Oznake

, , , , , , ,

Euforija koja je nastala oko MOST-ovog izbornog rezultata podsjeća me na euforije oko pobjedničkih HDZ-ova i SDP-ova u prošlosti. Radi se o nekoj vrsti euforije krda. Ljudi ni sami ne znaju čemu se vesele ali vesele se. Čak i jako. Ok, u slučaju MOST-a vesele se činjenici da je netko uspio HDZ ili SDP dovesti u pat poziciju. Pa makar to bio netko tko nudi prijedloge koje bi mogli potpisati i HDZ i SDP. Programi HDZ-a, SDP-a i MOST-a savršeno su kompatibilni, a ja ih još nazivam “Kolektivistički čušpajz”.

MOST je u ovu zanimljivu poziciju, iz koje može diktirati štošta, došao pozivajući se na reforme. Niti u tom pogledu oni nisu ponudili nešto novo. Svim dosadašnjim vladama reformi su bila puna usta, a od njih nikada ništa iako ni takve kakve su predložene nisu nikad bile hvale vrijedne. MOST, odnosno Petrov, Petrina i Kovačić, iza sebe ipak imaju zapažene rezultate, na lokalnoj razini, pa je spomen reformi iz njihovih usta zvučao obećavajuće. I zato su dobili toliko (ključnih) mandata.

Problem s njihovim reformama jest što su toksične. Čas mirišu, čas smrde. Može ih se tumačiti na razne načine pa stoga ne čudi kako je ovih dana svaki medij izvještavao neku svoju listu najvažnijih reformi MOST-a (tu, tu, tu, tu, tu, tu). Ipak, mislim da se tu radi o dominantno kolektivističkim idejama i prijedlozima.

U ekonomskom pogledu oni predlažu nastavak jakog državnog utjecaja u ekonomiju, sa još obilnijim poticajnim mjerama koje će kao i dosad biti osigurane novcem poreznih obveznika, merkantilistički obračun sa “uvoznim lobijem” (to su one tvrtke koje vam nude proizvode koje zbog svoje cijene i kvalitete radije odabirete nego domaće proizvode, koji su zbog poreza i regulatornih troškova kudikamo skuplji), preporod agrara (hej, pa na tome se HDZ nadobivao vlasti na svim razinama, pa vidimo što je centralno-planski pristup tom pitanju učinio od agrara), i drugo.

Monetarna politika pod MOST-om postaje sredstvo biznisu, a ne ekonomiji per se. Dakle oni su pro-business, a ne pro-market. Razlika je dijametralna. MOST određuje što u gospodarstvu treba naprijed i to želi stimulirati preko HNB-a, kažu da će: “Kreirati tržišno konkurentne uvjete financiranja poduzetništva”. Kreirati tržišno konkurentne uvjete financiranja nije isto što i kreirati tržišne uvjete. Oni žele ekspanzivnom monetarnom politikom pojeftiniti kredit, jer smatraju da u tom slučaju dolazi do pada kamatnih stopa, i na taj način domaćem poduzetniku povećati konkurentnost u usporedbi sa stranim poduzetnikom (koji je produktivniji jer mu se država manje petlja u to što radi). Riječ je ovdje o poznatom Interest rates fallacyju. Nacionalna Agrobanka i Agroosiguranje kao etične institucije… f*ckin wakos…

Osobito me fascinirala analiza sektorske distribucije kredita u kojoj post hoc konstatiraju da je građevinarstvo dobilo 80% više kredita no što proizvede BDP-a, te kako je te kredite trebalo preusmjeriti u prerađivačku industriju sa znatno većim udjelom u BDP-u. Pa što niste 2007. godine izašli u javnost s takvom konstatacijom, kada su svi redom austrijski ekonomisti galamili o tome da se na jeftinom kreditu napuhao balon?

Iza ovoga bez daljnjega stoji prof. Lovrinović, a cijela ekonomska i monetarna osnova MOST-ovog programa je manifestacija njegovih mokrih snova i prethistorijskih pogleda na ekonomiju, tržište i društvo.

Sa takvom programskom osnovom MOST je opasniji i od HDZ-a i SDP-a. Jer za razliku od ovih on pokazuje volju i spremnost da te reforme i provede, a najmanje što nam u ovom trenutku treba jesu Lovrinovićevi ekonomsko-društveni eksperimenti i daljnje jačanje etatistizma. Obećanja o poreznom rasterećenju i pojednostavljivanju poreznog sustava jednostavno nisu kompatibilna sa ovakvim idejama. Ona su tu kako bi se MOST svidio i dijelu protržišno nastrojene populacije, dakle populizma radi.

Prijedlog nacionalizacije drugog mirovinskog stupa, koji je ništa drugo do li osobna štednja građana za stare dane koji ti postepeno trebao izbaciti iz igre prvi stup te biti liberaliziran, trebao bi biti konačan dokaz da u MOST-u ne leži ništa drugačije od onoga što smo imali dosad, a teži i goremu.

MOST je romantična pro-business stranka. Oni žele pomoći biznisu, ali ne shvaćaju da to neće moći s ekonomskim programom kojeg nude, odnosno pomoći će onima koji se s njima najbolje sližu, koji se nametnu kao “bitni” (javni interes, opće dobro, nacionalno pitanje), dok većini neće pomoći (štoviše, odmoći će im jer će ih političkim dekretima marginalizirati). U picking winners strategiji vidim čisti fašizam. No i SDP se deklarirao kao pro-business stranka. I ne možemo reći da mnogima nije pomogao. Pogotovo Linić kroz predstečajni kriminal. Cijenu istoga će platiti građani kroz više poreze i javni dug. To je teret zbog kojega smo nekonkurentni, a kako je uzrok bez sumnje prevelika moć države i političara lijek za nekonkurentnost ne može biti još više moći u rukama države i političara (što proizlazi iz MOST-ovih prijedloga).

U svakom pogledu za građane je svejedno čiju vladu će MOST podržati i hoće li na eventualno ponovljenim izborima zauzeti još bolju poziciju kroz još više mandata. I bit će svejedno sve dok ne izbace Lovrinovića iz stranke i ne napišu ekonomski program iznova.

Za kraj, kad sam se već dotaknuo tog pro-business i pro-market pogleda na ekonomsku politiku, evo jednog seta tvrdnji iz kojega možete sami uvidjeti tu razliku (iz teksta linkanog iznad). Ukoliko ste za pro-business politiku, a protiv pro-tržišne onda zasigurno smatrate ispravnim slijedeće tvrdnje:

1. Vlada treba pomoći određenim granama ekonomije kroz niže poreze, u našem primjeru to bi bio turizam.
(pro-tržišni stav: jednak porez svima)
2. Vlada treba pomoći određenim poduzetnicima kroz posebna prava, u našem primjeru to bi bio Zakon o strateškim investicijama gdje se velike investitore oslobađa birokratskih prepreka, daje im se novac iz proračuna za subvencioniranje zapošljavanja, porezne olakšice do 50% itd.
(pro-tržišni stav: jednak odnos i prema velikim i malim poduzetnicima)
3. Vlada može/treba oduzeti imovinu građana kako bi je stavila u funkciju ekonomskog razvoja. U našem primjeru to je najavljeni porez na nekretnine koje nisu u funkciji.
(pro-tržišni stav: zaštita imovinskih prava građana je osnova njihovog prosperiteta. Zbog interesa osobe b Vlada ne bi trebala imati pravo nasrtati na imovinu osobe a i zanemarivati njene interese da slobodno raspolažu vlastitom imovinom)
4. Vlada treba osiguravati povoljne poduzetničke kredite.
(pro-tržišni stav: pitanje kreditiranja jest tržišno pitanje gdje davatelj kredita treba uračunati rizik i biti spreman suočiti se s eventualnim gubitkom uslijed loše procjene, a loš poduzetnik sa gubitkom imovine. Privatne projekte ne financira se ili subvencionira novcem poreznih obveznika)
5. Vlada treba propisivati carinske tarife i kvote kako bi zaštitila domaći proizvod pred stranim.
(pro-tržišni stav: carine povisuju cijene proizvoda, a kvote mogu uzrokovati nestašicu. Ukoliko gdje postoji jeftijini proizvod kupac treba imati slobodu sam odlučiti hoće li kupiti jeftiniji strani ili skuplji domaći proizvod (ili obrnuto) za vlastiti novac)

Svako dobro,
vaš Kapitalac

p.s. ovo je jubilarni 500. post objavljen na blogu🙂
p.p.s. Popov vs Vojković na istu temu na Index.hr. Ja sam za Popova.