u to. I sam ih pojedem barem dvije dnevno ali uz Shemu sirota djeca uskoro neće imati osnovnu predodžbu o izgledu cijele jabuke kao što nemaju ni predodžbu o izgledu krave, koja je koliko saznajem od njih – ljubičasta.
Pravilnik se brine i o nastavku propagande. U svojem članku 8. on obvezuje dobavljače voća da izrade plakate na kojima će veličati Shemu uz izričito navođenje da je novac za njenu provedbu osiguran iz EU, iako u članku niže vidimo da 25% iznosa ide iz hrvatskog proračuna kojeg pune hrvatski porezni obveznici, a da bi to bilo u potpunosti jasno u istom članku ta naredba je ponovljena dvaput u dva zasebna stavka. Zastava EU također se mora obvezno saviti na plakat!
Mjere koje prate praktičnu provedbu Sheme opisane su u članku 13. koji obvezuje škole da provode edukacijske aktivnosti o važnosti voća i povrća, školske projekte na temu, osmišljavaju kutke za voće, izrađuju likovna rješenja i plakate na temu voća, serviraju isto i pripremaju od njega salate. Salate?
Od 94 grama voća sasvim jasno možete napraviti nezaboravnu salatu, evo recept:
– kriška jabuke
– pola kriške kruške
– četvrt šljive
– kolutić banane
– 1/8 trešnje
– jedna grožđica*
priprema – staviti voće na dlan lijeve ruke. Preliti sokom jedne kriške mandarine. Ubaciti u usta i pojesti.
*grožđica nije na listi odobrenog voća. Grožđica je zli šećer. Uz isprike križam prokletu grožđicu.
Osim pratećih mjera za maltretiranje djece Pravilnik predlaže i jednu posebnu mjeru – posjete gospodarstvima na kojima se proizvodi voće i povrće. Pretpostavljam da će biti dozvoljeno posjećivati samo ona gospodarstva s kojih dolaze te “izvrsne jabuke od 18 kuna po kilogramu” gdje će im subvencionirani kronisti ispirati mozgove govoreći kako marljivim radom i poduzimanjem čine korist njima i cijelom društvu.
Ma što ne bismo organizirali pravi pravcati slet u znak zahvalnosti petnaestorici odabranih dobavljača kojima je pripala sveta dužnost da osiguraju djeci to voće (uključujući mrkvu i rajčicu), a među njima posebnu počast odali i najjačem trgovačkom lancu na ovim prostorima čije ime neću spomenuti jer vam je jasno o kome se radi. Uz milijardu kuna poticaja koje mu pokloni Vlada svake godine što ne bi dobio još malo i na račun nacionalnog voćnog programa.
Za provedbu mjera bit će zadužene učiteljice i učitelji, a mjere su mi nakon svega toliko degutantne da ih s pravom mogu nazvati maltretiranjem djece. Uostalom za to i služi državna škola, da vam dijete maltretira, indoktrinira, ispere mu mozak i za to vam naplati račun kroz porezni sustav.
Shema školskog voća je u namjeri dobra, u praksi zla. Nema tu korekcija niti pomoći. Kada sustavu poklonite autonomiju da dizajnira i provodi mjere poput ove tada će isto odgovarati tek slici stvarnosti kakvom je vide njeni kreatori i sudionici. Među sudionicima glavnu riječ vodi vlast, a za njom skakuću kronisti u potrazi za lakim novcem. To što ta ekipa skuha za vaše dijete ne može biti ukusno niti dobro za njega, ali niti za vas koji posredno financirate cijelu stvar.
Na strani javnosti vidim tri skupine građana – manipulante (vlast, kroniste), izmanipulirane (djeca, roditelji, šira javnost) i indiferentne. Kada čujete nekoga da stane pričati pozitivno o ovoj stvari tada ga sigurno nećete naći u zadnje dvije skupine. Ignoriranje prljave strane priče ukazuje na osobni interes, dakle radi se o manipulantu.
Iako se nisam suzdržao od skretanja na “duh teksta” nadam se da ste u njemu ipak pronašli poneki trag objektivnog razmatranja problema u pozadini Sheme.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
