Oznake
birači, broj glasača, demokracija, glasanje, glasači, glasovanje, izbori, manjina, parlament, referendum, većina
Od Ministarstva Uprave doznajem kako u Hrvatskoj ima 3.740.951 birača (A).
Od Državnog zavoda za statistiku doznajem kako je u Hrvatskoj zaposleno 1.349.987 građana (B) od kojih je 298.517 (C) zaposleno u Javnoj upravi, obrani, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi. Dakle o izravnom trošku poreznih obveznika (PO). Zaposlenih na račun poreznih obveznika ima još ali postojeća statistička klasifikacija djelatnosti ne odgovara na pitanje tko prima plaću iz državnog proračuna, a tko izvan njega.
Poreznih obveznika (PO) ima najviše onoliko koliko je razlika (B – C) odnosno 1.051.470.
No osim zaposlenih u javnom sektoru na trošak poreznih obveznika žive i druge skupine aktivnih ili neaktivnih građana. Oni zajedno čine skupinu koju ću nazvati porezni konzumenti (PK), a njihov broj je najmanje razlika između broja birača (A) i broja poreznih obveznika (PO). Dakle PK = A – PO odnosno 2.689.481.
Grafički odnos poreznih obveznika i poreznih konzumenata izgleda ovako:
Iz grafičkog prikaza je jasno kako je broj poreznih konzumenata 2,5 puta veći od broja poreznih obveznika. Drugim riječima skupina poreznih konzumenata nema nikakvih problema ili moralnih nedoumica oko eksploatiranja poreznih obveznika za vlastitu korist. U tu svrhu koriste državu kao alat za implementaciju mehanizama za redistribuciju novca, a demokraciju kao alat za artikulaciju vlastitih želja.
Ne čudi stoga što su građani Hrvatske priupitani kroz ankete u većini podržali ideju za uvođenje temeljnog dohotka ili ograničenje managerskih plaća. Naime temeljni dohodak bi poput postojećih privilegija koje uživaju rado ostvarili eksploatacijom poreznih obveznika. Podržavanje ideje o ograničavanju plaća managera jest “sindrom jedenja iz istog lonca” – ako država pomogne zaustaviti proždrljivca tada će i drugi uspjeti napuniti svoje želuce. No kao što vidimo u grafičkom prikazu problem očito nije u tome. Nazivati porezne obveznike proždrljivima, pohlepnima ili sebičnima tek je kukavičko dobacivanje iz tabora poreznih konzumenata koji su sami sinonim za sve ono što preziru.
Međutim to nikako ne znači da ovime dozivam državu da ih pretvori u porezne obveznike. Država ih je prije svega pretvorila u porezne konzumente. Država bi stoga trebala prestati biti posrednik u redistribuciji novca jednih prema drugima te radikalno reducirati svoj administrativni okvir.
Optimalan alat za redistribuciju vrijednosti među građanima jest slobodno i neometano tržište. Tom stanju treba težiti pa će ovakvi grafovi iščeznuti u svojoj besmislenosti zajedno sa neprirodnim podjelama među građanima.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Sjajan post.
Da, post je dobar, ali ostavlja malo mjesta diskusiji/komentaru/kritici. Kome je taj post donio nešto novo, nije vrijedan spomena, a onome kome nije donio nešto novo, očekuje neki konkretan prijedlog.
Država je nesposobna bilo što raditi, a kamoli redistribuciju novca poreznih obveznika. OK, to je jasno. Gdje startamo? Koji su prijedlozi? …
Odlučio sam pročešljati zakone još jednom i naći rupe koje se mogu iskoristiti. U isto vrijeme treba na wikiju napraviti upute za sigurno osnivanje Libertanije. Forum je spreman, svaka pomoć je dobrodošla.
http://www.prirodoslovlje.com/forum
http://www.prirodoslovlje.com
Registracija ne radi.
Kod wikija ili foruma?
Testirao sam forum, izgleda da registracija radi. Možete li postati još informacija?
Da, ali……
Slobodno i neometeno trziste, u pozitivnom smislu, postoji samo u teoriji.
Misljenja sam cak,da je ono prakticno nemoguce.
U stvarnosti postoji samo trziste u kojem se jaci izivljava nad slabijim.
Pod jacim podrazumijevam one koji nastupaju s pozicija politicke/financijske/fizicke i sl. moci.
Nije problem u drzavi kao drzavi, problem je u ljudima koji vode tu drzavu.
Dok nas demokraciji uce kumrovecki studenti, o ekonomijii/trzistu nam
filozofiraju ljudi koji su ,prije domovinskog rata, bili nitko i nista,
da ne velim s onu stranu zakona, a u EU nas vode ljudi koji do dobivanja partijske knjizice
nisu izasli van 2. ZET-ove zone, nema nama na zelenu granu.
Nadam se da sam u krivu, zivi bili pa vidjeli.
Slobodno i neometano tržište je teoretski koncept. Najbliže što se društvo ikada primaknulo praktičnom obliku jest kratak preiod na prelasku 19-20 st.
U stvarnosti postoji samo tržište nad kojim se iživljava država sa nebrojenim kleptokratsko-kronističkim interesnim skupinama koje svoje pozicije pred konkurencijom štite specijalnim ugovorima, zakonima i povlasticama, a njih podržavaju mnogobrojni građani pripadnici tzv. socijalnih skupina iliti porezni konzumenti koji nalaze bolju poziciju u tome da uz pomoć kleptokrata na vlasti žive na mrvicama nego da sami pokažu inicijativu, liberaliziraju sustav, a te mrvice zarade vlastitim radom pa i mnogo više od mrvica. Ono što takvi nisu skloni jest preuzeti barem malo odgovornosti za vlastiti život u vlastite ruke. Oni uz pomoć države socijalnog blagostanja postaju svojevrsni rentijeri proračuna kojeg pune malobrojni porezni obveznici.
Takav sustav izgradili su promućurni nitkovi i kao takav nije vrijedan očuvanja. On je izgrađen za nitkove. Neki bolji čovjek postavljen na čelo tog sustava i sam će postati nitkov. A anđeli kao što znamo ne žive na Zemlji.
Nas o demokraciji uče kolektivisti. Potpuno je nebitno jesu li oni lijeve ili desne orijentacije. I jedni i drugi dokazali su svoju kolektivističku suštinu. Slobodna volja građana se rasprodaje u ime “kolektivnog” interesa, a zapravo interesa političkih moćnika i njihovih poltrona. Ekonomska politika je u potpunosti usklađena s time, a opravdanje će uvijek naći u keynezijanštini i neoklasicizmu kao ekonomskim školama koje u teoriji znatno potiču državu na uplitanje u ekonomske procese.
Bojim se da si u krivu tek utoliko što vjeruješ da u postojećem okviru države, kojeg su izgradili kolektivistički nitkovi (gdje Hrvatska nije iznimka, EU je takva, SAD postaje takav), ima nešto dobro i da je stvar u nalaženju i montiranju “sposobnijeg” od postojećih političara. To uvjerenje je širom prisutno i čini mi se da nas je skupo koštalo u posljednjih 20 godina. Anđele nećemo naći. Treba mijenjati okvir države. Reducirati ga.
Liberalno tržište nije niti će ikada postojati. To je floskula koju koriste veliki igrači kako bi im se uklonile granice koje im ne odgovaraju. SAD je predivan primjer. Međutim, to nema nikakve veze sa poreznim konzumentima jer su oni proizvod države, a nastali su uvođenjem “liberalnog tržišta”.
Primjer – kumovanje Todorića sa državom = Todorić se bogati jer država ide njemu na ruku, banke idu njemu na ruku… On uništava poljoprivredna gosporarstva, zatim ti ljudi robuju u njegovim firmam ili ostaju bez posla i postaju socijalni slučajevi.
Pa ti sad optužuju porezne konzumente koliko želiš, ali oni su posljedica, a ne uzrok problema.
Država je mehanizam koji lovu prebacuje od siromašnih prema bogatima, a to traje sve dok ljudi ne uzmu puške u ruke. Onda Todorići, Vidoševići i slični ostaju bez glave. A onda sve kreće isponova.
Najbolji graficki prikaz ikad!
Hahaha legendo! 😀
Marine, slobodno trziste je trziste na kojem drzava sudjeluje samo kao sudac, ne i kao igrac. Inace, tvoja teza o konzumentima kao posljedici uvodjena liberalnog trzista je netocna. Todoric nema veze, niti je ikada imao veze, s trzistem. Todoric je proizvod drzave koji bi u trzisnim uvjetima propao u roku od par mjeseci. Stanje u kojem se Hrvatska nalazi je posljedica nepostojanja demokracije i trzista. Sto se demokracije tice, ti nemas pravo niti izabrati covjeka koji ce te predstavljati u Saboru, jedino sto imas pravo je odrediti iz koje stranke ce doci. I to je sve.
Pingback: Struktura birača u Bosni i Hercegovini | renesansa
Iz Pk bi valjalo izdvojiti umirovljenike, jer su oni teoretski uplatama doprinosa unaprijed osigurali proračunska izdvajanja za njih danas. Upitno je i koliko je djece porezni konzument. I koliko je domaćica, nezaposlenih bez naknade, i sl. porezni konzument. A valjalo bi vidjeti i koliko tvrtki koje uposljavaju porezne obveznike je zapravo porezni konzument. Pa ako tvrtka koja je pk zapošljava po, nisu li tada i ti po zapravo pk?
Nažalost umirovljenici su porezni konzumenti. To je tako jer se mirovinski sustav bazira na međugeneracijskoj solidarnosti, a ne na štednji. To znači da se mirovine isplaćuju od tekućeg rada sadašnjih radnika. Na isti način današnji umirovljenici su u ulozi negdašnjih radnika financirali tekuće mirovine negrašnjih umirovljenika.
Problem je u tome što je onda 10 radnika financiralo 1 umirovljenika, a danas je odnos 1:1. Trend se dao prepoznati već 50-ih godina prošlog stoljeća ali je narednih 64 godine u potpunosti ignoriran unatoč brojnim studijama koje su na nj ukazivale. Današnji umirovljenici posljedično su socijalni slučajevi. I to mogu zahvaliti uvjerenju da je odgovornost za vlastitu starost bolje prepustiti politici nego samostalno štedjeti za starost. Budućnost će nažalost biti još i gora od ovoga što gledamo danas.
Analiza pokazuje strukturu biračkog tijela. Dakle ljudi koji svojim glasom donose odluku o tome koga će postaviti na čelo države.
Činjenica je da je u tom skupu građana tek 28% onih koji su klasificirani kao porezni obveznici. Ostali nisu. S obzirom da od nečega moraju živjeti, a država je orijentirana na državni proračun kao centralni izvor prihoda mnogobrojnih skupina građana, logično je da su oni sami porezni konzumenti. Ili žive od proračuna ili direktno od rada poreznog obveznika. Tvrtke nemaju pravo glasa na izborima, glasuju samo građani (fizičke osobe, na biralištu, zaokruživanjem kandidata na listiću), stoga tvrtke nisu uključene u analizu (iako je činjenica da su i same porezni obveznici). Djeca također nisu uključena u analizu (pravo glasa imaju građani stariji od 18 godina).
Ove ostale, koji ne rade nije otpustio Isus Krist niti Marsovci. Što ste tražili, to ste dobili.
@ Noordung NSK
Nisam razumio komentar. Ako se misli da su ljudi koji su otpušteni iz državnih ili državno subvencioniranih firmi bili neto porezni uplatitelji, varate se.
Iako su bili zaposleni, vjerojatno je da su bili neto porezni konzumenti. Recimo famozna brodogradnja:
http://liderpress.hr/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/gradane-brodogradilista-od-1992-kostala-28-milijardi-kuna/
Pingback: Najopasnija ideologija na svijetu | Tko je John Galt?
Pingback: Čije misli bi trebalo napustiti? | Tko je John Galt?
Pingback: U Hrvatskoj je predobro! | Tko je John Galt?
Pingback: Random | Tko je John Galt?
Treba napomenuti kako nisu svi zaposleni u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi na izravnom trošku poreznih obveznika (iako većina je) jer oni uključuju zaposlene u privatnim školama, bolnicama, poliklinikama, ordinacijama, domovima itd.
To je točno, međutim ne postoji statistička klasifikacija temeljem koje bismo mogli razabrati koliko točno ljudi, prema NKD-u, plaću prima iz državnog proračuna, a koliko izvan njega. Možemo tek pretpostaviti da većina zaposlenih u Javnoj upravi, obrani, obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi prima plaću iz proračuna. Također sasvim sigurno postoji i izvjestan broj zaposlenih u nekim drugim djelatnostima, a također plaću prima iz državnog proračuna (npr. izvjestan dio zaposlenih u kategoriji “M” – stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti gdje je preko 50 tisuća ljudi, ili pak “R” – umjetnost, zabava i rekreacija gdje je de facto sva “državna kultura” odnosno njeni zaposlenici). Ako uzmemo u obzir i taj “propust”, sa strane nespomenutih djelatnosti u kojima također ima zaposlenih na proračunu, možemo reći da je pretpostavljeni broj zaposlenih na proračunu zadovoljavajuć za ovu priču. 2-3% greške, gore ili dolje, zapravo ne čini značajnu razliku, barem ne za ovu priču (dakako, akademski se može raspravljati i na razini promila), zar ne? 🙂
Jasno je da postoje zaposleni u drugim djelatnostima a na teret proračuna, njih ste i spomenuli “Zaposlenih na račun poreznih obveznika ima još…”, ali niste spomenuli one u “P” i “Q” koji nisu na teret PO (dapače, zaključak je da ako su u tim kategorijama, onda jesu na teret PO). Uzimajući sve u obzir naravno nije značajna razlika, ali je netočno reći da su ‘C (u tekstu) zaposleni u kategorijama “O-Q”, dakle na teret poreznih obveznika’.
Znači najbolje bi bilo ne reći ništa, s obzirom da država ne vodi primjerenu statističku evidenciju? Bez tog parametra, odnosno njegove pretpostavke, uopće ne bismo mogli ukazati na odnos “snaga” poreznih obveznika i poreznih konzumenata. Ovako barem vidimo konture tog očito vrlo nepopularnog odnosa snaga.
Ne, najbolje bi bilo reći ono što ste mi napisali u prethodnom komentaru: da iako nisu svi iz tih kategorija zaposleni u javnom sektoru (zbog privatnih vrtića, škola, poliklinika, bolnica, domova i slično), ogromna većina je, te kada se pribroje zaposleni u javnom sektoru iz ostalih kategorija (npr. kultura) da je to vjerojatno blizu ukupnom broju zaposlenih u javnom sektoru.
Postoji i ideja o temeljnom dohotku koji bi isključio mirovinsko i zdravstveno, koje bi onda individualno mogli birati … Primjerice privatno osiguranje… U tom smislu temeljni dohodak zvuci spasonosno.
Koje jos kategorije spadaju u javni sektor a nisu u statistici?
temeljni dohodak je samo manje zlo prema kojem se nebi trebalo teziti
Pingback: Financiranje božjih službenika | Tko je John Galt?
Pingback: Random (3) | Tko je John Galt?
Pingback: Zašto izlaskom na birališta ne možemo promijeniti ništa? | Kapitalac
Pingback: Socijalistima treba psihijatar | Tko je John Galt?
Pingback: Plati pa glasaj! | Kapitalac
Pingback: Što govore stručnjaci? | Tko je John Galt?