Oznake

, , , , ,

Promatrajući današnju cijenu goriva čovjeka uhvati neki strah i panika. Već neko vrijeme benzini su iznad 10 HRK/l, a ono što osobito zabrinjava jest trend porasta cijena koji bilježi gotovo kontinuirane promjene u intervalima od dva tjedna. Podizanjem stope PDV-a u zadnji interval ugurala se još jedna korekcija cijena pa neki ljudi već padaju u nesvijest, a teoretičari zavjera, antiglobalisti i antikapitalisti konačno su došli na svoje.

Međutim ja nekako ne primjećujem da se vozim išta manje nego posljednjih 15 godina, zapravo prema godišnjoj kilometraži na automobilu koji trenutno vozim mogu reći da se vozim i više, a financijsko opterećenje kućnog budžeta na stavci goriva mi je gotovo konstantno. Hmm… tu nešto ne štima… ili možda ipak štima!

Vratimo se unatrag do 1995. godine i do često spominjane cijene eurosupera 95, najprodavanijeg goriva u Hrvatskoj, koja je iznosila 3,75 HRK. Za današnje pojmove nevjerojatno. No analogija prema 1995. godini je potpuno neprimjerena. Baš kao što pojedinci vole uspoređivati cijene u Hrvatskoj i Kini, pa i plaće Kineza koji “jadni” rade za 2000 HRK mjesečno… kako li samo žive od toga?😉

Pogledajmo usporedbu 1995. i 2012. godine i po meni jednostavnih ali bitnih parametara koji govore o stvarnom stanju problema:

Dakle osim cijene benzina onda i danas važno je usporediti i prosječnu plaću, koja će nam dati uvid u kupovnu moć benzina. Neporecivo je da danas za prosječnu plaću možete kupiti gotovo 100l više benzina nego 1995. godine. Također, današnji automobili su znatno učinkovitiji nego 1995. godine pa kada uzmete u obzir i njihovu prosječnu potrošnju ispada da se danas realno vozite 50% više nego 1995. godine za istu (ili usporedivu) vrijednost novca.

Moram naglasiti da je današnja cijena goriva opterećena s gotovo 50% državnih nameta (PDV, trošarina…). Nisam siguran kada su potonji uvedeni u strukturu cijene ali 1995. godine PDV-a nije bilo. On je uveden 1998. godine. Znači čak i unatoč ovako velikom opterećenju koje je na cijenu nametnula država ipak se vozimo znatno više (ili jeftinije ako je kilometraža konstantna). Zamislimo samo da se država odrekne svoje porezne otimačine u toj cijeni. Vozili bismo se kao nikada do sada, a cijena bi bila toliko konkurentna u tržišnom orkuženju da bi nam izvoz naftnih derivata postala jedna od jačih gospodarskih grana.

Neće se to naravno desiti, vlast ne razmišlja na ovaj način, a narod još manje. U kuloarima se mali čovjek razmeće uspoređivanjem sa zemljama Europske Unije gdje su porezni nameti na cijeni benzina usporedivi s našima ne bi li se zapravo opravdala ta besmislica. Na taj način oni koji vole “razmišljati” kontriraju onima koji pozivaju na bojkot benzinskih pumpi ili blokade Ininih upravnih zgrada.

Ljudi naravno vole zaključivati, a da tome ne prethodi ni najmanji trud u analizi te preispitivanje činjeničnog stanja. Takvi zaključci su jalovi ali često prepričavani po forumima gdje se mediokritetna masa razmeće “pameću”.

Zbog svega navedenoga mislim da je priča o benzinu potpuna besmislica, a i ono malo što ima smisla javnost izvitoperi pa se ni u snu nećemo izboriti za manji udio državnog nameta u cijeni tog derivata. Jednostavno nema dovoljno onih koji su to sposobni shvatiti… za sada.

Svako dobro,
vaš Kapitalac