Oznake

, , , , , ,

Cijene goriva i dalje rastu. Iako su još uvijek daleko ispod prosječne vrijednosti u posljednjih 10 godina očito se znatno brže prilagođavaju stanju na tržištu no što smo bili navikli u vrijeme dok je cijenu određivala država. Nemojte misliti da česte promjene cijene znače nešto loše. Dapače, tržište je organizam koji diše u ritmu ponude i potražnje. Taj ritam vam daje do znanja koliko što vrijedi u danom trenutku. U skladu s njime i vi sami reprioritizirate i donosite kvalitetnije odluke vezane uz vaše osobne financije. Postajete svjesniji vrijednosti robe na tržištu, financijski se opismenjujete (ako vas stvar zaintrigira) i pametnije gospodarite vlastitim novcem.

Uzrok tjeskobe koju osjećate na spomen rasta cijena u ovom slučaju nalazi se u državnoj regulaciji i nametima kojima je gorivo opterećeno.

Otkako je na snagu stupila nova uredba o trošarinama maloprodajna cijena goriva (primjerice) eurosuper 95 porasla je 7%. Učinak povećanja trošarina na rast cijene je neosporan, usprkos besmislenim predviđanjima ministra Marasa da se tako nešto neće dogoditi. U prilog tome ide i činjenica da je cijena sirove nafte padala od 16.4.2015, kada je nova uredba stupila na snagu, sve do 21.4.2015. Dakle da se vlast povećanjem trošarine nije odlučila intervenirati u novčanike vozača vjerojatno bi cijene goriva u tom periodu dodatno pale. Maras čak i može biti sretan da je cijena sirove nafte u tom periodu pala jer bi efekt povećanja trošarina vjerojatno donio i veće poskupljenje, a ne “samo” 25 lipa po litri.

Na našu žalost litra goriva je opterećena vrlo visokim nametima – trošarine i PDV čine više od 55% cijene koju plaćamo. Ova činjenica je uvjetovana odlukom vlastodršca. Nikakve eksternalije niti tržišne i kozmičke sile nepravde nemaju utjecaja na tu stvar. Za namet i njegovu visinu odgovorna je isključivo vlast i njena pohlepa za vašim novcem.

Marasovo predviđanje učinka povećanja trošarina na državnu kesu je, pak, nešto sasvim drugo. Tu je on dao jedno “worst case” predviđanje, iz aspekta državnog proračuna govoreći, koje kaže da bi uz nepromijenjenu cijenu goriva državni proračun od povećanja trošarina profitirao za dodatnih 450 milijuna kuna na godišnjoj razini, odnosno 280 milijuna kuna u ovoj godini (s obzirom da je već svibanj).

Sada, uz veće cijene sirove nafte na tržištu, vidimo da će državni proračun profitirati i više, zbog više osnovice na koju se obračunava PDV. Tako Maras i njegovi pajdaši mogu očekivati proračunski profit veći od predviđenih 450 milijuna kuna, a vozači utoliko manje kuna u svojim novčanicima odnosno manje prijeđenih kilometara za istu cijenu.

To je otprilike izbor koji ima kupac na reguliranom i nametima satranom tržištu.

Svako dobro,
vaš Kapitalac