Oznake
doprinosi, gospodarstvo, investicije, javni dug, kriza, Linić, PDV, privatni sektor, proračun
Vlada je svoje napravila, a privatni sektor nije napravio ništa! Tvrdi Linić.
Uistinu, Vlada je napravila sve kako privatni sektor ne bi mogao napraviti ništa. Na stranu kozmetičke intervencije oko smanjenja pojedinih međustopa PDV-a kada je osnovna stopa podignuta sa 23% na 25%. Tih 2% višeg PDV-a neizmjerno je veće opterećenje poduzetnicima od troška doprinosa na plaće koji je spušten sa 15% na 13%, no ipak o tom rasterećenju će govoriti kao velikom poklonu hrvatskom gospodarstvu. Konstantne izmjene i nadopune ionako kompleksnih birokratskih procedura i zakona vjerojatno su i veća prepreka od postojećih poreza, a privatni sektor očito korespondira na isto te polako izumire. Je li stoga kriv bolesnik ili uzorčnik bolesti? Vidimo koga je ponajviše uzrujala činjenica da uskoro više neće imati koga eksploatirati.
Privatni sektor nažalost nema svojeg glasnogovornika, kakva usta koja bi mogla upravo sada jasno i glasno demantirati Linićevo opsjenarstvo, pa se isto lako širi eterom, pušta korijenje među naivnima i nalazi potporu među proračunatima.
Linićeva anamneza tek je jeftini spin. Zar nije očito kako se u ovom rasulu, gdje se krivca traži u posrnulom privatnom sektoru, tek nalazi idealna prilika za vlastodršce da preuzmu još više moći u vlastite ruke? Ako privatni sektor nije napravio ništa, onda ja hoću! O tome razmišlja birokrat.
Novih investicija nema. Domaći poduzetnici eventualno uspijevaju ukoliko su u direktnoj vezi sa politikom, što je u pravilu povezivo tek sa kronistima, dok strani investitori mahom bježe iz države tek što su zakoračili u nju. Zašto, pitate se?
Osim birokratske skalamerije koju im hrvatska birokracija postavlja na put još je jedan razlog njihovog odustajanja od ulaganja u hrvatsko gospodarstvo – problematična imovinska prava. Naime vlastodršci smatraju kako je načelno sav profit jednog poduzetnika u Hrvatskoj u startu vlasništvo države. Nakon ostvarenog profita država uzme malo na konto poreza, a vraća poduzetniku većinu. Iz tog odnosa prema profitu poduzetnika proizlazi Linićevo tumačenje dobrote, pa tako sam kaže:
Privatni sektor iz proračuna je dobio 7,8 milijardi kuna, a ništa nisu napravili
… misleći pri tome na poduzetnike u turizmu kojima je PDV smanjen na 10% čime su ostvarili 7,8 milijardi kuna više prihoda.
Profit po prirodi stvari pripada onome tko ga je stvorio, nakon čega dolazi država sa svojim pravom iz poreznih zakona da dio prihoda otme u ime ovog ili onog razloga.
Kada država svojata nečiji profit, a dobit nakon oporezivanja tumači kao nagradu poduzetniku koja mu je omogućena poduzimanjem unutar hrvatskih granica, tada će svaki pošteni poduzetnik shvatiti kako u Hrvatskoj nešto ozbiljno nije u redu. Hrvatska ne poštuje privatno vlasništvo i kapital. Dok pošteni poduzetnici zaobilaze Hrvatsku ili iz nje bježe (dok još mogu), tko onda ostaje?
Zadatak hrvatske politike očito je tek osigurati što veću i učinkovitiju potrošnju proračunskog novca kojeg prikupe oporezivanjem privatnog sektora i građana. Kako novca ne prikuplja dovoljno politika si je davno dodijelila još jedan zadatak – namaknuti novac kroz dug. Proces političkog uništenja hrvatskog gospodarstva i poreznih obveznika nije se zbio preko noći, ili što mnogi smatraju od 2008. godine s početkom krize na ovamo. Već 2008. javni dug iznosio je više od 100 milijardi kuna, a rastao je do tog trena usporedno sa cjelokupnim gospodarstvom koje je u vlastitom zanosu opraštalo političarima prosječan godišnji rast državnog proračuna od 12% u periodu od 2001. – 2008.. Uz sve veći proračun u istom preiodu javni dug povećao se za 33 milijarde kuna ili 4,1 milijardu godišnje. Zapravo se ne radi o oprostu već o tome da se do krize nitko nije ozbiljno zamarao time što politika radi, na što troši i da li bi posao koji si je sama dala u ruke mogao učinkovitije obavljati u privatnom sektoru, sve dok sami nisu trpili posljedice političkog uplitanja i letjeli na krilima gospodarskog rasta.
Privatni sektor je na krizu reagirao kontrakcijom, usporio je, rezerviran je i oprezan, osluškuje i odmjerava, dok vagon kojeg je vukao za sobom (državni proračun i politička potrošnja) nastavlja juriti isim smjerom i brzinom. Pitam se koliko se građana osim političara usput utovarilo na taj vagon i znaju li uopće u kakvom su im stanju kočnice. S obzirom na Linićeve pokliče s vagona očito je da nisu svjesni problema:
Zbog čega se privatno gospodarstvo ne razvija? Stalno pričamo kako je država skupa, a i dalje se bavimo pitanjima hoće li oni plaćati porez ili neće?
Svako dobro,
vaš Kapitalac
strasilo said:
Čitam danas njegove izjave i toga je lika stvarno napustio ili razum ili najobičnija ljudska pristojnost, ako ga je ijednoga ikada i imao…
strasilo said:
mislim, pazi ovo
U tom je iznosu i 3,3 milijarde kuna utrošenih za sanaciju zdravstva, bez čega bi deficit bio na razini od 9,9 milijardi kuna ili u “predviđenim gabaritima”, kazao je Linić.
(na stranu na trenutak što su znali da će morat napravit “sanaciju” zdravstva, ali je namjerno nisu htjeli iskazat u planu proračuna)
pa onda
prihodi državnog proračuna u prva su tri tromjesečja ostvareni na razini od 79,6 milijardi kuna i za oko 2 posto su manji nego u istom razdoblju lani, dok su rashodi istodobno iznosili 92,9 milijardi kuna ili oko 3,5 posto više nego lani.
Kapitalac said:
Naravno da su znali za sanaciju zdravstva ali koriste vrijeme za manipulaciju zaboravom građana.
Pitanje je što su oni zapravo sanirali u zdravstvu. Jedva čekam novu bilancu HZZO-a da vidim kako ni kune duga tim “reprogramom” nisu zatvorili. Građani će naravno i na to zaboraviti.
Samo jedna stvar bi riješila problem građanske nagluhosti po tom pitanju – bruto 2 na ruke, lijepo plaćat prema državi sve obveze pa kada se shvati koliko to sve košta e onda bismo možda i mogli građane kako zahtjevaju one prave reforme. Dovoljno bi im bilo već usporediti cjenike privatnih specijalističkih usluga sa onim državnima da se krene u smjeru liberalizacije i konkurentnog tržišta bez državnog monopola.
Ovi manji prihodi o kojima govori Linić ti je ono rezanje o kojem slušamo. E, tog rezanja na prihodovnoj strani, tog slabijeg punjenja, sada im je dosta jer tim uštedama ne mogu pokriti nastavak sve veće i veće potrošnje. Zato će PDV ponovno gore, a porezu na nekretnine već su otvorena vrata, samo je pitanje dana. Ako će se ići u rebalans, što je izgledno, mislim da je prva stvar nakon njega upravo taj porez.
dandy said:
“Privatni sektor iz proračuna je dobio 7,8 milijardi kuna, a ništa nisu napravili”
Ako se ova izjava odnosi na smanjenje PDV-a u turizmu onda Vlada treba odmah podnijeti ostavku – napravili su pogrešan potez i oštetili državni proračun za isti iznos.
A što radi Linić – ne može skupiti iz poreza koliko bi htio pa umjesto da podnese ostavku kao svaki nesposobni, a pošteni ministar on ide u SAD zadužiti nas i našu djecu za dodatnih 30 tak milijardi kuna (valjda za kaznu što nismo uplatii dovoljno poreza).
Tko je ovdje luđak – pitamo se ja i Linić!
Još je veća ludost plaćanje računa za prekomjernu potrošnju u zdravstvu nazvati sanacijom zdravstva. Sanacija bi bila da su otpustili pola zdravstvenog osoblja i potrošnju sveli na iznos koji dobivaju iz proračuna.
Ova njihova “sanacija” je kao kupovanje droge ovisniku – pa se nadati da je sad kad je ponovno drogiran zdrav. Riječ sanacija znači ozdravljenje, a drogiranje ovisnika nikako ne može završiti njegovim ozdravljenjem.
Pingback: UZ JUTARNJU KAVU PREPORUČUJEMO | Quo Vadis Croatia | Na ovoj web stranici nastojimo pratiti najzanimljivije teme na katoličkoj blogosferi te ih prenijeti našim čitateljima uz neke naše komentare o zbivanjima u Lijepoj našoj.
Damir said:
Socijalisti uvijek koriste tu zamjenu teza gdje država kao nešto daje poduzetnicima, a poduzetnici kada ne plaćaju poreze su kriminalci. Istina je dakako upravo suprotna: Jedino što država ikad radi je krade (pod prisilom) od svih onih koji stvaraju vrijednost, a zaista redistribuira sresdstva isključivo prema onima koje smatra poželjnim glasačkim tijelom te onima s kojima je u simbiotičkom organiziranom kriminalu najvišeg nivoa. Nemamo druge do počet se pozivat na prirodne zakone. Mi nismo rođeni ni u državi ni u društvu. Država je političko pravni entitet koji koegizistira na istom teritoriju sa pojedincima od kojih je sačinjena apstrakcija zvana društvo (odnosno matematički skup pojedinaca i ništa više). Pojedinac ništa ne duguje ni državi ni društvu. Prisila pojedinca od strane države da se ponaša suprotno rečenom, tj. da joj ustupi svoj suverentitet i elementarna ljudska prava, nije ništa drugo doli čista tiranija u makako “plemenitu” priču o solidarnosti upakirana.
Kapitalac said:
U potpunosti se slažem.
Država kakvom je danas poznajemo je tek alat kojim jedna skupina ljudi eksploatira drugu.
troopa said:
“… misleći pri tome na poduzetnike u turizmu kojima je PDV smanjen na 10% čime su ostvarili 7,8 milijardi kuna više prihoda.”
jesi siguran da su tu *prihodi* u pitanju?
Pozz
Kapitalac said:
ok, “dobit” 😉
problem je što je Linić bio uvjeren kako će smanjenjem međustope nastati ugostiteljsko-turistički boom. No očito se to nije desilo, kao i obično kada planeri nešto planiraju, a usput zanemaruju bezbroj povezanih događaja.
troopa said:
Linic je retard, god save us all
Pozz
Kapitalac said:
Jesi ga kojim slučajem gledao jučer kod Bolkovića? 😀
Loki said:
Možete li imalo detaljnije pojasniti ovaj dio:
“…Na stranu kozmetičke intervencije oko smanjenja pojedinih međustopa PDV-a kada je osnovna stopa podignuta sa 23% na 25%. Tih 2% višeg PDV-a neizmjerno je veće opterećenje poduzetnicima od troška doprinosa na plaće koji je spušten sa 15% na 13% …”
Kao privatni poduzetnik od svih mjera najmanje sam osjetio povećanje PDV-a. Za mene i moju firmu (djelatnost je otprilike profesionalne usluge u IT-u) PDV nema nikakav utjecaj. Možda griješim, ali vjerujem da je tako sa velikom većinom djelatnosti.
S druge strane pad zdravstvenog doprinosa sam osjetio kao pozitivno – ne previše, ali troškovi su se smanjili.
Pa ako može koje su to djelatnosti koje su tako drastično oštećene povećanjem PDV-a. Da znam, da neke djelatnosti nemaju mogućnost prebaciti viši PDV na kupce, ali osim maloprodaje, obrta (koji su većinom izvan sustava PDV-a pogotovo s novim limitima) i kafića/restorana (kojima je spušten PDV) ne padaju mi na pamet neke druge ozbiljnije djelatnosti u HR koje su bile oštećene podizanjem PDV-a.
Kapitalac said:
Ono što je ključno u ovakvim pitanjima jest konačni učinak provedene mjere. I PDV i doprinosi srećom po ovu priču slijevaju se na konto državnog proračuna pa se može doći do tih stavki. Uglavnom od PDV-a prikupi se oko 41 milijarda kuna, a na konto doprinosa HZZO-u oko 16 milijardi godišnje.
Veća stopa PDV-a državnom proračunu donijela je dodatnih 3 milijarde kuna, u usporedbi 2012 i 2011 to je 7,8% više, dok je smanjenje doprinosa sa 15% na 13% umanjilo input za 900 mn kuna. Državni proračun je tom izmjenom profitirao 2,1 milijardu kuna. Netko je taj novac izgubio na dodanoj vrijednosti onoga što je stvorio.
Ova porezna manipulacija možda nije pogodila vaš biznis ali mnoge jest. Ako zapošljavate 10 radnika sa 8000 kuna bruto, razlika u nižoj stopi doprinosa mjesečno vam štedi 1600 kuna, dakle PDV-a imate manje, dakle “kikiriki”. U obitelji imam firmu koja je zbog većeg PDV-a na koljenima, a problem s plaćanjem po fakturi samo pogoršava ionako neodrživu računicu.
Loki said:
Cime se bavi ta obiteljska firma koju je 25% PDV-a dovelo na koljena ?
Vas odgovor mi je malo pun opcenitosti. To sto je proracun profitirao od te manipulacije ne podrazumijeva da je novac izvucen iz gospodardstva. Tvrdnja:
“… Netko je taj novac izgubio na dodanoj vrijednosti onoga što je stvorio. …” je potpuno netocna vec sa stanovista logike djelovanja PDV-a. Ispravna bi bila “netko je taj novac “platio vise” prilikom kupovine neke dodane vrijednosti koju je netko stvorio”.
Ja tvrdim da je velika vecina te razlike PDV-a (3 milijarde) dosla iz potrosnje tj. od gradjana jer se to povecanje moglo preliti na kupca. Utjecaj povecane krajnje cijene zbog 2% viseg PDV-a na ukupnu potrosnju je uglavnom zanemariv. Npr. koliko se smanjilo telefoniranje zbog vece cijene poziva. Telekom operatori su glatko kompletno povecanje PDV-a prebacili na kupca.
Jedan dio rasta PDV-a na visokokonkuretnim trzistima je moralo doci iz samih poduzeca jer ona nisu mogla prebaciti povecanje na kupca. Ali ja vjerujem da je to manji dio. Jos cekam odgovor koje su to djelatnosti koje su najvise stradale i koliki je njihov udio u kompletnoj ekonomiji.
I koliki je faktor da su te djelatnosti vec bile ugrozene npr. mali kvartovski ducan je morao povecanje PDV-a preuzeti na sebe zbog konkurentskog pritiska susjednog Todoricevog ducana. Ali eventualna propast tog kvartovskog ducana nije bila uzrokovana povecanjem PDV-a – to je moguce samo zadnji cavao u lijesu losih poslovnih odluka, nedostatka organiziranja i suradnje u toj djelatnosti i utjecaja doticnog na maloprodaju u HR.
Kapitalac said:
Osnovna djelatnost je prijevoz.
Moj odgovor je konkretniji od bilo kojeg odgovora kojeg po tom pitanju možete dobiti od primjerice jedne Vlade i njene cjelokupne statističke mašinerije. Upitajte DZS ili Ministarstvo uprave o tome koliko PDV-a se naplati direktno iz gospodarstva, po mogućnosti po sektorizaciji pa javite.
Na kraju krajeva vaša kritika koliko vidim također boluje od nedostatka konkretnih podataka. Ali za to nismo krivi niti vi niti ja. Podaci su oskudni. Vi zamjerate meni, ja zamjeram vlastodršcima. Nemojte čekati na moj odgovor “koje su to djelatnosti” jer o tome mogu samo špekulirati kao i vi kada kažete da “vjerujete da je PDV više pogodio ‘krajnjeg kupca'”.
PDV se naplaćuje na dodanu vrijednost svakog koraka u lancu od proizvođača do kupca.
Ako čak i smatrate da većinu PDV-a u konačnici plati neki kupac-fizička osoba tada veće porezno opterećenje smanjuje njegovu kupovnu moć što se posljedično odražava i na cijene u proizvodnom lancu koji prethodi konačnoj prodaji. Slabija prodaja podiže cijene poluproizvoda i proizvoda, podiže trošak PDV-a ili jednostavnije rečeno narušava računicu poslovanja do te mjere da poduzetnici prestaju zapošljavati ili otpuštaju radnike ili zatvaraju firme. Ubacimo u priču i pretjeranu zakonsku regulativu i birokraciju i tu smo gdje smo.
Što se utjecaja na održivost poslovanja marginalnih tvrtki tiče, mjere poreznih politika uopće ne zanima to što će veći trošak nekoga uništiti. Porezna i fiskalna politika su u funkciji državnog proračuna, a ne građana. Utjecaj provedenih mjera može se vidjeti tek post festum, a elementi za retrogradnu analizu najčešće nisu dostupni u analitički prihvatljivoj formi. No imam jedan konkretan dokaz za ovaj slučaj, uvođenje socijalne tarife u energetici gdje se mjeri sudi po intenciji, a ne po onome što će efektivno postići, a postići će navedeno u postu, preporučam: https://kapitalac.wordpress.com/2013/10/01/socijalna-tarifa-stvara-nove-socijalne-slucajeve/
Poduzetništvo je žrtva birokracije i previsokih nameta. U tom tijesnom okviru vrlo je teško donositi optimalne poslovne odluke i simulirati nekakvo slobodno tržište.
Pingback: Je li Vlada odradila svoj posao? | Monopolizam
hughgrant said:
Bruto 2 isplatiti radniku na ruke. To sam i ja nekako zamišljao da bi bilo dobro. Svaka čast Kapitalac