Oznake
ideologija, liberalno, nametanje, socijalizam, zdravstveni odgoj
Liberalizam je Pedro današnjeg doba, krivac za sve nevolje i najčešće korištena fraza ukoliko se o čemu treba govoriti pogrdno. On je svojevrstan kritički paušal, buzzword. Dovoljno je izreći frazu “liberalizam”, “neoliberalizam” ili “kapitalizam” i tobože sve je momentalno obrazloženo. Zbilja?
Danas, u tekstu Jutarnjeg lista o zdravstvenom odgoju u školama, autor teksta kaže kako se velik broj građana protivi tom “nametanju liberalne ideologije”. (?)
“Nametati liberalnu ideologiju” – ovo je oksimoron. Ako je nešto liberalno onda se ne nameće. Nametanje samo po sebi je karakteristika neliberalnih, prisilnih i indoktronirajućih ideologija i društvenih sustava, primjerice socijalizma, a u takvom sustavu načelno i živimo.
Kada bismo živjeli u liberalnoj državi školovanje prije svega ne bi bilo obavezno nego dobrovoljno, a u ponuđenom kurikulumu bi bilo mnogo više sadržaja koje bi svako dijete (uz savjet roditelja) odabiralo prema želji i vlastitom svjetonazoru (bio on kršćanski, etatistički, konzervativan ili kakav god već).
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Odlična misao, slažem se sa Vama. Ni meni nije jasno kako je fraza “liberalizam” postala sinonim za svekoliko zlo.
2 stvari koje su meni osobno, a i okolini kojoj sam objašnjavao “libertarian way” pomagale da ne ispadnem “zlo”: http://www.theadvocates.org/quiz (danas vjerujem bolje: http://www.politicalcompass.org/) + navođenje bar nekih poznatih umjetnika/autora/glumaca koji su stvorili djela/likove/glazbu libertarijanske “struje” (Heinlein, Rand…). Kviz/test je “eye-opener” jer počinje postavljati odnose puno jasnije i gubi se pojam o “neoliberalizmu” kao nečem “zlom”. S kulturom je puno teže – ne postoje dovoljno prihvaćeni “kulturnjaci”, filmske zvijezde, pjevači, pisci… koje se može navesti kao osobe s kojima se ljudi mogu identificirati i koje jesu sebe postavile kao promotore libertarian ili neoliberal itd way…svi su previše “freaky”… što i nije čudno 🙂
Razlikuje se, ajmo ga nazvati, “politički” liberalizam od onog ekonomskog, jer jedno ne podrazumijeva drugo i ne znače isto.
Interesantno. Da li to znači da u tom idealnom (neo)liberalnom svetu ljudi ne bi morali da učestvuju u kapitalističkom modu proizvodnju da bi preživeli? Kako misliš da bi taj sistem funkcionisao onda? Šta sa sistematskim ugnjetavanjem određenih grupa ljudi (Roma, žena, LGBT osoba, itd.)? Da li bi to bilo u redu u idealnom liberalnom društvu? Ta sistematska diskriminacije nije nametnuta od strane države nego je slobodna volja naroda.
Razdvojit ću pitanja pa odgovoriti i dati zaključak:
“Da li to znači da u tom idealnom (neo)liberalnom svetu ljudi ne bi morali da učestvuju u kapitalističkom modu proizvodnju da bi preživeli? Kako misliš da bi taj sistem funkcionisao onda?”
– svaki čovjekov rad, koji kao pozitivnu posljedicu tom čovjeku donese stvoreni višak neke robe, može se opisati kao “kapitalistički mod” kojeg spominješ. Isti mod primijenjuje se bez obzira da li je društvo uređeno po socijalističkim načelima ili krajnje libertarijanskim. Dakle ni u socijalizmu ljudi nisu mogli ne sudjelovati u kapitalističkom modu već su očito radili da bi stvorili – problem je bio što nisu mogli plodove svog rada zadržati za sebe u potpunosti već je o količini onoga što im od rada pripada odlučivala partijska šablona. Ono što jest pozitivno često se još naziva liberalni kapitalizam koji upravo zbog ove razlike u primjeni dodaje i to liberalno čovjekovo djelovanje u ostvarenju ciljeva.
“Šta sa sistematskim ugnjetavanjem određenih grupa ljudi (Roma, žena, LGBT osoba, itd.)? Da li bi to bilo u redu u idealnom liberalnom društvu? Ta sistematska diskriminacije nije nametnuta od strane države nego je slobodna volja naroda.”
– O oduzimanju građanskih sloboda u liberalnoj državi računa vodi vladavina prava i pravosudni sustav. Anarhisti se ne bi s ovom definicijom složili no klasični liberali tj. libertarijanci bi. Osim vladavine prava antidiskriminacijski djeluje i slobodno tržište. Sigurno se pitaš kako je to moguće? Jednostavnim primjerom mogu objasniti, kada u trgovini kupuješ neki proizvod, primjerice kruh, znaš li ti koje vjere, boje kože, ili nacionalne skupine je čovjek koji ga je ispekao? Sasvim sigurno ne. U svim proizvodima koje vidiš u trgovini zapravo vidiš tisuće i tisuće ljudi koji su radili ne bi li ti za svoj novac mogao kupiti taj proizvod, istovremeno zadovoljiti svoje vlastite potrebe (neki liberalizmu nameću pohlepu na nos u ovom smislu), i istovremeno od tvojeg novca ti ljudi koji su proizveli to što si kupio budu plaćeni za svoj rad, a taj tvoj novac omogućit će nastavak proizvodnje tog proizvoda kojeg ljudi, ti, očito trebaš. I što je tržište slobodnije, a država ga manje regulira i zabranjuje, to će ljudi različitih rasa, vjera i nacionalnosti biti bolje i jedinstvenije povezani.
– Da se vratim nakratko na socijalizam, kao jedan od oblika kolektivizma, upravo jest pokušaj njegovog ostvarenja doveo do sistematskog ugnjetavanja određenih grupa ljudi. Upravo ove skupine, uključujući i židove, bile su najčešće mete kolektivističkog represivnog aparata, a o tome govori povijest za sebe. Dakle diskriminacija jest načelno osobina društva neslobodnih građana nad kojima dominiraju političke skupine u ime države.