Oznake
cijena, diskriminacija, nacionalnost, politika, potrošačko društvo, spol, tržište, vjera
Potrošačko smo društvo. No što to uistinu znači? To znači da živimo u svijetu koji je baziran na dosad neviđenom, iznimno visokom stupnju podjele rada. Podjela rada, uz slobodu tržišta, omogućuje rast standarda sve većeg broja ljudi širom svijeta. Banane iz Ekvadora, satovi iz Kine, čarape iz Samobora ili “samo” kruh iz lokalne pekarnice, uz druge nebrojene plodove tržišnih mehanizama, dostupni su svima. Ali osim što trošimo ta dobra, mi ih istovremeno i proizvodimo (birokracija izuzeta). Podjela rada i slobodno tržište donijeli su čovječanstvu tolike blagodati da mnoge od njih mic po mic svrstavamo u domenu ljudskih prava. S tim “pravima”, o kojima u posljednjem tekstu na svojstven način govori i Katkapital, treba biti pažljiv, jer ona unatoč našim htijenjima ipak imaju realnu cijenu. Stoga ne preskačimo stepenice, jer bismo mogli krivo doskočiti pa polomiti nogu, i dozvolimo da se tržište razvija i pobrine za navedeno.
Slobodno tržište i podjela rada najbolji su saveznici u borbi protiv svih oblika diskriminacije među ljudima. Ne vjerujete? Razmislite o slijedećem: dok u svoj automobil utačete gorivo na benzinskoj crpki razmišljate li o boji kože, nacionalnosti, vjeroispovjesti, političkim uvjerenjima, spolu ili rodu svih redom ljudi koji su vam omogućili da to gorivo sada utačete u rezervoar svog automobila? Jel li pištolj benzinske crpke kojeg u tom trenu držite u ruci izradio Kinez ili Španjolac? Jel on musliman? Crnac? SRBIN? Koliko nacionalnosti, vjera i ostaloga je ugrađeno u sve redom dijelove vašeg automobila? Realno, pojma nemate, i to je u potpunosti nebitno.
Jesam li u pravu? Ono po čemu sudite sve redom ljude koji su zaslužni za to gorivo (ili automobil) jest vrijednost koju su oni svojim radom proizveli za vas. To dobro nagrađujete dobrom. Ta poruka putuje tržištem i djeluje poput stimulansa.
Maločas sam na Facebooku naišao na jednu komičnu fotografiju s hrvatske obale. Kad sam je ugledao stvarno sam se od srca nasmijao 🙂 ali vrlo brzo sam i u njoj prepoznao svu divotu stvari o kojoj govorim. Tržište ne diskriminira niti na osnovi pismenosti. Koliko god da je poruka na ovoj tabli nepismena ona je ipak vrlo jasna, štoviše egzaktna. Ona poziva na razmjenu dobra za dobro.
S druge strane, i suprotno prirodi stvari, gomila negativnih komentara ispod fotografije. Za neke je tako čovjek iza poruke retardiran, a za neke nije “građanski odgojen”. Neki se pitaju kako nepismen čovjek uopće ima pravo iznajmljivati nešto pa i zarađivati, čak i kada je očito riječ o njegovoj vlastitoj imovini. Takvi pak često, udruženi, putem države i pod prijetnjom kaznenih sankcija teže nametati standarde. Na nemoralu i nametljivosti uostalom sami profitiraju. Taj uvrnuti pogled na svijet predstavlja stalnu opasnost po slobodu građana, tržišta i podjelu rada i usudio bih se reći da je na ovim prostorima dominantan. U skladu s uvrnutim svjetonazorom doneseni su bezbrojni propisi kojima tržište djeluje usprkos, ili možda u inat, no nažalost niti blizu onoliko dobro koliko bi djelovalo bez njih. Paradoksalno takve propise donose oni koji slobodno tržište najviše trebaju, gotovo ovisnički, jer bez njega nemaju na čemu parazitirati.
Svako dobro,
vaš Kapitalac
Tantor said:
Ono o čemu ovaj članak (a i više manje svi prilozi autora) suštinski govore je ustvari problem sustava odlučivanja u nekom društvu. Ako bi htjeli biti politički razumljiviji onda bi to nazvali deficitom (ili potpunim odsustvom) nečega što se skupnim imenom zove “demokracija”. Trebalo bi nam biti jasno da u današnjem “demokratskom” svijetu, demokracije ustvari – nema. Odnosno, tamo gdje i postoje neke slobode one su strogo uvjetovane i kanalizirane kroz tipske obrasce ponašanja. Bilo kakav pokušaj dodavanja drugačije “arome” ili sačuvaj bože strukturne promjene je onemogućen beskrajno zapletenim mehanizmom legaliteta (zakoni, uvjeti, propisi), do te mjere da legitimitet kao prirodno i neotuđivo pravo iz kojeg izviru sva ostala – ustvari više nije bitan. Autor se fokusira na “slobodno tržište” kao mogući mehanizam kojim pojedinac daje svoj “glas” onome čiju djelatnost podržava. I to bez posrednika (komiteta). Taj je mehanizam dobar, ali baš zato jer izbacuje posrednika, istinski slobodno tržište je u realnom svijetu – zabranjeno. Naravno da se to prezentira potpuno drugačije, ali u konačnici sve je kontrolirano i u svaku je transakciju ugrađen posrednik. Direktno u vidu raznih poreza, carina, trošarina,… a indirektno i čak bitnije od toga u vidu propisa i posebnih uvjeta koje mogu zadovoljiti samo odabrani. Ono što je tragično u tome je da usprkos formalnim uvjetima koje treba zadovoljiti, dobrobit kupca, dakle zaštita potrošača realno nije poboljšana, čak je raspršivanjem i iznimno složenim utvrđivanjem odgovornosti u stvari realno smanjena. Jednostavnim rječnikom – uredno plaćaš zaštitu, ali ti svejedno spale radnju – i nikome ništa….
Svejedno bi napomenuo da je slobodno tržište dobar i mjerljiv mehanizam, ali nije sam po sebi dovoljan. Uz navedeno je potrebno da društvo kao takvo teži slobodi pojedinca i da je spremno (politički i fizički) braniti tu ideju. Dakle, po meni navedeno svakako ne ukida potrebu države i nacije kao okvira u kojima se ta sloboda ostvaruje, ali ih svakako temeljito redefinira. Ovakve monstruoznosti kakve imamo danas i koje prihvaćamo kao zadano, čak i normalno stanje stvari jednostavno nisu održive. Ili će u konačnici države odbaciti svaki privid “demokracije” i pokazati svoje ružno tiransko lice bez uljepšavanja (vjerojatniji scenarijo) ili će se konačno sakupiti kritična masa za neku pozitivnu promjenu u smislu u kojem se na ovom blogu govori…..
Kapitalac said:
Ovaj komentar je vrijedan zasebnog posta Tantore. 🙂
Mene osobito zanima područje vladavine prava, ili preciznije izonomičnog prava, ali s obzirom da je ono izuzetno kompleksno nisam ga dosad detaljnije demonstrirao na blogu. Smatram da je u ovom slučaju izonomija “missing link” no o tome nekom drugom prilikom. Moram apsolvirat stvar 🙂
Pingback: Pravo na diskriminaciju | katkapital
Pingback: Srijeda, 9.7.2014 – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia
Pingback: Sloboda i diskriminacija | Tko je John Galt?
Pingback: Novogodišnja poruka hrvatskim socijalistima | Radnička Fronta
Pingback: Kulturni marksizam | Tko je John Galt?