Oznake
Država, indoktrinacija, Naš svijet, Priroda i društvo, škola
Najveću zaslugu za postignute rezultate u širenju etatističke religije država duguje društvenim i humanističkim znanostima u okviru javnog obrazovnog sustava, počev od najranije školske dobi.
U toj dobi kult države širi se kroz predmet “Priroda i društvo”. Naime matematikom (ili nedaj Bože informatikom) znatno je teže nekome isprati mozak. U udžbenicima Prirode i društva (npr. Naš svijet 1-4) tako ćete osim gomile faktografskih podataka naći i vješto upakirane etatističke poruke zahvaljujući kojima će vaše dijete jednoga dana stasati u pravog civilnog vojnika (paradoks) koji će u svim prilikama čvrsto braniti etatističke ideale, a da ni sam neće biti svjestan kako je njegov stav ideološki modeliran još od malih nogu.
Za primjer evo jedna takva poruka iz udžbenika Naš svijet 4 iz kojega o prirodi i društvu uči moja kćer u četvrtom razredu osnovne škole:
Činjenica:
U mjestima gorskih dijelova Hrvatske i na otocima živi mali broj stanovnika
Etatistička poruka:
Zato bi u tim krajevima trebalo poticati razvoj gospodarstva kako bi u njima ostalo živjeti ili se doselilo što više mladih ljudi
Udžbenik iz Prirode i društva u mojoj obitelji je pod prismotrom još od prvog razreda osnovne škole. Svako poglavlje koje prema nastavnom planu prolaze prolazim i ja te u hodu ispravljam krive drine kako bi moja kćer: 1. znala kada treba samo zadovoljiti formu (npr. ponoviti etatističku poruku i dobiti ocjenu Odličan-5) 2. znala koju istinu tom porukom država želi prikriti.
U ovom slučaju lekcija iz točke 2. je bila ovakva, i to samo ukratko te prilagođeno (pretpostavljam) ipak nešto starijem čitateljstvu:
Razlog zbog kojega na nekom području živi malo (ili puno) ljudi je ekonomski. To osobito vrijedi u vrijeme mirnodopskog poretka. Migracije ljudi su u tom slučaju u pravilu ekonomske. Ljudi idu trbuhom za kruhom. Ali ne samo trbuhom za kruhom, jer kruh se može stvoriti u gorskim dijelovima Hrvatske pa i na otocima, nego općenito za boljim životom. Idu tamo gdje očekuju da će radom i poduzimanjem u izvjesnom vremenu postići veći standard od onoga koji bi postigli ostankom u gorskim krajevima (ili na otocima). Jer veći standard znači veću sigurnost u bolesti ili starosti te općenito veće životno zadovoljstvo.
Poticati ljude da čine nešto drugo od onoga što sami odaberu, iliti političkim putem utjecati na njihove odluke (što podrazumijeva da ih se drži u neznanju i nesvjesnima te vrste manipulacije) jest etatistički, društveni inženjering. Iza te ideje stoji ideja da se ljudima, njihovim odlukama i životima treba upravljati planski, političkim sredstvima. I to je nemoralno. Ljudi bi trebali biti slobodni donositi odluke za vlastitu korist, te slobodni od etatističkih manipulacija, zaštićeni od samovolje onih koji državu koriste kao sredstvo za ostvarivanje svojih ideološki ciljeva.
Moralnost nalazimo na slobodnom tržištu gdje ljudi donose odluke za vlastitu korist ekonomizirajući s drugima na dobrovoljnoj osnovi. Rast standarda, veću sigurnost i životno zadovoljstvo za najveći broj ljudi moguće je ostvariti jedino u uvjetima slobodnog tržišta.
I zato na zeleno podvučenu činjenicu iz teksta moralan čovjek ne gleda u svjetlu problema, niti kao nešto što iziskuje političku intervenciju već kao prostu činjenicu koja je sama po sebi posljedica uglavnom objašnjivih okolnosti u prošlosti. U krajnjoj liniji ako već netko i želi vidjeti više ljudi naseljenih u gorskim područjima i na otocima, ne ulazeći pritom u uzroke sebičnosti iza takve želje, tada je isti cilj moguće ostvariti nenasilnim metodama, uklanjanjem države iz jednadžbe – što bi uvelike pojeftinilo život na tim područjima i tako povećalo šanse da će veći broj ljudi pronaći pozitivnu računicu u životu na istima. U mogućnost ostvarenja tog cilja, na opisani način, osobito je lako vjerovati danas kada zahvaljujući internetu i digitalnoj ekonomiji imamo priliku živjeti i raditi dosad nezamislive poslove pritom boraveći na dosad nezamislivim mjestima.
Nažalost udžbenici iz prirode i društva ne vode računa da postoji i ta mogućnost. Njihova svrha je da u glave najmlađih građana usade vjeru u državu kao svojevrsno božanstvo koje određuje ishode takvih pitanja i u konačnici njihovu sudbinu.
Obrazovni sustav kojega morate plaćati prisilno, kroz poreze, i u kojega dijete morate slati pod zakonskom prisilom, ne može služiti ničemu drugome do li indoktrinaciji. Da, metode indoktrinacije više nisu plitke i izravne kao nekada, one su danas suptilne, poput ove u opisanom tekstu, taktički sljubljene sa kakvom neospornom činjenicom i s njome u paketu prezentirane kao istina. Svatko tko se usudi razdvojiti činjenice od etatističkih subliminalnih poruka vjerojatno neće dobro proći.
S obzirom da im je zakonom oduzeto pravo da za vlastiti novac biraju školu i nastavni program za svoje dijete, na roditeljima ostaje tek da pokušaju sami, u razgovoru s djetetom, spriječiti njegovu sustavnu indoktrinaciju.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
a gle nabrojane manjie, čisti abecedizam koji napr. židove stavlja u lošiji položaj 😦
ugl, odgajaš malu disidenticu, nadam se da će njenoj generaciji, jednom kad odrastu, riječi budućih političara o nužnosti poticanja biti krajnje vulgarne.
Školstvo je (uz medije) najvažniji stup indoktrinacije stanovništva, odnosno programiranja umova populacije kako bi bili podatniji za kasnije manipulacije iz skupa propalih eksperimenata socijalne države.
Ne treba stoga čuditi bespoštedna borba oko školskih programa građanskog odgoja, vjeronauka i ostalog koju vode konkurentske frakcije socijalista predvođene dvjema najvećim strankama, zato jer su svjesni da su ideološke vrijednosti koje uspiju usaditi u male glave u njihovoj najranijoj i najranjivijoj dobi odlična podloga za kreiranje budućih zombi-glasača i korisnih idiota, kakvih je nažalost previše.
Eh Libzard, pa jesi ga i ti neki! Pa nas se uhljeboupravni socijalizam mora nekako perpetuirati! Djeci moras objasniti da su cinovnici ti koji odlucuju sto je dobro a sto lose jer obicni drzavljani to nisu u stanju prosuditi, dok ne postanu cinovnici. Cinovnicki sakrament im daje uvid u vise znanje, tako da mogu vrsiti “pravednu raspodjelu” onoga sto nisu zaradili. To je jedino pravedno, dostojno i spasonosno.
Kapitalac, svaki školski udžbenik, da bi se smio koristiti u hrvatskim školama mora prvo biti odobren od strane državnog ministarstva obrazovanja.
I kako si ti sad zamislio da bi neki udžbenik prošao tu kontrolu bez ovakvih povremenih odavanja počasti vidljivoj ruci mudre Majke Države?
Malo offtopic, ali i naredni odlomak iz skena me također dirnuo u srce. Građani nisu građani već pripadnici naroda + ostali, ali svi žive ravnopravno. Rajt, zato i jesu segmentirani na kolektive za koje u državnim službama čak postoje i propisane kvote za njihovo zapošljavanje, da kakti svi budemo “ravnopravni”, da se svi “ravnopravno” i “pravedno” natječemo za resurse, pozicije moći, itd., itd.
Imam ideju, izmislit ću neki novi kolektiv čiji ćemo članovi biti ja i moji jarani, zatražit ćemo svoja prava, da se propišu kvote za naše zapošljavanje kako bi i mi ravnopravno kao i svi ostali dobili svoje kriške kolača koje nam po zakonu pripadaju 😀
idemo u pastafarijance 🙂
Flying spaghetti monster je zakon! Mislim da sam sinoc gledajuci u nebo vidio cajnik kako kruzi. Nema to valjda veze sa Tea Party-jem.😁
Sjajno! Idemooooo! Zatražit ćemo od grada službene prostorije, kvote da nas se zaposli jer smo, jbg, ugrožena nacionalna manjina, itd., itd. Sviđa mi se tvoj prijedlog 😉
Zar nije poredak ovakav — etatizam je napravio da u gorskim predjelima i otocima živi mali broj ljudi – od 1.svj rata pa nadalje upravo kroz kolektivističke vizije razvoja i eksplotacije prihoda na točno određene točke tipa Zagreb, Beograd itd ( jer kroz povijest su gorski predjeli i otoci sa lukama bili najfrekventnije točke gospodarstva i prometa i upravo svo troje povezani puno bolje nego danas u zlatno doba prometa ), pa je danas potrebno uspostaviti ravnotežu ( ako ništa drugo barem kroz edukacije i inicijative ) — slažem se ne kroz državni proračun i bespovratne subvencije, ali svjest i inicijativa mora postojati. Primjera radi, otok Šolta je prije 2svj rata u svakom selu imao osnovnu školu i postojan broj stanovnika – kad nije bilo kolektivističkih subvencija, danas ima jedva jednu koja radi zahvaljujući kolektiviskičkim subvencijama. Npr, ljudi u gorskim predjelima i otocima nisu krivi što su kolektivistički etatisti sa poreznim novcima ( dakle i njihovima ) podigli sveučilišta i tvornice u Zagrebu, Beogradu, Ljubljani itd ne ostavljajući im drugo nego da idu trbuhom za obrazovanjem. Tema je dosta široka i obuhvaća mnogo faktora da bi se svela na ”nakon što smo vas odrali i esploatirali, bacit ćemo vas u ralje egzistencijalne utrke pa se razvijajte sami ”. Naravno da sam protiv toga da sadašnji porezni obveznici financiraju cirkuse za koje sami nisu krivi, al također porezni obveznici koji mjestom boravka uživaju blagodati infrastrukture koju su u neko prijašnje doba gradili svi trebaju imati malo više svijesti o područjima ”iza sedam gora i mora”. Btw zagrepčanci koji se najviše bune na državno subvencioniranje trajekata za otočko stanovništvo, najviše prigovaraju kad se ne uspiju nakrcati i nema vanrednih linija kad pola Zagreba odluči po ljeti u subotu ukrcat se na isti trajekt.
Ovo je jedan od najboljih komentara koji točno povezuje uzrok-posljedicu. Prvo napraviš sve da ubiješ (u bukvalnom smislu) selo, a onda cviliš kako tamo nema nikoga živoga. I onda se čudimo kako uvozimo hranu kao da živimo u pustinji. A to govorim kao rođeni Zagrepčanin.
Kada je u pitanju populacijska politika, hrana, i strateške sirovine tada se država MORA miješati. Naravno prvo na način da se makne od svega gdje radi štetu, a tek onda da intervenira tamo gdje je najnužnije. Sada ustvari radi duplu štetu.
To je i ptanje nacionalne sigurnosti, tako da ovdje ne govorimo o nepravednoj distribuciji nego o nužnome zlu i jednom od razloga zašto država uopće postoji.
1. Zaštita granica (vojska i diplomacija)
2. Zaštita imovine i sigurnost (pravosuđe i policija)
3. Zaštita biološke supstance naroda (populacijska politika i javno zdravlje)
4. Zaštita strateških resursa (minerali, šume, voda, hrana,…)
5. Zaštita kulturnog i poviesnog identiteta od ugroze (nacionalna država i kohezija)
Koliko svojih temeljnih funkcija ova država danas ispunjava i na koji način?
Ovih 5 točaka su ključne da bi uopće imalo smisla imati državu. I pitanje je koliko to košta? Po meni sve to gore zbrojeno košta oko 20 milijardi kn. godišnje. Naravno pod uvjetom da se sve navedeno za ozbiljno i sustavno radi, te ako želimo da smo po tim pitanjima primjer.
Tek ako i kada ostane novaca, država se smije baviti drugim stvarima. Tek tada i samo tada.
Štoviše prve tri točke gotovo da i ne funkcioniraju. Četvrta i peta funkcioniraju više po inerciji nego kao rezultat neke sustavne politike.
Ja samo osobno apsolutno protiv bilokakvih državnih granica jer to je jedini razlog za poreze i ratove, nacionalnost kao takva mi osobno ništa ne predstavlja da bi se morala ograđivati zamišljenim linijama obrane ubiranja poreza.
ALI dokle god živimo unutar tih blesavih zamišljenih linija – državnih granica i dokle god plaćamo taj nesretni porez mislim da je apsolutno APSURDNO ne imati svijest o tome da je itekako bitno da su sva područja unutar tih granica razvijena i naseljana i da je demografija održiva i da ta pdručja sama po sebi i ljudi koji žive u njima nisu krivi za današnje stanje. Što je bolja razvijenost to su manji porezi, porezi se povećavaju kad država nema od kuda sisati novce i kad ekonomija propada. Naravno da kleptokrati to dobro iskorištavaju i ubiru novce za tkz razvoj raseljenih i nenaseljenih područja, ljudi kojima su kao te subvencije namjenjene/bile namjenjene ih ni ne vide ( Kolko god da sam protiv bespovratnih subvencija u današnjim uvjetima državih granica – da su pravi ljudi na natječaju i dobili te subvencije vjerojatno bi 100x više napravili i danas bi situacija bila itekako drugačija, i ekonomija puno razvijenija, a time i naseljenost. No političarima odgovara da narednih 50 godina sisaju novce iz drž proračuna na konto ”nerazvijenih” i onda ih nakon toga prodaju za jeftine novce njma u džep nekim tamo stranim investitorima jer ”oni su davali priliku domaćim ljudima, ali nitko nije htio”). I slijedom toga mislim da je apsurdno djecu učiti (polu)istini, bilo na način u udžbeniku, bilo na način kako tata – pisac teksta ispravlja taj udžbenik.