Vesna Pusić je dala obećanje da se Vlada niti iduće godine neće uhvatiti u koštac sa prenapuhanom, neučinkovitom i preplaćenom državom (iliti sama sobom):
Kad nas kritiziraju da nismo proveli bolne i radikalne reforme, pod time misle na otpuštanje, smanjenje plaća i mirovina – to su radikalni, bolni rezovi i ono što u sljedećoj godini sigurno nećemo raditi. Dakle nećemo smanjivati mirovine, ali hoćemo smanjivati javnu potrošnju, racionalizirati zdravstvo, obrazovanje, sustav MUP-a i sve sustave koji imaju velik broj ljudi koji pružaju neku uslugu građanima. Racionalizacija u tim područjima također smanjuje deficit, ali ja sam uvjerena da je najbolji instrument za smanjenje deficita gospodarski rast – ima prostora za to.
Dakle ako će se negdje u državi rezati onda možete biti apsolutno sigurni da će to biti jedino na onim mjestima gdje država pruža neku uslugu građanima. Rezat će se na školstvu, zdravstvu, sigurnosti i ostalom što građani u najvećoj mjeri zagovaraju kada govorimo o plaćanju poreza. Kada ljudi nešto plate onda očekuju nekog vraga dobiti za uzvrat. Logika Pusićkinog izlaganja upućuje na to da postoje i sustavi koji NE PRUŽAJU neku uslugu građanima, za razliku od ovih koje će se rezati, kao i da će takvi sustavi ostati netaknuti zajedno sa nepoznatim brojem uhljeba koji su zaposleni unutar njih. Možemo sa sigurnošću reći da će radno mjesto naše dopredsjednice ostati 100% netaknuto međutim ne možemo reći isto za radno mjesto nekog učitelja ili pak asistenta u nastavi koji pomaže klincima s posebnim potrebama.
Citirana izjava naravno ima smisla – ako ste uhljebljeni u dijelu sustava koji ne pruža nikakvu uslugu građanima.
Ovaj problem se načelno dotiče prirode političkog i ekonomskog načina djelovanja. Oni su sušta suprotnost. Ljudi koji nešto rade, pri čemu mislim na rad koji proizvodi dodanu vrijednost (što kopanje pa zatrpavanje neke rupe nije, baš kao ni udaranje pečata po papiru zbog nečije arbitrarne forme), u pravilu nemaju vremena niti potrebe djelovati političkim putem. Navedeno je posljedica njihove sposobnosti da stvaraju. Svatko tko je sposoban stvarati naginje ekonomskom načinu djelovanja, a odbija politički djelovati. Nasuprot njima postoje ljudi zakinuti za sposobnost da stvaraju. Većina takvih ljudi odlučuje se djelovati političkim putem. Također, kronisti, koji očito uspješno hine da djeluju ekonomski, zapravo djeluju političkim putem. Naglašavam očito uspješno jer postoji dominantno uvjerenje da su kronisti i kapitalisti ista stvar. To je koliko vidimo krivo uvjerenje.
Dok ljudi koji stvaraju svoje vrijeme troše na stvaranje, pa stvaranjem dobra za druge posljedično stvaraju dobro i za sebe, političari svoje vrijeme uglavnom troše na smišljanje učinkovitih metoda eksploatacije onih koji stvaraju. Izravno zlo prema onima koji stvaraju provodi se kroz porezni sustav, birokratske prepreke ili općenito arbitrarne “zakone”. Međutim metode eksploatacije uključivo su manipulativne. Dio eksploatiranih resursa političari dijele sa labilnim ali važnim glasačima (primjerice kroz socijalnu redistribuciju) dok zavidan dio sredstava zadržavaju za sebe kao nagradu za – političko djelovanje. Nije čudo da se koncentracija najbogatijih ljudi nalazi upravo u populaciji političara. Također činjenica je kako je većina političara svoja bogatstva stvorila upravo zahvaljujući političkoj karijeri i kako je gore pojednostavljeno prikazano. Sve navedeno posljedica je nepostojanja vladavine prava i nepoštivanja privatnog vlasništva. Naime političari kroz arbitrarne zakone rade što žele, a na kocki je jedino privatna imovina mnogobrojnih građana.
Kada slušamo priče o rezovima u državnoj potrošnji onda trebamo biti svjesni tri stvari:
1. Da se javnosti prijeti isključivo rezanjem onih javnih usluga prema kojima su građani vrlo osjetljivi – jer teškom mukom stečeni, i zatim oporezovani novac, vežu uz željenu korist za sebe (imati dobrog liječnika, sigurne ceste, solidnu mirovinu…)
2. Da javnosti prijete uvijek i jedino oni za koje vjerujem da imaju putra na glavi, dakle oni koji ne stvaraju ništa već se bave isključivo političkim djelovanjem kako bi maksimizirali vlastitu korist od sustava kojeg grade manipulacijom.
3. Da politički manipulatori iz prethodne točke produktivne ljude u javnom sektoru drže svojim taocima. Kako bismo uopće mogli govoriti o benefitima liberalizacije zdravstva i školstva, koji ne da su nam nepoznati nego se o njima diskutira jedino na ideološkom frontu, prvo treba raskrinkati manipulatore koji građane ucjenjuju javnim monopolima kako bi ih potom ucjenjivali rezanjem količine (preplaćenih) usluga u okviru tih monopola.
Ja bih, eto, svakom političaru koji javno istupi pa građane ucjenjuje rezanjem na zdravstvu i školstvu momentalno poslao na vrata jednu finu reviziju. Takvi političari su prvi koji trebaju opravdati vlastitu stavku na rashodovnoj strani državnog proračuna. Možda bi se baš trebalo krenuti rezati od njih.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Kapitalac 
Jako dobar članak. Uostalom, kako je ono išla priča drugarice Vesne? Ako ne glasamo za EU, onda neće biti novaca za penzije, za zdravstvo, za školstvo,….
Sada smo izglasali za EU (ako je za vjerovati brojačima glasova). I sada smo u EU – i u čemu je sada ponovo problem?
Gangrena je zahvatila cijelu ruku i dio trupa, a oni bi rezali nokat. I to na krivoj ruci. Zar to nekoga više uopće čudi?
Ja kada platim poreze i doprinose ja ne očekujem baš ništa. Ne očekujem da ću imati penziju, ne očekujem da će mi pravosudni sustav pomoći tamo gdje imam pravo, ne očekujem da ću dobiti pravodobnu i besplatnu liječničku skrb, ne očekujem da će išta biti bolje.
Očekujem samo da će me još više maltretirati svojim bezobrazlucima i da ću sve što trebam morati platiti još jednom, naravno ako budem imao od kuda. To je ono što ja očekujem.
Imam li možda previsoka očekivanja?
Uvijek sam govorio da proračunske troškove treba rezati od vrha, od ureda predsjednika prema dolje, a sad mi je Vesna dala ideju da počnemo od njezinog ministarstva.
Radi se o velikom sustavu koji troši ogromne novce, a građanima ne pruža nikakvu uslugu.
Vjerujem da porezni obveznici ne bi ni osjetili prvi bolni rez u kojem bi Ministarstvo vanjskih poslova smanjilo svoj dio proračuna za 50%.
Očito možemo započeti provoditi reforme i bez bolnih rezova. Ne moramo u reforme baš uvijek kretati od vojske i policije.
Istina, ali ako se ne varam upravo ministarstvo obrazovanja etc. i zdravstvo imaju najveće budžete, najveće deficite, odnosno troše najviše.
Tantor, u pravu si. Odlican tekst inace… no ovo kolo ide jos 2-3 godine, onda ce rezovi biti ogromni. Sve i svuda. Penzije, socijala, sve ce doci an red. “Mi drzimo place i ljude” u javnom sektoru jos ide dok se pipa ne zavrne, a kad to dode, onda cemo vidjeti.
Tek nas ceka prilagodavanje standarda na nize, i to jos bar 20-30%, dok se ne svedemo na razinu onog sto proizvodimo, a to je gotovo nista.
S nekim nasim dugorocnim rastom od 1% max, ne moze govoriti o konvergenciji ni sa npr Slovackom, a kamoli bogatim zemljama koje ce isto ici brze od toga.
Sanader je obećao, Pusić je obećala, Josipović je obećao, Karamarko će isto tako sve obećati. Mene jednostavno zanima samo jedno – ima li sankcija za prevaru 4.500.000 glasača? Nema sankcija – ne zanimaju me obećanja. Pod sankcijama ne mislim na prelazak na drugo dobro plaćeno radno mjesto, ili zamjensku političku funkciju, nego na zapljenu cjelokupne imovine, robiju, … razmjerno poziciji na vlasti i ovlastima, te učincima na radnom mjestu. Isto tako sam za milijunske bonuse (u dolarima) onim političarima koji realiziraju obećano. Onda bi to imalo nekakvu težinu. Bez realne i okrutne odgovornosti i ozbiljnog nagrađivanja za uspjeh, ovo sve je parodija demokracije.
P.S. Daleko smo mi od Slovačke, jako daleko……
Tantor, slazem se. Plan 21, samo da se sjetim, jel bilo ono 5% rast 2015. ili tako nesto? Umovi a ne kumovi? itd. Totalna farsa.
Place drzavnih sluzbenika i sabora-premijera treba vezati za place priv sektora, i rast bdpa. I taj sistem automatizirati… isto i za penzije. Moramo se poceti svoditi an realnost, a to je penzija od 150eur. Tolko se uplati, amen. Bar za prvi stup.
Znam da smo daleko od Slovacke, produktivnost po glavi zaostaje pa i 50% sada. Zelim reci da ako oni idu samo 3%, a isli su i preko 10% prije, da mi realtivno sve vise zaostajemo.
Mislim da mi cekamo da nas prestignu bg i ro, svi drugi vec davno jesu. Iako, po udjelu potrosnje an hranu, najgori smo u EU daleko. To je realno siromastvo.