Promatrajući današnju cijenu goriva čovjeka uhvati neki strah i panika. Već neko vrijeme benzini su iznad 10 HRK/l, a ono što osobito zabrinjava jest trend porasta cijena koji bilježi gotovo kontinuirane promjene u intervalima od dva tjedna. Podizanjem stope PDV-a u zadnji interval ugurala se još jedna korekcija cijena pa neki ljudi već padaju u nesvijest, a teoretičari zavjera, antiglobalisti i antikapitalisti konačno su došli na svoje.
Međutim ja nekako ne primjećujem da se vozim išta manje nego posljednjih 15 godina, zapravo prema godišnjoj kilometraži na automobilu koji trenutno vozim mogu reći da se vozim i više, a financijsko opterećenje kućnog budžeta na stavci goriva mi je gotovo konstantno. Hmm… tu nešto ne štima… ili možda ipak štima!
Vratimo se unatrag do 1995. godine i do često spominjane cijene eurosupera 95, najprodavanijeg goriva u Hrvatskoj, koja je iznosila 3,75 HRK. Za današnje pojmove nevjerojatno. No analogija prema 1995. godini je potpuno neprimjerena. Baš kao što pojedinci vole uspoređivati cijene u Hrvatskoj i Kini, pa i plaće Kineza koji “jadni” rade za 2000 HRK mjesečno… kako li samo žive od toga? 😉
Pogledajmo usporedbu 1995. i 2012. godine i po meni jednostavnih ali bitnih parametara koji govore o stvarnom stanju problema:
Dakle osim cijene benzina onda i danas važno je usporediti i prosječnu plaću, koja će nam dati uvid u kupovnu moć benzina. Neporecivo je da danas za prosječnu plaću možete kupiti gotovo 100l više benzina nego 1995. godine. Također, današnji automobili su znatno učinkovitiji nego 1995. godine pa kada uzmete u obzir i njihovu prosječnu potrošnju ispada da se danas realno vozite 50% više nego 1995. godine za istu (ili usporedivu) vrijednost novca.
Moram naglasiti da je današnja cijena goriva opterećena s gotovo 50% državnih nameta (PDV, trošarina…). Nisam siguran kada su potonji uvedeni u strukturu cijene ali 1995. godine PDV-a nije bilo. On je uveden 1998. godine. Znači čak i unatoč ovako velikom opterećenju koje je na cijenu nametnula država ipak se vozimo znatno više (ili jeftinije ako je kilometraža konstantna). Zamislimo samo da se država odrekne svoje porezne otimačine u toj cijeni. Vozili bismo se kao nikada do sada, a cijena bi bila toliko konkurentna u tržišnom orkuženju da bi nam izvoz naftnih derivata postala jedna od jačih gospodarskih grana.
Neće se to naravno desiti, vlast ne razmišlja na ovaj način, a narod još manje. U kuloarima se mali čovjek razmeće uspoređivanjem sa zemljama Europske Unije gdje su porezni nameti na cijeni benzina usporedivi s našima ne bi li se zapravo opravdala ta besmislica. Na taj način oni koji vole “razmišljati” kontriraju onima koji pozivaju na bojkot benzinskih pumpi ili blokade Ininih upravnih zgrada.
Ljudi naravno vole zaključivati, a da tome ne prethodi ni najmanji trud u analizi te preispitivanje činjeničnog stanja. Takvi zaključci su jalovi ali često prepričavani po forumima gdje se mediokritetna masa razmeće “pameću”.
Zbog svega navedenoga mislim da je priča o benzinu potpuna besmislica, a i ono malo što ima smisla javnost izvitoperi pa se ni u snu nećemo izboriti za manji udio državnog nameta u cijeni tog derivata. Jednostavno nema dovoljno onih koji su to sposobni shvatiti… za sada.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Samo ti meni majstore dođi u slavoniju i nađi prosječnu plaću od 6 000kn!!!!
Prosječne plaće su tu od 2 200 – 3 500kn.. pa sad napravi svoju računicu i reci mi kad smo se bolje vozili… jedino što na ovaj post mogu reći je… ČISTO POLITIČKO GLEDIŠTE!!!
To je podatak Državnog zavoda za statistiku, a ne moja izmišljotina!!!! Zovi njih, dokaži im to što tvrdiš pa kada objave revidirani podatak ja ću vrlo rado ažurirati analizu.
Uostalom kakve su plaće bile 1995. godine u Slavoniji ako je tada Hrvatski prosjek bio 2000 HRK? Znači cca 800 HRK. Ubaci taj podatak u izračun i opet si na istome, dakle danas za plaću možeš kupiti više benzina nego za plaću 1995. godine. To je činjenica.
Bez obzira na sve to, problem je što je 50% cijene goriva porez. Tako da bi cijena mogla biti, unatoč svemu, daleko niža nego što jest, no to sam sve naveo u članku i nemam namjeru ponavljati.
S obzirom da se zalažeš za smanjenje poreza na benzin, molio bih te da mi kažeš koji bi porez povećao da nadoknadiš nastalu rupu u državnom buđetu. Pretpostavljam da ćeš odgovoriti da treba smanjiti državnu potrošnju, s čime se u potpunosti slažem, no to nije pravi odgovor na pitanje.
Ono što me zapravo zanima je za kakvu se poreznu strukturu zalažeš, neovisno o državnoj potrošnji. Za koje poreze se zalažeš, a koje bi ukinio. Ako smanjimo proračun na pola, možemo prepoloviti svaki trenutni porez na pola, a možemo i ukinuti neke poreze, a neke ostaviti ovakvim (ili čak povećati). Naravno ovdje jako simplificiram stvari,
Meni, laiku, ovaj porez je jedan od najmanje problematičnih. Štoviše povećao bih ga ako bi to značilo da smijem smanjiti neki drugi.
Upravo sugestija koju si dao, smanjenje državne potrošnje, jest jedini racionalni odgovor na pitanje. Ne znam zašto smatraš da to nije pravi odgovor. Možda zbog toga što prejednostavno zvuči?
Primjerice već ukidanje potpuno besmislenog i nepotrebnog ministarstva turizma bilo bi sasvim dovoljno da se mnoge rupe pokrpaju. Spomenuto ministarstvo samo će iduće godine potrošiti 3mlrd HRK poreznih obveznika na subvencije, što je samo dio troška.
Recimo da bi flat tax od 15% za početak bio veliki pomak na bolje. Dakle porez na dohodak, porez na dobit, PDV, sve 15%. Naravno, paralelno s time treba smanjiti rashodovnu stranu javnog proračuna što znači i smanjenje ovlasti vladajućih političara u pogledu trošenja javnog novca. Reduciranje broja ministarstava i ukidanje većine državnih agencija, a samim time i parafiskalija koje iste propisuju i što im je jedini smisao – naplatiti od građana trošak vlastite egzistencije. Ukidanje poticaja povlaštenim skupinama građana – ta stavka iznosi preko 10mlrd HRK godišnje. To je 10.000 HRK po glavi zaposlenog Hrvata. Poznajem neke ljude koji rade 4 mjeseca za taj novac.
Na “državno sisi”, kako se često naziva sustav socijalne potpore, živi 3/4 stanovnika. Ona jedna četvrtina je radna populacija od čijih poreza se namiruju potrebe ove veće skupine. Niti jedna socijalno osjetljiva zemlja u svijetu, a naročito često spominjana Norveška, nemaju takav suludi omjer radne snage u odnosu na socijalnu kategoriju stanovništva.
Problem javnog duga prije svega je problem proizašao iz prevelike moći političara na vlasti. To je nepobitno. Ukoliko želimo da ubuduće oni stvaraju manje novih dugova i manje nas tlače svakako je bitno da se njihova uloga smanji. Pravni sustav nije prošao ikakvu reformu, nemamo vladavinu prava, što je također bitna komponenta liberalizma. Političari koji su nas zadužili za nekoliko narednih generacija, potrošili javni novac i ostavili 10%-tni deficit sada se slobodno šeću ulicama.
Niski porezi uz ukratko navedene ostale bitne parametre ključ su razvoja društva i gospodarstva. Primjerice Hong Kong je već 17 godina vodeća ekonomija svijeta, a osnovne karakteristike su niski porezi, vladavina prava, minoran javni sektor i slobodan protok kapitala. U bližoj okolini nema primjera za kojim bih se mogao povesti. Cijela EU je skrenula u kolektivizam, stvara se društvo “blagostanja”, fondovska opsesija u kojoj vlada ideja da nekome pripada novac isključivo zbog pripadnosti tom udruženju – nitko se ne pita od kuda taj novac tamo i kako je ljudima od kojih je oporezovan da bi bio olako davan od strane EU birokracije.
Kada o benzinu govorimo bitno je znati da njegovu minimalnu prodajnu cijenu definira državna agencija. Kod svakog povećanja cijene oni se izvlače na negativne “svjetske trendove” potpuno zanemarujući sposobnost građana da sami dođu do informacije koja dokazuje upravo suprotno. Sutra derivati opet idu gore, svjetski trend govori da cijene padaju, dakle što nam vlast poručuje? Da joj nedostaje novca, no zašto se onda izvlače na neistinite tvrdnje? Kakva je to vlast koja poručuje građanima da su ovce?
Generalno, kada jedan građanin špekulira o tome koji porez je dobar, a koji ne, svjedočimo čistom apsurdu.
Reci mi, kako za tebe može biti dobro da ti država kroz poreze uzme 50% onoga što zaradiš? (to je samo dio, postotak ide do 70% kada se sve pozbroji)
Ja znam samo da sam imala uvijek za gorivo i ako to neću moći, onda bolje da me nema.
Prije sam svaki vikend isla na more, sada to ne mogu. Plaća stoji a sve je islo gore.
Jogurt je bio 1,5 kunu pred nekoliko godina sada je oko 3.
Sir je bio 29, sada je 39
Mlijeko je bilo 3,99 sada je 5-6
Dakle sve cijene su otisle gore, znam jer radim u toj bransi.
A plaće nitko ne dira.
slažem se, teško je i drugačije, mnogo toga je jednostavno stalo.
Cijene načelno prate političku represiju. Kada se uvodi novi porez ili povisuje postojeći to se uvijek nužno odrazi na porast cijena, na stagnaciju gospodarske aktivnosti (i pad), na porast nezaposlenosti itd. O tim problemima načelno i pišem na ovom blogu i pokušavam čitateljima objasniti koliko je važno da građani budu ispred vlasti te da istu drže na kratkom povodcu. Pogledajte i druge blogove koje sam linkao u meniju s lijeve strane, ima vrhunskih tekstova i zapažanja. 🙂
budimo realni, plaće su u doba Sanaderove vladavine u prosjeku rasle puuuno brže od cijena. cijene sad samo hvataju korak.
osim toga nezaposlenih je sve više što djeluje na ponudu i potražnju na tržištu rada što će se sigurno odraziti i na pad plaća.
zašto mislite da recimo u jednoj bogatoj americi, ljudi rade i po dva tri posla da bi prehranili svoju obitelj, a u jednoj siromašnoj hrvatskoj nama sve to pripada po rođenju?
ako su vam prihodi premali za vaše potrebe, nađite drugi posao ili se educirajte i pronađite bolje plaćeni.
Neznam što vam znači nitko ne dira plaće?
Pa to vam je kao da vlasnik neke firmice kaže nitko ne dira moju dobit. plaća se mora zaraditi i vaš poslodavac vrlo vjerojatno posluje daleko lošije nego prije par godina. Ili čak i ako posluje bolje što je malo vjerojatno u RH onda jednostavno vaš posao mu ne vrijedi više toliko jer na burzi može naći zamjenu za vas po istoj ili nižoj cijeni pa ga ne brine čak i ako date otkaz.
ili jako loše pregovarate o plaći?