Oznake

, , , , ,

Danas bismo sa relativno velikom sigurnošću mogli utvrditi koliko bi učitelja/profesora profitiralo od liberalizacije obrazovnog sustava, dakle prepuštanja istog tržištu. Ti ljudi su danas na svojim radnim mjestima, te usprkos štrajku prenose znanje djeci i mladima.

S druge strane imamo učitelje/profesore uhljebe koji su danas ostali kod kuće (ili prave društvo sindikalnim čelnicima), ali će unatoč tome biti plaćeni kao da su bili na radnom mjestu i obrazovali djecu. Plaća je uhljebima osigurana zahvaljujući monopolskoj poziciji države u obrazovanju te ona ne ovisi o rezultatima njihovog rada, čak niti o tome nalaze li se oni na svojem radnom mjestu ili ne. Rezultati njihovog rada uglavnom nisu odmah vidljivi, pa uhljeb tijekom svojeg “radnog” vijeka može upropastiti i više od jedne generacije građana prije no što se problem uoči ili uopće prizna uzročno-posljedična veza.

Zbog takvog odnosa prema poslu uhljebe na slobodnom tržištu nitko ne bi bio voljan plaćati, jer to bi značilo da onaj tko plaća gubi novac (“win” pozicija za uhljeba, i “lose” pozicija za onoga tko plaća, a ne dobiva što očekuje). Na slobodnom tržištu pojedinci ulaze u dobrovoljne odnose samo ukoliko od istih imaju obostranu korist (win-win). Dakle na cijeni bi bilo kvalitetno i smisleno obrazovanje, a ono loše i besmisleno javljalo bi se u tragovima, i bilo bi prisutno tek onoliko dugo koliko bi ljudima trebalo da to shvate, a svakako kraće no u slučaju kada obrazovanjem upravlja inertni centralizirani javni sustav.

Sindikati će danas objaviti broj učitelja/profesora koji sudjeluju u štrajku. Taj broj bit će približno jednak broju uhljeba u obrazovnom sustavu, uz poneku poštenu iznimku koja je manipulacijom navedena na sudjelovanje u štrajku. S nestrpljenjem iščekujemo da nam sindikati s ponosom objave taj broj.

Svako dobro,
vaš Kapitalac

Oglasi