Oznake

, , , , , , , , , , ,

Zaključak Jutarnjeg izveden iz mišljenja još jednog stručnjaka, ovaj put iz prehrambenog sektora :

Sniženja ne smiju ovisiti o dobroj volji trgovaca, nego o velikom padu cijena na burzama

Totalitarnih ideja nikad previše.

Ako cijena ne smije ovisiti o volji trgovca (uopće nije bitno je li volja dobra ili loša) kako onda riješiti tu problematičnu situaciju? Jer bez obzira što “stručnjak” kaže trgovci ipak imaju pravo da za robu koja je njihovo vlasništvo nekim čudom definiraju cijenu prema vlastitoj volji.

Tu volju može se sprječiti jedino represivnim metodama. One mogu biti primjena fizičke sile ili zakonske represije. Stručnjak u ovom slučaju poziva na zakonsku represiju, nekakav akt kojim bi se trgovce natjeralo da cijenu svoje robe vežu uz burzovne indekse ili cijene konkretne robe. To mu naravno odgovara dok postoji višak robe jer je cijena tada niska. Trgovce bi u tom slučaju prisilljavao da se odriču marže (zarade), dok bi u suprotnom slučaju, kada je robe manje, a cijene rastu, cijenu kompenzirao na neki drugi način, možda kreditom na račun trgovca.

Što god da stručnjak mislio o ekonomskom problemu on je ipak nedovoljno zreo za razumijevanje subjektivne teorije vrijednosti. Trgovci ipak najbolje određuju sami koliko bi što od njihove robe trebalo koštati. Oni raspolažu ključnim informacijama o svojem poslu i vezanim pojavama, “stručnjak” ne.

No u Hrvatskoj u većini vrijedi drugačije mišljenje. Stručnjake se sluša premalo, a Vlada radi po svome. No i jedni i drugi u prvi plan stavljaju političko odlučivanje o sve većem broju pitanja, naročito onim gospodarskog prizvuka. Sukobi o kojima slušamo svakodnevno nisu na relaciji kolektivizam – libertarijanstvo, već unutar socijalističkog tabora. Kao i uvijek kolektivisti ne mogu donijeti konsenzus o pitanjima kojima upravljaju ali i dalje ne odustaju od namjere da upravljaju. Slobodno tržište, vladavina prava, jednostavniji porezni sustav, redukcija uloge vlasti i birokracije jednostavno nisu opcija. To je činjenica ma što tko govorio o tome.

Igra između INA-e i MOL-a zgodan je i aktualan primjer zaluđenosti centralnim upravljanjem. MOL ima većinski paket dionica i upravljačko pravo zajamčeno prodajom (osnova suđenja Sanaderu u tom slučaju) što navodno nije u skladu sa zakonima. Hrvatska Vlada nije zadovoljna svojim statusom i želi pregovarati o modelu upravljanja u kojem bi se pozicija promijenila u korist Hrvatske. To je naravno suludo s obzirom da su prava već dana. Poništiti ugovor koji je legitiman bio bi ozbiljan pravni problem i jasna poruka investitorima da je Hrvatska pravno nestabilna država u kojoj se lako ostaje bez vlasništva. Ujedno, tko bi pristao biti većinski vlasnik tvrtke bez većinskog upravljačkog prava? Ipak to je ideja s kojom domaći političari i stručnjaci nastupaju na scenu.

Pogledajmo odnos MOL-a i Vlade u vlasničkoj i upravljačkoj strukturi:

MOL Vlada RH
Broj dionica 4.908.207 4.483.552
Nadzorni odbor (broj članova) 5 4
Uprava (broj članova) 3 3
Izvršni direktori 2 4

i što bi sada Vlada pregovarala? MOL sasvim logično ne pristaje na ideju o pregovorima. Jedino što Vlada sada može učiniti jest skrojiti nekakav zakon po mjeri slučaja kojim bi riješila problem sebi u korist, a MOL-u na štetu. I to je česta praksa hrvatskih vlastodržaca te ujedno dokaz nepostojanja vladavine prava.

Paralela sa državnim vlasništvom – Index doznaje kako je inspekcija porezne uprave zatekla višak u blagajni bistroa hotela “Bellevue” (HTP Orebić). Znamo kako se višak u blagajni kažnjava pečaćenjem lokala. No ne i u slučaju spomenutog hotela koji je u državnom vlasništvu. U ovom slučaju presudilo je diskrecijsko pravo Ministarstva financija da se lokal ne zatvori. Veza predsjednika NO spomenutog turističkog poduzeća i ministra Linića je tek koincidencija.

I regresija na prijedlog stručnjaka s početka teksta. Kako ministarstvo ima diskrecijsko pravo provoditi pravdu po vlastitom osjećaju tako i trgovci imaju diskrecijsko pravo odrediti cijenu robe koju prodaju. Kada bi se trgovcima to pravo oduzelo, i dalo vlastodršcima ne bi li oni još malo osnažili u odnosu na nedvojbeno dominantnu poziciju? Naime donositi zakone pa onda postupati mimo njih i izvući se tek s jednom beznačajnom kritikom na web portalu jest prilično zastrašujuća činjenica. Takvu praksu bi trebalo zauzdati prije ikakve pomisli o davanju dodatnih zadataka vlastodršcima. Vladavina prava mogla bi pomoći u rješenju problema, no s obzirom da takva promjena zahtjeva političku inicijativu, a političari kao što vidimo vole djelovati čak i izvan zakona koje donose (u pravilu kako im zatreba), teško možemo očekivati da će oni sami početi djelovati tom smjeru. Manje vlasti ne poklapa se s njihovim osobnim ciljevima.

Svako dobro,
vaš Kapitalac